Tag Archives: Unije

Unije…

Part 5

Zadnji dan boravka na Lošinju i red da se posjeti otok Unije…

unijeSam otok po sebi mi uvijek budi nekako dvostruke emocije. S jedne strane osjećam uvijek onako neki topli osjećaj oko srca. Sreća, fina sjećanja, uživancija, odmor… sve ljepe stvari.

S druge strane opet me peru negativne strane tog otoka – poniženje, siromaštvo, poniznost, tuga i bespomoćnost…

Razlog ove druge strane zapravo i nije otok sam po sebi, već prije moje osobno doživljavanje otoka i svega što se zbivalo u onim danima prognaništva, no neću o tome… sada me zanimaju samo one prve emocije…

No prerano je za mene jer brod kreće oko 6 ujutro (na godišnjem odmoru to je ravno neprospavanoj noći). Ulazimo na katamaran “Juditu” smještamo se i 2 sekunde kasnije tonem u san i razmišljam o Unijama.

unije2Da ne dužim, radije evo quote s www.otok-unije.com:

O doktorima:

Dežurnog liječnika nema. Zatreba li vam, raspitatajte se po selu koji doktor trenutno provodi svoj godišnji odmor na Unijama. U slučaju teže povrede ili bolesti može se dogovoriti avion ili gliser do Malog Lošinja. Hvala na pitanju, groblje na Unijama postoji. Dobra vijest je da gotovo svaka kuća ima lijes, a loša da je rađen po mjeri. Tko voli nek’ izvoli.

O šoping centrima:
Dućan

Krenete li od rive prema unutrašnjosti mjesta, nakon stotinjak metara uspona očekuje Vas jedina trgovina na otoku, često zvana i Dućan. Pogađate, naziv i tog objekta je “Unije”. Ponuda u dućanu je solidna za otočke prilike, a moguće nedostatke nadomjestiti će osmjesi djelatnika. Iako su cijene proizvoda nešto više od uobičajenih, ovo mjesto nudi i dodatne draži. Primjerice, sjedenje pred dućanom već je dio otočkog rituala, a na otoku bez automobila ovo je jedino mjesto gdje možete nastradati u prometnoj nezgodi.
Pažnja!
Radno vrijeme dućana u sezoni je dvokratno (08-12h i 18-21h), a česte su i iznenadne nestašice neophodnih namirnica.

Tobacco

Prođete li dućan, nakon samo nekoliko metara naići ćete na fatamorganu tobacco shopa “Nia” (ne brinite i taj naziv odgovara riječi Unije, ali ovaj put na latinskom jeziku).

Pekarna

Uz dućan i kiosk, u neposrednoj blizini nalazi se i pekara. Jedini proizvod koji tamo možete kupiti je kruh, ali se on zato može podićiti iznimnom kvalitetom i modernim designom.

Pažnja!
Radno vrijeme pekare je od 7 do 10 sati ujutro, a KRUH JE POTREBNO NARUČITI DAN UNAPRIJED. Narudžbu možete ubaciti i u sandučić na vratima pekare.

Pošta

Hrvatske pošte jednu svoju poslovnicu imaju i na Unijama. Najvažniji dani pošte sežu u prošlost kada na Unijama nije bilo druge telefonske linije. Danas u pošti još uvijek možete obavljati mnoge (ali ne i sve) poštanske usluge, Simpa i VIP kartice, ali i šlape, mrežice, hladnjak, madrac te sijaset drugih važnih sitnica.

Pažnja!
Radno vrijeme pošte je klizno (jedno, dvo i trokratno), ovisno o dolascima brodova i mjesečevim mjenama.

Toliko o upoznavanju s Unijama… Jedinstven otok, ljep, miran… i također ima zrikavaca!!! No kako je još uvijek pre-rano jutro po mom godišnjem satu, odmah šetnja do omiljene plaže i omiljenog mjesta. I već par minutica kasnije… siesta…

Unije, siesta

Unije, siesta

Ako se ne varam, neki klinci me probudili. No ajde kad su Unije već tu, reko idemo Medijska osoba i ja na jedan obilazak mjesta. Šetnja uz rivu, malo uz ulice i eto nas pred crkvom. Nema šta, ožbukana, uredna i zakljućana. Nedaleko od crkvenešto nećuveno!!! (aj dobro, ne baš meni al već vidim kako bi stari mogo imat reakciju na viđeno) BOĆARSKI teren sav zarasto! Ćak se i zidić na njeg urušio… Samo zrikavci narušuju mir. Šetnja se nastavlja uz pekaru, pa niže prema jednom od “šoping centara”. Na moj šok, stari dućan najednom postao MARKET!

Napreduje ovaj svijet nema šta. Spuštanje na obalu i jedna šetnjica… bistro more, stijene i … zrikavci!

Nakon šetnjice, bacanje u bistro more, plivanje… uživancija. Nekako bih slobodno mogao reći da mi je taj dan nekako bio najodmorniji… ono baš mentani odmor od svega. Daleko od auta, civilizacije, buke (ako izuzmemo zrikavce), strke i žurbe… Sve nekako uspavano, mirno… baš onako kako spada…

Naravno, da ne zaboravim moju sad već uvježbanu gracioznost u hodanju po stijenama i pokazivanje turistima kako se skaće preko stijena s zaletom od 3 koraka!

U popodnevnim satima, stiže brod na koji se ukrcavamo i pravac Lošinj… Uz obavezno blesiranje medijske osobe i špricanje vodom po palubi broda… zadnji pogled na otok Unije:unije-brod

Stiže kraj prvog dijela PREDOBROG godišnjeg… Dosadašnji godišnji prolazi sasvim savršeno, a odlazak na Unije je definitivno šećer na kraju…

Nakon Unija slijedi zadnje veće na Lošinju i povratak kući po ljepoj vrućini uz klasićno ćekanje na auto cestama. Dolaskom u Zagreb pozdravljam se s Medijskom osobom kojoj se eto srdaćno zahvaljujem što me je istrpila ovih proteklih dana. Uz sve moje gunđanje, hrkanje, gunđanje i hrkanje… ćudim se da je izdržala 😀

Također, jedna važna lekcija u životu: Nije bitno koliko se ćesto s nekim vidiš – važno je da znaš da su ti uvijek blizu.

Još jedno ogromno HVALA za sve…

p.s. pozdrav i štrumPeti i zahvala njoj za gostoprimstvo… šteta što je nisam mogo više gnjavit i maltretirat (al biće vremena) 😉

slijedi: putni intermezzo