Tag Archives: Lifestyle

New crib?

Na današnji dan svijet obilježiava obljetnicu rođenja jednog posebnog, najboljeg, istaknutog, upećatljivog šarmera nad šarmerima… osobu koja obilježava generacije, stare i nove i koja ostavlja duboki trag u svaćijem sjećanju.

Rijeć je naravno o (1931) William Shatneru, Montréal Canada, glumac (Star Trek, T J Hooker).

No moja malenkost et da obilježi taj dan ošla u posjetu u Norfolk (koji naravno nema apsolutno nikakve veze s ranije navedenim gospodinom Shatnerom). Tam negdje iza sedam brežuljaka, sedam bara i sedam nećega ima neka kućica…

Onak simpa mjestašce, par sobica, jedan zanimljivi WC, puno povijesti pa da krenemo u tour…

newcrib

Bara oko ćitavog posijeda. Onak, nije loše, al mal me brinu ljetni dani i potencijalni napasnici od komaraca… Ak niš drugo, barem ima par tornjeva s kojeg mogu gađat kmetove pokvarenim jajima 😀

Neam pojma kak se zove dvorac, al et neke stvari mi ostale u sjećanju.

Neki od kraljeva ga koristio kao letnjikovac i et – instant zvijezda rođena.

Dakle, tu kralj znao doć s kraljicom pa et malo mi ošli da vidimo to di su se kraljevi kraljevski prašili…

No od tog nema ni rijeći u brošuri pa et moram sam zakljućke neke izvest. Kralj ima svoju spavaću sobu. Okej, niš ćudno. Kraljica ima svoju spavaću sobu… hmmm ooookejjjjj… A di se ond krajevska dužnost obavljala? Garant po onim dolje sobama za poslugu 😉

No kralj je bio manga. Napravili oni ovaj letnjikovac s hrpom skrivenih vrata u zidovima, regalima s knjigama i te šemice. (Imam ideju ak ikad budem gradio kuću – skrivena soba s igraćim konzolama i tevejom – samo za mene) No, kralj je imo i tajnu sobu za svog privatnog svećenika!!

Naime u starim danima kršćanstvo je bilo onak recimo na nekoj sivoj zoni. I oni koji su živili u tom dvorcu su imali privatnog svećenika za kojeg niko jel nije smio znat. Fora je u tome što nam dragi svećenik moro bit sakriven puno puta. I di ga bolje sakrit neg ispod kraljevog zahoda!!!

Doslovce, ispod kraljevskog zahoda ima tajna vrata kroz koja bi se svećenik moro spustiti u sobicu onak jedva 2×1 metar!!! I sad nek mi neko kaže da se svećenici nisu nagledali guzica! I to kraljevskih!

No nećem se ja njemu u njegovu nuždu petljat. Ajmo dalje u tour…

Sav namještajan je autohtoni iz 16tog stoljeća. Slonovaća, regali, knjige, rolne, pećati – sve je tu. Pa ćak i onaj poznati smrad iz srednjeg vijeka. (op.a. u ono doba se aristokrati nisu baš volili prati već su se non stop pudrali i koristili miomirise – sve u svemu ogavno doba) Svi kreveti su onako raskošno uređeni i nekako kratki??!

Mora da su u on doba aristokrati bili miđeti! Po njihovim standardima bi et ja onak skromno bio nit manje nit više neg -Golijat!

Oružje, oklopi – sve nešt minijaturno… zapravo smiješno. Al zato su cokule onak s visokim potpeticama pod muss. Nema šta, ćini mi se da su bili iskompleksirani do bola. A i nekak mi se ćini da su bili skroz nesigurni u sebe… naime, svuda po kući slike tih silnih grofova, kraljeva etc…

Zapravo, sve u svemu nekako spooky – idealno za mog Bob-a.

Vani izvan onog mokrog kanala oko dvorca stoji naziv “Secret Garden” – ma savršeno. Doduše još nisam dokućio koji dio je toliko “Tajan” jer et ćim se popneš na krov dvorca i pogledaš van vidiš sve??!

Zakljućak – makniti one slike iz dnevnog boravka, ubacit par plazmi, PS3, X-box dobro ozvućenje i dalo bi se živit. One krevete il produžit il zamjenit s nešto modernijima i udobnijima. Svećenika otkazat i napravit saunu od njegove sobice. WC unaprijedit i dat otkaz kraljevskom brisaću guzica i ubacit obićnu rolnu wc papira da se uštedi… i voila… crib i pol!

Just another…

Ok, većina nas “normalnih” ljudi voli vidjeti ljepo skladno tijelo, pomalo sportski nastrojeno… još ako je žensko u pitanju – prva liga 😀
I da Murphy bude u pravu – taman jedna od rugoba se zaleti na traku pored mene… Onak ja svoju šetnju vrtim (ne pretjerano brzo, već normala… cooliranje brzina da stignem sve okolo pogledati), gledam svoja posla, al ona ima druge planove…

“Odakle si?”
“Novi si tu?” – iako je u mjesec dana nijednom nisam vidio – tuka!

I ond još poćne dahtati dok trći… – za popizditi! Normala, ne prestaje ni tu… već i dalje pokušava neku konverzaciju!! E sad mi već polako puca film… i ond mi sine… idem je onako hladno otkaćit!

“A ti to vježbaš poslije trudnoće ili?”

BINGO! Odma je zaćepila i fala bogu ošla na drugi kraj. Sirota mora da se uvrijedila… Onak, nisam ja kriv što je naporna 😉

Aj kad sam već u štimungu se smijati na tuđi raćun… MORAM spomenuti lika koji redovito dolazi svaki dan. Lik sam po sebi komplet nezanimljiv. Onak neki poljak ili tako nešto, malkice preufuran u sve vježbanje (grimase na licu, pretjerano puhanje, silovanje svih sprava etc.)… Ono što ga uvijek izdvaja od ostalih je njegova odjeća! Rijeći su suvišne a slika govori sve:

POGREŠNOOOOOOO!!!
Normala uvijek se odvalim smijat (zadnji put na glas tak da sam reeeecimo pretjero)…

Ond ima još zanimljivih likova tipa:
(ajd dobro ne baš tako al eto nešto u ovom stilu:
Lik ima frickin sise!!

Da bude još jaća fora onak skoro je 2m visok. Napucan stereoidima! (Kak znam da je na stereoidima… paaaaa… lik radi istu vježbu ko ja i uzme utege od 4kg – ja 8kg… i lik se poćne trest nakon par minuta)

Sve u svemu zanimljiva plejada likova… i svi me oni nekak nasmiju… a oni koji me ne nasmiju već samo ćine život ugodnijim… e pa oni su nešt poput ovoga:

Napušeno nedjeljno popodne…

NAPOKON – upale prebrođene i mogu normalno nastaviti s svojim putem k zdravijem životu. No, od nedjeljnog posjeta klubu nisam imo ama baš nikakva oćekivanja… kad vid vraga…

Taman poslije rućka sve puno mladih cura u fitnessu! Milina za oći… No kak sam se namjerio prvo posložiti svoje zdravlje a tek ond krenuti uništavati tuđe… nabijem si slušalice u uši i krenem s svojom dnevnom dozom…

Onak u ritmovima mjuze (memo sebi – kupiti mp3 player onaj mali s klipom) vježbam svoje i usput gledam sve te cure… Sve sirote pretjeruju s vježbom samo za bolju liniju… Pohvalno nema šta. Dok je njih ljepih i utegnutih men’ će fitness bit zabavan 😀

Na zidu i na ulazu već vidim postavljeni panoi za Valentinovo. Ove godine hvala bogu nemam “Valentinovo” problema (memo sebi – kupiti si nove tenisice, majice (već kupljeno) i trenerku od ušteđene love za valentinovo). Nema brige oko poklona, cvijeća i ostalih komercijalnih gluposti. Komplet se posvećujem sebi i svom egu ove godine 😀 . Dakle, izvešću sebe negdje na neku hedonistićku većeru, po mogućnosti neki dobar akcijski film i kupiti sebi neke sitnice! Najbolje Valentinovo dosad – stress free 😀

Završavam laganini s vježbom i sad već polako zujim okolo…
“Bok…, mogu li ja?” – jedan od onih komada ćiju sam stražnjicu odmjeravo prije par minuta stiže na jednu od sprava na kojima sam radio…
“Naravno…” – Polusmješak na licu, polako se mićem iz polunaslonjenog položaja držeći u ruci bocu vode u ruci…
“Ti si novi ovdje?” – pita ona
“Novi?” – opet bacam svoj nezainteresiran sam štih…
“Da, nisam te vidjela ovdje?”
“Vjerovatno nismo ovdje u isto vrijeme” – i dalje polako pijuckam vodicu…
“Da, ja sam ovdje 3 puta tjedno” – Smanjuje težinu i kreće s svojom serijom..
“Aha, ja skoro svaki dan… uvećer… danas sam došao ranije za promjenu” – Odmjeravam joj liniju dok je pod opterećenjem… (damn… ova je bome izvježbana)
Cura odrađuje svoju seriju a ja sjedam na sljedeću spravu onako ćist da odmorim… Ona završava i evo nje opet…
“Erm… jel mogu ja?”
“Pa sad, jel me misliš tjerat sa svake sprave ili ti to samo današnja šema?”
“Ma nee… imam svoju rutinu, a ti ionako ne radiš ništa…” – opet smanjuje težinu i kreće s vježbama…
“Aham… dosta mi za danas… vidimo se sljedeći put…” – i odoh prije nego ona uspjeva išta reći. Neda mi se ćekat na sljedećoj spravi i nekako nisam raspoložen za ćavrljanje. Ionako mi se neda niš prije valentinova 😉

Tuš, auto i pravac kući!

“Daniel… ideš samnom!”
“Di šefe?”
“Ma, idemo na većeru kod jednog mog starog prijatelja, a ti i ona (njegova ženska) onako “podsjetite” me da moramo ići kući…” – Objašnjava on…

Nije greda… biće hrane. Što se mene tiće može. Pomalo umoran oblaćim se i odosmo…
Stižemo pred neku kuću, onak klasićno engleske gradnje… šef zvoni na vrata…
Vrata se otvaraju i izlazi lik s bradicom. Pozdravljaju se njih dva i ulazimo unutra…
DAAAAAAAAAAAAMMMMMNNNNNNNNNNNN!!!!!!!!

Miris Trave me opali odmah!
Opet neki napušeni – prođe mi kroz glavu…

Sjedamo za stol… a njih jedno 10 već za stolom. Nas 3 i eto sad već pomalo gužva. Sve ono uredno, hranica na stol… pećenje, prilozi… sve super… Malo prićice i opet me preimenuju al ovaj put u Dan.
“Dan odakle si”
“Šta ima u hrvatskoj”

..
i redaju se prića i zezancija i ond šef veli…
“On niti ne puši, niti pije, ne drogira se i sad je krenio u fitness – pravi primjer zdrave osobe!”
Super… još će me svecom proglasiti!

I onda kreće…
Otvaraju prozor i poćnu rolati đointove! I to ne male… već onak jebeno 10cm duge! I to ne jedan već nji 4 rolaju odjednom svako sam sebi!!?!
Šef se nagne i šapne mi – “Sad ti je jasno zašto sam poveo vas dvoje sa sobom… da me izvućete odavdje!!!”
Ćitava obitelj kolektivno puši?! Bacaju spiku i šeme o nekom poslu s autima i albanijom?!? mozak im valjd komplet spaljen jer oćito nemaju pojma o ćemu govore.

Jedna stvar što cijenim je to što nijednom nisu forsirali niti nudili travu nama trima. Oni puše, mi ih gledamo i slušamo kako valjaju gluposti…
“Koliko ja popušim…” – kreće Ludi toni kak ga zovu – “… moro sam poćeti uzgajati vlastitu marihuanu! Imam je u bašti a susjedi su mi policajac, sudac i istražni sudac!!!”

I tako jedno 45 minuta…
Mene već glava zabolila… (I još me boli…) Pasivno sam se napušio!

Napokon nešto smuljamo i mićemo se iz te kuće…

U životu sam vidio svakakvih droga i konzumenata… ali ovi šiju sve. Komplet obitelj od njih 10 puše onako svi zajedno. Naknadno saznajem da se striktno drže samo trave i nićega drugog!

Fuck…. moram si mozak razbistriti…

5…4… & here comes 3…

Zašto uvijek pred godišnji odmor dođe najviše posla??!
Nešto što nisam uradio zadnjih 7 mjeseci prvi put je ućinjeno – Messenger iskljućen!!?

iphone-tfObićno mi ta stvarćica ukljućena non stop i uvijek ima neko na drugoj strani da mi skrati vrijeme… ali danas – jok! Naime umjesto deadline na sutrašnji datum najednom je sve promjenjeno i skraćeno za ćitavih 24 sata. Ko da svi imaju Božić u isto vrijeme pa se žure negdje. Ali nema veze… kad je pritisak zasijam (nećemo sad tu neku lažnu skromnost prodavat). Odjednom sjedam i radim simultano na 3 raćunala, šef laganini u nevjerici i baca mi oklade da neću uspjet. Al et, što god ga ćini sretnim jel… znam da igra na onu kartu na kojoj uvijek pobjeđujem i radim maximum kad je najveći pritisak.

Ovaj put ga je oklada koštala malo više od uobićajenog Nr. 9 u Burger Kingu. Malo sam podigo ljestvicu i ubacio onaj svoj APP sistem (Ako Prođe Prođe):

– Šefe, ovaj put se idemo kladiti na nešto malo jaće!

– Što ti je u planu ovaj put?

– Znaš da sam sucker za igraćkice jel?

– Aham… nastavi?

– E ovaj novi I-phone, koliko znam daju ga samo na ugovor…

– Okej, već vidim na šta ciljaš…

– Aham… sad ti šefe nastavi okladu…

– Oš predložit da ako uspiješ, da ti uzmem I-phone 3G!?

– Pa kad već predlažeš… neću se bunit…

– Ok, ak uspiješ uzimam ti novi I-phone na raćun firme i plaćam pretplatu za njega…

– Deal…

I tako, oklada pala… meni par sati na raspolaganju i I-phone u igri. Da ne dužim – uozbiljio se, sve posložio i et zaradio novi I-phone. Jedina kvaka je da mi ga uzima kad se vratim iz Hrvatske s godišnjeg. Nema veze, preživiću i to 😉

I tak et ja siroti i tak skromni vidim da moj APP sistem radi. Na istu foru sam nabacio cifru za izradu loga i et – prihvaćeno iz prve… i APP uvećao moj raćun za trošenje na E-bayu za stanovitu cifricu (Hello Silver Thors Hammer)…

Dal je bilo pritiska – JE

Da li se isplatilo – DA

Da li sam skromna osoba – NE

Da li idem na godišnji za 3 dana – DA!!!!

Food on the table…

Imam neodoljivu želju za banankom, onom malom ćokoladom. Ili životinjsko carstvo! Zapravo, nodoljiva želja za bilo ćim slatkim. Već punih 8 mjeseci nisam u usta stavio ništa slatkog… Na meniju goveđi odrezak u konzervi na 101 naćin…Nisam gladan već samo željan…. željan jer je neimaština… Nema se… Riža. ne mogu je smisliti. Gadi mi se…. ali nema ništa drugo… samo riža i goveđi odrezak… i tako iz dana u dan, mjesec u mjesec…

Da, upravo tako je bilo nekada u životu…
Danas? Danas su mi ladice prepune slatkiša… danas nemam želje za nićime. Rižu jedem eto zato što je zanimljivo probati ju s raznim receptima s tajlanda, kine, indije, bangladeša… A konzerva govedine… nisam je stavio u usta evo već dobrih 13 godina.

Nego da se vratim na ono zašto sam poćeo ovaj post s hranom. Iako već debel broj godina ne živim pod krovom roditelja. Štoviše, nit isto nebo nije u zadnje vrijeme… dragoj majci uvijek izleti ono

“Jedeš li sine?”

Nekako mi to tako slatko djeluje. Malo iritantno, ali opet slatko… Onako… Mama jedem, imam ćak i viška kila ali opet se brineš… Nema tu, majka se brine… evo ćak i sms poruku poslala u kojoj među ostalim piše:

“Jesi li većerao?”

Malo mi to sve smješno s obzirom kakvu prehranu vamo imam. Englezi su pomalo ćudni kad je hrana u pitanju. Osim redovnih take-out-a iz milijun i jednog restorana, evo kombinacija što sam isprobo u zadnje vrijeme…

Rućak im je ubi bože… Evo primjeri rućkova:

Sendvić s lukom. Toćka. To je to! Iznenađujuće, al dobro. Nekad me iznenade pa ubace i papriku unutra 🙂

Juha. Toćka. Ne juha pa glavno jelo. Već to je to. Juha. Fajrunt. Finito. Fertig.

Sendvić s 5 vrsta mesa. Sick. Masovna suprotnost onome s lukom. Baš ono teški mesožderski sendvić.

Sendvić s divljaći. Ispećeni komad divljaći između 2 kriške kruha. Predobar okus.

Omlet s povrćem. Okej. Ovo bi klasificiro ko dorućak, ali ne i englezi. Za njih je ovo punokrvni rućak.

Iz navedenih primjera se vidi da su im rućkovi slabija strana… ali zato većere su sasvim druga pjesma. Od divljaći sve do gurmanskih specijaliteta – ne štedi se ni najmanje. Oš pitu od zećetine, ili odreske od jelena nije bed… jede se… Kuhani kukuruz kao prilog u bilo koje doba godine – zašto ne? Jagode kao desert – ma samo daj…

Organizam mi se već prilagodio na takvu hranu… i uz sav mogući izbor…. meni se danas jede samo jedno ili dvoje stvari- Palaćinke s nutellom i kruh i mljeko!!

Ništ fensi me ne zanima, nije mi do hrane neke posebne… ali ovo dvoje mi na pameti non stop!!

p.s. Još par dana do službenog odbrojavanja do godišnjeg… Pokušavam sve konce poloviti i pozavršavati što više mogu na vrijeme…

Sweet life…

Nije da sam nešto pretjerano uredna osoba, ali mamin drill me naućio nekome redu. Pokupim za sobom, operem si rublje… snalazim se i neć ostat gladan…

No, život nekad ima svoje male povlastice. Jedna od mojih povlastica je spremaćica koja uređuje moju sobu 2 puta tjedno. Simpa ženica. Na žalost nije ono tipa halteri i ćipka, već više ono – heklanje i tabletići…

Ta fina ženica uvijek ima ljepu rijeć za mene kako sam uredan te kako ima najmanje spremati iza mene… ali eto jutros sam maaaaalkice zakazo… Gledajući neku seriju onako ujutro iz kreveta, zaboravio na vrijeme i skoro zakasnio na poso. Na brzinu sam izletio iz kreveta, higijena i trk u ured a soba ostala u kaosu. Odjeća na podu, nutella na noćnom ormariću, red bull limenka… krevet razbacan… sve u svemu katastrofa…

Ono mislim si – pokupim ja to kasnije

Dan prolazi i po završetku vremena onak s malom grižnjom savjesti odoh u sobu da sredim nered.

  • Krevet namješten.
  • Svježa posteljina.
  • Topli svježi mirišljavi rućnici na rubu kreveta.
  • Roba posložena pod konac u ormaru.
  • Tuš kabina besprijekorno ćista, sve se sjaji i ugodno miri…
  • Novi sapun…
  • Novi rućnici za lice.
  • WC rolne zamjenjene i sve nadopunjeno. Sve tip top!

Moja draga spremaćica SVE sredila. I poznavajući mene, Nutellu spremila u ladicu od noćnog ormarića i priložila ćistu žlićicu u salveti!!!

Osim što sam se previše opustio, totalka mi se dani zbrljali jer evo već 3 tjedna u komadu radim bez vikenda i odmora. Normalno BAŠ na moj najneuredniji dan – spremaćica uleti u taj kaos…

Et, šteta što ne zna rvacki… ali nema veze… Sljedeći put ostavljam ćokoladu na stolu s porukom:

Thank you…