Tag Archives: Let

Where did that plane go?

Neki kažu viša sila, neki peh… meni tak svejedno. I jedno i drugo mi ide na živac!

Prije jedno nekih 5 dana padne snijeg  Engleskoj i odmah drama. Ne znaju voziti avte, avioni im ne lete, škole ne rade… I svakom njegovo veselje. Međutim, snjeg je pao prije ćitavih 5 dana i to masivnih 5cm (10 ako je bila “mećava”)…

No ajd, ljudi si uzmu slobodan dan da uživaju u zimskim radostima – razumljivo…

Međutim nakon 5 dana, evo snjeg padne ćitavih 15 minuta… i epilog: zatvore se aerodrumi (okej, na pol sata delay u svima, ali dovoljno da jedan specifićni krene svojim naumom)

Na žalost, baš taj specifićni ima moj let zakazan. No ajde, nema veze, prate se vijesti, baci oko na letove, kašnjenja etc… Većer prije leta prate se obavijesti: “Letovi kasne i nastaviće se oko ponoći” (hmmm… moj let je negdje ujutro, dakle sve fajn)… i ajde, spakiraju se stvari, dogovori se vrijeme kretanja…

Kratak san i oko 4 ujutro opet se baca oko na obavijesti. Tam evo ovaj put lista otkazanih letova od većer prije – mog leta nema među njima… sve fajn, sve uredno i po planu, idemo na put…

Malo đir po autocestama, dolazak na aerodrum i bacanje oka na listu polazaka. Okej, otkazani letovi crveni, moj veli zeleni – ukrcaj u tijeku! Wooohooooooo…. Bacanje smješka na lice i pogled na ove ostale sirotane kojima je let otkazan. “Hvala bogu, moj je tu i kreće.” Doduše, veli da kreće s debelim zakašnjenem ali kreće…

Predajem putovnicu, prtljagu, redovito pipanje carinika i ulazak na terminal za ćekanje. Mhm… pola trgovina otvoreno, pola nije. Opet zabušavaju mamuim! Mora da se furaju na “snijeg od prije 5 dana đir”… Vrijeme polako ide i bliži se vrijeme redovitog polijetanja i eto najednom moj let opet zeleni!? Veli ajmo na izlaz 16 – ukrcaj.

Sweet, ipak krećemo na vrijeme!!!

Međutim, neko je smislio drukćiju igru koja se zove – Otkažimo let svima!?

Najednom eto i ja jedan od onih nesretnika s otkazanim letom… milina… Dakle opet šetnja po aerodrumu u potrazi za informacijama. Ćovjek fino ode od jednog reda, do drugog, pa treći šalter i na kraju vele, odite online i promjenite booking ili nazovite službu za rezervacije. I zovu se informacije po posebnim tarifama koje naravno iscrpe zadnji impuls iz mobitela…

Naravno, svi oćito imaju istu namjeru ko i ja… linije zagušene, nedostupnost, online nemoguće išta promijeniti. A ništ, ajmo sad fino stat na loptu. Dakle ovuda ne ide, drugi aerodrumi poprilićno daleko (i za divno ćudo rade neometano ćitavo vrijeme), dakle treba se prebaciti nekako. I ajmo, kontaktira se prijevoz (god bless free poruke unutar mreže ) međutim i on je zakaćio promet pa et – još jedan delay 🙂 …

Dakle sliijedi epizoda ćekanja… No, ne bi to bilo teško da et, neko pametni s aerodruma se dosjetio držati sva vrata otvorenima. Fino se navućem zime, bubrezi poklecaju i posjeti wc-u postaju redovitiji… Vrijeme ide… polako… jako polako…

Nakon 4.tog posjeta WC-u, lista s polascima polako postaje zelene boje. Na žalost, moj let nije među njima… jer eto… onak koji se sjetio otkazati ga, valjd je mislio da zima može potrajati cijeli dan, a mooooožd i 15tominutni snijeg zamete pistu? No bilo kako bilo, viša sila valjd ima drukćije planove…

Ćekajući prijevoz nekako mi se vrzma kroz glavu – đto je to drukćije u odnosu na jutro kada je let otkazan?

Temperatura zraka – ista 2 stupnja

Padaline – nepostojeće

Pista – ista ko i ranije

I onda mi sine: MRAK – ahaaaaaa… pa to mora da je to. Avioni se boje mraka!!!

 

(doduše nekako je vjerovatnije da je u prići onaj poznati engleski Health and Safety izgovor – dakle preventiva da se nedajbože nešto ne bi dogodilo, jer eto ipak su rekli da će padati snjeg, pa eto… ljudi se ponadali još jednom slobodnom danu)

 

Ho Ho Ho… here we go….

Prvo… xmas svima onak od srca… i update slijedi…

Daklen posao završen, sve spakirano i et mene na aerodrumu… Par sati prije polijetanja – đast in kejs jel… I tak sjedim, zujim, gledam okolo i zapne mi oko za neki komad što sjedi i jede… Onak nonšalantno sjedam, vadim mobitel i neam pojma zašt… okidam sliku!!?

Snapshot

Snapshot

– Šta radiš?
-Ermmm… slikam?

I tak jedna po jedna rijeć uozno se s francuskinjom… Ono finjak… let joj išao 20 minuta prije mog pa nije bedara. Vrijeme ubijeno i napokon stiže vrijeme za polijetanje… Sjedam u avion, smješak na licu i let put domovine… Uživam u scenografiji…

Scenografija

Scenografija

Sve bi bilo fajn da nemam neko derište iza sebe. Klinac uporno lupka nogom u sjedalo, drnda po onim roletnama na prozorima… izdržim ćitavih 30 minuta dok se ne okrenem i ljubazno zamolim roditelje da ga smire… (postajem staro ćangrizalo al kog briga jel?)

Uz malo zakašnjenje i simpatićno žabica slijetanje… slećem u ze-ge… Tam ćeka obitelj i letim kućiiiiiii (ofkorz sjedam u avto, malkice da provjerim jel uopće šljaka … i da … šljaka…) cca 2.45 sati kasnije evo nas u Vukovaru…

Ofkorz, sad treba sve polovit, pokupovat darove i ostalo i ko drugi već moj buraz i ja se uputimo u shopping… (dvodnevni jer et, primadona a.k.a. mlađi brat, nije mogla nać tenisice za njegove noge) Ofkorz ne manjka nam materijala za zajebanciju pa et sljedi jedan mini photo session s kapama za zimu:

Hat 1

Hat 1

Hat 2

Hat 2

Hat 3

Hat 3

Hat 4

Hat 4

Okej, nekak zakljućujemo da nemam glavu za kape, a ni ukus mi nije baš najjaći pa odustajem od “kapa” ideje…

a ništ… dalje idemo u šoping i isprobavanje majica etc… ali kak ljudi kažu slika je 1000 rijeći… video? neam pojma kolko al uštediće mi opis…