Tag Archives: Engleska

Proslošt u sadašnjosti…

no turn

Ovaj post poćinje nekih 17 godina u prošlosti… Ne, nema interneta, nema mobitela, nema facebooka, msna i twittera. Severina i index su nepoznanica, Kerum, Todorić i ekipa su još uvijek relativno normalni i ne pretjerano bogati, domoljublje se cijeni, biti hrvat je ponos i dika, a branitelji su cijenjeni… no, ovo nije post o nijednome od njih…

Autobus na parkiralištu, torbe su spakirane i vrijeme je okrenuti novi list u životu. Zadnji pogled prema obitelji, duboki uzdah… i bez puno razmišljanja odlazak u nepoznato. Gledam okolo i tražim mjesto za sjesti. Svako sjedalo ima jastuk i dekicu… biram ono prazno. Ne želim sjesti na nećije mjesto… želim svoj mir…

Zvuk autobusnog motora me nekako trgne… Neki lik uzima putovnice, pregledava neku listu, stavlja kvaćice… Uz mene još 16 nepoznatih lica… daleki put za preći… krećem…

U prvih pola sata već vidim tko je tko…

Jedan klinac oćito želi svu pozornost za sebe – neka ga, nisam zainteresiran a prićanje i igru… Jecanje, glasan plać i drama – Već mi jedna klinka ide na živce. Stvaraju se neka prijateljstva, dijele se slatkiši i prića se o novcima… ali ne ja… ja samo želim mir… Ionako nemam nešto slatkiša uz sebe, a kamoli za dijeliti, novac što imam saćuvati ću…

Tu kreće moje sedmomjesećno putovanje…

….

..

.

Sedam mjeseci kasnije…

Ne znam je li isti autobus, ali klinci su isti… Ulaze u autobus, smjeh, vriska, pozdravljanje i preprićavanje sedmomjesećnih dogodovština… Jedan po jedan ulaze i sad su svi unutra. Vozać pali autobus i kreće se put domovine… Mašu kroz prozore, smjeh na licima… idu kući…

…da….

…oni idu kući…

…ja ne… ja ostajem…

Da li sam tužan – Ne znam, iskreno mislim da nisam, ali tamo di oni idu, ne želim ići… ionako nitko i ništa ne ćeka mene na njihovom cilju. Mene zanima drugi cilj, druga destinacija…

2009. Listopad – jedna Subota…

U rukama držim požutjeli stari papir. Na njemu lista od 17 imena. Prvo ime na papiru je moje… uz njega kvaćica… Isti onaj papir koji je prije 17 godina u rukama držao neki lik i pisao kvaćice pored imena. Pokušavam povezati imena s licima onih klinaca što su otišli… Zanimljiv osjećaj… zanimljiv broj godina, zanimljiv broj imena…

Zanimljiva je i sudbina koja uvijek nekako sve vodi u krug. Zanimljivo je vidjeti draga lica… ali najzanimljivije je vidjeti kako je život okrutan… Zanimljivo je vidjeti kako neki ne zaslužuju ali sada uživaju, zanimljivo je vidjeti kako ispravni ljudi samo pate… i zanimljivo je vidjeti kako se stvari zaboravljaju…

..

.

Nemam obićaj pisati ozbiljne postove, ali s vremena na vrijeme se sjetim kako nekada nije sve bilo lako… Ovaj post možda jednom nastavim i objasnim zašto je sudbina prema nekima okrutna, možda ćak i podijelim crticu iz davne prošlosti što se prepliće s sadašnjosti nakon 17 godina.  Najvjerovatnije neću jer vjerujem da svaki osmjeh treba cijeniti, svaki trenutak ćuvati… a loše trenutke treba samo preći i nastaviti preko njih…

I samo još zadnja kratka misao… sve se plaća u životu… i sve se vraća… bilo kako bilo…

Uživajte dok možete… Ne vrijedi “ćekati bolje dane”… Ti dani su SAD!

Dva djećja svijeta…

S jedne strane – Hrvatska, s druge Engleska – i ne ovo nije nogometna utakmica, već samo mala usporedba djećjih svjetova….

Runda 1!
Odgojne mjere

U Engleskoj djeca su zaštićena poput endemskih životinjskih vrsta. Nedo bog dignit ruku na dijete jer posljedica bi mogla biti posjet zatvoru i prisilno sviranje piana… Postoje ćitave službe, krizni telefoni, mehanizmi koje djeca mogu pokrenuti ukoliko ih se izmlati. Dovoljno je da dijete iz pakosti okrene broj Službe i odmah neko pokuca na vrata…

U Hrvatskoj djeca polagno bivaju sve više zaštićena… ali kod strogijih roditelja to ne pomaže. Pljas po guzici u slućaju lošeg ponašanja. I ostale odgojno restriktivne mjere su još uvijek prisutne: šiba, kaiš, muvopić… ćitav arsenal mjera može biti na snazi… Dakle na podrućju razvoja otpora i žilavosti… Hrvatska pobjeđuje!

Hrvatska : Engleska (1:0)

Runda 2!
Školstvo

Engleska omogućava svoj djeci da se školuje, bez obzira na vjeroispovjest, rasu etc. bla bla bla… No u tom omogućivanju je sve doista namjenjeno djeci. Udžbenici se dobiju u školi i prenose se s generacije na generaciju. Zapravo udžbenici se “zadužuju” tijekom godine i na kraju godine se “razdužuju”. Ukoliko to nisu udžbenici, skripte su sasvim okej jer eto…. već godinama se ući iz istih materijala…

Hrvatska također omogućava svoj djeci da se školuje… bla bla bla (sve prethodno navedeno). Ali kod nas je sve namjenjeno profesorima i nakladnicima. Roditelji eto opet moraju financirati udžbenike po nahođenju profesora jer svaki traži određeni udžbenik. Iako imam par poznanika profesora – et moram reć da je zaista pederski odeđivati udžbenike po naklonosti nakladniku a ne materijalu iz kojeg se ući! Naravno, svake godine se u svijetu nalaze velika otkrića, teoremi i nove spoznaje pa je potrebno oploditi štivo za ćitanje… Srećom djeca u hrvatskoj su toliko napredna da redovito unapređuju teoreme iz kvantne mehanike i fizike koji su upravo bili objavljeni u NASA-inim radovima. Bravo Hrvati! Idemo dalje….

Hrvatska : Engleska (2:0)

Runda 3!
Prijevoz (put) do škole

Engleska također omogućuje prijevoz od i do škole u modernim autobusima sa milijun i jednom zvjezdicom na A-testu. Ipak djeca moraju biti zaštićena ćitavim putem. Dakle školstvo se na neki naćin brine da dijete prilikom odlaska u školu, boravka u školi i odlaska iz škole bude pod nadzorom. Naime ukoliko su neki ućenici locirani na imanjima udaljenim od naselja, autobusće otići sve do ulaska na imanje i vozać će saćekati sve dok dijete ne uđe u kuću da bi se uvjerili da je sve u redu. U svakom slućaju pokušava se minimalizirati mogućnost nepredviđenih sitnica poput ozlijeda, kidnapovanja i takvih shema…

Hrvatska također omogućuje prijevoz do škole – onim imućnijima. Naravno tu je sitnica plaćanja mjesećne karte u visini trećine plaće. Ukoliko spadaju djeca u onu sretniju skupinu gdje im je škola na udaljenosti za pješaćenje, oni imaju bonus… samostalna šetnjica kroz ulice, parkove, uz kafiće i izloge i to sve na svježem zraku. Oni najsretniji kao što danas u vijestima ćujem imaju extra bonus šetnje kroz prirodu i kroz minska polja… Way to go… brinemo se za zdravlje djece…

Hrvatska : Engleska (3:0)

Runda 4!
Odjeća

U Engleskoj svaka škola ima svoju uniformu koja se sastoji za muške: Hlaće, bijela košulja, kravata i opcionalno vesta u bojama škole. Za curice vrijedi: suknjica, bijela košulja i opcionalno vesta, također u bojama škole. Bez obzira na imovinsko stanje sva djeca izgledaju podjenako. Razlika je možda samo u naćinu na koji se eto izvuće košulja iz hlaća ili kako je okovratnik zavrnut… Nakit i slićno nije poželjno.

U Hrvatskoj ćitava trapeza odjeće i obuće, naravno, financirana od strane roditelja. Plejada najkica, adidasica, ljevih, desnih, gućija, prada i kojih već pomodnih markica. U svakom slućaju, da se lijepo pokazati ko koliko ima i posjeduje… Treba da se vidi… inaće je to bez veze… We win!!! Again!!!

Hrvatska : Engleska (4:0)

Sad, koliko je ovaj rezultat pozitivan? Nebi imao ništa protiv ako je taj rezultat u nogometu… Ovako… pa sad…