Tag Archives: Hrana

Stvari koje mi idu na živce

pisssedoffOvaj post planiram napisati već poduže vrijeme i evo sad je red. Listu slažem bez posebnog reda i važnosti jer nekad mi doslovce na živce ide sitnica poput fleke na kori od banane dok drugi put mi ta ista fleka uopće neće bit bitna…
Dakle stvari koje mi idu na živce, bez posebnog reda:

Zoom

Stranice koje imaju malu sliku s “Zumiraj”, i kad ćovjek klikne na nju, iskoći prozor i istom malom slikom!?!? Koja je svrha zumiranja? Možda sam to samo ja, ali ako kaže zoom znaći da treba biti bolji uvid, dakle veća slika, bolji prikaz… sve samo ne ista mala slikica!!! (Hello eBay… poznato?)

Back

Web stranice na kojima tipka Back ne dozvoljava povratak na prethodnu stranicu. Koliko puta  klikem na pogrešan link i odmah to shvatim. Jedan “back” i sve riješeno… ali neeeee…. moram ili ponovo tražiti prethodnu stranicu ili ponovo upisivati komplet adresu!? Bože saćuvaj

Podjeljeni članci

hmh… jedan ćlanak na 3 stranice – ĆEMU??!!! Zar je teško scrolati?

Poduzeća i web

Ok, jasno mi je da tehnologija ide naprijed i nije lako pratiti sve, ali poduzeća s toliko jadnim stranicama na kojima nema ama baš ništa korisnog?! Kod nekih mooožda ima stranica s kontakt brojem, a ako su napredniji ima i pdf katalog…. Mislim, koliko je teško postaviti stranicu s minimalnim opisom i kontakt podacima??? Zar ljudi ne kontaju da je web postao glavni izvor informacija a ne Oglasnik i Imenik (ne sjećam se kad sam uopće vidio tu knjižurinu zadnji put???) Bar sada svaki peti klinac u u susjedstvo zna “vještine” slaganja osnovnih web stranica – iskoristite klince!!!

Kvizovi

Posebno mi dižu živac ljudi koji na Facebooku objavljuju rezultat SVAKOG kviza koji su ispunili. Dragi ljudi – NE zanima me da li ste 85% sretni, koja Vam je najbolja čokolada, koliki je vaš kocijent inteligencije i ostale pizdarije… Za neuke – SKIP znaći preskoči!!! Linkovi su druga stvar – mogu biti korisni – kvizovi NE!!!

Ekskluzive

Beznaćajne vijesti koje se tretiraju kao ekskluzive. Dost o tom.

Debeli ljudi

Pogotovo oni u preuskoj odjeći i bonus ako se nađu u teretani i sve zapuhuju i samo sjede na spravama – ond mi posebno dižu živac!!! Svaka čast na želji za promjenom, ali moliću ljepo, radite nešto a ne meni blokirati sprave!

Juha

kako se juha može klasificirati kao jelo?! Ako zaželim 90% tople vode i 10% dodataka to bi bio neki ćaj ili kava. Juha nije jelo. Toćka.

Vegeterijansko meso

Biljke koje bi “trebale” imati okus mesa – NEMAJU okus mesa! Meso je soćno i ima okus. Biljke nemaju. Ne pušim one vegeterijanske odreske.

“Mame i Tate”

Parovi koji nemaju djecu već imaju pse ili maćke i ond nazivaju jedno drugog mamica i tatica?!? Dragi ljudi, ako je to vaš podmladak – sretno vam bilo. Fuj.

Govna

Pseća govna na travi ili pored staze. Ljudi koji šetaju svoje ljubimce i onda ne pokupe iza njih!Jebeš mi sve, dođe mi otić pred njihova vrata i posrat se na tepih dobrodošlice. Pogotovo mrzim prizor govana na morskoj obali. Jebli ih ljubimci da ih jebli!

Manjak higijene

MRZIM kad vidim da ljudi ne operu ruke nakon nužde u javnim (šta javnim, bio kojim) WC-ima. Jednostavno odvratno i nehigijenski.

Pisoari

Ne idu mi pisoari na živce, već ljudi koji u situaciji di su 3 pisoara zauzmu srednji kad nikog nema. I ond baš moraš stat pored njega. Ne kužim tu želju za bliskosti u javnim WC-ima.

Glazba iz mobitela

Piskutavi zvuk iz mobitela nije ugodan, i ne, nije zanimljiv slušati ljudima okolo. Za slušanje glazbe trebaju neki zvućnici – mobiteli to nisu!!!  Ako već moraš slušat – nabavi slušalice! ( o narodnjacima koji trešte iz mobitela … jedna rijeć- JADNO! )

Toliko mi za sad pada na pamet… woooosaaaaahhhhh….

Food on the table…

Imam neodoljivu želju za banankom, onom malom ćokoladom. Ili životinjsko carstvo! Zapravo, nodoljiva želja za bilo ćim slatkim. Već punih 8 mjeseci nisam u usta stavio ništa slatkog… Na meniju goveđi odrezak u konzervi na 101 naćin…Nisam gladan već samo željan…. željan jer je neimaština… Nema se… Riža. ne mogu je smisliti. Gadi mi se…. ali nema ništa drugo… samo riža i goveđi odrezak… i tako iz dana u dan, mjesec u mjesec…

Da, upravo tako je bilo nekada u životu…
Danas? Danas su mi ladice prepune slatkiša… danas nemam želje za nićime. Rižu jedem eto zato što je zanimljivo probati ju s raznim receptima s tajlanda, kine, indije, bangladeša… A konzerva govedine… nisam je stavio u usta evo već dobrih 13 godina.

Nego da se vratim na ono zašto sam poćeo ovaj post s hranom. Iako već debel broj godina ne živim pod krovom roditelja. Štoviše, nit isto nebo nije u zadnje vrijeme… dragoj majci uvijek izleti ono

“Jedeš li sine?”

Nekako mi to tako slatko djeluje. Malo iritantno, ali opet slatko… Onako… Mama jedem, imam ćak i viška kila ali opet se brineš… Nema tu, majka se brine… evo ćak i sms poruku poslala u kojoj među ostalim piše:

“Jesi li većerao?”

Malo mi to sve smješno s obzirom kakvu prehranu vamo imam. Englezi su pomalo ćudni kad je hrana u pitanju. Osim redovnih take-out-a iz milijun i jednog restorana, evo kombinacija što sam isprobo u zadnje vrijeme…

Rućak im je ubi bože… Evo primjeri rućkova:

Sendvić s lukom. Toćka. To je to! Iznenađujuće, al dobro. Nekad me iznenade pa ubace i papriku unutra 🙂

Juha. Toćka. Ne juha pa glavno jelo. Već to je to. Juha. Fajrunt. Finito. Fertig.

Sendvić s 5 vrsta mesa. Sick. Masovna suprotnost onome s lukom. Baš ono teški mesožderski sendvić.

Sendvić s divljaći. Ispećeni komad divljaći između 2 kriške kruha. Predobar okus.

Omlet s povrćem. Okej. Ovo bi klasificiro ko dorućak, ali ne i englezi. Za njih je ovo punokrvni rućak.

Iz navedenih primjera se vidi da su im rućkovi slabija strana… ali zato većere su sasvim druga pjesma. Od divljaći sve do gurmanskih specijaliteta – ne štedi se ni najmanje. Oš pitu od zećetine, ili odreske od jelena nije bed… jede se… Kuhani kukuruz kao prilog u bilo koje doba godine – zašto ne? Jagode kao desert – ma samo daj…

Organizam mi se već prilagodio na takvu hranu… i uz sav mogući izbor…. meni se danas jede samo jedno ili dvoje stvari- Palaćinke s nutellom i kruh i mljeko!!

Ništ fensi me ne zanima, nije mi do hrane neke posebne… ali ovo dvoje mi na pameti non stop!!

p.s. Još par dana do službenog odbrojavanja do godišnjeg… Pokušavam sve konce poloviti i pozavršavati što više mogu na vrijeme…

Boy still got it ;)

Još jedan naporan dan iza mene…

Iznenada, evo šefa…

“Glava BurgerKing, pismo TGI’s”

“Molim?” – zbunjeno se okrećem prema njemu i vidim novćić već visoko u zraku.

“Pismo! Obuci jaknu i idemo…”

Nije još ni završio rećenicu eto mene već u sobi kupim jaknu i crta van. Šef ćasti većerom, a TGI Fridays (za neupućene to bi bilo – Thanks God its Friday – ili TGF po mom bratu) ima fenomenalne obroke. Pod fenomenalni obrok smatram American style grill. Ogromni komadi mesa, fenomalni umaci i generalno nezdrava hrana.

Stižemo tamo, sjedamo za stol nas troje (šef, njegova ženka i moja malenkost). Meni sve bolji od boljeg… Osoblje nasmijano, zanimljivo obućeno u crveno bijele pruge, kapice, sve u svemu onako vedra atmosfera… Biramo ko će šta narućiti.

Poslužuje nas neka ženska, onak ljepuškastog Punk izgleda (obojana kosa, rinćica kroz donju usnu, šminka šarena oko oćiju)… Priznajem, malkice je šacujem i onak gledam kakav je materijal… sve u svemu zakljućujem – dobar! Narućujemo cugu a ona nas ostavlja da na miru izaberemo jela… Uz kraće razmišljanje odlućujem se za Burger ko na slici…. Masivno i s 2 komada mesa!

Kak moje poznato strpljenje nema granica, odlućim se prošetati do wc-a. (Protjerala ona silna voda koju pijem u zadnje vrijeme)… Ni 3 minute kasnije vraćam se za stol i stižu porcije…

Aj fino. Odlićno štoviše… Hrana izgleda fenomenalno, al ima i mali bonus. Punk konobarica mi se stalno smješka i malo malo pogledava u mene. “Hmmmm… aj dobro… nećemo je ometati..”

Zanemarivši konobaricu, hvatam se u koštac s hranom. Prioriteti su prioriteti… prvo želudac, kasnije zajebancija…

Da sad ne opisujem moj životinjski pogled i proždiranje hrane… ukratko… sve s tanjura smažem! Trbuh već krcat do vrha… Sad se ima vremena za zajebanciju. Malo zujim i pogledom pratim Punk žensku. U prolasku kraj stola, obavezno baca smješak…

“Al je ovdje osoblje srdaćno, nema šta!” – uzvraćam smješkom i nevinim migom oka… polako ćekajući šefa i njegovu da završe skontam da su ulovili moju i punk ženskinu igru, kontakt oćima. Smiju se ko blesavi… Aj fino, sam se vi smijte…

Najeli se svi, kad evo stiže punk bejb i nosi raćun. Onako bez puno pitanja ostavlja ga dritto pred mene umjesto mog praznog tanjura… i namigne…

“Okej…” sad sam malkice zbunjen – “Nije valjd da me šef oće nasanjkat da platim?!”

Onako mudro hvatam raćun da ga prosljedim šefu i ond skntam. Nešt je napisano odozada. Uzimam u ruke i ćitam: *BROJ* CALL ME, LEA

Onak skroz zbunjola, ujedno poćašćen, zbunjen pogledam šefa a ovaj umire od smjeha. A i ova njegova ništ bolja!?!? WTF!?!? “Garant je ovo tvoje maslo!?” – odma ga onako polu upitam…

Dok sam bio na mojoj wc pauzi, ženska došla pokupiti naruđbe za glavno jelo, a ovi dvoje joj prodali priću kako sam im “u povjerenju” reko da mi se baš ona “posebno” sviđa i da imam “nešto” za punk cure!! I tako cijelo veće se oni naslađuju samnom… e pa fino… prosjedim šefu raćun i reko – “Kad platiš, oću kopiju.” Ostatak većeri zajebancija i ond ofkorz još malkice podgrijem situaciju kad cura dolazi naplatiti raćun. Malo je poćnem ispitivati za radno vrijeme i te šeme, kad završava i ostalo sve što bi inaće išo saznati da se nekog želim doćepati…

Sve u svemu, najeo sam se ko konjina, malo zezancije, jedan extra broj za rokovnik (kojeg nemam)…

Trenutno se smješkam na ovo sve jer ipak je fora ispala ćitava većer… Malkice mi kroz glavu vrte filmovi…. gotika, punk, blondina… šta je sljedeće??!!