Tag Archives: Dubrovnik

Kako do putovnice u hrvatskoj

putovnicaOvo je svojevrsni nastavak mojih ljetnih putovanja jer se događa odmah po povratku iz Dubrovnika.
Moja putovnica istiće kroz koji mjesec a kako namjeravam ići u UK i vratiti se nakon datuma isteka putovnice – vrijeme je za novu putovnicu!

Pokušaj br. 1

Odlazak u policijsku postaju Vukovar, upit za putovnicu da vidim koji mi je najbrži naćin za dobiti/produžiti putovnicu. Normalnim putem, vele da traje oko mjesec dana što je  meni kasno zbog  mojih unaprijed bukiranih letova.

Žurna putovnica – moram ići u Zagreb….
Pokušaj br 1 odmah tu završava…

A ništ, reko ajd kad već idem na Lošinj, usput stanem u ZG-u pa predam zahtjev i papire. Bacim brzinski pogled online da vidim što mi treba (stara putovnica, iskaznica, domovnica i još neke shemice)

Pokušaj br. 2

Na putu za Lošinj, stajem u Zg-u kod buraza i skontam da nisam ponio pravu papirologiju… swell! Pokušaj br 2 – failed.
A nema veze, ići ću još za Dubrovnik pa onda stanem…

Pokušaj br. 3

Paaaaaa….. recimo da ga ni nema jer eto niti na putu za Dubrovnik, a niti na povratku uopće ne stajem u Zagrebu.
Godišnji odmor prolazi, a meni se dan leta približava!! Jedan dan odmora u Vukovaru i stiže Ponedjeljak – vrijeme je za pokret!!!

Pokušaj br 4

Ranim jutrom sjedamo buraz i ja pa laganini đir prema Zagrebu. Ne žurimo se nigdje i imamo vremena. Malo laganini po Podravskoj magistrali i eto nas u Zagrebu pred policijskom postajom! Parking odmah pored…. milina!!!

Sad mali savjet svima koji idu raditi “Žurne putovnice”. NEMA ama baš ništa žurnog u tome. Sve se svodi na ćakanje u redovima… i onda još malkice ćekanja…. i na kraju JOŠ ćekanja u redovima… Radije povedite još jedno 2 osobe sa sobom i zauzimajte mjesta u redovima!

Ah da, postoji i onaj automat za uzimanje rednog broja… (hint na kraju posta)…

Slijede uputstva:

Na šalteru “02” – upit o potrebnoj proceduri. Tu naravno preusmjere na drugu lokaciju i tutnu mi papirić s natuknicam u ruke. Swell…

Odlazak u onaj dolje poštanski ured, plaćanje biljega i papirologije. (U ovom trenutku bi dobro pri ruci došla prva dodatna osoba – da sjedne u red za plaćanje na Pošti – thx braf…) Slijedi popunjavanje papirologije koje traje cca 10-15 min (što je više nego dovoljno da ispred vas uleti 10 ljudi u red za plaćanje). Ukoliko imate pomagaća, zamjenite mjesta, ukoliko ne – zaboravite na sljedećih cca 35-45 minuta…

Nakon plaćene papirologije, biljega, vrijeme je za stati u red na šalter (08 – za žurne). Ukoliko ste bili mudri uzeli ste broj na putu u poštu, a a ko ne… tough luck… uzmite sad broj pa ćekajte (tu bi dobro došao drugi pomagać koji bi rješavao brojeve dok ste u pošti)

Iako smo mi uzeli broj nakon izlaska iz pošte, još smo relativno dobro prošli – saaaaaamo 50+ ljudi ispred nas… Sad je već skoro podne pa ajde… imamo vremena doći na red. Vidimo da obrada ide onako okej… cca 5min po osobi i kontamo da imamo vremena otić malo prošetat…

Šetnjica Zagrebom

Šetnjica Zagrebom

shockedVraćamo se nazad nakon ture cuge (mislim da bi bio red spomenuti jedan određeni i znakoviti pogled jednog određenog lika što je posjetio WC dritto nakon mog blagoslova istog) , ali još smo daleko od reda… slijedi još jedna šetnjica…

Munjevitom brzinom VEĆ oko pola 5 POPODNE napokon stižemo na red. Sad već polagano iziritiran ćekanjem stižem na šalter.

“Moliću uplatnice i zahtjev!”

Okej, dam joj popunjene papire, ali svi ostali dokumenti su kod mene. Oćekujem zahtjev da mi provjeri osobnu, staru putovnicu, domovnicu ili što već misterioznog oni već rade…

“Upišite ovdje razlog zahtjeva i potpis”

Pokazuje mi di da napišem moćne rijeći “Poslovni put” i di da tutnem moj doktorski potpis. 2 sekunde  kasnije vraćam joj papir i ona meni:

“Isprava će biti gotova kroz 48 sati, dođite po nju u srijedu na šalter 3.”

I to je to.

Onak zabezeknut gledam. Ne mogu vjerovat. Ama baš nikakve provjere, nikakve dokumentacije na uvid…

Lijepih 5 sati ćekanja za potpis??!! Normalno, osobno moram podignuti putovnicu tako eto reda radi.

Sad već malkice razoćaran u kompliciranost postupka sjedamo u auto i pravac kući. Putem se poćastimo s jednom pizzom (da, ja i brat smo skromni u jelu)…

Fooooooood!!!!

Fooooooood!!!!

Rezime dana – provoženih 550km

Srijeda…

Juniora dotukla vožnja

Juniora dotukla vožnja

Ponovo sjedamo brat i ja u auto pa pravac Zagreb… woooohoooo… ipak se dugo nismo vozili. Opet đir magistralom… putovanje, slušanje mjuze…

3 sata kasnije evo nas opet u Zagreb, opet pred policijskom postajom. Sad već iskusni posjetitelji lokacije odmah vadimo broj za šaltere. Na naše iznenađenje ODMAH smo na redu!

Teti na šalteru dam potvrdu o predanim dokumentima, ona zatraži moju staru putovnicu i odmah bez da je otvori kako spada uzme si uzorak za konfete. Doda mi novu putovnicu i TO JE TO!
Opet ama baš nikakvih provjera identiteta!?!

Swell…

Sjedajmo u auto i ajmo OPET nazad… ovaj put auto cestom…

Rezime dana – provoženih 550km na ugodno toplom danu

I think it might be warm?

I think it might be warm?

Kako mi je let sutra, ponovo ću viditi istu relaciju i još jednom utvrditi trasu puta… et tako da ne zaboravim…

…a sada ono obećano ranije u postu:

BONUS HINT:

Da bi se onako malkice zabavili dok ćekate red, slobodno uzmite jedno desetak brojeva od svakog mogućeg šaltera odmah s automata na ulazu. Promatrajte reakcije i šokirane izraze lica na ljudima kad shvate koliko dugo moraju ćekati red 😀 Vrijeme će ipak malkice brže proći…

The end of fun?

Part 12 – The Final

Zadnji dan boravka u Dubrovniku… Zapravo, ovo nam je onako bonus dan jer iz vedra neba nam palo na pamet ostat još malkice. Ipak treba putovat nazad uz tu “Silnu policiju po Bosni”, pa red je da se opustimo i onak odmorimo pred put…

Ranim jutrom obavezno inkriminirajuće slikanje nevinih uspavanih dušica:

Uspavana ljep... ovaj, princ...

Uspavana ljep... ovaj, princ...

Spuštamo se na plažu malo kasnije, promotrimo okolinu i obavezno natezanje i odmjeravanje snaga. Ovaj put i Seniora uvlaćimo u igru, ali taj se ne zeza… odma mi buraza markira po drugoj strani vrata!?

I druga ogrebotina...

I druga ogrebotina...

Dan prolazi ugodno u ritmu kupanje – odmor – kupanje – odmor… Umjesto poštenog rućka u kljun ubacujemo neke hamburgere, hot-dogove i pomfrije. Nekako rućak ne sjeda najbolje al ajd, ne mogu se potužit da nije bilo dost. Ipak su nas one silne plate razmazile…

Kako je zadnji dan na obali vrijeme je za Baywatch trenutak…

ooops... ne taj trenutak...

ooops... ne taj trenutak...

Blue Baywatch

Blue Baywatch

Mitch Buchanon - without hair

Mitch Buchanon - without hair

Starog opet oćaravaju sjene i grane u pokretu što zaista moram ovjekovjećiti…

Jel budan il spava??

Jel budan il spava??

Kao posljedica ovih dana uživancije, meni je ruka PREGORILA, a burazu se crvenilo ugodno proširilo preko glave, ramena…

Red devil

Red devil

Plan je da krenemo uvećer, odnosno poslije ponoći tako da nam ostaje vremena za spustiti se u grad, još jednom pozdraviti vlasnike restorana Posat, zahvaliti im se na gostoprimstvu i još jednom za kraj viditi Dubrovnik i stare zidine…

Vlasnici restorana nas ugodno iznenađuju s buteljom vina… i naravno jedna zajednićka fotka:

Grupna fotka... ahhhh te plate....

Grupna fotka... ahhhh te plate....

Kako treba krenuti na put, umor prevladava i odluka je sljedeća… kratka šetnjica gradom…

Zjapim... po obicaju...

Zjapim... po obicaju...

Naravno, kratka šetnjica se pretvara u šetnju do poslije ponoći. Za kraj, buraz zauzima pozu za slikanje da ipak ovjekovjećimo taj trenutak…

The MAN!!

The MAN!!

Zadnji đir gradskim prijevozom i stižemo kući. Ubacujemo stvari u auto, ko fol zatvorim oko i oko 2 ujutro krećemo na put…

Put Nazad

Pozdrav s majkom koja ostaje u Dubrovniku. Provjera auta, gume, voda, ulje.

Problem br 1: Pokazuje da je ulje ispod minimale
Problem br 2: Stari nije kupio dodatnu litru
Problem br 3: Ruta kojom ćemo ići

Prvo frka jer je stari bio zadužen za potrošne materijale, drugo kratki živci u obojice i naravno kreće svađa…
Sve bi to bilo u redu da je auto stajao parkiran na ravnoj podlogi, a ne na uzbrdici/nizbrdici pa ona šipka za nivo ulja pokazuje pogrešno… Tu nekako padne odluka da idemo nazad preko Mostara zbog benzinskih (koje usput nigdje ne rade oko 3 ujutro u dužini od skoro 80km)…

Prepiranje, prebacivanje krivice, ljutnja… I sva frka nestaje odmah nakon nalaska benzinske postaje!?!?

Stari se odmah na zadnjem sjedištu baca u san pravednika, a buraz onako umoran jedva oći drži otvorene… Par sati kasnije, mjenjaju se njih dvojica za sjedeći pložaj “da meni prave društvo”…

Zar je potrebo reći da je buraz utonio u san isti trenutak, a stari samo par trenutaka kasnije??

I tako, mrtvo doba noći, vožnja kroz Bosnu gdje srećom i policija spava… (osim moooožd onih kamera na onom batrljku od auto ceste.. no o tome ako dođe ćestitka)

Na kraju, poslije Sarajeva me lovi umor i prepuštam starom vožnju… Sat i pol kasnije, “naspavan i odmoran”, ponovo se lovim volana i završna etapa do Vukovara!!!

We are back… i ja sam pre umoran…

Slijedi: Video post, I muke po putovnici….

Morske ljepote

Part 11

Proteklo veće u gradu je onako bilo fizićki zahtjevno i jedan ljepi san sve to fino izljećio. Novi dan, znaći nove pobjede i nove gluposti… Ako se ne varam, ovo je jedan od rijetkih dana gdje na plažu stižemo prije podneva. Dolazak i odma ulov jednog mjesta u debelom hladu. Ipak mlađi D. pokupio malo viška sunca proteklih dana i sad bježi od njeg ko vrag od tamjana…

Vrijeme je za osmotriti situaciju na plaži, neizbježno fleširanje (ponavljam – NE PITATI ZA OBJAŠNJENJE – nema ga ) i pri tome malo sunca uloviti…

Hvatanje sunca

Hvatanje sunca

Par sekundi kasnije… budi se ono zdravo bratsko rivalstvo i kreće se s fajtom…

Odmjeravanje snaga...

Odmjeravanje snaga...

Naravno, taktićki se ubacujem u zamućenu vodu da ga rasturim…

Strateško zaronjavanje

Strateško zaronjavanje

No nećemo o detaljima borbe (dovoljno je reći da od svih nebrojenih fajtova sam samo jednom izašao kao pobjednik)…

U trenucima odmora između borbi, buraz se lovi kamere i ide ovjekovjećiti morski krajolik i ljepote mora…

Morska scenografija

Morska scenografija

Oh zeah... she blows...

Oh yeah... she blows...

Ahh.... more...

Ahh.... more...

Jednom rjećju - ISUSE KOLKI KAPACITET PLUĆA!!!

Jednom rjećju - ISUSE KOLKI KAPACITET PLUĆA!!!

Hmmm... playlista...

Hmmm... playlista...

Mooore mooooreeee....

Mooore mooooreeee....

S ovim slikama krajolika se potpuno slažem da oćaravaju ljepote mora, kupanja i uživanja… ali fotograf Junior me malkice zbunjuje s sljedećim setom slika:

Nejasni motiv??

Nejasni motiv??

I dalje nejasni motiv ali ove dvije slike imaju nešto zajednićko...

I dalje nejasni motiv ali ove dvije slike imaju nešto zajednićko...

Nadalje:

errrmmm.... zbunjujuće... ali...

errrmmm.... zbunjujuće... ali...

SAD je sve jasno!!!

SAD je sve jasno!!!

Naravno, da se maknem od ovih zbunjujućih slika… jedna od rijetki slika gdje je junior s seniorom dobro ispao…

Najmlađi i najstariji u klanu...

Najmlađi i najstariji u klanu...

Neizostavno, ulovljen sam u siestici u hladu… eeehhh… kako bi sad mogao ope na isto mjesto,  istu pozu…

Siesta...

Siesta...

Dan si kratimo glupostima, zezancijom i mojom kolekijom lica ucrtanih na kamenćićima. Na žalost taj dio nismo uslikali jer eto, pokazali su se toliko popularnima da nakon rućka nismo našli niti jedan od mojih umjetnićkih dijela. Na kraju dana, junioru ništa ne preostaje osim da dokumentira svoje “borbene” rane…

Fight club...

Fight club...

Sve u svemu, dan prolazi sasvim ugodno i spušta se noć… Vrijeme je spustiti se u grad, gdje buraz iskušava Magnum pozu:

Magnum

Magnum

Dolazimo u restoran Posat, sjedamo i razmisljamo što pojesti za većericu… mmmm…. Apropo većerice – One zaslužuju posebnu pohvalu i posebno spominjanje… Vlasnici restorana Posat, dolje uz stari grad su nas srdaćno primili i poćastili nas s odlićno složenom platom punom mesa, krumpira i ostalih delicija… Da doćaram kvalitetu – jednostavno smo sve smazali što je bilo servirano i ono, POŠTENO smo se najeli!!!! Zapravo, toliko je dobro da jednostavno zaboravljamo dokumentirati tu feštu za naša nepca!!??

Posat

Pogled s terase

Pogled s terase

U svakom slućaju, tko posjećuje Dubrovnik, moja topla preporuka…

I tako, većerica narućena, ugodno ćakulanje s vlasnicima i ostajemo sami da prićekamo hranu da bude poslužena. Malo ozbiljnog sjedenja, slikanje i onda… recimo da slike više govore od rijeći….

Ozareno lice ćeka hranu...

Ozareno lice ćeka hranu...

Hungry... just hungry...

Hungry... just hungry...

Glad ćini ćuda...

Glad ćini ćuda...

Yeah right...

Yeah right...

Na kraju većeri, punih trbuha, obavezna šetnjica kroz grad (ovaj put bez glupiranja)… I ko bi reko, tu smo par dana i naletimo na poznata lica. Ne poznata u smislu nekih fensi šmensi likova iz javnog života, već ono… lica koja smo već vidjeli. Tako na primjer ovaj isti par nas je tražio da ih slikamo vežer ranije uz obalu… a sad nas traži slikanje u gradu.

Naši poznaici Talijani, Njemci, Francuzi ili šta već...

Naši poznaici Talijani, Njemci, Francuzi ili šta već...

Ovaj odmor polako postaje ugodno iscrpljujući i smireno odlućujemo ranije kući… Majka završava s poslom, otac je tu… i idemo isprobati Dubrovaćki javni prijevoz…

Ćekamo javni prijevoz

Ćekamo javni prijevoz

Slijedi… zadnji dan… i put nazad…

###articles###

Bros vs Bros

Part 10

Okej, veće je tu… sunce je vani i vrijeme je za posjet gradu. Red je za odlazak braće u grad – samostalno. No, bilo tko nas imalo poznaje lagao može zakljućiti da nama nisu pametne stvari na pameti…

Prvo jedna rundica oko grada, šetnja Stradunom, bacanje oko na prirodne ljepote grada…

Gradske znamenitosti

Gradske znamenitosti

Red službenog slikanja ono ” U Dubrovniku”.

Ljetni ten

Ljetni "ten"

The Begining

The Begining

Držić ima da drži!

Držić ima da drži!

I par sekundi kasnije ideja – bratsko natjecanje!!!

Kako je Junior fizićki daleko spremniji od seniora, i kako senior ne da priznati da je junior bolji slijedi natjecanje:

Prigodna lokacija i shema… ako on može, mogu i ja!!!

A ha! Ide mi!

A ha! Ide mi!

Naravno, junior mora zakomplicirati stvari, baca pozu… ALI… još uvijek pratim!!!

A HA... imam i ja asa u rukavu!

A HA... imam i ja asa u rukavu!

Aj sad onako mudro predložim jednu šetnjicu (u stvarnosti tražim predah jer me ruke izdaju!!!), ali junior opet ‘ – PLJAS – zaljepi svoj potpis na rivi…

Signature...

Signature...

Onako…. nije baš da ga mogu pratiti (guzica mi prevelika a premalo mjesta od zida) pa nastavljamo šetnjicu do druge lokacije… Onako u vrludavim ulicama, naravno sporednim jer ko još uopće ide normalnim ulicama!!?? Jedna od ulica onako fino ljepo zakreće u stranu i pratimo nas dva put… najednom… Jackass feeling….

Sljepa ulica

Sljepa ulica

hmmmm… povratak na glavne ulice i trg kad vidi vraga… stupovi, Herkul… ajmo isprobat!

Slavonski Herkul

Slavonski Herkul

Junior pokušava nadmašit al et… ovaj put moja pobjeda…

meeeehhhh...

meeeehhhh...

No brzo nam trg dosađuje i opet se selimo u sporedne ulićice… Jedna od njih ima sasvim prigodnu skelu i naravno  – i TO se mora isprobat!!

Monkey business

Monkey business

Aj sad smo se valjd izvješali di se dalo izvješat (legalno).. vrijeme je za cool faceoff…

Nerješeno?

Nerješeno?

No ni cool nije dovoljno cool pa ajmo još koju isprobat… Uz malo burazove pomoći uspjevam impresionirati grupu turista (ako naše neko slićnu forku onlajn… to sam ja slikan od strane zadivljenih promatraća)… Junior opet svoj potpis ljepi…

Impress the crowd...

Impress the crowd...

I za kraj… vidimo nas dva da su sve te ulice nešto uske, pa zakon fizike i ostali znanstveno opravdavajući razlozi nas navode za isprobavanje teorija penjanja. Smišljeno – ućinjeno…

Znanstveno istraživanje

Znanstveno istraživanje

Na samom kraju kad mene već ruke izdaju, junior odradi svoj zadnji potez na trgu ‘- AIRTRACK!!! (guglajte) Ima i video snimka ali zbog svoje fantastićnosti ne ide onlajn… Za kraj opet burazov potpis i kraj većeri…

The final move...

The final move...

Odlazak nakon odlićno provedene većeri… i priprema za sutrašnji dan….

slijedi: prirodne ljepote, borba u vodi, ogrebotine…

The fun continues

Part 9

Ići na more je ljepo, ali ići na more s mlađim poprilićno fizićki aktivnim bratom je daleko bolje (ujedno i napornije)… No i ljepe strane imaju svoje mane! Jedna od tih mana je nekontrolirano snimanje. Za poćetak, nit kad je čovjek umoran ne može spavati na miru jer ga snimaju:

Poslije ove lagano neugodne epizode, krećemo opet na kupanje. Ovaj put idemo u Plat, gdje naravno OPET fulamo put, al ovaj put mojom zaslugom i dragom GPS-u koji ne konta razlike u nadmorskim visinama! Srećom neki znaju put i eto nas na plaži u Punatu. Red plivanja, red zezancije i krećemo s “aktivnim odmorom”. Od dolaska dolje na plažu u oći nam zapela stijena na koju bi se mogli penjati. No prije tog red bi bio da onako bratski odmjerimo snage:

Odmjeravnje snaga

Odmjeravnje snaga

A nakon tog – penjanjeeeeeeeeeeeee….

Avanturizam

Avanturizam

No ajd da ne pretjerujem, stjene baš i nisu bile nešto visoke, ali sasvim dovoljne za probati izvesti neku pozu ili glupost…

Junior kreće s svojim atletskim shemicama:

Stoj na rukama... showoff

Stoj na rukama... showoff

Ond još doda ulja na vatru:

Erm.. ne znam naziv za ovo....

erm... ne znam naziv za ovo...

ali uz manje napore i ja uspjevam

ali uz "manje napore" i ja uspjevam

Bilo je tu još raznih pokušaja penjanja na nešto malo više okomito al s manje uspjeha. Sve to aktivno kretanje zahtjeva pauzicu i eto u toj prilici hvatam najbolju sliku mene i starog zajedno na ćitavom putu!!!

Dvije generacije

Dvije generacije

Majka mora ići raditi u popodnevnim satima pa idemo nazad u Dubrovnik. Slalom po cestama, malo utrkivanja s domorocima i onako veli stari:

“Tu se ide na tvrđu”

Odlićno – žmigavac i ajmo uzbrdo! Ajmo vidit i tu lokaciju jer et, kad si već u Dubrovniku… Stari će bit opet “vođa puta” jer eto on je tu već bio… Pa ajmo… stari vodi….

Ajmo na tvrđu...

Ajmo na tvrđu...

Nekako te zidine i nisu baš onako motivirajuće, a i sunce je malo žešće – idealna prilika za osunćati se… I braći Radić ne treba 2 put reć… FLEŠ TAJM!!!!

Junior ne zaostaje:

Usput, moliću da nitko ne pita za objašnjenje jer jednostavno – nema ga.

Gore na vrhu tvrđe odlićan pogled puca na Dubrovnik, al baš i nije neki kut za slikanje. Mudro ćekamo da se onaj stražar makne i odma kreće ideja – ajmo se popet na onu kućicu gore na tvrđi.

Smišljeno – ućinjeno!

Slika Dubrovnika u pozadini – idealna:

Dubrovnik u pozadini

Dubrovnik u pozadini

Pozadina pred Dubrovnikom

Pozadina pred Dubrovnikom

Još koja poza na tvrđi i ajmo kući…

Sva  ta šetnja po suncu ipak na kraju dana ostavlja tragove… a buraz ljubazno predstavlja dokaz:

Malo siestice i idemo van… al ovaj put samo nas dvojica…

ukratko… NIŠT pametnog u nastavku…. samo glupiranje 🙂

Dubrovnik day 1.5

Part 8

Jest da je put bio malkice naporan i jest da nam duša spava al et… STIGLI smo u Dubrovnik i vrijeme je napokon da odradimo ono zašto smo u biti i išli u Dubrovnik. Naime draga nam Majka upravo tamo radi preko ljeta…

Ovaj put imamo nekog s nama da nas zaista vodi (budno, bez spavanja… hrkanja). Spust dolje prema starom gradu ili tvrđi i misija nalaženja parkinga. Na svu sreću, taman pred restoranom parking. Ko narućen. Nonšalantno skretanje, ulaz na parking i lagano mrgođenje kad smo ćuli cijenu parkinga:

“15kn sat”

Ajd okej, plaćam par sati još uvijek u cooler modu. Ulazimo u restoran, pozdravljamo se s Majkom, upoznajemo Vlasnike restorana… red ćakulanja i onda… ajmo na MOREEE!!!

Aj dobro, neki su više a neki manje oduševljeni idejom o kupanju 😉

Uzbudjeni vođa puta

Uzbudjeni vođa puta

Ipak je red da se bacimo u vodu. Zasluženo!!! (a i cjelonoćnja vožnja, kao ni prženje sunca nisu pomogli u našim miomirisima)

Navigaciju ponovo preuzima naš stari iskusni lisac. Swell… jedno pogrešno skretanje, malo lutanja dok et meni ne pukne film i parkiram se onak finjak uz cestu i ajmo pješke!!!

Plaža…

Voda…

Odmor…

Stari lisac eto ćak i na plaži ne skida tenisice.

Šuze na plaži

Šuze na plaži

Naravno, uvijek treba pogledati morske znamenitosti, što moj buraz brižno dokumentira:

Morske znamenitosti

Morske znamenitosti

I još znamenitosti

I još znamenitosti

No evo nas na moru, i eto da održimo tradiciju sunćanja malo izlažemo kožu na sunce, no evo već je kraj dana i nakon zalaska sunca pokušavam uloviti nešto boje…

Obavezno flashiranje prolaznika

Obavezno flashiranje prolaznika

No dost odmaranja i kupanja za prvi dan… Mala siestica i vrijeme je za posjet gradu…

No prije tog, vrijeme je za pregled dnevnih rana… Mene ćopilo sunce na putu kroz otvoreni prozor u autu… a buraza mala ogrebotinica jer se eto usudio baciti u koštac samnom… Za tu velebnu ranu, mislim da je zumiranje sasvim potrebno!!!

Malo sunca na ljevoj ruci...

Malo sunca na ljevoj ruci...

Oblaćimo se i ajmo u grad… Društvo nam pravi majka pa et moramo bit mirni i pristojni.

Gledanje znamenitosti

Gledanje znamenitosti

Malkice zverlanja po gradu, gledanja zidina i na kraju umor prevladava… Vraćamo se kući i nalazimo našu uspavanu ljepoticu – što naravno MORA biti dokumentirano!!!

Na moju žalost, sljedeće jutro je novo dokumentiranje… no o tome u sljedećem postu…