Tag Archives: Razmišljanja

Nije za ljubitelje životinja i homoseksualce

Moje trenutno okruženje: Birmingham – Coin Fair – iliti hrpa starijih ljudi koji sline kad vide staru kovanicu. Zanimljivo kako je to vrijeme gdje se ima vremena uopće pisati ikakav post (s obzirom na protekle iznimno hektične mjesece).

Uglavnom eto sjedi se, laganini surfa po iznimno jeftinom netu, gdje je manje više free ukoliko imate obični telefon s internet pristupom. Sweet… khm khm… T-Com, Vip i ostali – hoćete li što napravit već po tom pitanju? No digresija jel…

U ovoj silno uzbuudljivoj situaciji gdje mi mir ometaju povremeni prolaznici koji gledaju stol ispred mene BEZ kovanica i onako malkice pogubljeni pitaju se – a šta ti tu radiš, reko ajd malkice da vidim što se događa u domovini.

I vidi vraga, pederi pamfliraju ulicom. Oooookej…

Dakle da se razumijemo nekako – Homoseksualci, i manje više svi oni  koji slobodnije istražuju svoju seksualnost paradiraju ulicom… Ooooookej… ponavljam…

Pederi. Paradiraju.

-.-

Nisam neki previše zagriženi vjernik, nit mi nešto posebno ne smetaju ljudi koji eksperimetiraju u svojim domovima, ali de ono stvarno – čemu paradiranje!? Aj sad da se recimo postavimo u šuze nekog homoseksualno opredjeljene osobe i okrenemo priču:

Ljudi uobičajenog sexualnog opredjeljenja paradiraju: Svi im se smiju i onak podjebavaju :

“Vidi razvratnika, šta se ne sexaju u svojoj kući, buuuu, sodoma i gomora, kvare nam djecu…”

Naravno, parafraziram jer budimo iskreni – obični ljudi neće ić okolo i jebeno pjevati pjesme ko slavuji o tome kako se i s kime i čime sexaju. Pa dovraga ni jebeni “emotivni ljubitelji životinja” se ne deru o tome kako su zajašili ovcu u štali jel? Neke stvari su privatne, i trebaju ostati privatne, i vjerujte mi na riječ dragi pederi – ne zanimaju nas. To što neki degenerici željni pažnje izražavaju svoju frustraciju paradom – e jebiga… peh. I ond se čude kako ih ljudi ne podnose.

A opet, moooožda ih i ne podnose zbog eto ajmo reć računice. Koliko se sjećam, izvještaji su nešto govorili o 200 u paradi. Pa ajd recimo da je ta brojka donekle točna. Tih 200 ima oko 600 policajaca koji ih čuvaju… hmmmm… dakle svaki ima recimo 3 tjelohranitelja. Viš vraga, koštaju para ti što paradiraju. I ond krene sve po zlu pa et vijesti o 10 000 onih koji su protiv parade pa provjeduju – i ond se moram zapitati – ko sad zapravo paradira i koji se kurac događa???

10 000 – too je već jaka brojka?!?!

Koliko su ono prosvjedi protiv vlade skupljali ljudi?

Očito ljudima više smetaju pederi nego loša vlada, pa et u mom genijalnom umu se odmah stvori odlična ideja: ajmo proglasiti ove u vladi fino nekako marketinški s inkrimirajućim snimkama sexa s istim spolom – voila, instant revolucija!!!

 

Ili još bolje, ajmo u sljedeću vladu izabrati homoseksualce!!!!

Em bi morali radit prejebeno dobro inaće odmah masivni prosvjedi s crkvom na čelu, em bi bili emancipirani u svijetu – pa di ćeš bolje!

A sad dost o tom našem novom poretku. Ajmo sad na one stvari što me zaista znaju raspizditi:

Neko mi je nedavno reko, napiši ono što te frustira… e pa ond…

Jebeni, šugavi, mutavi, retardirani, mentalno nesposobni, šugavi, smrdljivi, ušljivi pas… I neda mi se više trošiti slova na njeg.

 

 

Stranac zauvijek

Mali godišnji odmor i jedna poduža pauza – ZASLUŽENA! I onda opet sve kreće ispočetka. Nova je godina odavno započela, radne obaveze su odavno stisle i idemo dalje s životom…

Još jedan dan na aerodrumu.

Još jedno putovanje.

Još jedan avion.

Od malih nogu uživam u putovanjima, i svaki odlazak od kuće mi je neka nova pustolovina. Nove stvari, novi ljudi, nova iskustva… zabava, smjeh i uživancija!

Ali šta onda kad se čovjek umori od putovanja?

Šta onda kad se putnik  ne vrati kući. I što onda kad putnik postane gost u svojoj kući? Gdje je onda kuća?

Da li je to onda tamo gdje spavam? Ili je to ono gdje se odmorim? Ili kako to da nema više odmora? Kako to da posao postaje ujedno i odmor? Previše pitanja i premalo odgovora…

No na vedriju stranu, svaki put nosi nešto novo… ako ništa drugo barem jednu stvar – promjenu… Ovaj puta cilj je malo udaljeniji nego obično, ali nema veze. Jedna stvar po jedna.

Ko zna… sutra je novi dan… 😉

…9… Mission control all systems are in green…

veza-tf

Malo ranije sam naletio na clanak na redizajniranom t portalu o ljubavi pa et da rezimiram to malkice…

Vele oni:

Prvi poljubac, prva svađa, prvo zajedničko buđenje, prvo ‘volim te’, sve su to trenuci koji definiraju vezu i zauvijek ostaju u sjećanju. Oni se pamte, izgrađuju i utječu na daljnji razvoj svake veze
Evo nekoliko ključnih trenutaka koje uglavnom pamtimo i kojih se rado prisjećamo:

Prvi razgovor
Ako je vaš prvi razgovor trajao satima, a vama se činilo kao da su prošle minute, zaista ste bili opčinjeni jedno drugim. Vrijeme s dragom osobom kao da je stalo i niste ni primijetili da uskoro sviće, a vi još uvijek istim žarom pričate i nalazite teme za razgovor. Svakako jedan od trenutaka za pamćenje, kada još uvijek upoznajte jedno drugo i magnetski se privlačite.

Okej, ovo stoji onak 100 posto – za vecinu. I sam volim saznat vise o osobi ak mi se svidi. Doduse… hhh… kad malo bolje razmislim – zadnje 3 veze su mi nekako pocele bez previse price (Upoznavanje, kratka pricica, razilazak i sljedeci put su stvari vec u pokretu) – nekak nisu dobro zavrsile. 😉 A ak mi nesto NE pase, razgovor traje izuzetno kratko! Onak, zast bi trosio vrijeme na nes sto mi ne ide onak kak ja ocem. Ionak ima pametnijih stvari od brbljanja s nekim gaborom! (npr. gledat reprizu omiljene serije po cetvrti put)

Prvi poljubac
Nema osjećaja koji se može usporediti s prvim poljupcem, bilo da je prvi u životu ili prvi s novim partnerom. Prvi fizički kontakt, tako intiman i drag. Teško da ćete ga zaboraviti.

Od svih prvih poljubaca u sjecanju mi osto onaj ZAISTA prvi. Za sve ostale moram malo jace pokreniti sive stanice.  Zadnji “prvi” je protekao otprilike ovako u mojoj glavi: “Hmm… ovo bi moglo bit zanimljivo. Jos nisam probao ovakvu egzotiku… i garant cu najebat! Al nema veze… bas mi sad pase…”

Trenutak kada vas prvi put predstavi kao svoju djevojku
Možda ste se skrivali, možda još niste formalno prohodali, a možda ste i jedno vrijeme bili ljubavnici pa vas nije mogao predstavljati kao partnericu. U svakom slučaju, trenutak kada vas predstavi kao svoju djevojku čaroban je, tako siguran, udoban i pripadajući.

Na ovo cu samo rec – LOL! Ako me sjecanje dobro sluzi dosad su moji upoznali samo dvije :D. Poznavajuci mjku Nenu, u njenoj glavi to odma ide: “Vidi snaja!” (I ocito je clanak pisan za zene)

Prvo zajedničko jutro
Prvo zajedničko buđenje i doručak u njegovu ili vašem stanu. Sneni, u pidžamama, nakon noći strasti i intimnosti probudili ste se zajedno i započinjete novi dan. Definitivno nova stepenica i u vezi.

Hmmm… definitvno nova stepenica. Jer tad prvi put vidite osobu u realnom izdanju. Dakle ukoliko je osoba koju vidim “Nocna mora” u realnom izdanju odma se upitam Wwhat the fuck…”. A opet ak mi jutarnja slika pase, mam pozelim jos puno jutara kao takovih. Ono sto meni zanimljivije od samog budjenja je jutarnje setanje druge osobe po kuhinji samo u nekoj mojoj majici. Nema nist vise sexy od zenske koja nosi samo kosulju na sebi i priprema dorucak! ZAKON! (osjetim gnjev feministica)

Prvo ‘volim te’
Izgovoriti svoje prvo ‘volim te’ podvlači trnce i ujedno ispunjava više nego prvi poljubac. Ove dvije slatke riječi nije lako izgovoriti, no rijetko tko se nije naježio kada je to prvi put izgovorio svojoj dragoj/om. Trenutak za pamćenje, svakako.

Najezio – ne bas. Sam nije bas da volim to rec… Nekak otezem to sto dulje u vezu. Jer cim se jednom prevali preko usta – damn! Nema bjezanja!

Prva svađa
Da, i do toga mora jednom doći. Budimo iskreni – prva svađa je skroz OK. Izbacite sve iz sebe, isfiltrirate vezu, riješite se nakupljenog gnjeva i kao novi idite dalje. Dobro i za zapamtiti.

Sve fajn. Slazem se 🙂

Prvo putovanje
Ima li boljeg načina da vidite kako ćete se zajedno putovati kroz život od zajedničkog putovanja. Prvo putovanje se pamti te izvrsno pokazuje kako funkcionirate kada niste na svom terenu i kada ste bez obveza. Trenutak koji će u svakom slučaju ostati u sjećanju.

Indeed. Samo sto nekak jako rijetko dodjem do ove postaje. Putovanje u mom svijetu je obicno – pravac KUCI! 😉

Prvi odlazak u šoping
Bilo da ste išli u nabavku namirnica za jelo ili u kupnju nove veste, vaša veza prvim zajedničkim šopingom prešla je u nove sfere. Muškarcima taj trenutak i nije osobito drag jer ih se većina užasava hodanja po trgovačkim centrima, a žene cvjetaju kada u pratnji dragoga idu po novi kaputić.

DEFINITIVNO omrazeni sport! Zenske UVIJEK bleje u odjecu i pizdarije. Mislim… od zenske odjece me zanima samo “Lingerie”. Kad idem u soping ond volim malo pogledati tehnicke stvarcice, gadgete, filmove… ergo – ako je ikako moguce – saljem zenu u soping samu. Jedini zajednicki soping za mene onak “za vezu” su namirnice za jest 😀

Prvo preuzimanje kontrole
OK, do sada je sve išlo dobro, no vrijeme je da netko pokaže zube. Bilo da ste se borili za kontrolu oko daljinskog upravljača ili CD-a koji ćete slušati na putu do posla, ovaj trenutak pokazat će vam tko je popustljiviji i tko ima blažu narav. No to ne mora značiti ništa. Borba za kontrolu traje koliko i traje veza i nikad se ne zna tko će pobijediti. Ipak, što se daljinskog tiče, možda ipak vode muškarci.

Mozda? Daljinski je UVIJEK moj! (I vecinom stoji na stolu) O kontroli… onak… nemam bas neki zahtjeva… sve dok je po mom 😉

Prvi odlazak liječniku
Vjerojatno se mnogi sjećaju ovog trenutka. Bili ste bolesni i jadni, a partner vas je čekao kod doktora i odvezao kući na topli čaj. Trenutak koji se pamti i koji pokazuje da ste daleko dogurali od prvog poljupca.

Ooooo da… prvi put. Kasnije odvest lijecniku, fajn. Cekat u cekaonici u nedogled – jok! Neam zivaca sjedit i cekat nest. Kamoli u prostoriji punoj bolesni ljudi!?

Prvo zajedničko planiranje budućnosti
Već ste toliko upoznali jedno drugo i shvatili ste da želite još dugo, dugo biti zajedno. Prvo zajedničko planiranje budućnosti lijep je trenutak koji ulijeva sigurnost, ali i malo straha, zbog emocionalnog predavanja samo jednoj osobi. U svakom slučaju, trenutak za pamćenje.

Veni, vidi… i nije dobro ispalo. Stog ne planiram previse unaprijed. Ionak neam pojma sta me sutra ceka pa radije uzivam u neznanju 😉

Okej, clanak je definitivno za zene pisan. It sucks… Al bar me zabavilo za ovaj post 😉

Back… 17 years ago….

1991. i jedno … 24 sata kasnije…

Klinjo od 13 godina sjedi na rivi poslije škole. Neda mu se ići kući jer zadnjih par dana postaje sve skoro neizdržljivo. Maltretiranje u školi, odsutnost oca, nervozna majka, mlađi brat koji veselo i nevino sve poima i ujak koji uporno govori crne vijesti…

Mali kupi torbu i nevoljko se vuće kući. Otvara vrata, a na teveju opet vijesti. Slika karte s poznatom toćkom i natpisom Vukovar.

Suze u majćinim oćima, kao i svaki dan prije toga, ali ovaj put je ipak nešto drukćije. Vijesti su javile da je vukovar pao. Mlađi brat izgubljen u svom svjetu trći mu veselo u zagrljaj. Mali braco bi se igrao

“Mama, jel možemo ja i brat malo van?”

Nešto odgovara, ali njima je sasvim nebitno. Oni izlaze i upućuju se na već poznate lokacije. Mali se bezbrižno igra, a stariji sjedi zamišljeno na stepenicama i prati ga pogledom. Tu i tamo mu dobacuje loptu nazad i baca smješak… Sve boga moli da druga djeca ne dođu pa da poćne poznati scenario. Zadirkivanje, vrijeđanje, ruganje i sve ostalo što djeca znaju tako zlobno raditi… Danas nema volje i snage za njih. Najednom eno majka im prilazi… suze u oćima i veliki smješak na licu…

“TATA JE ŽIV”

“Tata je živ, tata je živ…” – skakuće mali braco oko njih sav veseo… vjerovatno ne razumijući o ćemu se radi. Blaženo dijete…

“Živ je? Di je?” – Stariji upita bez imalo susprezanja.

“Javila je tetka da je živ i da su ih odveli u logor!” – majka i dalje ushićena…

“Logor?”

“Da,  logor, sada će valjda biti pušteni…”

“Nadajmo se da će ostati živ…” – savršeno svjestan teškoće svoje izjave klinjo pun izmješanih emocija odahne. “Barem znam da je živ… sad samo treba biti strpljiv…

..

.

Strpljenje je trajalo 9 mjeseci…

I evo 9 mjeseci kasnije ponovo isti djećak sjedi na rivi… već jedno 4 sata… ali ovaj put je zadovoljan… jer ćeka prvi put nakon godinu dana – ujedinjenu OBITELJ.

p.s. Thank you dear Lord for everything…

If I was a woman…

Blip, blip, blip, blip… praćeno jednim dugim tuuut…. Ne znam koji put zaredom ćujem taj zvuk. Ćetiri znamenke, enter… nula. Svaki put kad to ćujem, u sobi sam, piđama, sjedim ili ležim u krevetu, nešto se vrti na kompu…
Alarm ukljućen i sve što se miće po prvom katu kuće biva registrirano senzorima. SAD to znam…
Prije skoro godinu dana, nije bilo tako. 😉
Ali nešto je opet kao i prije godinu dana. OPET me pići insomnija. I baš onak fino – nikog online da mi skrati vrijeme! Vidim draga mi kolegica posvetila još jedan post u nizu i baš joj hvala. Ono otkrila me u jednoj jedinoj rijeći! Normala kak previše vremena provodi samnom online mam se izlajala o svemu i to na velika vrata!!

Dosad et me okarakterizirala kao gada, gay, modnog maćka, bahatog, umišljenog… i vjerovatno bi se tu negdje trebo nać uvrijeđen!? Ali kak ćovjek da se uvrijedi na nekoga tko je zapravo u neku ruku ženska verzija mene?
I ond mi najednom sine!!
Kakav bi ja bio da sam žensko?
U sitne sate bacam se u nemoguću misiju. Ulazim u ženski mozak . Šuljam se tajnim kutevima i idem se okarakterizirati.

Drcypher as a woman
S obzirom da baš volim sve znat, a bome i o svemu prićat… spadam u onaj ženski dio brbljavica i lajavih. Sjajan poćetak. Ja sam lajava žena!

Volim pogledat dobru curu… hmmm.. da sam žensko vjerovatno bi ond isto tak gledo muške. Damn!! Sad sam nedojebana žena željna sexa!?

Aj volim zujiti po šoping centru – hmm … 😉 ups… tu nema promjene.
Volim obući koju lijepu krpicu na sebe – hmmm.. da sam žensko garant bi to bilo premalo i bio bih vjerovatno underdressed. Možd ćak i šlampav jer et… nisam neki fan velikih garderoba. Kvaliteta prije kvantitete u mene. Dakle, da sam žensko, garant bi bacio okice na neku skupu prnjicu, ergo – high maintenance chick! Koliko vidim ženske stvari su u pravilu UVIJEK skuplje od muških.

Kad malo na hranu pomislim, volim slatko, slano… D- a sam žensko ev bacam okladu odma – bio bi garant neka „elegantnije popunjena“! Moj muški metabolizam to nekako svari (doduše i taj je već na rubu popuštanja, lagano puca po šavovima) al da sam žensko ufff… radije neću u te horror vode!!
Hmmm… a sad malo o higijenskom dijelu jer et… noge su mi dlakave. Da sam žensko… ufff… potrošio bi po prihoda na depilacije!!! Glavu volim obrijat s vremena na vrijeme i nekak se pitam dal bi mi to prošlo u ženskom ruhu?! Dosad nisam baš naletio na maćke s obrijanom glavom da su mi se svidile… Brada… valjd bi me neka hormonska terapija tu spasila?

Fizićki izgled. Pa sad ak bi zanemarili dlakavost i potencijalne probleme s depilacijom i et teorecki uzeli u obzir da ako bi vec bio žensko da neb imo te probleme. Garant bi bio zamamna koka za kojom se svi okreću (Moram koristit trenutnu analogiju jer et ak se za mnom žene okreću, ond bi se zamnom kao ženskom muški okretali)! Bravo ja. Ovo mi razvedrilo dan.

Narav. Eh sad… to je već neko malkice kompliciranije podrućje. Sam po sebi sam okarakteriziran kao bahat i umišljen (jebga, dozvolim si taj luksuz), što bi znaćilo otprilike da bi ko žensko moro bit isti taki. Hmmm… dakle ponašao bi se ko kućka! Pravio bi se da mi niko nije ravan i navlaćio bi zavist drugih žena, jer eto… može mi bit! Biro bi s kojim muškima ću prozboriti rijeć i s kojim ću razgovarati ili ne.
I dalje bi išao u analizu mene u ženskom tijelu, al najednom shvaćam totalnu banalnost te namjere. Mislim da nema potrebe uopće… dovoljno je pogledat kolegićin blog i voila… ženska verzija Drca 😛

I baš danas dok mi et htjela izjaviti “veliko otkriće” samo je samo potvrdila moja davna predviđanja vezana za njen privatni život… Ukratko, želim joj ćestitati na trenutku slabosti i vjerovatno je sad jasnije da je drc UVIJEK u pravu!!!

I’m in the mood…

Prošlo tjedan dana… Doćeko šefove da se vrnu kući s tih dalekih Kariba i napokon imam moj laptop s kvaćicama!!! (moj mali laptop sirot išo vidit kak je to na velikom brodu)

Na žalost evo i one nesretne đukele nazad! Da bude sve onak još ljepše zvao me šef prije koji dan i veli:

“Zeznio sam se u raćunici i dolazim dan kasnije. Jel možeš pokupiti Kitty?”

“Ma naravno!” – izlajem bez razmišljanja.

Ujutro negdje oko pol 10 umalo zaboravio na đukca i ond brže bolje sjedaj u avto i pravac štenare. Kad vidi vraga!! U štenari radi neka zgodna plavuša!! Na žalost, đukac kojeg kupim ama baš nikako mi ne ide u prilog… jebga…

S njom izmjenjujem par rijeći, i prirodno (barem meni) smijemo se oboje psu nakon što je utvrđeno da pseto NIJE moje… Ćak i nekako onak ofrlje dogovaramo nać se na nekoj usputnoj kavi jedan vikend. (Jel moram uopće spomenit da od sad na dalje se dobrovoljno javljam nosit đukca u štenaru??)

Vraćam se u ured, a jebena đukela cvili od sreće. Najednom sam joj najveći prijatelj na svijetu, a sutra garant slijedi lajanje najranije i totalni kurcšlus u glavi tog stvorenja! Ćitav dalje dan mi ide na živce… Jebga.. baš ne volim to stvorenje!

No da rezimiram tjedan…

Sve poslovno zacrtano – odrađeno

Zajebi – Komada jedan. Onak… kako se firma bavi raznim artefaktima iz povijesti ljudskog roda… većina tih artefakata preživi stoljeća u zemlji te bude jako osjetljiva jeld… tak je i jedan stari artefakt iz doba vikinga doživijo dan da se sretne s spretnim rukama vašeg D. Odma pri dodiru – puko. Nije izdržo. Jebga… srećom imamo restauratora pa on to nek popravlja. Šteta… nemam pojma kolika je…

Baksuzi – Komada par. Prvo riknila sklopka za struju u uredu oko subote. Srećom imam iskustva s majmuniranjem i kablovima pa et dovuko ja štrom u ured iz kuće. Drugo i najbolnije – bojler crko. Neću uopće spominjat tuširanje u hladnoj vodi… uopće… (ne da mi se stisooo.. vec sam skoro žensko posto)

Novosti – Najednom iz vedra neba poćele se bivše javljati!?! Da bude najzanimljivije, ne javi se jedna… već odma tri!?!? Jebeš mi sve, al ćini mi se da su u dogovoru! Već ono vidim zavjeru kak se kuje:

“Idemo mu se sve javit istovremeno.. da vidimo reakciju!”

…mda… reakciju? mhm.. od mene… ev sve trćim… Da budem iskren, nemam niš protiv nijedne, al taj vlak je za mene odavno prošo. Nekak nemam nikakvog interesa obnavljati stara prijateljstva. Nije da sam bezosjećajan.. al …

Ok. Možd i jesam. Al zaboli me. Danas je novi dan i ne živim za jućer već za sutra.

Srećom nije baš sve totalka bedara. Ima tu i pozitivnih strana…

Odlućio sam nazvat onu Gotiku (Saru) pa et ne bijo lijen ukucam ja onaj broj što mi dala neki dan u trgovini…

“Sara?”

“Da, a ko je to?”

“Daniel… tvoja pomoć iz trgovine…”

“A ti si… već sam pomislila da si bacio broj… uhhh… sad mi je neugodno?”

“A jel? Aj kad ti je već neugodno sad, idemo riješiti to jednom cugom u petak ili subotu…”

“Ovaj… ne znam šta da kažem”

“Da. Reci da za poćetak i onda još di i u koliko sati…”

“Ovaj…” – Oklijeva malo.

“Ok, što misliš o Lakeside,restoran kod broda?” – Ma da skratim razgovor. Nemam vremena cijeli dan na telefonu bit.

“Zvući ok”

“8 sati? Petak.”

“Pa ono… može.”

“Imamo dejt… vidimo se u petak.” – I prije neg se predomisli poklopim. Ono, malo sam si razmišljo o tome da li je cura moj tip. Definitivno sam siguran – NIJE. Al ak ništ drugo, radoznao sam pa odo vidit kako njeni klikeri u glavi funkcioniraju… Uostalom, nemam šta pametnijeg raditi u petak. I nakon tog mi tek sine u mozak… “Idiote, pa i s plavušom si išo dogovarat dejt!!?”

Jebga… baš sam u štimungu lomit srca…

Toliko o mom organiziranom ljubavnom životu. Koma. Totalka.

I ond na vrh svega, uleće mi jedna kolegica koju redovito ćitam i tu i tamo koju rijeć izmjenimo, i to ni manje ni više nego s shemom – “Upravo sam odradila sešn samozadovoljavanja pa et došla te vidit pred spavanje!?!?”

I što sad meni mutavom kroz glavu proleti?!?! – “En je tamo došla mene vidit da se smiri poslije sešna?!” Ma fenomenalno… umjesto da mene dođe vidit da se napali, ona baš obratno. Et mi moj MOJO… nestade!

No nije sve loše sve u svemu. U svakoj nesreći ima i neka sreća.

Stiže šef na vrata u većernjim satima i onak odma…

“Pa nisam ti ostavio novce za hranu!”

“Ma dobro je, bio sam u šopingu pa ima…” – nisam ni završio rećenicu kad pufff… utjera mi on u ruke 50 funtica. Ma nećem se bunit na takvu gestu jel. Iako me cjelotjedni trošak nije prešo više od dvajst! Aj to me malkice obradovalo jer je onak uletilo skroz neoćekivano…

Još kad pridodam onaj poslić od sat vremena u subotu i kad su mi poćeli hvalospjeve bacati za obićni flayer… ispade da mi ovo bio sasvim profitabilni tjedan. Isplatilo se radit… što jest jest… lova je tu, dejtovi su tu…

I’m the King Of the World…