Ajmo smjestiti stvari u perspektivu:
Vatrogasci u Kaliforniji pronašli leš u šumi ya vrijeme procjene štete od šumskog požara. Preminuli muškarac je bio odjeven u ronilačko odijelo, kompletno sa ronilačkom bocom na leđima, perajama i maskom za lice. Post-mortem otkrio je da muškarac nije umro od opekline, već od unutarnjih ozljeda.

Stomatološki zapis je omogućio pozitivnu identifikaciju. Istražitelji su bili zbunjeni kako potpuno odjeven ronilac završi u sredini šume u vrijeme požara. Otkriveno je da na dan požara, muškarac otišao na ronjenje uy obalu oko 20 milja od šume. Vatrogasaci, kako bi sprijećili požar što prije, zvali flotu helikoptera s vrlo velikim spremnicima za vodu. Voda je uzeta iz oceana i baćena na požar.

Pogodili ste. Jednu minutu ronilac je ronio u Tihom Oceanu a sljedeći trenutak pada s neba na požar.
Neke dane jednostavno se ne isplati izaći iz kreveta.
Ovaj članak je preuzet iz California Examiner, 20. ožujka, 1998.

Još uvijek mislite da imate loš dan?

Čovjek je radio na svom motociklu u vrtu a njegova supruga je bila u kuhinji. Turirajući motor, motocikl je najednom ubacio u brzinu a lik, i dalje drzeći upravljać, uleti u kuću s motorom i završi na podu. Žena, ćuvši lom nađe razbijenog muža, vrata i motor na podu.

Žena pozove ambulantu. Nakon što ambulanta odveze ćovjeka u bolnicu, žena podigne motor i izgura ga van. Budući da je gorivo proliveno po podu, žena uzme papirne rućnike, izbriše benzin, i baci ručnik u zahod. Čovjek je nakon pregleda pušten da dođete doma. Po dolasku kući, on je gledao u vrata i štetu na njegovom motociklu. Postao očajan, otišao do kupaonice, sjede na
WC i zapali cigaretu. Nakon završetka cigarete, baci opušak među svoje noge u WC školjku.

Supruga, koja je u kuhinji, čuje glasnu eksplozije i vrištanje supruga. Uleti u kupaonicu i nađe supruga na podu. Njegove hlače spaljene, opekotine na stražnjici, leđima, nogama i preponama.

Ista medicinska ekipa od ranije dođe po njega. Dok su ga nosili u vozilo žena im isprića šta se dogodilo a oni puknu u smijeh nagnu nosilo, i iskipaju muža van. Lik u padu slomi ruku.
Florida Newspaper

Još uvijek imate loš dan?

Moglo bi biti i gore … ..
Prosječni trošak rehabilitacije tuljana nakon nafte prosute na Aljasci (Exxon Valdez) je $ 8.000. Na posebnoj ceremoniji, dva skupocjena tuljana su pušteni natrag u divljinu. Usred klicanja i aplauza publike, kit ubojica ih pojede oboje.

Student psihologije u New Yorku iznajmi svoj slobodan prostor stolaru kako bi ga stalno izazivao i proučavao njegove reakcije. Nakon tjedana provociranja, stolar ga sa sjekirom zveknio u glavu i ostavio ga mentalno retardiranim.

Loš dan?

Prosvjednici su protestirali na okrutnosti slanja svinja u klaonicu u Bonnu- Njemačka. Odjednom svinje, dvije tisuće njih, pobjegnu kroz ogradu i u stampedu, zgaze dva nesretna prosvjednika do smrti.

I na kraju … ….

Irački terorist Khay Rahnajet, nije platio dovoljno poštarine za pismo bombu. Vratilo se sa “vratiti pošiljatelju” žigom na njemu. Zaboravljajući da je bomba, on ga otvori i raznese se.
Dan nije tako loš, zar ne?

Duboke misli …. Jack Handey
Sljedeći put kad imate loš dan, zamislite ovo:
Vi ste sijamski blizanac.
Vaš brat, priključen na vaše rame, je gay.
Ti nisi.
On ima spoj danas.
Ali ti si onaj koji ima anus.
Osjećate bolje sada?

Ko bi rekao, al nakon završenog odmora na Lošinju i Unijama, put me vodi u Vukovar…

No put ne bi bio put da eto sve ne bude u najboljem redu. Prvo po povratku nisam skonto onu foru s Krćkim mostom. Nu ulazu u krk se plati neki upad, a potom nema naplate za ispad?! Ili sam mooožd samo prošišao kućicu kao i ovi ispred mene turisti?

Kad sam već u domovini, red bi bio malo i te nove auto-ceste isprobati. Ali ni to nebi bio potpuni doživljaj bez gužvi na auto cestama. Jedna od ljepših gužvi se redovito nalazi tamo negdje ispred Lućkog.

Predivno za viditi: kilometarska kolona, užareni asfalt, toplotni udar u crnom autu bez klime… Sve ćari ljetnih vrućina i putovanja! Jedno sat i nešto sitno nakon tog, put se ćisti i može se nastaviti putovanje…

Buraz se kupi i krećem put Vukovara… Laganini Podravskom magistralom. U podsvjesti mi stoji da još uvijek nisam napravio novu putovnicu i da ću OPET morat ić ovom cestom… no o tome nešt kasnije…

Par sati kasnije – Vukovar – home sweet home…

U Vukovaru samo visoke temperature tuku. Ćak ni siroti komarci van ne izlaze. No, Vukovar ima svojih ljetnih ćari, samo ih treba otkriti…

Jedan od susjeda s kojim se manje više stalno nalazimo, majstorski nas uspjeva nasmijati. Negdje ranim jutrom (po mom godišnjem unutarnjem satu) evo njega… Lik stiže taman iz svatova i nađe stan zakljućan. Njegovi svi ošli na more, ponijeli kljućeve a on sirot osto vani. Da situacija bude još smješnija, – NEDJELJA je. Nema bravara, nema kljućeva, nema nićeg… Stan na prvom katu zgrade, dakle opcije su mu malkice limitirane…

Nakon dost podjebavanja i smijanja, eto smilujemo se i ponudimo mu hranu. Ono, ipak je sad beskućnik …

Ali et, kako su u nas duše dobre, odlućujemo da mu ipak pomognemo… prvo moj buraz nalađe put do njegovog balkona. Balkon naravno zakljućan! Nema veze, ako moj buraz može, mogu i ja… S iznimnom sposobnošću i gracioznošću, evo i mene na balkonu prvog kata…

Uz malo eksperimentiranja, brackim snagama nježno razvaljujemo balkon i puštamo momka u njegov stan… Eto, i to naše dobro djelo biva nagrađeno s pizzom

A sad kad već imamo plan upada u njegov stan… plan je skovan – jedno veće, nećemo reć nit koje, niti kad (može biti ove godine, sljedeće…) ima da mu uletimo u stan u sitne sate i isprepadamo ga….

No šalu na stranu… vrijeme leti i polako se treba spremiti za drugi dio godišnjeg odmora: Dubrovnik!
Ovaj put s nama ide i stari koji će bit zadužen za popravak auspuha koji je et dušu dao negdje na Lošinju, kontrolu ulja, vode… iiiiiiiiiiiii BESKONAĆNO ZANOVIJETANJE!!!!

Mentalna priprema… noć… i idemo za Dubrovnik!!!

Jutros ulazim u ured i mala zvjer laje na mene onak blesavo ko i uvijek. Em se nisam naspavo, em zvijer mi dize zivac najranije…

Nadrkan na zvjer sjedam u moju finu stolicu ii krecem s poslom. Dan polako ide, rjesavam jednu po jednu stvar kad zvjer popizdi i pocne lajati ko mutava. Postar na vratima. Tik u ljevom oku, … smisljam kako joj zaljepit usta s ovim selotejpom sa stola…

Vlasnica psa donosi postu i nesto prica o e-bayu i poklonu za djukelu od nekih 800kn. Meni se vec zeludac okrece na te bljuvotine. I prije neg me tikovi potpuno preuzeli, krajickom trzavog oka vidim neku ogrlicu u njenim rukama. Najednom bljesne lampica na njoj i meni sine- YESSSSSSSSSS YESSSSSSS YESSSSSSSSSSSSS….

ELEKTRO OGRLICA PROTIV LAJANJA!!!!

Napokon zvjer dobija neki pencilin za lajanje! Ni tri sekunde nakon sto joj je ogrlica metnita djukela krenila lajat. Kako zalaje – tako odma zacvili.

Kako ona zalaje – odma zacvili – odma prolom smjeha u mene!!!

Nakon prvih pol sata napokon zasutilo pseto.

ali… ali…

Necem ja ostat duzan za moje zivce. Cim se proseta blizu mog stola… ja onak potiho pokucam u stol, a tupava djukela pomisli da su to ulazna vrata. Odma krene lajat, sto vodi cviljenju, sto vodi mom umiranju od smjeha!!! I tako jedno 5 puta zaredom dok se nisam sazalio na nju…

Eto kakve sam dobre duse, dao sam joj jedno sat vremena odmora da se smiri i ond et… da ne zaboravi… opet pokucam…

(okej, znam da sam djubre, znam da nemam srca za ovu zivotinju i znam da bi trebao imati griznju savjesti… ali NEMAM!)

Stovise, da bih pokazao svu svoju dobrotu u pravom svjetlu, ponudio sam se kupiti zamjenske baterije za ogrlicu…

Ahh.. i sad da mi neko kaze kako psi neznaju nasmijat ljude…

“Tako” – pita Petar prvog tipa, “koliko si puta varao svoju zenu?”

“Nijednom, moj brak je bio savrsen.”

“Odlicno” – Kaze Petar. “Tebi evo Mercedes pa se vozikaj rajom. A ti? Koliko si ti puta prevario svoju zenu?” – pita drugog lika.

“Samo dvaput, mislim…” – kaze drugi lik…

“Ok, evo tebi Opel pa se vozi okolo. A ti? kako ti stojis?” – Priupita treceg lika

“12 puta, mozda 13…”

“Tebi evo stari zahrdjani Ford”

Kasnije isti dan, vidi lik u Fordu onoga s Mercedesom kako place.

“Sta nevalja?”

“Upravo sam vidio svoju zenu…”

“Da?”

“Vezi se na skejtu!”

• pola litre 2%totnog mljeka
  
• pola tuceta jaja
  
• litru soka od narance
  
• malu glavicu kupusa
  
• kutiju instant kave
  
• paket sunke

Dok stavlja stvari na onu traku kod prodavacice, pijan lik je odmjerava kako stavlja stvari pred blagajnicu.

Dok blagajnica ukucava proizvode, pijanac hladnokrvno izjavi: “ti moras biti singl”

Zenu to malo stilta, al je zanima kako je to zakljucio. Gleda ona proizvode sto je kupila, i svih 6 ne daju nikakvu naznaku. Kako je radoznalost hvata kaze ona: ” Znate sta, apsolutno ste tocno pogodili. Ali kako ste to zakljucili?”

Pijanac je pogleda i opet hladno odgovori: “Zato sto si ruzna”

Koliko puta bi svi zelili reci onako istinu… pa kud puklo? Nekad mi se to dogodi pa ond zastanem… jesam li to trebao reci ili ne? Ma, pijanac iz pricice mi zakon… onako hladno, bez zaljenja…

Al jebga… srce mi ponekad mekano, i kad vidim prirodno ruzne ljude, sazalim se. Njima nebi nikad mogao reci tako nesto. Ali oni sto sami sebe naprave ruznima…. e fakat nemam osjecaja za njih. njima to ispalim bez po muke…

Eh, da sazno sam danas jos jednu beskorisnu cinjenicu:

Ljudsko oko je iste velicine od rodjenja do smrti… weird… al zato NOS i usi rastu do duboko u starost!?!? (najebo sam, imacu veci nos od pinojkija)

I ova slika nema veze s postom… Tu sam je stavio samo da blog izgleda vise fancy