Tag Archives: Heroj

Onome koji neće pročitati…

vukovar_groblje

Uvijek će ostati samo jedno pitanje u mojim mislima… ono jedno jedino… ono djećje, radoznalo, naporno, neumoljivo…

Na žalost pitanje nema odgovora, niti će ga ikada biti. Ostaje samo radoznalost i divljenje u mojim očima.

Sjećam se i ljepih i ružnih dana, s time da ljepi prevladavaju. Iz ne znam kojeg razloga, nekako mi pada posebno jedan dan na pamet… bilo je to neke, sada davne, 1992. Razgovor između nas dva, onako sasvim neobavezan i sasvim neočekivano – izjava…

“Dok sam ja živ, nećete biti gladni i ništa vam neće faliti…”

I doista, proročke rijeći. Svojski se trudio održati obećanje… Osoba koja šuteći sve podnese, ne odaje svoje probleme drugima i nosi teret na svojim leđima je uvijek heroj u mojoj knjizi… Ali isto tako, nekada ta osoba treba podijeliti teret… pogotovo s onim najbližima koji su u stanju podijeliti ga… No sad je kasno… A i nije više ni bitno…

Teret je tu da se nosi, problemi su tu da se rješavaju… svakom na svoj način.

No ovo nije post o teretu, niti problemima… ovo je post o ponosu i ljepim sjećanjima koji ima na pretek… i evo samo da ostavim natuknice po nekoj svojoj ljestvici:

  1. Ha – da
  2. Glađenje brkova
  3. Osmjeh
  4. Spremnost za pomoć (bilo kad, bilo gdje)
  5. Ukočeni položaj u vožnji auta
  6. Bangavi prsti na ruci što orahe lome
  7. Jurcanja u GSI-u
  8. Razumjevanje
  9. Grah, Šnicle i Sarma
  10. “Idi i donesi šibu”
  11. Fangla i mistrija
  12. Boćanje i boćarski klub

Naravno, ima tu još toga… ali neke stvari su mi nekako više prirasle srcu od drugih… “Ha – da” – najpoznatija uzrečica koja paše kao potvrdna, negacijska i svaka druga nijansa odobravanja i neodobravanja. Onako u stilu:

Jel tako da sam u pravu?

Ha – da…

Normalno, nikad mi nebi bilo jasno jel rečeno da jesam ili nisam…

Obićno “Ha – da” je popraćeno glađenem brkova. Onako, za vrijeme Remi partije taman pred handiranje – samozadovoljno glađenje brkova. Svaki hand je izvukao poznati osmjeh popraćen s nekim komentarom koji završava na “Ha – da…”

Ukoćenost u vožnji je bila legendarna… Kratke noge koje jedva dodiruju papućice zahtjevaju približeno sjedište. Ali ni to nije dovoljno… nekako je valjda praktičnije namjestiti si upravljač na pol prsa. Neprirodno ali opet, za njega nekako funkcionalno… istovremeno simpatićno i iritirajuće … No ni to ga nije sprječavalo jurcati se protiv audija, mercedesa i novih vozila, jer eto – može se s GSI-om….

Prsitma izlomljenim od valjka, isćašenima u povremenom okršaju s negativcima uvijek u stanju lomiti orahe… Legendarno!!!

I bez obzira na problem, nevolju, sreću ili nesreću čovjek je uvijek imao razumjevanja… ili ako ništa drugo, dodati jedno “Ha – da” i ćovjeku odmah bude nekako lakše…

Grah i šnicle – definiraju kulinarsko umijeće. Unatoč čestim spravljanju specijaliteta, ova dva su se uvijek našla na repertoaru. Zapečeni grah treći dan – najbolji ikad! A sarma, e to je već posebna prića koja poćinje nekako s izjavom “Pojeo sam 4 za probu…”

“Idi i donesi šibu” vuće svoje korijene unazad par desetljeća… legendarna tehnika odgoja, uvijek upamćena i poštovana – ali UVIJEK pravedna!!!

I Fangla i Mistrija imaju svoje korijene u davnim godinama. Nekako omiljeni alat majstora… trebalo je znati vitlati s time. Bezuspješno me pokušao naučiti toj vještini… jednostavno nemam talenta za to…

Za kraj ostaje Boćanje i Boćarski klub… mjesto gdje se provodilo najviše vremena. Mjesto koje je znalo uzrokovati debate o “Prvenstvenoj utakmici” i “Turniru” (normalno, završavane s jednim “Ha – da” )

I što reći dalje osim:

Stari je bio predobra osoba vrijedna divljenja… Nikada neću biti niti dio onoga što je on bio, ali ako uspijem postići samo dijelić toga tijekom svog života… smatraću da će me pogledati odozgor i reći jedno… ” ha – da”, pogladiti brkove i nasmješiti se…

legenda

Mojoj legendi koja ovo nikada neće vidjeti…

Zbogom… i volim te…