Tag Archives: Vukovar

Expendables

Privatni zivot me povukao daleko od neta i zabave, trosenja sati i vremena na stranicu i sve ostalo. Privatno kad stvari stegnu jednostavno treba stati na loptu i krenuti ispocetka.

Prioriteti u zivotu se mjenjaju, planovi pomicu za koji mjesec, godinu pa cak i vise njih, ali nema veze… No ajde kad sam vec tu, da krenem s svojim gundjanjem…

Ljeto provesti u Vukovaru je nesto sasvim osebujno. Provesti ljeto radeci jos osebujnije. Zapravo i nije tako lose, pogotovo kad se uzme u obzir visoka temperatura, komarci, visoka temperatura i komarci, vrucina i komarci… Uglavnom komarci i vrucina…

No ljeto je skoro iza nas, posao se odradjuje, zivi se starim uobicajenim tempom, i dost gundjanja… Uglavnom, nemam razloga previse za mrzovolju. Tu se ujedno vracam na stari nacin provodjenja dana: posao, red sieste, pogledati neki film/seriju, razmjeniti koju rijec s dragim ljudima i spavanje…

I kad sam vec kod filmova, treba nadoknaditi ovu ljetnu rupu i pogledati sto je vec u kinima. U najboljoj namjeri pred sebe sam postavio 2 filma – Twilight i Expendables.

Twilight – aehm… recimo da jos uvijek stoji na listi.
Expendables – wooohooooooooo!

I evo odma slika da ih docaramo:

Da se razumijemo: Kod mene se svi iz filmske industrije mogu podijeliti na “glumce” i “ikone”. Glumci su ono tipa Tom Hanks, Anthony Hopkins tj. likovi koji znaju stvarno odglumiti ulogu i zaista svaka im cast. Ikone su oni drugi. Dakle tipa Stallone, Schwarzenegger, Bruce Willis, Van Damme, Dolph Lundgren, Statham etc. Ikone nisu bas ono karakterni glumci, oni su ono sto jesu: LIKOVI. Iako “Ikone” uvijek nekako glume sami sebe, drveni su, lose izgovaraju text, ocajno glume – uvijek su zanimljivi pogledati.

I tako Expendables doista postaje galerija “Ikona”. Skoro svi nabrojani s izuzetkom Van Dammea su tu (ok, SVI nabrojani su TU!!!).
No ajmo na film:

The Expendables

Prve scene su upoznavanje s elitnom grupom kog-vec-cega (doista nije bitno sta su, ono to su frajeri) kako rjesavaju neku talacku ili kakvu vec krizu. Odma je jasno kako svi imaju neka specificna imena ili nadimke (opet, nebitno skroz jer to su ipak vec likovi koje svi znamo) i da su oni najbolji u tom sto vec jesu.

Sljedeci dio je jedan od meni najdrazih, iako kratkotrajan – u jednoj sceni tri ikone: Stallone, Willis, Terminator (pardon guverner) pregovaraju o nekom “poslu”. Naravno, od pocetka se znalo da Scwarzenegger nema veliku ulogu u filmu i odmah je jasno da Stallone dobija posao. Uglavnom poslije scene na dalje je sve manje vise cista akcija. Bez mozga, bez opterecenja i intrige: akcija na stereoidima. Pretpostavljam prica i nije potrebna al eto… ima je 😉

Ukratko, posao je smaknit nekog diktatora/generala kojeg financira bivsi CIA operativac… whatever… Tu je i neka zenska bla bla bla… Da pojednostavimo radnju:

Izvidnica – zavrsi s spaljenim molom i hrpom mrtvih ljudi

Posao – hrpa smaknitih, explozija, automatska sacmarica, puno mrtvih, explozija na kubik.

Expendables je film za sve one koji se sjecaju Ramba i svih filmova s guba frajerima. No, evo imena iz filma:

Sylvester Stallone … Barney Ross

Jason Statham … Lee Christmas

Jet Li … Ying Yang

Dolph Lundgren … Gunner Jensen

Eric Roberts … James Munroe

Randy Couture … Toll Road

Steve Austin … Paine

David Zayas … General Garza

Giselle Itié … Sandra

Charisma Carpenter … Lacy

Gary Daniels … The Brit

Terry Crews … Hale Caesar

Mickey Rourke … Tool

Amin Joseph … Pirate Leader

Senyo Amoaku … Tall Pirate
Hank Amos … Paul
Antonio Rodrigo Nogueira … Garza’s Bodyguard #1
Antonio Rogerio Nogueira … Garza’s Bodyguard #2
Sassa Nacimento … Vilena Customs Agent
Sassa Nascimento … Vilena Customs Agent
R.A. Rondell … Gunner’s Goon
Tze Yep … Gagged Hostage
Preshas Jenkins … Gunner’s Pirate
Ronn Surels … American Operative
Lauren Jones … Cheyenne
Prazeres Barbosa … Old Woman Bartender
Jose L. Vasquez … Cell Guard #1 (as Jose Vasquez)
Daniel Arrias … Cell Guard #2
Antonio Gullo … Farmer
Javier Lambert … Squad Leader
Tatsu Carvalho … Palace Guard
Marcio Rosario … Royal Guard Leader
Paulo Gustavo Bastos … Vilenan Soldier (as Paulo Bastos)
Paulo Bastos … Vilenan Soldier
James Hébert … Bill Parker (uncredited)
Arnold Schwarzenegger … Trench (uncredited)
Bruce Willis … Mr. Church (uncredited)

U svakom slucaju, film prva liga, dva put pogledan… sto me opet vraca na Twilight… Hmmm… cini mi se da vampiri sto svjetlucaju na suncu nekako nisu ni do koljena pravoj macho zabavi!! 😀

Putni intermezzo

Part 6

Ko bi rekao, al nakon završenog odmora na Lošinju i Unijama, put me vodi u Vukovar…

No put ne bi bio put da eto sve ne bude u najboljem redu. Prvo po povratku nisam skonto onu foru s Krćkim mostom. Nu ulazu u krk se plati neki upad, a potom nema naplate za ispad?! Ili sam mooožd samo prošišao kućicu kao i ovi ispred mene turisti?

Stopped.Kad sam već u domovini, red bi bio malo i te nove auto-ceste isprobati. Ali ni to nebi bio potpuni doživljaj bez gužvi na auto cestama. Jedna od ljepših gužvi se redovito nalazi tamo negdje ispred Lućkog.

Predivno za viditi: kilometarska kolona, užareni asfalt, toplotni udar u crnom autu bez klime… Sve ćari ljetnih vrućina i putovanja! Jedno sat i nešto sitno nakon tog, put se ćisti i može se nastaviti putovanje…

Buraz se kupi i krećem put Vukovara… Laganini Podravskom magistralom. U podsvjesti mi stoji da još uvijek nisam napravio novu putovnicu i da ću OPET morat ić ovom cestom… no o tome nešt kasnije…

Par sati kasnije – Vukovar – home sweet home…

U Vukovaru samo visoke temperature tuku. Ćak ni siroti komarci van ne izlaze. 🙂 No, Vukovar ima svojih ljetnih ćari, samo ih treba otkriti…

Jedan od susjeda s kojim se manje više stalno nalazimo, majstorski nas uspjeva nasmijati. Negdje ranim jutrom (po mom godišnjem unutarnjem satu) evo njega… Lik stiže taman iz svatova i nađe stan zakljućan. Njegovi svi ošli na more, ponijeli kljućeve a on sirot osto vani. Da situacija bude još smješnija, – NEDJELJA je. Nema bravara, nema kljućeva, nema nićeg… Stan na prvom katu zgrade, dakle opcije su mu malkice limitirane…

Nakon dost podjebavanja i smijanja, eto smilujemo se i ponudimo mu hranu. Ono, ipak je sad beskućnik 🙂 …


Ali et, kako su u nas duše dobre, odlućujemo da mu ipak pomognemo… prvo moj buraz nalađe put do njegovog balkona. Balkon naravno zakljućan! Nema veze, ako moj buraz može, mogu i ja… S iznimnom sposobnošću i gracioznošću, evo i mene na balkonu prvog kata…

Uz malo eksperimentiranja, brackim snagama nježno razvaljujemo balkon i puštamo momka u njegov stan… Eto, i to naše dobro djelo biva nagrađeno s pizzom 🙂

A sad kad već imamo plan upada u njegov stan… plan je skovan – jedno veće, nećemo reć nit koje, niti kad (može biti ove godine, sljedeće…) ima da mu uletimo u stan u sitne sate i isprepadamo ga….

No šalu na stranu… vrijeme leti i polako se treba spremiti za drugi dio godišnjeg odmora: Dubrovnik!
Ovaj put s nama ide i stari koji će bit zadužen za popravak auspuha koji je et dušu dao negdje na Lošinju, kontrolu ulja, vode… iiiiiiiiiiiii BESKONAĆNO ZANOVIJETANJE!!!!

Mentalna priprema… noć… i idemo za Dubrovnik!!!

dubrovnik

Back… 17 years ago….

1991. i jedno … 24 sata kasnije…

Klinjo od 13 godina sjedi na rivi poslije škole. Neda mu se ići kući jer zadnjih par dana postaje sve skoro neizdržljivo. Maltretiranje u školi, odsutnost oca, nervozna majka, mlađi brat koji veselo i nevino sve poima i ujak koji uporno govori crne vijesti…

Mali kupi torbu i nevoljko se vuće kući. Otvara vrata, a na teveju opet vijesti. Slika karte s poznatom toćkom i natpisom Vukovar.

Suze u majćinim oćima, kao i svaki dan prije toga, ali ovaj put je ipak nešto drukćije. Vijesti su javile da je vukovar pao. Mlađi brat izgubljen u svom svjetu trći mu veselo u zagrljaj. Mali braco bi se igrao

“Mama, jel možemo ja i brat malo van?”

Nešto odgovara, ali njima je sasvim nebitno. Oni izlaze i upućuju se na već poznate lokacije. Mali se bezbrižno igra, a stariji sjedi zamišljeno na stepenicama i prati ga pogledom. Tu i tamo mu dobacuje loptu nazad i baca smješak… Sve boga moli da druga djeca ne dođu pa da poćne poznati scenario. Zadirkivanje, vrijeđanje, ruganje i sve ostalo što djeca znaju tako zlobno raditi… Danas nema volje i snage za njih. Najednom eno majka im prilazi… suze u oćima i veliki smješak na licu…

“TATA JE ŽIV”

“Tata je živ, tata je živ…” – skakuće mali braco oko njih sav veseo… vjerovatno ne razumijući o ćemu se radi. Blaženo dijete…

“Živ je? Di je?” – Stariji upita bez imalo susprezanja.

“Javila je tetka da je živ i da su ih odveli u logor!” – majka i dalje ushićena…

“Logor?”

“Da,  logor, sada će valjda biti pušteni…”

“Nadajmo se da će ostati živ…” – savršeno svjestan teškoće svoje izjave klinjo pun izmješanih emocija odahne. “Barem znam da je živ… sad samo treba biti strpljiv…

..

.

Strpljenje je trajalo 9 mjeseci…

I evo 9 mjeseci kasnije ponovo isti djećak sjedi na rivi… već jedno 4 sata… ali ovaj put je zadovoljan… jer ćeka prvi put nakon godinu dana – ujedinjenu OBITELJ.

p.s. Thank you dear Lord for everything…