Tag Archives: Radni dan

Uobićajeni dan u uredu??

Ahhh mrzim ovo” – Sunćeve zrake me ubadaju u pospane oći.
Baš mora ujutro izaći i udariti u meni u glavu?” – Dižem se i prvo što vidim – odraz mog podbuhlog lica u jednom od prije spomenutih 5 zrcala u sobi! Bacam oko na Blackberry i imam šta viditi. 10 minuta prije poćetka radnog vremena…

” A Fuck…” – Moram sve nabzaka obaviti!…
Iskaćem hitro iz kreveta, pravac kupaone… U jednom mahu uzimam ćetkicu za zube, puštam tuš, umivam se…
Opet se neću obrijat…” – Prolazi mi kroz glavu – “…zarastam polako, ovo je već 5. dan zaredom bez brijanja. A i kosa poćela rasti… već je na skoro 5 milimetara duljine… Nećuveno za mene!
Brrrrr….. hladno je. Opet mi ostao prozor u sobi otvoren cijelu noć.
S rućnikom oko pojasa ulećem u sobu, hvatam Blackberry… – “Još 3 minute do poćetka radnog vremena

Pogledom tražim što obući…
Ma ko ga šljivi… Trenerka je sasvim fajn izbor. A i dugo nisam nosio bijele tenisice… Majica kratkih rukava… ma i to je fajn…
Pogled mi pada na sat – “Minutai pol
Pogledom tražim kremu za ruke, memory stick… u prolazu hvatam neki pulover… ono za svaki slućaj ako bude hladno…
Silazim dolje niz stepenice… Usput pozdravljam dekoratere (momci ljepe nove tapete po kući)… pogled na Blackberry – “8:59 još jedna cijela minuta” – I ulazim u ured.
“Jutro ekipa, kako je danas?” – Pozdravljam sve onako nehajno… ne znaju oni da sam do prije 11 minuta bio u dubokom snu…

Malo jutarnjeg ćaskanja, malo mejlova i bacam se na redoviti posao… polako vrijeme prolazi…
“Kolega, aj napravi kavu!” – Najednom kolega onak meni kao zapovijedi..
“Molim?” – Onak malo arogantno pogledam… – Nedam se zajebavat i bit domaćica u uredu. Nije to moj posao, nit će bit
“Ma aj ti složi kavicu a ja ću dotle servirati krafne. Kupio sam ih na putu vamo” – odma se on opravdava.
“Kafne… Koliko šećera u tvojoj kavi?” –  Jebga, baš mi se jelo neš slatko, tak da ću i kavicu za ovak neš skuhat, ima raćunice!

Kavica s krafnicama… malo nepovezanog brbljanja… i eto skoro vrijeme rućka. Taman prije rućka uspjevam završiti prvu seriju slika i krećem s drugom kad evo rućak stiže…

“Your lunch D.” – Stiže šefova priležnica i nosi mi tanjur s jednom mrkvom – “Rekao si da želiš zdraviju hranu”
Vidim podjebava me, pa prihvaćam igru… “Mrkva… mmmm… moje omiljeno!” – uzimam mrkvu i s oćitim uživanjem je poćnem jesti… Gleda ona zbunjeno – “OK, samo sam se šalila, nije mrkva za rućak!”
“Znam” – onako letimićno odgovaram i pravim se da nešto užurbano radim… Valjd se sirota zbunila. Evo je nazad s tanjurom i dva hamburgera…

Rućam i malo surfam po omiljenim stranicama… mojih pola sata odmora…
Šef mi nešto postaje nervozan…
“D., imaš sekund?”
“Imam”
“Ajmo van na kratko…”
Vani preljep dan… nisam ni pogledo kakvo je vrijeme… al eto, sad mi jasno odakle ono jako sunce ujutro…
“Ne znam jel možeš… ali trebam jednu veliku uslugu.”
“Sve se može šefe, al sve ima svoju cijenu!” – Idem ga malo roštiljati. Volim imati neke sitne trijumfe nad njim.
“Nemoj me sad s cijenama opet, ozbiljno je…” – sav se ćovjek uozbiljio…
“Ma dobro je, riješićemo sve. Di je problem?”
“Sjećaš se one iz Finske?…” – poćinje on svoju priću…. – ” One što mi je poslala ono pismo da je trudna…”

A fuck… sad mi se kliker upalio… Prije jedno godinu i nešto dana je imao aferu s nekom curom na brodskom krstarenju i ostala cura navodno trudna s njim.

“Ona šalje mailove, ja ih brišem, ali šta ako ova moja naleti na njih. Je li je mogu blokirati nekako da ona ne vidi nijedan mail?”
“Smatraj riješenim…” – Odmahujem ii smijem se njegovoj situaciji…

“Ima još…” – On se sad smrtno uozbiljio…
“Aj, kakva frka… znaš da ću ti to riješiti sve” – pokušavam ga smiriti…
“Znaš onaj klijent s Beverly Hillsa? Onaj što mi je neki dan rekao da mu sjeda $200milijuna na raćun i što mu je Seagal, Bruce Willis i ostala krema susjedi?”
“Da, šta je s njim?”
“Prije jedno 2 mjeseca sam mu poslao mail da se ženim određeni datum kako bi on ubrzao transfer veće kolićine novca.” – Sad već vidim kako mu postaje neugodno…
“Da pogodim šefe? … Datum je prošao, a lik želi slike s vjenćanja?” – Sad već kroz smjeh govorim…
“mmmda… šta sad raditi, nisam pametan” – Vidim ga komplet u panici…

I tako nas dva malkice mozgamo i evo plan skovan…
Idemo iscenirat photo session vjenćanja. Njegova priležnica će dobiti priliku isprobavati vjenćanicu, on mora nabavit buket i odijelo, jać bit kum, kolega fotograf i evo riješeno prividno vjenćanje…

Par sati kasnije, zajebancija na nivou…
Odijela nabaćena, vjenćanica podešena… i sad treba naći lokaciju…
“Šefe, ima li kakva crkvica okolo?”
“Ima, odlićna ideja.. ajmo..”
Sjedamo u Range Rover i upućujemo se u jednu staru kapelicu… nešt anglo-saxonsko kolko sam skontao po prići…

Tamo odrađujemo photo sesion… smjeh, zajebancija… podjebavanje (pogotovo s moje strane)
“Šefe, ovo mi nije bilo u opisu radnog mjesta… nadam se bonusu!” – i dalje ja podjebavam…

Sat vremena kasnije evo nas opet u uredu… 130 slika…
Na brzinu mjenjam podatke u samim slikama (exif sitnice i te pizdarije da se ne skonta kad je slikano…)

5 popodne… gotovo radno vrijeme…
Dosta posla za danas…