Nov 18
drcypherBlog, Lifestyle Bol, Glavobolja, Lifestyle
Slušam zvuk telefona… ćekam da mi se javi neki od poznatih glasova…
“Halo”
“Ej mama, ja sam… englez ” – uvijek to nekako napomenem… sam u slućaju da moji ne zaborave koji sam…
“Ejjj, pa di si? Otkud to da zoveš?”
Istina, rijetko kad nazovem kući. Lijen sam okrenuti broj… a biće mi jedan dan žao što nisam…
“Evo zovem da vidim šta ima, kako ste…” – smiren kao i obićno… ne želim ih uzrujavati…
“Jooj, evo… (poćinje glas da puca)… baš je tata vodio jednu grupu i eto… (glas se lomi) … išli su u Borovo selo… i sutra je obljetnica… (glas gotov… plać.)…”
“De Mama, skockaj se. Nemoj mi sad tu cmizdrit dok te zovem svake prijestupne!” – izigravam tough guy-a
“Ma sine, kad smo svi tako daleko i razbacani…(plać)”
“Mama. Slušaj!” – Bacam svoj zapovijedni ton, jer jedino ond znam da će me imalo poslušati… – “Reci mi. Jesi zdrava?”
“Jesam”
“Tata? Jel on?”
“Je”
“E, znaš da smo i ja i brat zdravi ko drenovi i da nam niš ne fali!”
“Pa znam…”
“E, imaš starog tamo, i kaki je taki de ga uštini i malo motiviraj. Pobogu dok smo ja i brat bili tamo uvijek si govorila kak nas se treba riješit.”
“Nisam tako mislila…(prestaje plać)”
“E sad Vas dvoje obnovite onu ljubav, i ni slućajno mi nemoj reć kak to misliš napravit. Ne želim noćne more o roditeljima!!”
“De jesi blesav (smjeh)…”
“E tako, sad kad si se skockala… jel vam treba šta?”
“Ma sve je okej… samo mi se malo stegnilo…”
“Ajde ajde, bolje planiraj božić i s ćime ćemo se poćastiti… daj mi tatu…”
Prićam par rijeći s tatom…
Normalno… preskaćem onaj dio o nesanici, neprospavanim noćima i onoj nesnosnoj glavobolji od sinoć. Naime… oko 9 uvećer je krenulo… i malo po malo postalo sve gore… do trenutka kada sam pomislio – LUDIM!!!
Htio sam si razbiti glavu! Probiti neku rupu u njoj da bol iscuri… Svaki zvuk iritantan. Svjetlo kao nož što bode u oći…
I svaki put kad uspijem zatvoriti oko krenu noćne more i skaćem iz kreveta u znoju. Pogledam na sat… i sav oćajan skontam da nisam spavao duže od 10 minuta… i tako cijelu noć… do nekih 4.30 ujutro…
Nakljukan tabletama, valjda od silne boli padam u nesvjest i napokon lovim nekih par sati sna…
Da li ću im to ikada reći? Sumnjam…
Neka ljudi misle kako je sve fajn… neka imaju mirne snove… Ionako znam da se previše brinu…
Proći će sve jednog dana…
Jer sutra je na žalost… ONAJ dan… and I am afraid…
Popularity: 4% [?]
Nov 12
drcypherBlog, Razmišljanja Beverly Hills, Blog, LA, Lifestyle
A sad malo drukćije od uobićajenog baljezganja… Zašto?
Pojma nemam. Znam da sam se ujutro probudio s smješkom na licu.
Dižem se iz kreveta i iz ne znam kojeg razloga, na pamet mi pada pokojna baka i njeno ćuvanje novca.
Sirota žena živila od mirovine u visini maksimalnih 500kn. Zaista. No shit. 500kn joj je nekako bilo dovoljno da spoji kraj s krajem, svaki mjesec. I tu nije bio kraj… uvijek bi ostavila koju kunicu sa strane i uspjela nešto malo uštediti.
S tim sjećanjem i smješkom na licu budim se uz jutarnje sunce što se stidno probija kroz kišne oblake. Ustajem. Što me ćini sretnim u ovome trenutku?
Osjećaj uspjeha – moguće… Ćitav život se za nešto mućim, trudim, radim i ubijam… Ćemu? Pojma nemam, ali znam da me danas pere neki optimizam. Iz nekog idiotskog razloga imam razlog da se smješkam.
Prije par godina, da mi bilo tko na ovome svjetu rekao- “Hoćeš ići na vikend u LA, Beverly Hills preko vikenda, sve plaćeno” – mislim da nebi ni okom trepnio već bi ošo pakirati kovćege. Ono, put u Ameriku, land of the free… Beverly Hills, mjesto djećjih snova. Pobogu tamo su Donna, Jason, Kelly, Brandon, Dylan i ostala ekipa svaki dan bili na teveju! Pa onaj Axl Foley, Beverly Hills cop! Iso mikiiiii pa sve one face što tamo zaista žive! LA, kalifornija, sunce i Terminator ko guverner! Hoolywood dream….
Danas na isto pitanje imam sasvim drugi odgovor – “Neda mi se!”
Svi sad koji razmišljaju kao ja prije par godina bi rekli – vidi mulca! Ali neeee… Pogotovo ako mi prijedlog uleti doslovce 3 dana pred put, a ni vizu nisam složio. I ond još kad pomislim na svo to putovanje vamo tamo?
Ironićno, baš mi šef uletio s takvim prijedlogom. Otići ovaj vikend tamo, vratiti se u ponedjeljak. Sve to pod izlikom da slikamo neke stvari i da posjetimo najunosnije klijente. Ionako imam hrpu posla koja me ćeka vamo za završiti. Ond još pomislim da ću izgubiti doslovce 3 dana u putu… aaa jok… Sramota me reć, al danas dok sam zvao ambasadu (thx V. na podsjetniku – V. je moja osobna vjerna sekretarica), ćekajući da mi se neko javi nekako potajno priželjkivam negativni odgovor. Ono nešto u smislu, ne može bla bla bla … neki razlog. Na kraju, ostade sve na komunikaciji putem maila s ambasadom i sutra bi trebao znati rezultat.
I da li se imam ćemu smješkati… vjerovatno imam… jer zaista… baš kao moja pokojna baka ne treba mi ništa puno. Dovoljno mi je ono malo što imam da nisam gladan i da mirno doćekam svaki mjesec.
Ćujem kako ljudi spajaju kraj s krajem, životare, trude se… i opet razumijem ih. Ali nekako možda ćak i okrutno, ne suosjećam s njima. Zašto? Zato što se trenutno osjećam sretno. Ne želim uništiti ovaj trenutni good feeling… jer na kraju krajeva… i druge ljude je zabolilo kad sam osobno bio u ogromnoj frci… Trebalo mi je pune dvije godine odricanja, ali napokon sam na zadanom cilju!
I sad kad sam na cilju… nemam neki drugi cilj osim laganini životarenja. Ne želim obaveze, probleme i ostala sranja… mogu biti ono što jesam… kako bi draga D. rekla (osoba koja mi doslovce svako veće navuće osmjeh na lice i koja mi ubija sate dosade) – Utjelovljenje cijelog Olimpa!
Popularity: 8% [?]
Nov 09
drcypherBlog, Lifestyle Lifestyle, paintball, Teambuilding, Zabava
Nenaspavan zbog dugonoćnog brbljanja… dižem se ujutro sav nabrijan… Danas je red na Paintball. Šefov klinac slavi rođendan pa usput radimo i Team building… A što bolje od team buildinga i slavlja od malo napucavanja na otvorenom zraku? Ekipa od ukupno 13 osoba – 6 odraslih i ostatak sve klinci nekih deset ili jedenajst godina… Sve u svemu spreman sam za dan zajebancije…
Stižemo na paintball kurs. Kad ono tamo preko 300 ljudi. Vele da ćemo svi biti markirani po ekipama (mi dobijamo zelenu traku). Također dobijamo opremu oblaćimo se i krećemo s lekcijama o sigurnosti…
- Ne pucaj u glavu
- Ne pucaj iz blizine manje od 3m
- Pogodak u oružje i glavu se ne broje (okej ovo mi nije bilo uopće jasno al ajd…)
- Ako si pogođen, ruka u zrak i izađi u mrtvu zonu
- Nesmije se pucati u osobu koja ima dignutu ruku i izlazi
… i tak još neka manje bitna pravila… niš strašno…
Prozivaju timove jedan po jedan i izlazimo na kurs broj 1. Zezancija, šala i sve po redu i stižemo na kurs. Kad ono tamo suparnićka ekipa (smeđe trake). Sve do jednog odrasli i k tome još svi do jednog ARAPI! (Inaće je ova firma što organizira paintball natjecanja prozvana u novinama nedavno jer se navodno pripadnici evropskog ogranka Al Kaide uvježbavaju na njihovim kursovima!!?) Ponovo nam recitiraju sigurnosne mjere i naš MARSHALL naglasi da kako su djeca u našoj ekipi da protivnici budu malo obazriviji. Talibani se onako zlobno poćnu smijati i ond poćnu one njihove La la la ala hala hrklj govore. Vidim ja, odno vrag šalu. Ovi likovi su nabrijani do jaja!!
Misija 1 – Kurs 1:
Doći do aviona, uzeti bombu i unijeti je u protivnićki kamp. Jedna ekipa napada, druga se brani i onda se mjenjaju strane.
Mi prvo dobijamo da budemo ekipa što se brani. Poćetna nervoza. Najednom svi iz ekipe onak staju oko mene i pitaju – “Šta sad?”
Kak sam jedini koji je ikada bio u vojsci oćekuju da ih raspodjelim pa et krećem… Posložijo našu moćnu obranu punu klinaca i kreće prva igra.
Talibani klasika u stilu samoubojica. Juriš na avion!! dernjava…
Papci nemaju pojma da nam obrana složena na mjesta s kojih lako skidaju sve koji uopće prismrde avionu. 
Šupci talibanski iako pogođeni nastavljaju juriš i ne poštivaju pravila igre. Nakon što poskidamo 8 njihovih i oni naših 3, vrijeme za igru istiće. Pobjeda naša… wooohoooo…
Vrijeme da mjenjamo strane. Sad mi napadamo, al badava. Naši klinci padaju ko muhe. Nekako jedva moj radni kolega ćopi bombu al vrijeme isteklo… nerješeno.
Misija 2 – Kurs 2:
Totalno uništenje! Cilj igre je poskidati što više neprijatelja u zadanom vremenu. Teren pun piramida, kocki i slićnih objekata. Svaka ekipa kreće s jedne strane kursa.
Opet ovi moji pitaju di šta i kak? Aj vidim, designiran sam za kapetana i to bez pitanja. Šta je tu je. Fino im velim – “Ćim vrijeme krene, dijelimo se po širini terena. Po dva ćovjeka na svaku od kocki. To nam uzima 8 ljudi što nas štiti i ostaje nam 5 za napad.” Simpl strategija… umjesto jurišati na protivnika, postaviti im zasjedu i poskidati ih kako prilaze jer su nam sve strane pokrivene.
Kreće vrijeme i talibani opet nasijedaju. Zaleću se onako u stilu juriš i pucaj di ko stigne. I OPET šupci varaju. Ooookej…jednog lika skidam 4 puta a on i dalje nastavlja. Peti put ga pogodim i tek ond diže ruku. No kak mi dopizdilo to varanje – taman kak se lik diže iz zaklona doslovce ga divljaćki izrešetam (direktno kršenje jednog od pravila ). Jebga, digo mi tlak varanjem.
Mjenjamo strane i opet ista prića. Talibani jurišaju, mi ih polako skidamo. Al ovaj put ISTI lik OPET VARA i diže mi živac. Opet ga pogađam par put i on ne izlazi iz igre. Nego još na vrh svega, šupak se zatrći u naše redove i poćinje iz blizine napucavati naše igraće!! (Krši pravila i to debelo!)
Na kraju igra završena. Ekipe se skupljaju a radni kolega poćinje na njega vikat jer je ga je pogodio iz blizine. Izbija svađa, nagurivanje i vrijeđanje…. Talibani postaju neugodni i uzimaju sve preozbiljno. Užas. Već vidim kako ovo neće dobro završiti…
Misija 3 – Kurs 3:
Prebaciti predsjednika s jedne strane kursa na drugi. Predsjednik mora preživiti. Ukoliko je predsjednik pogođen – igra je završena.
Prva tura mi štitimo predsjednika a oni napadaju. Ono baš talibanski zadatak – kokni predsjednika. Al nema veze. Sad se i ja ozbiljnije igram… Bacam našeg “predsjednika” na zaćelje i zauzimam položaj. Ovaj put ne gađam bezveze – već u glavu. Već nakon 20 sekundi pada mi prva žrtva. Lik sakriven iza baćvi izviruje. Na treće izviranje – PAF. Dritto u vizir. Ko ga šljivi…. taj neće tak brzo pucat. Drugi lik na vrhu autobusa (onaj engleski double deker) isto izviruje. Fulam par puta i ond PLJAS. Dritto u vizir. Lik vidim rukavom obriše vizir i odma sljedeća kuglica PLJAS, opet ga u glavu spićim. Vidim ja već mi skida Allaha i šta ja znam već, al ne obazirem se, ak oni igraju prljavo… ond i ja uzvraćam istom mjerom. Do isteka vremena naš predsjednik preživi igru.
Mjenjamo strane.
Ovaj put odo ja na mjesto onog talibana što sam 2 put zaredom u glavu spićio. Na moju nesreću nisam skonto na vrijeme i ostajem bez metaka. Ono pušiona totalka. Jedan taliban se uspio probiti na 5 metara od mene!! Hmm… nema veze… pucam na prazno a papak misli da imam municije pa se boji izvirit. Vidim moja lekcija s gađanjem u glavušu sasvim uspješna 
Ni sam ne znam kak al nit me jedan metak ne potrefi…
Misija 4- Kurs 4
Zgrabi zastavu.
Okej, sad mi malo već nije fora. Preživio sam 4 igre bez da me išta strefi. Tu nešto voditelj igre govori da se daju posebni bodovi za juriš na zastavu u stilu kamikaze.
“Ima li neko ko će ići kao kamikaza u vašoj ekipi” – pita voditelj.
“Ja” – dobrovoljno se javljam za misiju! Ostavljam oružje i idem se zaletit onak divljaćki. Ono, baš mi se divlja i štimung je sasvim pravi! Pa kud puklo!
Poćetak runde. Sprintam, izmićem se, preskaćem grmlje, prepreke… jurim prema zastavi a oko mene frcaju kuglice. Na moju žalost suparnićki igrać ima istu ideju. Taman na par koraka od zastave skontam lika. To je onaj što je napucava iz blizine i što vara non stop!
“Eeee miško tako lako provuć se ovaj put nećeš” – kako je bliži zastavi od mene prvi je zgrabi al mene to ne zustavlja. Zapićim se svom snagom u njega i onak “slućajno” mi ruka završi u njegovom trbuhu.
“Payback iz a bitch – sucker!” – Lik pada na pod, dramatićno se previja a mene poćinju rešetati. Sirotom talibanu sam izbio sav zrak iz mješine iako ima onu kvazi pancirku na sebi.
Mjenjamo strane i opet ista shema. Ovaj put sam dovoljno brz i uzimam zastavu, ali na povratku nazad me neko spićio u debelo meso! Kak ne želim varat izlazim iz igre a jedan taliban se doćepa zastave. No i njega pogode ali on vara i nastavlja trćati.
Momci totalno nepošteni.. al me ne brine… sjebaću ih kako tako.
Misija 5 – Kurs 5
Prevedi predsjednika iz baze u bazu.
Kurs je ovaj put složen u đungli. Hrpa raslinja i sve u svemu zabavan kurs. Opet raspoređujem ekipu i krećemo. Mi prvi prevodimo predsjednika. Na žalost jedna curica od 12 godina iz naše ekipe biva pogođena. Ono normalna situacija ali pri izlasku s terena neko od protivnika je rešeta unatoć visoko podignutoj ruci u znak da je pogođena! Još uz to, neko ju pogađa u nezaštićenu ruku. (udarac paintball metka je doista neugodan – i ja imam jedan na palcu i jedan u debelom mesu) Ovaj put uspjeveju potrefiti metu i mi gubimo igru. Međutim, zbog nepravedne igre i zbog toga što opet igraju nepošteno diže se ćitava frka!
Šef popizdio jer pogođena djevojćica mu je ćerka. A šupak što ju je izrešeto se niti pošteno isprićat neće. Doslovce zbog svojeg nesportskog ponašanja ubijaju igru u pojam.
Mjenjamo strane i ovaj put fino reko šefu -”Ajmo sad divljat”. I bi tako. Gađanje u glavu, napadanje, deranje… i po skraćenom postupku skidamo metu i glatko pobjeđujemo u ovoj igri.
Izlazimo van s kursa i talibani bivaju odstranjeni s paintballa zbog nepoštene igre, kršenja pravila i varanja.
kao kompenzaciju – daju nam posljednji kurs da odigramo sami međusobno.
Misija 6 kurs 6
Zauzmi kućice. Ukoliko je netko već zauzeo kućicu, novi koji zauzima može zarobiti igraća u kućici. Što više zauzetih zgrada, više bodova.
Dijelimo našu grupu u dva dijela. Ja uzimam sve ženske (ipak želim imat priliku strefit šefa il kolegu). Na brzaka složim strategiju – “Ne želimo da nas zarobe, zato ćekajte zadnjih 10 sekundi i tek onda ulećemo u kućice i njih zarobimo” – Vriska, cikanjea i osmjesi na licima – paintball kakav bi trebao biti – zabavan!
Kreće igra i eto meni prilike. Šef pretrćava i ide iza jedne od kućica. Šulja se iza nje i nakratko mi izlazi na nišan kroz 2 prozora. BINGO!!! Šef pogođen i eliminiran! Do samog kraja vremena, napucavanje, zajebancija i na najavu od 10 sekundi do kraja jurišamo i osvajamo 5 kućica (zaista dobro jer nas je samo 6 na mojoj strani)… Veselje, zezancija… smjeh i moj trijumf nad šefom.
“Znao sam, znao sam… ko bi me drugi pogodio ako ne ti!!!”
“Šefe, sve je to igra… i da… više me ne boli onih 4:1″
Mjenjamo strane… i kreće druga runda. Na žalost ovaj put ostajem na samo 15 metaka. Treba sad biti pažljiv. Uglavnom se sakrivam i ne privlaćim previše pažnju na sebe. I ond spazim kolegu. Šulja se iza jedne od kućica. Dobro se pokriva pa nemam otvoreni hitac. Strpljenje je vrlina, a ja kakav sam besprijekoran i pun istih ćekam svoju šansu! U jednom trenutku se okreće da obiđe kućicu s druge strane i pri tom pokazuje svoju guzicu!!!
Zar moram napomeniti da mojih 15 metaka odletilo rafalno u pravcu njegove bulje!!! BINGO…moja tajna misija sasvim uspješna. Napuco i šefa i kolegu….
Igra završava…. na kraju nam dijele neke certifikate kao fol 1. mjesto u grupi… I evo dok sam ovo otipko palac mi se pokoćio. Malkice nateko… Da li ću ovo ponoviti – DEFINITIVNO!!!
Popularity: 5% [?]
Oct 29
drcypherBlog, Lifestyle Blog, Gad, Lifestyle
http://allieverhad.bloger.hr/ je bila dobrodusna i prosirila pricu o Gadu… i prenosim je u cijelosti!!!
*PLAĆENI OGLAS*
Riječ „gad“ poprilično često nađe se u mom izričaju, onak više manje lako ju upotrijebim bez prevelikog razmišljanja da li njom vrijeđam svog sugovornika (uvijek muškog roda naravno). Dapače, termin „gad“ koji ja izgovorim oznaka je (pomalo paradoksno, znam) da mi je određena osoba simpatična i da sam vjerojatno ostala bez ijednog pametnog komentara pa ću samo reći „Gade“ sa smješkom…. No ipak, valja raspoznati mog gada od The Gada.
Preletjeh netom u potrazi za pokojom definicijom, i Wikipedija tako kaže da je Bastard naziv za vanbračno dijete (kod nas više kopile) dok se sam termin može koristiti i kao pokudan naziv za neprijatnu osobu (dakle kod nas Gad)…. Hmmm, poprilično blag opis…. „neprijatna osoba“…..Forumi pak kažu:
- To je osoba koja se ne mari za sebe ni za svoje bližnje, živi za isprazne ciljeve sa primitvnimi i nelogčnim pogledima na svijet.
- Kretenčina koja ti sruši sve tvoje snove.
- Onaj koji udara tamo di boli
- Ne zanima ga iskrenost, ni istina, nego samo kako zenu sto prije usutkati debilnim ping-pong argumentim
- itd itd
I iako je rasprava o Gadu duga koliko i rasprava o tome je li prije bila kokoš ili jaje, te jednako toliko zbunjujuća i ima jednak broj definicija kao što ih ima sam Bog, valja još jednom skrenuti pozornost na takve osobnosti.
Teza broj 1: Gad je sam sebi dovoljan Gad najčešće ima neku magičnu privlačnost u sebi, nešto što žene lijepi za njega. On je šarmantan, uvijek kaže pravu stvar u pravo vrijeme, ispunjava svaku želju i potrebu, ali samo na neko vrijeme. Dok ne dobije što želi (ovisno o potrebi, od napisanog seminara, skuhanog ručka, sexa do love). Nakon tog – uviđa se kako je on sam sebi dovoljan. Nema potrebu da s tobom popije kavu, ili pak da ti se javi na poziv ili odgovori na poruku, tvoja pojava na ulici u njemu ne budi želju da kaže Bok, a kamoli da izmijenite nekoliko riječi. Ne postoji ni potreba da uslugu uzvrati u tvojoj potrebi, dakle – ne trebaš se ni nadati.
Teza broj 2: Gad dobro poznaje ljudsku psihologiju Iako nije završio fakultet psihologije, Gad vrlo lako otkriva koje su bolne točke njegova sugovornika ili nečeg višeg. Uz sve metode skrivanja i čahurenja pred njim, činjenica koja stoji jest da će Gad uvijek kad to želi (a želi to jako često) pogoditi u onu točku koja u tom trenutku najviše boli te će izazvati provalu bijesa ili plača iz vas, a ukoliko se ponadate kako će on uvidjeti da je prešao granicu – u pravu ste. Primjetiti će, no tada postoje dvije opcije – udariti će još jače po istoj temi, ili će pak smatrati kako je novonastala situacija jako smiješna. Ispirka nije opcija, ne nadajte se.
Teza broj 3: Gad ima životnu misiju da te uništi Svaka njegova riječ ili djelo čine te jadnim, ljutim, bijesnim, depresivnim i isfrustriranim. Gad je toga svjestan. Uništiti će te ukoliko stojiš na putu do njegova cilja, ali inače mu to nije životna misija – njegova misija je učiniti samog sebe zadovoljnim i superiornim. Ništa više ne podilazi njegovu Egu (najsvetijoj mu stvari na svijetu) od uviđanja kako je ‘nad’ nekom osobom (zato ni u sexu nije pretjerano maštovit) i koliko je toj osobi nanio boli. Zbog toga se Gad smatra izrazito zabavnom osobom, jer njegova percepcija humora ‘ponešto’ je različita od uobičajene – naime, tvoja poruka u kojoj mu (iz razloga zbog kojeg ćeš kasnije smatrat samu sebe glupačom) izražavaš svoje želje, misli ili osjećaje zabavlja ga, ali ne ni upola koliko će ga zabaviti postupak neodgovaranja na istu i zamišljanje tebe kao one koja pati za njim.
Teza broj 4: Gad voli biti u centru pažnje Nije bitno radi li se o mislima, djelima ili riječima – ukoliko je on u središtu on je zadovoljan. Bilo koja margina nije opcija za njega. Ukoliko nisi pristala na takav rasplet situacije, nasilno guranje u središte s bilo kojom metodom (laž, prevara ili ulizivanje) ne predstavljaju mu problem. Ne nadaj se da su njegovi izrazi ljubavi ili pažnje istiniti. Nisu.
Teza broj 5: Gad laže. „Tko laže taj i krade“. Ergo=Gad vara. Nikad ali baš nikad nećeš čuti od njega priznanje da u nečem nije bio u pravu ili pak da ti je namjerno nanio bol. Iako je česta teza kako je Gad mentalno ogrančena osoba, on je ipak vrlo inteligentan (dakle, sposobnost snalaženja u datoj situaciji mu je i više nego visoka) što znači da će uvijek naći argumente zašto tvoja optužba nije utemeljena. Argumenti nisu valjani, no toliko su lijepo upakirani i posloženi da je nemoguće protiv njih se boriti i iznaći protuargumente. Smatra da je dozvoljeno da laže, ali te i vara. S druge strane, njegova ženka mora biti korak do aureole oko glave, i uvijek mora biti dostupna samo njemu, a isto tako potrebno je da mu konstantno dokazuje svoju kmetovsku pripadnost. On njoj ne duguje baš nikakvo objašnjenje svojih postupaka niti joj duguje išta. Kao što je rečeno u prvoj točci – Gad ne osjeća potrenu za ikakvom ‘protuuslugom’.
Teza broj 6: Što sve Gad nije Gad nije onaj na koga se možeš osloniti. Gad nije onaj koji će te nazvati kad to želiš. Gad nije onaj koji će te držati ko kap vode na dlanu. Gad nije romantičan (samo ponekad, ali iza tog stoji skriveni cilj pa uskoro lako uvidiš kako to nije bila romantika). Gad te neće samoinicijativno pozvati da provedete dan skupa. Gad te neće predstavljati prijateljima kao djevojku (daje se samo ime, često i pogrešno ime). Gad nije onaj koji će razmišljati o tebi u bilo kojem trenutku svog bivstovanja, te nikad neće svoje želje i potrebe podložiti tvojima.
Krive interpretacije:
-
nije mi odgovorio na moju 128 poruku danas
-
nije me nazvao kad je obećao već nakon pola sata
-
vidio me online na chatu i nije mi se javio
-
nije me držao za ruku kad smo šetali gradom
-
nije mi kupio one cipele/mobitel/naušnice za koje sam tako zapela
-
nije mi podilazio (npr u pitanju Jesam li se nadebljala) već je bio brutalno iskren
-
nije me odveo na ljetovanje/skijanje/u najmondeniji klub
-
nije htio na kavu sa mojim frendicama
-
itd itd
Prosječni muškarac ima i drugih stvari na koje treba misliti a da to niste samo vi, ima posao i zanimacije i nije uvijek u mogućnosti se javiti u dogovoren sat ili odgovoriti na poruku, nije mu uvijek do javnog iskazivanja ljubavi i realan je pri troškovima unatoč tom što ste mu dragi, a iskrenost koju posjeduje trebate cjeniti a ne se vrijeđati istom. U gore navedenim slučajevima i inim žena bi trebala realno razmisliti koji su razlozi njegova postupka, i ne paničariti, a ukoliko zaključi da je on iz tih razloga gad, onda je ona sama egoistični gad…..
Gada je lako prepoznati. Da ne bi bilo zbunjoze, evo i praktičnog primjera:
-
Gad često miga – kako bi te uvjerio da si ti njegova omiljena djevojka. No, bore na desnoj strani pokazuju kako je to prisilan proces kojim te samo zavarava, a i kako su oči ogledalo duše vidi se u njima poruka Uopće ne vidim tebe, sam’ gledam svoj odraz u tvojim očima jer jebemu tako sam vraški zgodan
-
Gadove usne uvijek su razvučene u šarmantan osmjeh kutem usana, i dok ti razmišljaš o ljubljenju istih, on zapravo vježba onaj Elvis style kojim poručuje Grrrr, baš sam si takav – grrrrr, a tebi mala?!
-
Gad voli bljeskati. Dalmatinac nosi lančić oko vrata. Ne, Gad nosi nešto flashy čim iskazuje svoju kupovnu moć. Naravno, ona je okneruta samo prema njemu samom – tebi ništa ne treba.
-
Kako smatra da je sam po sebi Apolon, misli da je i njegova glava prekrasan primjerak pa će ga najčešće isticati upravo kratkom frizurom iako se iza toga krije urođena ljenost, a baš ova frizura ne iziskuje trošenje njegova dragocjenog vremena – jer njegovo vrijeme je dragocjeno. Tvoje vrijeme je drek.
p.s. Hvala kolegi na slici, velikodušno od njega što je pristao biti prototip Gada kako bi educirao sve izgubljene djevojčice…. Tim je dokazao kako on nije lice s tjeralice. DrC…. obrati pozornost na sam uvodni dio i drugu rečenicu 
Popularity: 13% [?]
RSS
