Dec 03
drcypherBiznis, Blog, Lifestyle Biznis, Mafija, Posao, Provod, Vecera
Stigli tregeri! I to onak fora, crni… Ofkorz odmah ih nabacujem i sam se sebi smijem. Mrzio sam proklete stvari dok sam bio klinac. Pogotovo ono natezanje i naglo puštanje istih!
Ali evo, nekih 20 godina kasnije, oblaćim tregere i pomalo uživam u novom stilu… Hlaće, opasać i tregeri više kao modni detalj nego kao funkcionalnost… No vrijeme za zajebanciju iza mene, jurim na poslovnu većeru s jednim od klijenata. Zapravo, i nije neki klijent, već autor neke knjige na kojoj radim zadnjih par tjedana.
Ulazim u restoran. Uglađeni portir mi uzima kaput i upućuje me za stol. Pisac, šef i još neki lik su već tu… Sjedam za stol i malkice šacujem restoran. Talijanska glazba u pozadini, neka opereta ili tako nešt…… Svaki sekund oćekujem ulet Don Corleone-a i ekipe kako sjeda za susjedni stol.
Ay donosi konobar Menu i onak sav uslužan postavlja stol za većeru. Gledam ja menu, … gleda i on mene! Sve napisano na talijanskom. Hmmm… idem ukljućit moj deduktivni mozak. Piesce il tak neš je garant riba… dakle to preskaćem. Pasta … mora da je tjestenina… tu bi možd i ubo nešt jestivo… Sve se premišljam kak ispast što manja budala pri narućivanju, pa et ćekam da svi svoje ponarućuju.
“Što bi ste vi gospodine htjeli?”
“Imate odrezak?” – svima prvo pogled pada na mene, a zatim na konobara.
“Naravno”
“Riješeno… uzimam” – ponosno narućujem nešto poznato a da nije na meniju. Šef vidim polako pizdi što se nije sjetio sam narućiti isto već neku tjesteninu uzeo. Također, nije mi pobjegao njihov izraz lica tipa : fuck, on uzima dobru hranu a mi moramo ovu fensi…
Dalje polako prićica o projektu i ćaskanje kad evo konobar s vinskom kartom po zahtjevu šefa. Opet gledam ko tele i odlućujem da neću ništ – men i mineralna dovoljna. Cifre su za popizdit… 200 funti boca, 430 funti boca, 650 funti boca!!! Sam što me srćani nije strefio. Prvo, alkohol zaobilazim u velikom luku, i ond još kad vidim koliko košta… tc tc tc… Koliko im je cjena jela?! (mudro imaju jelovnik bez cjena)…
I dalje u pozadini neš operno se vrti. I dalje ja ćekam KUM da sjedne. Ćujem kak osoblje sve na talijanskom raspravlja… Sve ko u filmu… (a ja imam tregere na sebi- nema šta, uklopljen u scenografiju totalka)…
Stiže polako jelo na stol. Sve fensi organizirano na tanjurima. Stiže i moj odrezak. Iz daljine vidim da su mi oćekivanja oćito bila prevelika. Dva komadića mesa i umak, kriškica limuna, kriškica krastavca i list salate. Već razoćaran kolićinom pretpostavljam da ni ukus nije neki. Al tu se na sreću varam!!!
Odrezak fenomenalan!
Umak fenomenalniji!
To što sam u stanju pojest 6 taki porcija, to je druga pjesma… Jede se hrana i sve po bontonu. Ne ćuje se zveket pribora o tanjur, sve tišina.
I dalje mi se vrti scenografija iz mafijaških filmova… Sve je tu. Restoran, ambijent, mjuza… i tregeri…
Polako stiže vrijeme deserta i evo ope konobar s svojim talijanskim Menijima?!?! ionak niš ne kontam talijanski pa se odlućujem i dalje igrati na svoju cool kartu.
“Što može za vas gospodine?”
“U raspoloženju sam za nešto ćokoladno, ništa posebno, samo ćokoladno”
“Može ćokoladna torta i sladoled?”
“Može”
I dalje sam sav u ambijentu… tregeri isto…
Stiže desert.
Jednom rjećju- Genijalno!
Predobar desert. Kombinacija tople torte od ćokolade i hladnog sladoleda. Izmišljeno!
Po završetku deserta, zavšavamo ćakulanje o projektu i krećemo polako kući… Onaj uljudni portir mi donosi kaput… sve ko po špagi.
I eto sad, kad sam već kući… još uvijek sam uvjeren da je neki Godfather bio sjedio u separeu… I garant sam bio mafia materijal s mojim tregerima!
Popularity: 11% [?]
Nov 19
drcypherBlog, Humor Humor, Lajanje, Ogrlica, Pas, Posao, Smjeh
Danas smjeh od uva do uva na lice. Moj lajavi “prijatelj” na cetiri noge (ona naporna djukela koja mi ide na zivce vec neko vrijeme) je napokon dobio poklon njemu po mjeri…
Jutros ulazim u ured i mala zvjer laje na mene onak blesavo ko i uvijek. Em se nisam naspavo, em zvijer mi dize zivac najranije…
Nadrkan na zvjer sjedam u moju finu stolicu ii krecem s poslom. Dan polako ide, rjesavam jednu po jednu stvar kad zvjer popizdi i pocne lajati ko mutava. Postar na vratima. Tik u ljevom oku, … smisljam kako joj zaljepit usta s ovim selotejpom sa stola…
Vlasnica psa donosi postu i nesto prica o e-bayu i poklonu za djukelu od nekih 800kn. Meni se vec zeludac okrece na te bljuvotine. I prije neg me tikovi potpuno preuzeli, krajickom trzavog oka vidim neku ogrlicu u njenim rukama. Najednom bljesne lampica na njoj i meni sine- YESSSSSSSSSS YESSSSSSS YESSSSSSSSSSSSS….
ELEKTRO OGRLICA PROTIV LAJANJA!!!!
Napokon zvjer dobija neki pencilin za lajanje! Ni tri sekunde nakon sto joj je ogrlica metnita djukela krenila lajat. Kako zalaje – tako odma zacvili.
Kako ona zalaje – odma zacvili – odma prolom smjeha u mene!!!
Nakon prvih pol sata napokon zasutilo pseto.
ali… ali…
Necem ja ostat duzan za moje zivce. Cim se proseta blizu mog stola… ja onak potiho pokucam u stol, a tupava djukela pomisli da su to ulazna vrata. Odma krene lajat, sto vodi cviljenju, sto vodi mom umiranju od smjeha!!! I tako jedno 5 puta zaredom dok se nisam sazalio na nju…
Eto kakve sam dobre duse, dao sam joj jedno sat vremena odmora da se smiri i ond et… da ne zaboravi… opet pokucam…
(okej, znam da sam djubre, znam da nemam srca za ovu zivotinju i znam da bi trebao imati griznju savjesti… ali NEMAM!)
Stovise, da bih pokazao svu svoju dobrotu u pravom svjetlu, ponudio sam se kupiti zamjenske baterije za ogrlicu…
Ahh.. i sad da mi neko kaze kako psi neznaju nasmijat ljude… 
Popularity: 14% [?]
Nov 13
drcypherBlog, Razmišljanja Bankrot, Posao, Zdravlje
Bankrot.
Jebena situacija. Kolega sto radi samnom je vec nekoliko tjedana uzastopno lose volje. Znam od prije da ima financijskih problema, ali bas da je ovoliko zaglibio.. gadno.
Svakodnevno ga zena zove na fon nekoliko puta i uvijek sve zavrsava na poklapanju slusalice, zapaljenoj cigari… zivciranju… i onda ponovo isti ciklus. Vjerujem da mu nije lako.
Da situacija moze biti od bankrota, pobrinio se Murphyev zakon. Momak vec od rodjenja ima manu na srcu sto ga cini relativno nesposobnim za fizicke poslove. Covjek bi pomislio… e pa stvarno baksuz…
Ali po obicaju lose stvari kad krenu onda zaista krenu… Jucer je otisao kod doktora na regularni pregled srca… Covjeka nema par sati na poslu. Svi se vec zabrinuli da nesto nije u redu s njim…
Ulazi na vrata, a u ocima mu vec suze. Covjeku ustanovljeno da mozda ima rak na testisima. Sad uz problem s bankrotom i srcem, ima jos ovo sranje. Dugotrajno mukotrpno cekanje na preglede, nalaze, pa u najboljem slucaju neka vrsta kemoterapije, mucnine… a mozda i odstranjivanje testisa…
Zena mu je navodno okej, ali vidim koliko se zivcira kad joj svaku stvar mora objasniti pet puta. Zensko kao zensko jednostavno ga ne razumije. Iako se cura brine o djeci i vecinu vremena provodi kuci, imam dojam da nekako nije svjesna teskoce situacije u kojoj se nalazi.
Svom snagom pokusava sto vise rijesiti da bi imao kakav takav bozic s zenom i djecom. Prodaje auto, uzima neki stariji… snalazi se…
Kolega ima samo 26 godina.
Thank you?
Da, bas tako.Zasto?
- Sto sam relativno zdrav.
- Sto su moji roblemi banalni u usporedbi s njime
- Sto se moji financijski problemi trenutno svode na brigu o slatkisima u nocnom ormaricu.
- Sto nemam nikoga da ovisi o meni kad je meni tesko
- Sto me niko ne gnjavi i neopterecuje
- Sto nisam gladan
- Sto sam ziv
A kome se zahvaljujem? Pojma nemam. Mozda bogu, mozda nekome ili necemu sto me dovelo tu di jesam. Mozda cak i sam sebi… jer na kraju krajeva… nema smisla ocajavati i kukati. Ne vodi ama bas nigdje. Uzmi stvar u svoje ruke pa rjesavaj…
To sto meni stvari padaju iz vedra neba… druga pjesma jel…
Svi ti silni auti, cure, zene, kuce… ipak je na kraju to sve sreca… jer eto… blago se meni
Popularity: 6% [?]
Nov 04
drcypherBiznis, Blog, Lifestyle, Razmišljanja Blog, Cure, Posao, Razmišljanja, Život
Prošlo tjedan dana… Doćeko šefove da se vrnu kući s tih dalekih Kariba i napokon imam moj laptop s kvaćicama!!! (moj mali laptop sirot išo vidit kak je to na velikom brodu)
Na žalost evo i one nesretne đukele nazad! Da bude sve onak još ljepše zvao me šef prije koji dan i veli:
“Zeznio sam se u raćunici i dolazim dan kasnije. Jel možeš pokupiti Kitty?”
“Ma naravno!” – izlajem bez razmišljanja.
Ujutro negdje oko pol 10 umalo zaboravio na đukca i ond brže bolje sjedaj u avto i pravac štenare. Kad vidi vraga!! U štenari radi neka zgodna plavuša!! Na žalost, đukac kojeg kupim ama baš nikako mi ne ide u prilog… jebga…
S njom izmjenjujem par rijeći, i prirodno (barem meni) smijemo se oboje psu nakon što je utvrđeno da pseto NIJE moje… Ćak i nekako onak ofrlje dogovaramo nać se na nekoj usputnoj kavi jedan vikend. (Jel moram uopće spomenit da od sad na dalje se dobrovoljno javljam nosit đukca u štenaru??)
Vraćam se u ured, a jebena đukela cvili od sreće. Najednom sam joj najveći prijatelj na svijetu, a sutra garant slijedi lajanje najranije i totalni kurcšlus u glavi tog stvorenja! Ćitav dalje dan mi ide na živce… Jebga.. baš ne volim to stvorenje!
No da rezimiram tjedan…
Sve poslovno zacrtano – odrađeno
Zajebi – Komada jedan. Onak… kako se firma bavi raznim artefaktima iz povijesti ljudskog roda… većina tih artefakata preživi stoljeća u zemlji te bude jako osjetljiva jeld… tak je i jedan stari artefakt iz doba vikinga doživijo dan da se sretne s spretnim rukama vašeg D. Odma pri dodiru – puko. Nije izdržo. Jebga… srećom imamo restauratora pa on to nek popravlja. Šteta… nemam pojma kolika je…
Baksuzi - Komada par. Prvo riknila sklopka za struju u uredu oko subote. Srećom imam iskustva s majmuniranjem i kablovima pa et dovuko ja štrom u ured iz kuće. Drugo i najbolnije – bojler crko. Neću uopće spominjat tuširanje u hladnoj vodi… uopće… (ne da mi se stisooo.. vec sam skoro žensko posto)
Novosti - Najednom iz vedra neba poćele se bivše javljati!?! Da bude najzanimljivije, ne javi se jedna… već odma tri!?!? Jebeš mi sve, al ćini mi se da su u dogovoru! Već ono vidim zavjeru kak se kuje:
“Idemo mu se sve javit istovremeno.. da vidimo reakciju!”
…mda… reakciju? mhm.. od mene… ev sve trćim… Da budem iskren, nemam niš protiv nijedne, al taj vlak je za mene odavno prošo. Nekak nemam nikakvog interesa obnavljati stara prijateljstva. Nije da sam bezosjećajan.. al …
Ok. Možd i jesam. Al zaboli me. Danas je novi dan i ne živim za jućer već za sutra.
Srećom nije baš sve totalka bedara. Ima tu i pozitivnih strana…
Odlućio sam nazvat onu Gotiku (Saru) pa et ne bijo lijen ukucam ja onaj broj što mi dala neki dan u trgovini…
“Sara?”
“Da, a ko je to?”
“Daniel… tvoja pomoć iz trgovine…”
“A ti si… već sam pomislila da si bacio broj… uhhh… sad mi je neugodno?”
“A jel? Aj kad ti je već neugodno sad, idemo riješiti to jednom cugom u petak ili subotu…”
“Ovaj… ne znam šta da kažem”
“Da. Reci da za poćetak i onda još di i u koliko sati…”
“Ovaj…” – Oklijeva malo.
“Ok, što misliš o Lakeside,restoran kod broda?” – Ma da skratim razgovor. Nemam vremena cijeli dan na telefonu bit.
“Zvući ok”
“8 sati? Petak.”
“Pa ono… može.”
“Imamo dejt… vidimo se u petak.” – I prije neg se predomisli poklopim. Ono, malo sam si razmišljo o tome da li je cura moj tip. Definitivno sam siguran – NIJE. Al ak ništ drugo, radoznao sam pa odo vidit kako njeni klikeri u glavi funkcioniraju… Uostalom, nemam šta pametnijeg raditi u petak. I nakon tog mi tek sine u mozak… “Idiote, pa i s plavušom si išo dogovarat dejt!!?”
Jebga… baš sam u štimungu lomit srca…
Toliko o mom organiziranom ljubavnom životu. Koma. Totalka.
I ond na vrh svega, uleće mi jedna kolegica koju redovito ćitam i tu i tamo koju rijeć izmjenimo, i to ni manje ni više nego s shemom – “Upravo sam odradila sešn samozadovoljavanja pa et došla te vidit pred spavanje!?!?”
I što sad meni mutavom kroz glavu proleti?!?! – “En je tamo došla mene vidit da se smiri poslije sešna?!” Ma fenomenalno… umjesto da mene dođe vidit da se napali, ona baš obratno. Et mi moj MOJO… nestade!
No nije sve loše sve u svemu. U svakoj nesreći ima i neka sreća.
Stiže šef na vrata u većernjim satima i onak odma…
“Pa nisam ti ostavio novce za hranu!”
“Ma dobro je, bio sam u šopingu pa ima…” – nisam ni završio rećenicu kad pufff… utjera mi on u ruke 50 funtica. Ma nećem se bunit na takvu gestu jel. Iako me cjelotjedni trošak nije prešo više od dvajst! Aj to me malkice obradovalo jer je onak uletilo skroz neoćekivano…
Još kad pridodam onaj poslić od sat vremena u subotu i kad su mi poćeli hvalospjeve bacati za obićni flayer… ispade da mi ovo bio sasvim profitabilni tjedan. Isplatilo se radit… što jest jest… lova je tu, dejtovi su tu…
I’m the King Of the World…
Popularity: 11% [?]
Oct 24
drcypherBiznis, Blog, Lifestyle Novac, Posao, Život
Par zaista napornih dana iza mene…
Sirot cu sad sljedecih dana imati firmu u svojim rukama. Na zalost ostaje mi samo kucica na cuvanje… Djukela fala bogu ide u sinteraj na edukaciju (dabogda je pit bull silovo i naucio da bude manje lajava)…
A sad malo o meni sirotanu…
Ostaje mi kucica na cuvanje… shmrtz…
Soba s biljarom, blu ray, kucno kino, Plazma TV od 122cm, kuhinja, pun frizider pizza, Range Rover ko prijevozno sredstvo, Mazda kao pomocno…
Aj dobro da ne bude sve crno u tom mom sirotom zivotu, sef se odlucio malkice rastrositi na moju malenkost… i eto sad vam ja sirot tak jelte… tipkam na MX 5500 tipkovnici (za laike… cca 1300kn tipkovnica), scrolam na mishu ergonomskom… i naprezem okice na 22 inca monitoru. Puta 2. Jel eto, dual screen pomaze pri produktivnosti… Necu valjda naprezati okice na nekim malim monitoricima?
I da mi ne bi usfalilo prostora, dobijo sam jedan mali dodatni hard disk od 1TB (za lajke 1000GB). Mora valjd savjesni radnik spremit negdje silne downloadane filmove, programe i tak dalje jel…
Naravno, da mi ne bi bilo dosadno… stari monitori idu kod mene u sobicu uz laptop da me ima sta zabavljati na par ekrana istovremeno u sobi….
A kad mi dosadi sve to… tu je X-box 360 za ubit koji sat dosade..
Ahhh taj teski zivot…
Mislim da cu se morati zaliti upravi kako je tesko ziviti u vako nemogucim uvjetima!
I tak, prije nego sef ode na put osli mi na sastanak u Burger King, valjd u detalje sve da dogovorimo….
“Ostavljam sve tebi da pripazis i nadam se da ce biti u redu”
“Ofkorz sefe..”
“Kad ti ono ides na godisnji u hrvatsku?”
“Pred Bozic”
“Hmmm… prije nego odes, moracemo neku vecericu organizirati.”
“Ma meni i ovaj Burger King valja”
“Ma je, ti uvijek hladovina… za tebe ne postoji pritisak?”
“Kako da ne, samo sto ne pokazujem”
“Dobro, vecera ce past, al sad ono sto mene muci…”
“Sta to?” – vec vrtim neku bukvicu u glavi….
“Ti ides na mjesec i nesto na godisnji…”
“Da.”
“Pa ono, zanima me hoces li se vratiti?”
“Ovisi koliko je moja malenkost potrebna” – idem malo potpaliti vatru…
“Ma eto… samo da znas…. prije nego odes… mogao bi mi ispostaviti jedan extra racun?”
“Svidja mi se ovo… Koliki racun?”
“Pa eto mislio sam nekih 1000 funti… da ti bude kao bonus i inicijativa da se vratis”
“Nema problema sefe… samo reci datum”
“Dakle vracas se?”
“Aha… i mislio sam se vratiti… osim ako mi neko ne ponudi bolje uvjete” – sad vec serem, jer zaista ne znam nikog u hr ko bi mi ponudio bolje uvijete…
“Odlicno, onda kad se vratis, ubacicemo isto neki bonus”
“Sefe, ovo je sad vec melodija za usi… al moj Burger se hladi…”
Ostatak dana zajebancija.. i napokon hladovina… Zasluzena…
Popularity: 4% [?]
Oct 10
drcypherBiznis, Blog Posao, Radni dan, Vjencnje
“Ahhh mrzim ovo” – Sunćeve zrake me ubadaju u pospane oći.
“Baš mora ujutro izaći i udariti u meni u glavu?” – Dižem se i prvo što vidim – odraz mog podbuhlog lica u jednom od prije spomenutih 5 zrcala u sobi! Bacam oko na Blackberry i imam šta viditi. 10 minuta prije poćetka radnog vremena…
” A Fuck…” – Moram sve nabzaka obaviti!…
Iskaćem hitro iz kreveta, pravac kupaone… U jednom mahu uzimam ćetkicu za zube, puštam tuš, umivam se…
“Opet se neću obrijat…” – Prolazi mi kroz glavu – “…zarastam polako, ovo je već 5. dan zaredom bez brijanja. A i kosa poćela rasti… već je na skoro 5 milimetara duljine… Nećuveno za mene!”
Brrrrr….. hladno je. Opet mi ostao prozor u sobi otvoren cijelu noć.
S rućnikom oko pojasa ulećem u sobu, hvatam Blackberry… – “Još 3 minute do poćetka radnog vremena”
Pogledom tražim što obući…
“Ma ko ga šljivi… Trenerka je sasvim fajn izbor. A i dugo nisam nosio bijele tenisice… Majica kratkih rukava… ma i to je fajn…”
Pogled mi pada na sat – “Minutai pol”
Pogledom tražim kremu za ruke, memory stick… u prolazu hvatam neki pulover… ono za svaki slućaj ako bude hladno…
Silazim dolje niz stepenice… Usput pozdravljam dekoratere (momci ljepe nove tapete po kući)… pogled na Blackberry – “8:59 još jedna cijela minuta” – I ulazim u ured.
“Jutro ekipa, kako je danas?” – Pozdravljam sve onako nehajno… ne znaju oni da sam do prije 11 minuta bio u dubokom snu…
Malo jutarnjeg ćaskanja, malo mejlova i bacam se na redoviti posao… polako vrijeme prolazi…
“Kolega, aj napravi kavu!” – Najednom kolega onak meni kao zapovijedi..
“Molim?” – Onak malo arogantno pogledam… – Nedam se zajebavat i bit domaćica u uredu. Nije to moj posao, nit će bit…
“Ma aj ti složi kavicu a ja ću dotle servirati krafne. Kupio sam ih na putu vamo” – odma se on opravdava.
“Kafne… Koliko šećera u tvojoj kavi?” - Jebga, baš mi se jelo neš slatko, tak da ću i kavicu za ovak neš skuhat, ima raćunice!
Kavica s krafnicama… malo nepovezanog brbljanja… i eto skoro vrijeme rućka. Taman prije rućka uspjevam završiti prvu seriju slika i krećem s drugom kad evo rućak stiže…
“Your lunch D.” – Stiže šefova priležnica i nosi mi tanjur s jednom mrkvom – “Rekao si da želiš zdraviju hranu”
Vidim podjebava me, pa prihvaćam igru… “Mrkva… mmmm… moje omiljeno!” – uzimam mrkvu i s oćitim uživanjem je poćnem jesti… Gleda ona zbunjeno – “OK, samo sam se šalila, nije mrkva za rućak!”
“Znam” – onako letimićno odgovaram i pravim se da nešto užurbano radim… Valjd se sirota zbunila. Evo je nazad s tanjurom i dva hamburgera…
Rućam i malo surfam po omiljenim stranicama… mojih pola sata odmora…
Šef mi nešto postaje nervozan…
“D., imaš sekund?”
“Imam”
“Ajmo van na kratko…”
Vani preljep dan… nisam ni pogledo kakvo je vrijeme… al eto, sad mi jasno odakle ono jako sunce ujutro…
“Ne znam jel možeš… ali trebam jednu veliku uslugu.”
“Sve se može šefe, al sve ima svoju cijenu!” – Idem ga malo roštiljati. Volim imati neke sitne trijumfe nad njim.
“Nemoj me sad s cijenama opet, ozbiljno je…” – sav se ćovjek uozbiljio…
“Ma dobro je, riješićemo sve. Di je problem?”
“Sjećaš se one iz Finske?…” – poćinje on svoju priću…. – ” One što mi je poslala ono pismo da je trudna…”
A fuck… sad mi se kliker upalio… Prije jedno godinu i nešto dana je imao aferu s nekom curom na brodskom krstarenju i ostala cura navodno trudna s njim.
“Ona šalje mailove, ja ih brišem, ali šta ako ova moja naleti na njih. Je li je mogu blokirati nekako da ona ne vidi nijedan mail?”
“Smatraj riješenim…” – Odmahujem ii smijem se njegovoj situaciji…
“Ima još…” – On se sad smrtno uozbiljio…
“Aj, kakva frka… znaš da ću ti to riješiti sve” – pokušavam ga smiriti…
“Znaš onaj klijent s Beverly Hillsa? Onaj što mi je neki dan rekao da mu sjeda $200milijuna na raćun i što mu je Seagal, Bruce Willis i ostala krema susjedi?”
“Da, šta je s njim?”
“Prije jedno 2 mjeseca sam mu poslao mail da se ženim određeni datum kako bi on ubrzao transfer veće kolićine novca.” – Sad već vidim kako mu postaje neugodno…
“Da pogodim šefe? … Datum je prošao, a lik želi slike s vjenćanja?” – Sad već kroz smjeh govorim…
“mmmda… šta sad raditi, nisam pametan” – Vidim ga komplet u panici…
I tako nas dva malkice mozgamo i evo plan skovan…
Idemo iscenirat photo session vjenćanja. Njegova priležnica će dobiti priliku isprobavati vjenćanicu, on mora nabavit buket i odijelo, jać bit kum, kolega fotograf i evo riješeno prividno vjenćanje…
Par sati kasnije, zajebancija na nivou…
Odijela nabaćena, vjenćanica podešena… i sad treba naći lokaciju…
“Šefe, ima li kakva crkvica okolo?”
“Ima, odlićna ideja.. ajmo..”
Sjedamo u Range Rover i upućujemo se u jednu staru kapelicu… nešt anglo-saxonsko kolko sam skontao po prići…
Tamo odrađujemo photo sesion… smjeh, zajebancija… podjebavanje (pogotovo s moje strane)
“Šefe, ovo mi nije bilo u opisu radnog mjesta… nadam se bonusu!” – i dalje ja podjebavam…
Sat vremena kasnije evo nas opet u uredu… 130 slika…
Na brzinu mjenjam podatke u samim slikama (exif sitnice i te pizdarije da se ne skonta kad je slikano…)
5 popodne… gotovo radno vrijeme…
Dosta posla za danas…
Popularity: 5% [?]
Newer Entries
RSS
