Tag Archives: Posao

Stranac zauvijek

Mali godišnji odmor i jedna poduža pauza – ZASLUŽENA! I onda opet sve kreće ispočetka. Nova je godina odavno započela, radne obaveze su odavno stisle i idemo dalje s životom…

Još jedan dan na aerodrumu.

Još jedno putovanje.

Još jedan avion.

Od malih nogu uživam u putovanjima, i svaki odlazak od kuće mi je neka nova pustolovina. Nove stvari, novi ljudi, nova iskustva… zabava, smjeh i uživancija!

Ali šta onda kad se čovjek umori od putovanja?

Šta onda kad se putnik  ne vrati kući. I što onda kad putnik postane gost u svojoj kući? Gdje je onda kuća?

Da li je to onda tamo gdje spavam? Ili je to ono gdje se odmorim? Ili kako to da nema više odmora? Kako to da posao postaje ujedno i odmor? Previše pitanja i premalo odgovora…

No na vedriju stranu, svaki put nosi nešto novo… ako ništa drugo barem jednu stvar – promjenu… Ovaj puta cilj je malo udaljeniji nego obično, ali nema veze. Jedna stvar po jedna.

Ko zna… sutra je novi dan… 😉

Nesuvisli post

I opet malo po vijestima… na žalost… Prije par godina stjecajem okolnosti sam donio ne baš laku odluku- ostaviti sve iza sebe i okrenuti novu stranicu u životu… U tim danima me jednostavno pratio neki peh i kad pukne onda pukne. Vrijeme je bilo nešto promijeniti…

I jesam, promijenio sam puno toga – bez žaljenja…

Par godina kasnije, evo zadovoljan, radim i sve 5!

I ond si ćovjek razmisli – ako individualac može, zašto to ne može država? Vijesti koje dolaze iz Hrvatske nikako pozitivne. Odakle krenuti?

Nezadovoljstvo naroda, slaba financijska situacija, korupcija, kriminal, slaba platežna moć, isti problemi iz godine u godinu, lažna obećanja, razoćaran narod, kaos…

Školovanje u hrvatskoj uskoro postaje luksuz… (ili da budem toćniji, nekima već je!) Vele ljudi u Osijeku nema besplatnog prijevoza od ove godine… a dobro šta sad, nema ga ni u Vukovaru. Ali ond ide pitanje – zašto je taj prijevoz u Zagrebu slobodan??

No recimo da sad taj prijevoz i nije bitan… recimo da je bitnije ono obećanje predizborno o slobodnom prijevozu… i recimo sad na kraju da je obećanje pregaženo…

No to je bilo lokalno obećanje… možda su ona na nivou državne malo zanimljivija?

Smanjenje deficita? Zvući poznato… šta ne?  Ni meni…

Cijene goriva vratiti na 90 i neku? ahhh zvući tako daleko…

Ma u biti , ne kontam uopće zašto sam krenio pisati ovaj post, ionako mi politika nije jaća strana. (da je po mome bilo bi veselo…)

Dok se narod da zabaviti s Dikanom, Lambašom i Gotovćevima… sve 5… a hrana, to je nešto što će možda uzeti tek sljedeći mjesec (poput onih iz one tvornice Dalmatinke ili tako nešto što nemaju plaću već godinu dana)…

Mene Dikan i fufnjara ne zanimaju… ima i zanimljivijih stvari…

Zato… “You don’t know me Like I know you… …Don’t stop me I’m just getting into you…”

p.s. Ovo je još jedan u nisu skroz nesuvislih postova… live with it! Wwoooooooosaaaaaahhhhh

Small things

Bacam okladu da svi koji imaju nadređene iznad sebe garant mogu nešto prigovoriti i spoćitovati… Doduše, ne sumnjam da bi ama baš svatko mogao naći barem par primjera nesposobnosti, loših odluka i slićnih majmunarija. Ovaj sljedeći zapis – nije jedan od tih…

U prošlosti sam nailazio na ćudne odluke šefova – tvrdoglavost, inzistiranje na pogrešnim stvarima i doslovce nisam mogao napraviti ništa. Doista frustrirajuća situacija!

Ovaj put, situacija je malo drukćija…

Situacija br 1: Ne tako davno, za vrijeme šefovog ljetovanja uspio sam skršiti neku staru vikinšku ogrlicu (za neupućene, radim dosta s antikvitetima i uglavnom su to skupocjene stvari). Oćekivao sam neku vrstu penala… a na kraju – ništ. Samo jedno – OK je! Dapaće, još me pohvalio kako smo držali firmu na okupu sve to vrijeme…

Situacija br 2: Egipatske shabti figurice. Jedna od njih mi doslovce iskliznila iz ruke i naravno ošla u 3 p….. m…..

oh yeah... i am clumsy

oh yeah... i am clumsy

Situacija br 3: Ming dinastija konj. Nešto idem ubaciti u koš za smeće i nit manje nit više trknem konj na podu. Taman onak fino oćišćenog od blata i sranja (lik je proveo 3 sata ćisteći ga prije tog)

Puko dritto po sredini

Puko dritto po sredini

I osto skraćen za dužinu glave

I osto skraćen za dužinu glave

Swell…. zaista imam talent za izabrati skuplje stvari u kolekciji. No moj šef i ovaj put rekao – događa se! Zaista, respect!!!

(nemojte slućajno pomislit da ja sad gunđam jer moro bi radit mjesecima da ovo otplatim)…

No ni te moje smotanosti i njegova smirenost na njih nije toliko fascinantna. Ono što me zaista danas dojmilo je sljedeći razgovor:

“D., trebam ti nešto reći”

“Pucaj”

“Prije, davnih dana sam surađivao s likom koji se zove Milan…”

Tu napravi onako pauzu znaćajnu i vidim da promatra moju reakciju.

“On je iz Srbije, a znam da ih ti ne voliš zbog toga što ti se dogodilo u prošlosti s njima i tvojom obitelji…”

Vidim na šta cilja i odmah mu skraćujem muku:

“Ne brini, posao je posao, tu me ne dira previše nacionalnost. Štoviše, ukoliko možemo odraditi dobar posao i zaraditi nešto extra, ja sam uvijek za!”

Vidim da mu pada kamen s srca… Nastavljamo razgovor o tom poslu kroz skroz opušteni ton… Naime, njega brine kako ću reagirati. U principu, ima poštovanja prema meni i radije je pita za mišljenje nego li je ode i odradi svoj dio posla. Ono što zaista cijenim kod šefa je što on zaista prihvaća moje konstruktivne savjete. Ne odbacuje kritike, primjenjuje pozitivno i može se s njim normalno razgovarati…

Doista, nekad ima posla preko glave, i doista nekad pomislim da mi je klon potreba a ne zajebancija… ali što jest jest… ovo je dosad najzdravije radno okruženje u kojem sam ikada bio…

U svakom slućaju, dojmilo me se njegovo razmišljanje…

p.s. da ne bi pomislili da se ovim postom uvlaćim šefu u šupak – ne govori hrvatski, a translatori ne kontaju moj stil  pisanja 😉

5…4… & here comes 3…

Zašto uvijek pred godišnji odmor dođe najviše posla??!
Nešto što nisam uradio zadnjih 7 mjeseci prvi put je ućinjeno – Messenger iskljućen!!?

iphone-tfObićno mi ta stvarćica ukljućena non stop i uvijek ima neko na drugoj strani da mi skrati vrijeme… ali danas – jok! Naime umjesto deadline na sutrašnji datum najednom je sve promjenjeno i skraćeno za ćitavih 24 sata. Ko da svi imaju Božić u isto vrijeme pa se žure negdje. Ali nema veze… kad je pritisak zasijam (nećemo sad tu neku lažnu skromnost prodavat). Odjednom sjedam i radim simultano na 3 raćunala, šef laganini u nevjerici i baca mi oklade da neću uspjet. Al et, što god ga ćini sretnim jel… znam da igra na onu kartu na kojoj uvijek pobjeđujem i radim maximum kad je najveći pritisak.

Ovaj put ga je oklada koštala malo više od uobićajenog Nr. 9 u Burger Kingu. Malo sam podigo ljestvicu i ubacio onaj svoj APP sistem (Ako Prođe Prođe):

– Šefe, ovaj put se idemo kladiti na nešto malo jaće!

– Što ti je u planu ovaj put?

– Znaš da sam sucker za igraćkice jel?

– Aham… nastavi?

– E ovaj novi I-phone, koliko znam daju ga samo na ugovor…

– Okej, već vidim na šta ciljaš…

– Aham… sad ti šefe nastavi okladu…

– Oš predložit da ako uspiješ, da ti uzmem I-phone 3G!?

– Pa kad već predlažeš… neću se bunit…

– Ok, ak uspiješ uzimam ti novi I-phone na raćun firme i plaćam pretplatu za njega…

– Deal…

I tako, oklada pala… meni par sati na raspolaganju i I-phone u igri. Da ne dužim – uozbiljio se, sve posložio i et zaradio novi I-phone. Jedina kvaka je da mi ga uzima kad se vratim iz Hrvatske s godišnjeg. Nema veze, preživiću i to 😉

I tak et ja siroti i tak skromni vidim da moj APP sistem radi. Na istu foru sam nabacio cifru za izradu loga i et – prihvaćeno iz prve… i APP uvećao moj raćun za trošenje na E-bayu za stanovitu cifricu (Hello Silver Thors Hammer)…

Dal je bilo pritiska – JE

Da li se isplatilo – DA

Da li sam skromna osoba – NE

Da li idem na godišnji za 3 dana – DA!!!!

8… 7… 6… and how to behave…

teen-tfSvakom muškom godi kad neka cura baci oko na njeg. Tak i mom oversize egu nikad nije naštetilo… al ev ovi par dana sam se baš onak od srca nasmijo. Naime dogodila mi se ono situacija iz teen magazina… pa da ne dužim…

Šef ima sedamnaestogodišnju kćer koja dolazi kod njeg onak jednom u 3 mjeseca (Ono razveden 3 puta, djeca i te šeme). Bila je tu protekli vikend a prije tog jedno tri, ćetri mjeseca ranije. Ono srednjoškolka ko srednjoškolka… dođe, ode – tak da je nisam previše registriro – do jućer!

Najednom evo nje opet… i to u petak uvećer. Ono kontam… xmas je jeld, et obitelj se skuplja… Kuca ona na vrata od moje sobe i pita jel može iskoristiti tuš (ono kod mene kraj sobe je tuš kabina). Ofkorz, stiskam pauzu na NCIS-u (mojoj drogi u zadnje vrijeme) i izlazim van iz sobe. Silazim dolje u dnevni boravak i malo zujim u telku. Taman poćela epizoda “Prijatelja” i  spajam malo ugodnog s korisnim.
Par minuta kasnije silazi ona mokre kose i sjeda pored mene u dnevni boravak. Ono što mi malo ćudno je to da ima make-up na licu a taman se tuširala… Aj dobro, neka je… Sam nekak mi još kliker ne pali zaš sjeda pored mene ak ima još jedan veliki kauć???

– To što ti je gore u sobi na ekranu? Jel to McGee iz NCIS-a?

– Aham, gledam to u zadnje vrijeme…

E da sam znao… ne bi više niš reko! Al kad sam već moro reć sad trpi… Poćela mi prićat kako i ona to gleda i da su joj baš super… i ovo i ono… Najednom negdje između komentara o NCIS-u i Heroes-ima ubaci:

Prekinila sam s dećkom!

Aham… Sve nešt gledam kako da se izmotam i što prije odem, al badava. Što god reko, ona potvrđuje i nastavlja priću… Taman nekak kad mi se ućinilo zgodnim da šmugnem u sobu kad ev najmlađa kćer…

– D. Ne radi mi internet na laptopu. Jel možeš vidit šta je?

– Aj daj… saćemo to riješit nabrzaka – uzimam PINK laptop da joj podesim postavke.

– I mene zanima kako ćeš to srediti! – Javlja se tinejđerka!!!

Najednom se priljepi uz mene i ko fol mi prek ramena gleda kak mjenjam dosadne IP adrese!?!? Tu meni kliker upali… Mala malkice previše zainteresirana!!?? Vrijeme za zbrisat! Brže bolje osposobim laptop i crta…  Dost zajebancije, ovo ne valja. Jest da me nasmijalo al što jest jest… cura je ipak pre mlada…

Kupe se šef i djeca i odlaze u grad… Meni fajn. Malo mira i odmora… Nastavljam svoju NCIS seansu i zaboravljam na tinejđerku. Gibbs, DiNozzo, Zewa i McGee me zabavljaju i tu i tamo se dopisujem i chatam okolo (you know who you are… davežu jedan) kad evo ekipe nazad…

Opet neko kuca na vrata od moje sobe. Otvaram vrata a ni manje ni više ona – smješak od uha do uha, nova odjeća na njoj i u ruci Burger King Meal! Sweet… room service 😀 Ope me mala pokušava zašprehati s svojim “vještinama”… Normala suzdržavam se da ne puknem od smjeha… Ofkorz odma sve izlajem i mam me proglase pedofilom… hmpf…

Subota ujutro, silazim u ured i odoh još jednu radnu subotu odraditi… Sat vremena u moje radno vrijeme stiže tinejđerka u office.

– Što radiš?
– Kako ovo?
– Kako ono?
– A koliko tog ima?
– Zbog ćeg ovo ide tu?
– Se može to ovako?

Sto i jedno pitanje!?! Polako mi postaje neugodno jer vidim i šef me gleda iskosa. Mala postaje preoćita! i ond mi sine! A zašt ne iskoristiti situaciju malo? hmmmm

– Uhhh baš sam umoran… – krećem s svojom igrom – Baš bi mogao jednu kavu sad drmnit.

– Kakvu kavu piješ? – HA! Mala je upecana 😀

– Puno mljeka, puno šećera…

– Evo ja ću ti napraviti kavu!

I taman prije neg je krenila van ev mene…

– Šefe se i tebi pije kava?

– Naravno! – Šef odgovara a lice mu se razvlaći u osmjeh!

– A tebi? – Pogledom signaliziram šefovoj priležnici da i ona neš narući

– Ja ću zeleni ćaj!

E takoc kad smo se svi iznarućivali napitaka, ode tinejđerka sve pripremit. Šef se smo nasmije i kratko prokomentira…

– Ti si premazan svim mastima!

Uzvraćam samo jednim migom i usnama razvućenim u polu-osmjeh stilu. Ono, kad je već toliko mala cvrkutava, bar da je neš korisno od tog sveg. Ionak dosad NIKAD nije niš napravila za nikog u kući pa et, vrijeme je 😉

Poslije kavice sam bio “iznimno zaposlen” i nisam imo vremena za prićanje. Ofkorz to ju nije sprijećilo da provede više od pol dana u uredu. Još jedan od bonusa je servirani rućak, cuga i sve ostale pogodnosti koje naravno objerućke prihvaćam. I nakon poslo “silno umoran” odlazim u sobu na sat drijemeža tek toliko da izbjegnem susret s njom. Žao mi joj sirotoj srce lomit… a uostalom, nagodinu je punoljetna pa et… mene tata ućio da nikad ne rušim mostove za sobom 😉

Ignition in 10…

Okej, poćinje odbrojavanje kad idem na debelo zasuženi godišnji odmor… Danas je br. 10, il devet. Et već sam se pogubio a ni brojat nisam krenijo…


Normala, pritisak polako raste… i danas mi laganini prekipilo pa sam se na šefa otreso. Ono radimo već neko vrijeme na toj knjizi i on bi da bude po njegovom. Sve to fajn i ljepo, al nemre. Moj naćin je bolji, inteligentniji i pametniji.
hmmm..kako ovo objasniti…

On radi listu s onim caption ispod slika – dakle on ima 1 file.
Ja obrađujem slike, ubacujem captione od drugog autora… etc…
E sad došlo vrijeme da se svi izvori pospajaju u jedan ogromni file. Ofkorz, kak jedini imam pregled nad cjelokupnim procesom a ne samo nad jednim dijelom uzo sam i pospajo sve. Normala, šefu ostalo nerješenih djelova koje sam ostavio sa strane…Treba jednostavno  samo nadopuniti nerješene djelove i fajrunt… sve u svemu sat vremena posla…
Danas se on dovatijo baš tih nerješenih djelova i krenio mi palamudit kako sam obriso ovo, izgubio ono, nevalja ovo nevalja ono…

-Šefe, nije niš izgubljeno…
-Je, obriso si mi slike koje sam htio u knjizi!
-Nije ništa obrisano, samo još nije uvršteno i nalazi se tu /pokazujem mu na folder na kojem masnim slovima piše NEUVRŠTENO/
-Nisu imena fileova ista, promjenio si imena
-Imena su ista kao u originalu i ovaj stupac /pokazujem mu stupac s listom originalnih imena/ sve govori
-Nešto tu meni fali, garant si zbrljo…
-Šefe…
-Kako ću se sad ja ovdje snaći!!-
-Šefe…
-Sve je naopako…
-Šefe…
-Sve je zbrljano, sigurno ima milijun grešaka…
-ŠEFE, dost je!- – puca mi film!
-Šta je dost?-
-Dost je gunđanja. Sve je tu. Samo treba proćitat!
-Kako, di proćitat kad je zbrljano- – i dalje palamudi…
-Nije zbrljano već ti neznaš ćitat. Da malo prestaneš kukat vidio bi da je sve logićno složeno-
-Ma kako logićno, vidiš da nema smisla!
-Ima. Simpl. Odradi samo ono što sam ti reko na poćetku i sve će se složiti na svoje mjesto!-
-Neće bit dobro.
-Oće! Duplo ili ništ!- ma ko ga šljivi, bacam okladu.
-Šta duplo ili ništ?
-Šefe, dužan si mi trostruki burger, sad idemo okladu u duplo ili ništ da si OPET u krivu, i da sam OPET ja u pravu!
-Ma nisi..
-Ajde, duplo ili ništ!
-A jok, neću se s tobom kladit… zadnji put nisam dobro prošo
-E ond me slušaj, i ako sam u krivu kukaj… nemoj me sad još živcirat ionako imam hrpu za dovršiti!

Tu ga ostavljam da kuka. Ionak ću ga provjeriti za pol sata da vidim kako napreduje.
Vrijeme ide, on se uživio i radi. Ko pravi. nakon sat vremena zove.

-D. trebam tvoju pomoć!
-A jel, šta sad nevalja? – malo onak ironićno dobacujem.
-Ma sve je ok, samo trebam da mi provjeriš ovo…

Bacam oko i vidim ostalo mu samo 4 predmeta koja nemože nigdje smjestiti. Sve ćovjek posložio i sve sjelo BAŠ na svoje mjesto kako sam reko da će sjesti!

-Okej, ta 4 su izbaćena na prvom sastanku.. poso rješen… A sad…
-Šta sad? Pa to je sve što ti je trebalo?
-Sad oću da ćujem iz tvojih usta – D. je OPET bio u pravu!

Normala, promrmljo je da sam opet bio u pravu i da je on bio u krivu… I sad eto imam 3 hamburgera što mi dužan…