Tag Archives: Hrvatska

Dva djećja svijeta…

S jedne strane – Hrvatska, s druge Engleska – i ne ovo nije nogometna utakmica, već samo mala usporedba djećjih svjetova….

Runda 1!
Odgojne mjere

U Engleskoj djeca su zaštićena poput endemskih životinjskih vrsta. Nedo bog dignit ruku na dijete jer posljedica bi mogla biti posjet zatvoru i prisilno sviranje piana… Postoje ćitave službe, krizni telefoni, mehanizmi koje djeca mogu pokrenuti ukoliko ih se izmlati. Dovoljno je da dijete iz pakosti okrene broj Službe i odmah neko pokuca na vrata…

U Hrvatskoj djeca polagno bivaju sve više zaštićena… ali kod strogijih roditelja to ne pomaže. Pljas po guzici u slućaju lošeg ponašanja. I ostale odgojno restriktivne mjere su još uvijek prisutne: šiba, kaiš, muvopić… ćitav arsenal mjera može biti na snazi… Dakle na podrućju razvoja otpora i žilavosti… Hrvatska pobjeđuje!

Hrvatska : Engleska (1:0)

Runda 2!
Školstvo

Engleska omogućava svoj djeci da se školuje, bez obzira na vjeroispovjest, rasu etc. bla bla bla… No u tom omogućivanju je sve doista namjenjeno djeci. Udžbenici se dobiju u školi i prenose se s generacije na generaciju. Zapravo udžbenici se “zadužuju” tijekom godine i na kraju godine se “razdužuju”. Ukoliko to nisu udžbenici, skripte su sasvim okej jer eto…. već godinama se ući iz istih materijala…

Hrvatska također omogućava svoj djeci da se školuje… bla bla bla (sve prethodno navedeno). Ali kod nas je sve namjenjeno profesorima i nakladnicima. Roditelji eto opet moraju financirati udžbenike po nahođenju profesora jer svaki traži određeni udžbenik. Iako imam par poznanika profesora – et moram reć da je zaista pederski odeđivati udžbenike po naklonosti nakladniku a ne materijalu iz kojeg se ući! Naravno, svake godine se u svijetu nalaze velika otkrića, teoremi i nove spoznaje pa je potrebno oploditi štivo za ćitanje… Srećom djeca u hrvatskoj su toliko napredna da redovito unapređuju teoreme iz kvantne mehanike i fizike koji su upravo bili objavljeni u NASA-inim radovima. Bravo Hrvati! Idemo dalje….

Hrvatska : Engleska (2:0)

Runda 3!
Prijevoz (put) do škole

Engleska također omogućuje prijevoz od i do škole u modernim autobusima sa milijun i jednom zvjezdicom na A-testu. Ipak djeca moraju biti zaštićena ćitavim putem. Dakle školstvo se na neki naćin brine da dijete prilikom odlaska u školu, boravka u školi i odlaska iz škole bude pod nadzorom. Naime ukoliko su neki ućenici locirani na imanjima udaljenim od naselja, autobusće otići sve do ulaska na imanje i vozać će saćekati sve dok dijete ne uđe u kuću da bi se uvjerili da je sve u redu. U svakom slućaju pokušava se minimalizirati mogućnost nepredviđenih sitnica poput ozlijeda, kidnapovanja i takvih shema…

Hrvatska također omogućuje prijevoz do škole – onim imućnijima. Naravno tu je sitnica plaćanja mjesećne karte u visini trećine plaće. Ukoliko spadaju djeca u onu sretniju skupinu gdje im je škola na udaljenosti za pješaćenje, oni imaju bonus… samostalna šetnjica kroz ulice, parkove, uz kafiće i izloge i to sve na svježem zraku. Oni najsretniji kao što danas u vijestima ćujem imaju extra bonus šetnje kroz prirodu i kroz minska polja… Way to go… brinemo se za zdravlje djece…

Hrvatska : Engleska (3:0)

Runda 4!
Odjeća

U Engleskoj svaka škola ima svoju uniformu koja se sastoji za muške: Hlaće, bijela košulja, kravata i opcionalno vesta u bojama škole. Za curice vrijedi: suknjica, bijela košulja i opcionalno vesta, također u bojama škole. Bez obzira na imovinsko stanje sva djeca izgledaju podjenako. Razlika je možda samo u naćinu na koji se eto izvuće košulja iz hlaća ili kako je okovratnik zavrnut… Nakit i slićno nije poželjno.

U Hrvatskoj ćitava trapeza odjeće i obuće, naravno, financirana od strane roditelja. Plejada najkica, adidasica, ljevih, desnih, gućija, prada i kojih već pomodnih markica. U svakom slućaju, da se lijepo pokazati ko koliko ima i posjeduje… Treba da se vidi… inaće je to bez veze… We win!!! Again!!!

Hrvatska : Engleska (4:0)

Sad, koliko je ovaj rezultat pozitivan? Nebi imao ništa protiv ako je taj rezultat u nogometu… Ovako… pa sad…

Nesuvisli post

I opet malo po vijestima… na žalost… Prije par godina stjecajem okolnosti sam donio ne baš laku odluku- ostaviti sve iza sebe i okrenuti novu stranicu u životu… U tim danima me jednostavno pratio neki peh i kad pukne onda pukne. Vrijeme je bilo nešto promijeniti…

I jesam, promijenio sam puno toga – bez žaljenja…

Par godina kasnije, evo zadovoljan, radim i sve 5!

I ond si ćovjek razmisli – ako individualac može, zašto to ne može država? Vijesti koje dolaze iz Hrvatske nikako pozitivne. Odakle krenuti?

Nezadovoljstvo naroda, slaba financijska situacija, korupcija, kriminal, slaba platežna moć, isti problemi iz godine u godinu, lažna obećanja, razoćaran narod, kaos…

Školovanje u hrvatskoj uskoro postaje luksuz… (ili da budem toćniji, nekima već je!) Vele ljudi u Osijeku nema besplatnog prijevoza od ove godine… a dobro šta sad, nema ga ni u Vukovaru. Ali ond ide pitanje – zašto je taj prijevoz u Zagrebu slobodan??

No recimo da sad taj prijevoz i nije bitan… recimo da je bitnije ono obećanje predizborno o slobodnom prijevozu… i recimo sad na kraju da je obećanje pregaženo…

No to je bilo lokalno obećanje… možda su ona na nivou državne malo zanimljivija?

Smanjenje deficita? Zvući poznato… šta ne?  Ni meni…

Cijene goriva vratiti na 90 i neku? ahhh zvući tako daleko…

Ma u biti , ne kontam uopće zašto sam krenio pisati ovaj post, ionako mi politika nije jaća strana. (da je po mome bilo bi veselo…)

Dok se narod da zabaviti s Dikanom, Lambašom i Gotovćevima… sve 5… a hrana, to je nešto što će možda uzeti tek sljedeći mjesec (poput onih iz one tvornice Dalmatinke ili tako nešto što nemaju plaću već godinu dana)…

Mene Dikan i fufnjara ne zanimaju… ima i zanimljivijih stvari…

Zato… “You don’t know me Like I know you… …Don’t stop me I’m just getting into you…”

p.s. Ovo je još jedan u nisu skroz nesuvislih postova… live with it! Wwoooooooosaaaaaahhhhh

I dalje na Lošinju…

Part 4

Dani na Lošinju su onako prava ugoda…

Red sieste, red hrane, red sieste, red kupanja, red hrane, red sieste, red šetnje, red gluposti, red televizije, red sieste i onda sve isponova…

Jedino što konstantno narušava tu harmoniju su oni mutavi zrikavci!! Navodno žive kratko pa explodiraju nakon nekog vremena. Žalosno, al i ja sam popušio tu priću… sucker…

Da sam znao za skakavce i jednu određenu fobiju… eee bila bi to već druga pjesma (garant bi imo jednog u kutijici pored sebe non stop)  😀

Uz te zrikavce harmoniju blaženog i mirnog oporavka narušava konstantno gunđanje Medijske osobe. Malo malo je gladna, mora jest i šta ja znam. Uz to još uvijek joj trebaju sati i sati pripreme…

Na sreću, nekako joj to ćovjek ne može zamjeriti. Pogotovo jer onako iz vedra neba znaju uletiti mega provale… Doduše, mislim da je treba malkice ovdje spustiti na ljudski nivo…

Primjeri:
Bez obzira da li je dotićna osoba u vidokrugu ili ne, pozornijim slušanjem je zaista lako otkriti gdje se nalazi:
– Lagani “thump” za kojim slijedi polu dugo “aaaaaaaa” – oznaćava stolić u dnevnom boravku
– Kratko oštro “AAA” – kuhinja i samo ozljeđivanje
– Mješano “uuuu” i “aaaaa” – vjerovatno wc (nećem u detalje)

Također, nekad je dovoljno samo ponjušiti zrak… Npr, miris spaljenih dlaka definitivno upućuje na kuhinju i korištenje plinskog šporeta! O drugoj vrsti mirisa nebi radije… jer et… tu moja malenkost drži dominaciju 😀

Nadalje iz eto ne znam kojeg razloga, vjerovatno od silnih bliceva, reflektora i teškog medijskog života ne razlikuje određena doba dana. Tako jednom prilikom oko 9 i po uveće (možda i malo kasnije), onako bunovna se budi i nešt brije o tome da odemo van. Normalno, ja spreman za sekund, a ona opet oteže… i tako da se opravda u svom otezanju daje mi neoboriv argument:

još je rano, vidiš da sunce vani sija

Oooooookej… skoro 10 u veće i jedino sunce vani koje vidim je svjetlo ulićne rasvjete!! Ali dobro, što god nju ćini sretnom, pa makar i par sunaca koja se eto postaviše u ravnopravnim intervalima uz cestu!!!

No da ne budem sad poput te osobe i poćnem samo gunđat bez imalo hvaljenja, moram priznat da ima i dobre kvalitete. Jedna od tih dobrih kvaliteta je i pravljenje izvrsnih palaćinki! I to ne jednom, već VIŠESTRUKO!! Respect!

Bilo je tu još nekih finih jela, ali moram posumnjati u iskrenost svih tih kuhinjskih majstorija. Jednom prilikom mi je pokušala servirati hrpu nekog ćudnog bilja na tanjuru. Još uvijek nisam siguran jel me zamjenila s nekim biljožderom il me htjela smaknit nekim ubi bože receptom!?

apoksiomen-faketrue-apoksiomenNo hranu na stranu, ima još pozitivnih strana… uvijek je spremna za komentiranje sveg i svaćeg. Također, nisu joj ni moje budalaštine mrske. Tako na primjer uvijek nekako mirno izdrži moje pozdravljanje s Lošinjskim Apoksiomenom.

Štoviše… i sama je znala uredno pozdraviti Apoksiomena, al moj pozdrav je daleko uvjerljiviji…

Na dalje, primjećujem njenu fascinaciju kipovima… Oćito ima neka shema da joj se ti svi silni kipovi sviđaju pa et… ulovio sam samo par snimaka u relativno nekompromitirajućim pozama:

statue-fetish

No, da rezimiram… Odmor na Lošinju je PRVA LIGA i to prvenstveno zahvaljujući ugodnom društvu. Što jest da jest, Medijska osoba ne samo da je ugodno društvo, već me dodatno dobrano oraspoložila hranom:

palacinke

Taj zadovoljni smješak...

Doduše ni domorocima ne fali smisla za humor:

Uputstvo poštenom lopovu...

Uputstvo poštenom lopovu...

Naravno, ti prokleti turisti izgleda da su uvijek spremni za gluposti…

Majmuniranje na rivi...

Majmuniranje na rivi...

Jedna smislena za buduće generacije...

Jedna smislena za buduće generacije...

I za kraj izleta u Lošinju, slika koja najbolje oćarava moje mentalno stanje:

Siesta

Siesta

PREDOBRO… jedina rijeć kojom mogu opisati Lošinjski izlet… ! kad bih nastavio pisati o svemu što se tu još negdje provuklo (premetanje kamp kućice, post it naljepnice po svuda, poruke po autu, krađa pepeljara, pljaćka frižidera, hrkanje noći, video zapisi, graciozno skakanje po stijenama, moje dugometražno plivanje samo da se ne osramotim hodajući po stijenama etc…)

No, tu su sljedće na redu UNIJE!…. part 5 slijedi…