Tag Archives: Teambuilding

Paintball

Nenaspavan zbog dugonoćnog brbljanja… dižem se ujutro sav nabrijan… Danas je red na Paintball. Šefov klinac slavi rođendan pa usput radimo i Team building… A što bolje od team buildinga i slavlja od malo napucavanja na otvorenom zraku? Ekipa od ukupno 13 osoba – 6 odraslih i ostatak sve klinci nekih deset ili jedenajst godina… Sve u svemu spreman sam za dan zajebancije…

Stižemo na paintball kurs. Kad ono tamo preko 300 ljudi. Vele da ćemo svi biti markirani po ekipama (mi dobijamo zelenu traku). Također dobijamo opremu oblaćimo se i krećemo s lekcijama o sigurnosti…

  • Ne pucaj u glavu
  • Ne pucaj iz blizine manje od 3m
  • Pogodak u oružje i glavu se ne broje (okej ovo mi nije bilo uopće jasno al ajd…)
  • Ako si pogođen, ruka u zrak i izađi u mrtvu zonu
  • Nesmije se pucati u osobu koja ima dignutu ruku i izlazi

… i tak još neka manje bitna pravila… niš strašno…

Prozivaju timove jedan po jedan i izlazimo na kurs broj 1. Zezancija, šala i sve po redu i stižemo na kurs. Kad ono tamo suparnićka ekipa (smeđe trake). Sve do jednog odrasli i k tome još svi do jednog ARAPI! (Inaće je ova firma što organizira paintball natjecanja prozvana u novinama nedavno jer se navodno pripadnici evropskog ogranka Al Kaide uvježbavaju na njihovim kursovima!!?) Ponovo nam recitiraju sigurnosne mjere i naš MARSHALL naglasi da kako su djeca u našoj ekipi da protivnici budu malo obazriviji. Talibani se onako zlobno poćnu smijati i ond poćnu one njihove La la la ala hala hrklj govore. Vidim ja, odno vrag šalu. Ovi likovi su nabrijani do jaja!!

Misija 1 – Kurs 1:

Doći do aviona, uzeti bombu i unijeti je u protivnićki kamp. Jedna ekipa napada, druga se brani i onda se mjenjaju strane.

Mi prvo dobijamo da budemo ekipa što se brani. Poćetna nervoza. Najednom svi iz ekipe onak staju oko mene i pitaju – “Šta sad?”

Kak sam jedini koji je ikada bio u vojsci oćekuju da ih raspodjelim pa et krećem… Posložijo našu moćnu obranu punu klinaca i kreće prva igra.

Talibani klasika u stilu samoubojica. Juriš na avion!! dernjava…

Papci nemaju pojma da nam obrana složena na mjesta s kojih lako skidaju sve koji uopće prismrde avionu. 😛 Šupci talibanski iako pogođeni nastavljaju juriš i ne poštivaju pravila igre. Nakon što poskidamo 8 njihovih i oni naših 3, vrijeme za igru istiće. Pobjeda naša… wooohoooo…

Vrijeme da mjenjamo strane. Sad mi napadamo, al badava. Naši klinci padaju ko muhe. Nekako jedva moj radni kolega ćopi bombu al vrijeme isteklo… nerješeno.

Misija 2 – Kurs 2:

Totalno uništenje! Cilj igre je poskidati što više neprijatelja u zadanom vremenu. Teren pun piramida, kocki i slićnih objekata. Svaka ekipa kreće s jedne strane kursa.

Opet ovi moji pitaju di šta i kak? Aj vidim, designiran sam za kapetana i to bez pitanja. Šta je tu je. Fino im velim – “Ćim vrijeme krene, dijelimo se po širini terena. Po dva ćovjeka na svaku od kocki. To nam uzima 8 ljudi što nas štiti i ostaje nam 5 za napad.” Simpl strategija… umjesto jurišati na protivnika, postaviti im zasjedu i poskidati ih kako prilaze jer su nam sve strane pokrivene.

Kreće vrijeme i talibani opet nasijedaju. Zaleću se onako u stilu juriš i pucaj di ko stigne. I OPET šupci varaju. Ooookej…jednog lika skidam 4 puta a on i dalje nastavlja. Peti put ga pogodim i tek ond diže ruku. No kak mi dopizdilo to varanje – taman kak se lik diže iz zaklona doslovce ga divljaćki izrešetam (direktno kršenje jednog od pravila :P). Jebga, digo mi tlak varanjem.

Mjenjamo strane i opet ista prića. Talibani jurišaju, mi ih polako skidamo. Al ovaj put ISTI lik OPET VARA i diže mi živac. Opet ga pogađam par put i on ne izlazi iz igre. Nego još na vrh svega, šupak se zatrći u naše redove i poćinje iz blizine napucavati naše igraće!! (Krši pravila i to debelo!)

Na kraju igra završena. Ekipe se skupljaju a radni kolega poćinje na njega vikat jer je ga je pogodio iz blizine. Izbija svađa, nagurivanje i vrijeđanje…. Talibani postaju neugodni i uzimaju sve preozbiljno. Užas. Već vidim kako ovo neće dobro završiti…

Misija 3 – Kurs 3:

Prebaciti predsjednika s jedne strane kursa na drugi. Predsjednik mora preživiti. Ukoliko je predsjednik pogođen – igra je završena.

Prva tura mi štitimo predsjednika a oni napadaju. Ono baš talibanski zadatak – kokni predsjednika. Al nema veze. Sad se i ja ozbiljnije igram… Bacam našeg “predsjednika” na zaćelje i zauzimam položaj. Ovaj put ne gađam bezveze – već u glavu. Već nakon 20 sekundi pada mi prva žrtva. Lik sakriven iza baćvi izviruje. Na treće izviranje – PAF. Dritto u vizir. Ko ga šljivi…. taj neće tak brzo pucat. Drugi lik na vrhu autobusa (onaj engleski double deker) isto izviruje. Fulam par puta i ond PLJAS. Dritto u vizir. Lik vidim rukavom obriše vizir i odma sljedeća kuglica PLJAS, opet ga u glavu spićim. Vidim ja već mi skida Allaha i šta ja znam već, al ne obazirem se, ak oni igraju prljavo… ond i ja uzvraćam istom mjerom. Do isteka vremena naš predsjednik preživi igru.

Mjenjamo strane.

Ovaj put odo ja na mjesto onog talibana što sam 2 put zaredom u glavu spićio. Na moju nesreću nisam skonto na vrijeme i ostajem bez metaka. Ono pušiona totalka. Jedan taliban se uspio probiti na 5 metara od mene!! Hmm… nema veze… pucam na prazno a papak misli da imam municije pa se boji izvirit. Vidim moja lekcija s gađanjem u glavušu sasvim uspješna 😀 Ni sam ne znam kak al nit me jedan metak ne potrefi…

Misija 4- Kurs 4

Zgrabi zastavu.

Okej, sad mi malo već nije fora. Preživio sam 4 igre bez da me išta strefi. Tu nešto voditelj igre govori da se daju posebni bodovi za juriš na zastavu u stilu kamikaze.

“Ima li neko ko će ići kao kamikaza u vašoj ekipi” – pita voditelj.

“Ja” – dobrovoljno se javljam za misiju! Ostavljam oružje i idem se zaletit onak divljaćki. Ono, baš mi se divlja i štimung je sasvim pravi! Pa kud puklo!

Poćetak runde. Sprintam, izmićem se, preskaćem grmlje, prepreke… jurim prema zastavi a oko mene frcaju kuglice. Na moju žalost suparnićki igrać ima istu ideju. Taman na par koraka od zastave skontam lika. To je onaj što je napucava iz blizine i što vara non stop!

Eeee miško tako lako provuć se ovaj put nećeš” – kako je bliži zastavi od mene prvi je zgrabi al mene to ne zustavlja. Zapićim se svom snagom u njega i onak “slućajno” mi ruka završi u njegovom trbuhu.

Payback iz a bitch – sucker!” – Lik pada na pod, dramatićno se previja a mene poćinju rešetati. Sirotom talibanu sam izbio sav zrak iz mješine iako ima onu kvazi pancirku na sebi.

Mjenjamo strane i opet ista shema. Ovaj put sam dovoljno brz i uzimam zastavu, ali na povratku nazad me neko spićio u debelo meso! Kak ne želim varat izlazim iz igre a jedan taliban se doćepa zastave. No i njega pogode ali on  vara i nastavlja trćati.

Momci totalno nepošteni.. al me ne brine… sjebaću ih kako tako.

Misija 5 – Kurs 5

Prevedi predsjednika iz baze u bazu.

Kurs je ovaj put složen u đungli. Hrpa raslinja i sve u svemu zabavan kurs. Opet raspoređujem ekipu i krećemo. Mi prvi prevodimo predsjednika. Na žalost jedna curica od 12 godina iz naše ekipe biva pogođena. Ono normalna situacija ali pri izlasku s terena neko od protivnika je rešeta unatoć visoko podignutoj ruci u znak da je pogođena! Još uz to, neko ju pogađa u nezaštićenu ruku. (udarac paintball metka je doista neugodan – i ja imam jedan na palcu i jedan u debelom mesu) Ovaj put uspjeveju potrefiti metu i mi gubimo igru. Međutim, zbog nepravedne igre i zbog toga što opet igraju nepošteno diže se ćitava frka!

Šef popizdio jer pogođena djevojćica mu je ćerka. A šupak što ju je izrešeto se niti pošteno isprićat neće. Doslovce zbog svojeg nesportskog ponašanja ubijaju igru u pojam.

Mjenjamo strane i ovaj put fino reko šefu -“Ajmo sad divljat”. I bi tako. Gađanje u glavu, napadanje, deranje… i po skraćenom postupku skidamo metu i glatko pobjeđujemo u ovoj igri.

Izlazimo van s kursa i talibani bivaju odstranjeni s paintballa zbog nepoštene igre, kršenja pravila i varanja.

kao kompenzaciju – daju nam posljednji kurs da odigramo sami međusobno.

Misija 6 kurs 6

Zauzmi kućice. Ukoliko je netko već zauzeo kućicu, novi koji zauzima može zarobiti igraća u kućici. Što više zauzetih zgrada, više bodova.

Dijelimo našu grupu u dva dijela. Ja uzimam sve ženske (ipak želim imat priliku strefit šefa il kolegu). Na brzaka složim strategiju – “Ne želimo da nas zarobe, zato ćekajte zadnjih 10 sekundi i tek onda ulećemo u kućice i njih zarobimo”  – Vriska, cikanjea i osmjesi na licima – paintball kakav bi trebao biti – zabavan!

Kreće igra i eto meni prilike. Šef pretrćava i ide iza jedne od kućica. Šulja se iza nje i nakratko mi izlazi na nišan kroz 2 prozora. BINGO!!! Šef pogođen i eliminiran! Do samog kraja vremena, napucavanje, zajebancija i na najavu od 10 sekundi do kraja jurišamo i osvajamo 5 kućica (zaista dobro jer nas je samo 6 na mojoj strani)… Veselje, zezancija… smjeh i moj trijumf nad šefom.

“Znao sam, znao sam… ko bi me drugi pogodio ako ne ti!!!”

“Šefe, sve je to igra… i da… više me ne boli onih 4:1”

Mjenjamo strane… i kreće druga runda. Na žalost ovaj put ostajem na samo 15 metaka. Treba sad biti pažljiv. Uglavnom se sakrivam i ne privlaćim previše pažnju na sebe. I ond spazim kolegu. Šulja se iza jedne od kućica. Dobro se pokriva pa nemam otvoreni hitac. Strpljenje je vrlina, a ja kakav sam besprijekoran i pun istih ćekam svoju šansu! U jednom trenutku se okreće da obiđe kućicu s druge strane i pri tom pokazuje svoju guzicu!!!

Zar moram napomeniti da mojih 15 metaka odletilo rafalno u pravcu njegove bulje!!! BINGO…moja tajna misija sasvim uspješna. Napuco i šefa i kolegu….

Igra završava…. na kraju nam dijele neke certifikate kao fol 1. mjesto u grupi… I evo dok sam ovo otipko palac mi se pokoćio. Malkice nateko… Da li ću ovo ponoviti – DEFINITIVNO!!!