Tag Archives: Pas

Nije za ljubitelje životinja i homoseksualce

Moje trenutno okruženje: Birmingham – Coin Fair – iliti hrpa starijih ljudi koji sline kad vide staru kovanicu. Zanimljivo kako je to vrijeme gdje se ima vremena uopće pisati ikakav post (s obzirom na protekle iznimno hektične mjesece).

Uglavnom eto sjedi se, laganini surfa po iznimno jeftinom netu, gdje je manje više free ukoliko imate obični telefon s internet pristupom. Sweet… khm khm… T-Com, Vip i ostali – hoćete li što napravit već po tom pitanju? No digresija jel…

U ovoj silno uzbuudljivoj situaciji gdje mi mir ometaju povremeni prolaznici koji gledaju stol ispred mene BEZ kovanica i onako malkice pogubljeni pitaju se – a šta ti tu radiš, reko ajd malkice da vidim što se događa u domovini.

I vidi vraga, pederi pamfliraju ulicom. Oooookej…

Dakle da se razumijemo nekako – Homoseksualci, i manje više svi oni  koji slobodnije istražuju svoju seksualnost paradiraju ulicom… Ooooookej… ponavljam…

Pederi. Paradiraju.

-.-

Nisam neki previše zagriženi vjernik, nit mi nešto posebno ne smetaju ljudi koji eksperimetiraju u svojim domovima, ali de ono stvarno – čemu paradiranje!? Aj sad da se recimo postavimo u šuze nekog homoseksualno opredjeljene osobe i okrenemo priču:

Ljudi uobičajenog sexualnog opredjeljenja paradiraju: Svi im se smiju i onak podjebavaju :

“Vidi razvratnika, šta se ne sexaju u svojoj kući, buuuu, sodoma i gomora, kvare nam djecu…”

Naravno, parafraziram jer budimo iskreni – obični ljudi neće ić okolo i jebeno pjevati pjesme ko slavuji o tome kako se i s kime i čime sexaju. Pa dovraga ni jebeni “emotivni ljubitelji životinja” se ne deru o tome kako su zajašili ovcu u štali jel? Neke stvari su privatne, i trebaju ostati privatne, i vjerujte mi na riječ dragi pederi – ne zanimaju nas. To što neki degenerici željni pažnje izražavaju svoju frustraciju paradom – e jebiga… peh. I ond se čude kako ih ljudi ne podnose.

A opet, moooožda ih i ne podnose zbog eto ajmo reć računice. Koliko se sjećam, izvještaji su nešto govorili o 200 u paradi. Pa ajd recimo da je ta brojka donekle točna. Tih 200 ima oko 600 policajaca koji ih čuvaju… hmmmm… dakle svaki ima recimo 3 tjelohranitelja. Viš vraga, koštaju para ti što paradiraju. I ond krene sve po zlu pa et vijesti o 10 000 onih koji su protiv parade pa provjeduju – i ond se moram zapitati – ko sad zapravo paradira i koji se kurac događa???

10 000 – too je već jaka brojka?!?!

Koliko su ono prosvjedi protiv vlade skupljali ljudi?

Očito ljudima više smetaju pederi nego loša vlada, pa et u mom genijalnom umu se odmah stvori odlična ideja: ajmo proglasiti ove u vladi fino nekako marketinški s inkrimirajućim snimkama sexa s istim spolom – voila, instant revolucija!!!

 

Ili još bolje, ajmo u sljedeću vladu izabrati homoseksualce!!!!

Em bi morali radit prejebeno dobro inaće odmah masivni prosvjedi s crkvom na čelu, em bi bili emancipirani u svijetu – pa di ćeš bolje!

A sad dost o tom našem novom poretku. Ajmo sad na one stvari što me zaista znaju raspizditi:

Neko mi je nedavno reko, napiši ono što te frustira… e pa ond…

Jebeni, šugavi, mutavi, retardirani, mentalno nesposobni, šugavi, smrdljivi, ušljivi pas… I neda mi se više trošiti slova na njeg.

 

 

Nesuvisli post

I opet malo po vijestima… na žalost… Prije par godina stjecajem okolnosti sam donio ne baš laku odluku- ostaviti sve iza sebe i okrenuti novu stranicu u životu… U tim danima me jednostavno pratio neki peh i kad pukne onda pukne. Vrijeme je bilo nešto promijeniti…

I jesam, promijenio sam puno toga – bez žaljenja…

Par godina kasnije, evo zadovoljan, radim i sve 5!

I ond si ćovjek razmisli – ako individualac može, zašto to ne može država? Vijesti koje dolaze iz Hrvatske nikako pozitivne. Odakle krenuti?

Nezadovoljstvo naroda, slaba financijska situacija, korupcija, kriminal, slaba platežna moć, isti problemi iz godine u godinu, lažna obećanja, razoćaran narod, kaos…

Školovanje u hrvatskoj uskoro postaje luksuz… (ili da budem toćniji, nekima već je!) Vele ljudi u Osijeku nema besplatnog prijevoza od ove godine… a dobro šta sad, nema ga ni u Vukovaru. Ali ond ide pitanje – zašto je taj prijevoz u Zagrebu slobodan??

No recimo da sad taj prijevoz i nije bitan… recimo da je bitnije ono obećanje predizborno o slobodnom prijevozu… i recimo sad na kraju da je obećanje pregaženo…

No to je bilo lokalno obećanje… možda su ona na nivou državne malo zanimljivija?

Smanjenje deficita? Zvući poznato… šta ne?  Ni meni…

Cijene goriva vratiti na 90 i neku? ahhh zvući tako daleko…

Ma u biti , ne kontam uopće zašto sam krenio pisati ovaj post, ionako mi politika nije jaća strana. (da je po mome bilo bi veselo…)

Dok se narod da zabaviti s Dikanom, Lambašom i Gotovćevima… sve 5… a hrana, to je nešto što će možda uzeti tek sljedeći mjesec (poput onih iz one tvornice Dalmatinke ili tako nešto što nemaju plaću već godinu dana)…

Mene Dikan i fufnjara ne zanimaju… ima i zanimljivijih stvari…

Zato… “You don’t know me Like I know you… …Don’t stop me I’m just getting into you…”

p.s. Ovo je još jedan u nisu skroz nesuvislih postova… live with it! Wwoooooooosaaaaaahhhhh

Evil little joy of life…

Danas smjeh od uva do uva na lice. Moj lajavi “prijatelj” na cetiri noge (ona naporna djukela koja mi ide na zivce vec neko vrijeme) je napokon dobio poklon njemu po mjeri…

Jutros ulazim u ured i mala zvjer laje na mene onak blesavo ko i uvijek. Em se nisam naspavo, em zvijer mi dize zivac najranije…

Nadrkan na zvjer sjedam u moju finu stolicu ii krecem s poslom. Dan polako ide, rjesavam jednu po jednu stvar kad zvjer popizdi i pocne lajati ko mutava. Postar na vratima. Tik u ljevom oku, … smisljam kako joj zaljepit usta s ovim selotejpom sa stola…

Vlasnica psa donosi postu i nesto prica o e-bayu i poklonu za djukelu od nekih 800kn. Meni se vec zeludac okrece na te bljuvotine. I prije neg me tikovi potpuno preuzeli, krajickom trzavog oka vidim neku ogrlicu u njenim rukama. Najednom bljesne lampica na njoj i meni sine- YESSSSSSSSSS YESSSSSSS YESSSSSSSSSSSSS….

ELEKTRO OGRLICA PROTIV LAJANJA!!!!

Napokon zvjer dobija neki pencilin za lajanje! Ni tri sekunde nakon sto joj je ogrlica metnita djukela krenila lajat. Kako zalaje – tako odma zacvili.

Kako ona zalaje – odma zacvili – odma prolom smjeha u mene!!!

Nakon prvih pol sata napokon zasutilo pseto.

ali… ali…

Necem ja ostat duzan za moje zivce. Cim se proseta blizu mog stola… ja onak potiho pokucam u stol, a tupava djukela pomisli da su to ulazna vrata. Odma krene lajat, sto vodi cviljenju, sto vodi mom umiranju od smjeha!!! I tako jedno 5 puta zaredom dok se nisam sazalio na nju…

Eto kakve sam dobre duse, dao sam joj jedno sat vremena odmora da se smiri i ond et… da ne zaboravi… opet pokucam…

(okej, znam da sam djubre, znam da nemam srca za ovu zivotinju i znam da bi trebao imati griznju savjesti… ali NEMAM!)

Stovise, da bih pokazao svu svoju dobrotu u pravom svjetlu, ponudio sam se kupiti zamjenske baterije za ogrlicu…

Ahh.. i sad da mi neko kaze kako psi neznaju nasmijat ljude… 😉

Mrzovoljan, nadrkan… the dark side…

Nakon što sam skoro po piksli dobio jer et “Imam onaj svoj dan“… idem ipak otipkat ovaj post…

Naime uvatila me neka fjaka od jućer ujutro…

Ošo šef s obitelji u Alton Towers (zabavni park) a ostavio meni kuću i onu mikro đukelu na ćuvanje… Odma sam se s psetom dogovorio – “Ne laj i biće sve fajn”.
Pogleda me đukac onak iskosa, noge mu se poćele sirotom trest (Dal od straha il onak od iznemoglosti neam pojma) i zanijemio…

“Hmmm…. viš ti ko je gazda a?”
Sjedam, palim telku (ogromno neš el ce dej na metar i kusur dijagonale), vrtim milijon i 3 kanala i zujim… Što god okrenem il sam gledo, il me ne zanima…

“Možd ima koji novi Blurej?” – pomislim si i pregledavam hrpu filmova u fensi plavom pakiranju. Sve ih fino izvrtijo po rukama i niš zanimljivog ne vidim.
“hmm… kak bi porn izgledo u high definišnu?” – pada mi na pamet – “Garant bi se vidile ama baš sve podrezane dlaćice, prištevi, akne, herpesi i ranice…”
Nakon što sam si zgadio sliku o porno industriji u visokoj rezoluciji, odo ja fino malo protegnit noge s ovim štakorom. Sreća pa nema nikog u okolici da me vidi kak vodam štakora na povodcu.

Nakon ćitave 3 i po sekunde premišljanja, ideja o šetnji s glodavcom pada u vodu. Ipak imam neki rešpekt prema sebi i svom imiđu!

“Aj, viš, dugo se nisam nićim poćastio…” – i dalje pokušavam naći zanimaciju za nedjelju.
Odem vidit kak stojim s kešom i vid vraga… ima neki 100 funtica da se može spiskat. Zakon.

Sjedam u auto i pravac već poznatog šoping centra.
Pol sata voženje po parkingu mi nekako ubi volju za šopingiranjem i odlućujem posjetiti drugi kraj tog fensi centra s trgovinama… Sljedeći pol sata ope od semafora do semafora… mic po mic…

Izlazim sav pun entuzijazma. Krajićkom oka gledam nebo i vidim neki mrki oblak. “Ma ko ga šljivi, đukelu sam spizdio u košaru, pa ak zagrmi nema di pizdariju napravit…”

Polako se približavam trgovinama i gledam natpise: Sport, PC World, Maplin, Argos, Tesco…
“Ajmo ond s lijeva na desno…”

JD Sport – “Tenisice? Majica? Uteg? Golf palica?” – gledam police i onak kontam što bi mi uveselilo dan. Šuze imam, majicu imm, uteg mi se neda vuć, golf palica…. hmmmm Zadnji put kad sam zamahnio palicom fulo sam i loptu i pod. A kad sam je potrefio, odletila jedva 3 metra od mene… pih…
“Nije golf za mene” – otpada mi ta ideja i polako šetam do destinacije br 2.

PC World – taman kad sam htio ispast frajerski geek i uletit u PC shop, sav nadobudan onak muškarćina hodam i zapićim se u jebena ZATOVRENA vrata. Da pojasnim. Tamo ima 6 (slovima: ŠEST) vrata ulaznih. Šest otvora za uć. Ja potrefim na jedini zakljućani. Onak ispo sam seljobeeeeeeer i po! Ponos trćećim korakom bris od mene, al nedam se… Pipkam sljedeća vrata i kad se otvore ulazim… Vidim laptopi… hmmm imam ga…  šetnja redovima pizdarija i nijedna me ne zanima. Bezveze… Ajmo dalje…

Maplin – uuuuu… nekad davno bi sve dao za ovako nešto. Raj za elektronske gađete! Đejmz Bond stil. Sam nuzkurac, nisam baš u đemz bond filingu. Radije bi se điro Aston Martinom neg se foliro s fora kemijskom na par baterija i laserom (ionak je već imam negdje u nekoj od ladica)… nakon malkice lunjanja ostavljam i Maplin za sobom i dritto u argos…

Argos – Kataloška prodaja s instant preuzimanjem. Telka… netreba mi, LCD ekran… ni to…. univerzalni daljinski… nope… Malo listam odjeljak s nakitom i vidim 9ct Gold… pih… jeftino zlato… nije ni ćudo da su bolno jeftini! Satovi… uhhh… nisam sat nosio godinama… e pa neću ni sad… Neki hladan propuh non stop ulazi kroz vrata pa reko… “Fajrunt i s ovim… hladno mi za listanje kataloga, to mog i kući”

Tesco – Blaženi Tesco. Ama baš sveg… Pohlepan ko i uvijek – pravac slatkiši!!! Zujim s police na policu… Bounty… dojadio, Twix.. nisam u štimungu za hrskavo… Snickers… ope isto… Gledam ona ogromna pakiranja ćipsova, mješanih ćokolada i ond mi sine… “Pa ladice su mi još pune od zadnjeg puta!”

Napuštam i zadnju destinaciju.

Laganini vožnja kući, sjedam za komp. Majstorski spizdim 1,8 milijuna chipova i bankrotiram na pokeru…. Toliko o ovoj zabavi…

“U jebote! Zaboravio sam pseto pustit van!!”
Trk gore, puštam đukca u vrt a on sirot poplašen mojom pojavom nit pišat nit srat!

Ćekam ja njeg da on svoje obavi i nakon par minuta međusobnog blejanja dopizdi mi. Izguram ga van u vrt i zatvorim vrata. ko zna, možd mu neugodno dok ga gledam?!

Vrtim kanale i povremeno bacam oko na njeg. Sirotan stoji pred vratima i sve kosi glavu oćekujući da ga pustim unutra.
“Il pišaj il neš uć!” – Zapovjedam, al me ne jebe ni po posto…

Na kraju kak sam meka srca, puštam tu spodobu u kuću, spizdim ga u košaru i ajmo u krpe…

Jeben dan…

Dosadan…

Nemogu spavat nikako preko noći. Budim se svakih pola sata. Jedva jedvite doćeko jutro!
Sjedam u uredu za svoj stol i bacam se na posao…

Ono što mi najbolje ide…
Obrada slika…

Mehanizam…

Nema mozganja…

Baš onako kako mi paše danas…

Dan prolazi, radim i onak sam u svom filmu…
Zapravo toliko sam u svom filmu da ne kontam ljude koji mi se javljaju, pozdravljaju i općenito su ljubazna bića… pretvaram se u mrzovoljnog, nadrkanog, grozno mraćnog sebe…

The dark side….

Dok me nije jedna draga osoba opizdila šamar…

Samo ću reći…..

Sutra je novi dan…

I sorry svima što sam mrzovoljan… na žalost nisam žensko i nemam opravdanje a.k.a. PMS!
Al ko ga jebe… danas je moj dan za gunđanje…