Prije dva dana šef je uzimao mlijeko iz hladnjaka i evo kako se on toga sjeća:

“Otvorio sam hladnjak i posegnio da dohvatim vrć s mlijekom. Znam da je vrć bio sasvim ispravan i da nije nikada bilo problema sa njim! To je jedan od onih staklenih vrćeva… Dakle, uzmem vrć za rukohvat, podignem ga i najednom iz ćista mira staklo se raspukne i mlijeko se raspe po podu, hladnjaku i svemu u blizini! Prva misao mi je bila – garant je rućka popustila. Međutim, rućka se još uvijek nalazila na staklu!?!”

Okej… pomalo zbunjujuće. Kontam da je šef možd zveknio vrćem negdje pa neće priznat… No ono što slijedi me komplet zbunilo!!
Događaj broj 2.
Nema par dana, spremaćica briše prašinu, usisava i najednom evo nje onako zbunjene.

“Imam jedan problem”

Naime da objasnim… evo slike onoga što smo zatekli na stolu:

Vaza na stolu, sasvim obićna… međutim svuda okolo voda. Spremaćica kaže :

“Brisala sam stol i vidim neku vodu. Znam da sam obrisala sve, pomjerila vazu, obrisala stol… Par minuta kasnije stol je opet mokar!?!”

A ništa, idemo vidit o ćemu je rijeć. Šef uhvati vazu, podigne je i evo što imamo vidit:

Dno vaze samo od sebe odvojeno od ostatka!?!? Nikakvi komadići stakla, samo rez i fajrunt!? Da bude stvar zanimljivija, šef se poreže po prstu… i eto… “Bob” uzima svoju prvu krv…

No, Bob kakav je je, uvijek nešto novo smisli… (prekljuće nam riknila jedna grafićka kartica, dva monitora poćela prikazivati crtice i tako dalje…)

Za sada… još jedna slikica… za Bob-a