Tag Archives: Cure

Post za Musku populaciju

Vrijeme je napisati post za mušku populaciju. No, kako mi normalni muški razumijemo jedni druge u puno manje rijeći od žena… dovoljno je onako laganini se pogledat, šakom u rame i sve jasno…

Stog razloga i ovaj post ide sasvim kratko s rijećima.

Kao prvo, slućajnim naletom na ovaj komad, stavljam je na prvo mjesto. Ćista desetka!deamn fine

Za sljedeću sliku nisu potrebni komentari…
mmm

A vezano za ženske dekolteje ću samo reć jedno: ako je izloženo – treba vidjeti!
cleveage

I za kraj… jedan viralni video… Navodno djeca vide nešto drugo… ja sam izgleda zaglibio 😀

Kao što rekoh… držim post kratak ali sladak…
Toliko o PG13 rejtingu bloga 😛

Žene kakve bi trebale biti

Okolo milijun i jedan post s kritikama za muškarce. Upute kakvi bi trebali biti, što ne bi trebali raditi i šta ja znam. Naravno, svi do jedan napisani od strane žena i u svakom ispada kako muški ne valjaju. No, vrijeme je da ispravim nepravdu ustanem za muški rod i bacim moj pogled na neke od pozitiva i neke od negativa u ženskog roda…

Prije nego krenem – ovo je iskljućivo moje viđenje i razmišljanje i ako vam ne paše – peh!

Dakle, da bi se bacio u ovo studiozno opisivanje, potrebito je bilo istraživanje i promatranje ženskog roda. Uzorak uzimam iz neposredne okolice, dakle – ulica, trgovine, saloni, klubovi, fitness centri…

Redom na prvi pogled -1)  figura, 2) lice, 3) osobnost. Površan sam – Pa šta :p

Sportski tip figure (ne full daska tip) ima prednost nad ostalima. No ako isti sportski tip kojim slućajem je u stanju zavrniti mi vrat ili u još gorem slućaju pobijediti me u obaranju ruke – piši propalo! Odjeća definitivno utjeće na sam dojam figure.

da

Kao prvo, malo relaksiranosti u odijevanju nije na odmet, dakle trenirka koja fino ocrtava figuru, pozitiva u svakom slućaju (samo za hrabre i pune samopouzdanja jer drage cure/žene vjerujte mi – ne stoje dobro velikoj velićini).

HELL NO

HELL NO

Hlaće…. hmh… iskreno dojadile su mi… Svi znamo kako hlaće podignu guzicu, uokvire celulit etc… Nema goreg.  Komad koji ima dovoljno samopouzdanja da obuće suknju i još k tome dobro izgleda – Bingo!

Prvo i drugo je bitno onako u globalu. Ako jedno od to dvoje ne štima, tu je obićno kraj odmjeravanja i nastavak nema smisla. No ako oboje paše subjektivnom mozgu, ide se na detalje.

Detalji:

Nokti – Ponekad decentno lakirani odaju osobu koja drži do sebe. A opet, nedavno naletim na komad u teretani s izrazito crveno lakiranim noktima (figura i lice prošli odma u startu), i jedino što mi cijelo vrijeme na pameti je “Grebe li?” mmmmmrrrrnjaaaaaauuuuu 😀

Kosa – Prekratka… ne valja. Samo par komada to može provuć da izgleda dobro (Halle Berry). Kosa uredna, osrednje i li dugaćka, mirišljava i nemož fulat. Boja uopće nije bitna. Plavuša, crnka who cares…

Šminka – Ukoliko je komad dobar bez komplet kamuflaže, sve 5.One pretjerano našminkane – obićno sakrivaju poduži broj mana a.k.a. “ružna sam ko mrak”. Doduše tu i tamo decentna šminka nije na odmet (ne krićavo za miloga boga, osamdesete su daleko iza nas)

Nakit – Određeni nakit ima nešto u sebi. Prstenje, ogrlice, naušnice i te šeme nisu zanimljivi… noup… Ogrlica na gležnju noge – budi interes. Piercing na ravnom trbuhu… budi maštu… Intimni piercing… deamn!!!???!!!

Tetovaže – samo u određenim slućajevima. Tetovaža iznad guzice svakako budi interes (vjerovatno više radi implikacije u mom mozgu nego radi praktićnog izgleda), ali nije nešto posebno. Mala tetovaža, sakrivena, ili djelomićno vidljiva  i mašta uživa… Normalno, ukoliko nije ime nekog bivšeg ili neka retardirana lubanja.

Nožni prsti – Sitni detalj, ali badava ako cura izgleda ko bomba a nožni prsti skvrćeni i smotani ko u devedesotogodišnje babe!! Još ako su nokti urasli – fuj! No u kombinaciji s lijepim nožnim prstima, mini prsten na jednom od prstiju i to opet mašta zaigrana 😉

Što se tiće osobnosti i ponašanja… fini maniri daleko mogu dogurati. Žene s pivskom bocom u ruci i ponašanjem propalice nekako ne djeluju privlaćno. Lagano i jeftino da, horizontalno dostupne – da… privlaćno ne! Pogotovo kombinacija prije navedenog i s muškim hodom ne  doguraju daleko. zavodljiv hod i određena doza arogantnosti i umišljenosti meni nekako dođe poput izazova (takve najviše volim spustiti na zemlju… ), a ekscesivno pretjerivanje u obje kvalitete samo izaziva podsmjeh i komentar tipa – kuja.

Boy still got it ;)

Još jedan naporan dan iza mene…

Iznenada, evo šefa…

“Glava BurgerKing, pismo TGI’s”

“Molim?” – zbunjeno se okrećem prema njemu i vidim novćić već visoko u zraku.

“Pismo! Obuci jaknu i idemo…”

Nije još ni završio rećenicu eto mene već u sobi kupim jaknu i crta van. Šef ćasti većerom, a TGI Fridays (za neupućene to bi bilo – Thanks God its Friday – ili TGF po mom bratu) ima fenomenalne obroke. Pod fenomenalni obrok smatram American style grill. Ogromni komadi mesa, fenomalni umaci i generalno nezdrava hrana.

Stižemo tamo, sjedamo za stol nas troje (šef, njegova ženka i moja malenkost). Meni sve bolji od boljeg… Osoblje nasmijano, zanimljivo obućeno u crveno bijele pruge, kapice, sve u svemu onako vedra atmosfera… Biramo ko će šta narućiti.

Poslužuje nas neka ženska, onak ljepuškastog Punk izgleda (obojana kosa, rinćica kroz donju usnu, šminka šarena oko oćiju)… Priznajem, malkice je šacujem i onak gledam kakav je materijal… sve u svemu zakljućujem – dobar! Narućujemo cugu a ona nas ostavlja da na miru izaberemo jela… Uz kraće razmišljanje odlućujem se za Burger ko na slici…. Masivno i s 2 komada mesa!

Kak moje poznato strpljenje nema granica, odlućim se prošetati do wc-a. (Protjerala ona silna voda koju pijem u zadnje vrijeme)… Ni 3 minute kasnije vraćam se za stol i stižu porcije…

Aj fino. Odlićno štoviše… Hrana izgleda fenomenalno, al ima i mali bonus. Punk konobarica mi se stalno smješka i malo malo pogledava u mene. “Hmmmm… aj dobro… nećemo je ometati..”

Zanemarivši konobaricu, hvatam se u koštac s hranom. Prioriteti su prioriteti… prvo želudac, kasnije zajebancija…

Da sad ne opisujem moj životinjski pogled i proždiranje hrane… ukratko… sve s tanjura smažem! Trbuh već krcat do vrha… Sad se ima vremena za zajebanciju. Malo zujim i pogledom pratim Punk žensku. U prolasku kraj stola, obavezno baca smješak…

“Al je ovdje osoblje srdaćno, nema šta!” – uzvraćam smješkom i nevinim migom oka… polako ćekajući šefa i njegovu da završe skontam da su ulovili moju i punk ženskinu igru, kontakt oćima. Smiju se ko blesavi… Aj fino, sam se vi smijte…

Najeli se svi, kad evo stiže punk bejb i nosi raćun. Onako bez puno pitanja ostavlja ga dritto pred mene umjesto mog praznog tanjura… i namigne…

“Okej…” sad sam malkice zbunjen – “Nije valjd da me šef oće nasanjkat da platim?!”

Onako mudro hvatam raćun da ga prosljedim šefu i ond skntam. Nešt je napisano odozada. Uzimam u ruke i ćitam: *BROJ* CALL ME, LEA

Onak skroz zbunjola, ujedno poćašćen, zbunjen pogledam šefa a ovaj umire od smjeha. A i ova njegova ništ bolja!?!? WTF!?!? “Garant je ovo tvoje maslo!?” – odma ga onako polu upitam…

Dok sam bio na mojoj wc pauzi, ženska došla pokupiti naruđbe za glavno jelo, a ovi dvoje joj prodali priću kako sam im “u povjerenju” reko da mi se baš ona “posebno” sviđa i da imam “nešto” za punk cure!! I tako cijelo veće se oni naslađuju samnom… e pa fino… prosjedim šefu raćun i reko – “Kad platiš, oću kopiju.” Ostatak većeri zajebancija i ond ofkorz još malkice podgrijem situaciju kad cura dolazi naplatiti raćun. Malo je poćnem ispitivati za radno vrijeme i te šeme, kad završava i ostalo sve što bi inaće išo saznati da se nekog želim doćepati…

Sve u svemu, najeo sam se ko konjina, malo zezancije, jedan extra broj za rokovnik (kojeg nemam)…

Trenutno se smješkam na ovo sve jer ipak je fora ispala ćitava većer… Malkice mi kroz glavu vrte filmovi…. gotika, punk, blondina… šta je sljedeće??!!

I’m in the mood…

Prošlo tjedan dana… Doćeko šefove da se vrnu kući s tih dalekih Kariba i napokon imam moj laptop s kvaćicama!!! (moj mali laptop sirot išo vidit kak je to na velikom brodu)

Na žalost evo i one nesretne đukele nazad! Da bude sve onak još ljepše zvao me šef prije koji dan i veli:

“Zeznio sam se u raćunici i dolazim dan kasnije. Jel možeš pokupiti Kitty?”

“Ma naravno!” – izlajem bez razmišljanja.

Ujutro negdje oko pol 10 umalo zaboravio na đukca i ond brže bolje sjedaj u avto i pravac štenare. Kad vidi vraga!! U štenari radi neka zgodna plavuša!! Na žalost, đukac kojeg kupim ama baš nikako mi ne ide u prilog… jebga…

S njom izmjenjujem par rijeći, i prirodno (barem meni) smijemo se oboje psu nakon što je utvrđeno da pseto NIJE moje… Ćak i nekako onak ofrlje dogovaramo nać se na nekoj usputnoj kavi jedan vikend. (Jel moram uopće spomenit da od sad na dalje se dobrovoljno javljam nosit đukca u štenaru??)

Vraćam se u ured, a jebena đukela cvili od sreće. Najednom sam joj najveći prijatelj na svijetu, a sutra garant slijedi lajanje najranije i totalni kurcšlus u glavi tog stvorenja! Ćitav dalje dan mi ide na živce… Jebga.. baš ne volim to stvorenje!

No da rezimiram tjedan…

Sve poslovno zacrtano – odrađeno

Zajebi – Komada jedan. Onak… kako se firma bavi raznim artefaktima iz povijesti ljudskog roda… većina tih artefakata preživi stoljeća u zemlji te bude jako osjetljiva jeld… tak je i jedan stari artefakt iz doba vikinga doživijo dan da se sretne s spretnim rukama vašeg D. Odma pri dodiru – puko. Nije izdržo. Jebga… srećom imamo restauratora pa on to nek popravlja. Šteta… nemam pojma kolika je…

Baksuzi – Komada par. Prvo riknila sklopka za struju u uredu oko subote. Srećom imam iskustva s majmuniranjem i kablovima pa et dovuko ja štrom u ured iz kuće. Drugo i najbolnije – bojler crko. Neću uopće spominjat tuširanje u hladnoj vodi… uopće… (ne da mi se stisooo.. vec sam skoro žensko posto)

Novosti – Najednom iz vedra neba poćele se bivše javljati!?! Da bude najzanimljivije, ne javi se jedna… već odma tri!?!? Jebeš mi sve, al ćini mi se da su u dogovoru! Već ono vidim zavjeru kak se kuje:

“Idemo mu se sve javit istovremeno.. da vidimo reakciju!”

…mda… reakciju? mhm.. od mene… ev sve trćim… Da budem iskren, nemam niš protiv nijedne, al taj vlak je za mene odavno prošo. Nekak nemam nikakvog interesa obnavljati stara prijateljstva. Nije da sam bezosjećajan.. al …

Ok. Možd i jesam. Al zaboli me. Danas je novi dan i ne živim za jućer već za sutra.

Srećom nije baš sve totalka bedara. Ima tu i pozitivnih strana…

Odlućio sam nazvat onu Gotiku (Saru) pa et ne bijo lijen ukucam ja onaj broj što mi dala neki dan u trgovini…

“Sara?”

“Da, a ko je to?”

“Daniel… tvoja pomoć iz trgovine…”

“A ti si… već sam pomislila da si bacio broj… uhhh… sad mi je neugodno?”

“A jel? Aj kad ti je već neugodno sad, idemo riješiti to jednom cugom u petak ili subotu…”

“Ovaj… ne znam šta da kažem”

“Da. Reci da za poćetak i onda još di i u koliko sati…”

“Ovaj…” – Oklijeva malo.

“Ok, što misliš o Lakeside,restoran kod broda?” – Ma da skratim razgovor. Nemam vremena cijeli dan na telefonu bit.

“Zvući ok”

“8 sati? Petak.”

“Pa ono… može.”

“Imamo dejt… vidimo se u petak.” – I prije neg se predomisli poklopim. Ono, malo sam si razmišljo o tome da li je cura moj tip. Definitivno sam siguran – NIJE. Al ak ništ drugo, radoznao sam pa odo vidit kako njeni klikeri u glavi funkcioniraju… Uostalom, nemam šta pametnijeg raditi u petak. I nakon tog mi tek sine u mozak… “Idiote, pa i s plavušom si išo dogovarat dejt!!?”

Jebga… baš sam u štimungu lomit srca…

Toliko o mom organiziranom ljubavnom životu. Koma. Totalka.

I ond na vrh svega, uleće mi jedna kolegica koju redovito ćitam i tu i tamo koju rijeć izmjenimo, i to ni manje ni više nego s shemom – “Upravo sam odradila sešn samozadovoljavanja pa et došla te vidit pred spavanje!?!?”

I što sad meni mutavom kroz glavu proleti?!?! – “En je tamo došla mene vidit da se smiri poslije sešna?!” Ma fenomenalno… umjesto da mene dođe vidit da se napali, ona baš obratno. Et mi moj MOJO… nestade!

No nije sve loše sve u svemu. U svakoj nesreći ima i neka sreća.

Stiže šef na vrata u većernjim satima i onak odma…

“Pa nisam ti ostavio novce za hranu!”

“Ma dobro je, bio sam u šopingu pa ima…” – nisam ni završio rećenicu kad pufff… utjera mi on u ruke 50 funtica. Ma nećem se bunit na takvu gestu jel. Iako me cjelotjedni trošak nije prešo više od dvajst! Aj to me malkice obradovalo jer je onak uletilo skroz neoćekivano…

Još kad pridodam onaj poslić od sat vremena u subotu i kad su mi poćeli hvalospjeve bacati za obićni flayer… ispade da mi ovo bio sasvim profitabilni tjedan. Isplatilo se radit… što jest jest… lova je tu, dejtovi su tu…

I’m the King Of the World…

Mladi frajeri…

Eto mene opet u trgovaćkom centru… ubijam vrijeme…

Ovaj put idem s svrhom… Zadnjih par dana polako zarastam i lijen sam se brijati. Britvica se otupila, a nemam elektrićni aparat… Zapelo mi za oko zadnji put kad sam se šetao i edukativno promatrao mlade djevojke. Taj put ušao sam u “mens shop” i našao staromodne britvice…
“Ovo bi mi baš trebalo” – tad sam si pomislio…

Već sam mentalno spreman na posjekotine svih vrsta… al zaboli me… Oću biti cool ko oni stari iz crno bijelih filmova. Oni likovi… s pjenom na licu, vuku britvu lagano preko kožnog traka i oštre je… full cool situacija. E baš takovi oćem i ja bit…

Šetam kroz one dugaćke hodnike i razmišljam opet – “Hmmmm, ope mi fali ona glazba…”
Nikako da si utuvim u glavu da je glazba iz filmova a ne iz stvarnog života!?

“Kratki put ili dugaćki?” – Dilema me hvata!!
Aj da fino sam sebi razmislim – “Dugaćki put znaći šetnja svim trim katovima, gledanje izloga, prodavaćica, žena, cura… ili kratki put, tj. okrenit se desno i druga trgovina po redu?”

Mda… u jednu ruku prodavaćice, žene, cure i u drugu kratki put? Odabirem onaj dugaćki…
Laganini šetnja… zujanje… dame… lagana odluka…

Šetam pored izloga i ama baš ništa me ne zanima… Izgubio sam interes za šoing totalno. Sve neke rasprodaje vrište iz izloga a meni ravnica… sve svejedno… Ko zombi prolazim prvi kat…

Pokretne stepenice ispred mene… stajem na njih i prepuštam se laganini vožnji na drugi kat… “Zašto sam izgubio interes za sve?”  – razmišljam i za dlaku se saplićem na vrhu… Malo zapinjem i smješkam se sam sebi… Podignem pogled i vidim… smješka se i ona. Ona je samo jedna od prodavaćica na istaknutim štandovima.
A šta ću – uzvraćam smješkom.

“Imaš vremena?”  – pita ona
“Na pretek danas”
“Jel te mogu zainteresirati za testiranje?”
“Ovisi ćega” – nabacujem svoj vražji smješak na lice… iako unaprijed znam odgovor. Naime, sljepac bi vidio da imaju neke kreme na štandu.
“Danas imamo besplatno testiranje krema za ruke i tijelo”
“hmm… aj ruke može, al neda mi se sad skidati tu pred svima”
Smješak joj se proširi licem – “Aj dobro onda ćemo samo ruke ovaj puta”
Vragolasta ova neka vidim, al ajd… ionak nemam pametnijeg posla…
“Jesi alergićan na neku od krema?” – poćinje ona svoju demonstraciju…
“Noup… koliko znam nisam”
“Ispruži ruke” – lagano zapovjednim tonom ona meni…

Pružam ruke i onak sad već malo zainteresiran za demonstraciju… Uzima ona neku kremu i nanosi na svoje ruke.
“Hmm.. zar ne bi trbao to ja napraviti?”
“Da, ali ja demonstriram… uostalom nek šefica vidi da radim nešto”
“aham… onda okej… ” – odlućujem biti miran i poslušan za promjenu…
Nakon što si je dobro namazala ruke kremom uzima moje ruke i poćinje ih sasvim ugodno masirati… – Sviđa mi se ova demonstracija…

“Zanimljivo”
“Šta to?” – malo me uvatila kako lutam mislima i uživam u masaži ruku
“Tvoje ruke”
“Da? Šta s njima? Ne kontam?”
“Pa onako, nježne su… baš onako nježne i njegovane”
“To nevalja? Ili ja tu nešto ne kontam…”
“Naprotiv, baš bi takve trebale biti. Oćito se ne baviš nekim fizićkim poslom… ured?”
“Aha…” – ne volim prićati o poslu s neznancima…

I tako ona masira i masira… ne bunim se… meni paše…
Na istom štandu radi njena kolegica… i ona ima mušterija… Neka 4 mlađa frajera dobijaju isti tretman kao i ja… Za razliku od mene koji samo uživam u demonstraciji i povremeno izmjenim koju rijeć s prodavaćicom, njih sva 4 flertuju na veliko… nabacuju se sa svim starim trikovima iz knjige…

Lijepe oći, ruke, usta, zgodna, preljepa, zanimljiva… i ostali komplimenti padaju… Nekako me to zabavlja…
Nakon 3 kremice, njuškanja još 5… polako mi dojadilo… Pozdravljam moju prezentatoricu. Je slatka je bila… al nije moj tip. Previše nježna i skvićava za moj ukus… Vjerovatno bi me nanervirala u prvi sat vremena poznanstva…

Odlućujem skratiti dan i krećem pravac “Mens shopa”… Na putu dolje ni manje ni više skontam da su mi iza leđa ona ćetvorica frajera što su se udvarali onoj drugoj prodavaćici…

“…ej ćovjeće kak je dobra!!” – priluškujem njihov razgovor u prolazu…
“… ma skroz se mala pali na mene”
“Je totalno… mogo bi je pokupiti kad oš…”
“Si joj vidio guzicu?… Mrak”
“I cice, i cice jesi vidio?”
“Ma bomba”
“Totalno je pala na mene! Moraću je uzeti…”

Sad mi već pomalo smješno sve ovo jer sam nekako sa strane vidio o kakvoj se curi radi… Onak osrednja, ništa posebno… i da budem iskren nije ih baš nešto posebno fermala… al ajd, nek se momci vesele…

“… Ma je, mala je zakon… si joj uzeo broj?”
“Nisam, ali otiću kasnije gore i uzeti njen broj”
“Jel imaš kredita na mobitelu da je nazoveš?”
“Nemam, al posudiću mobitel od nekog… Imaš ti kredita?”
“Imam nešto sitno, ali sutra će mi mama dati pa ubacim…”

E kad sam ovo ćuo prasnio sam u smjeh… moro sam se okreniti da vidim koliko stari likovi izgledaju… Na žalost svima bih dao između 18 i 23 godina… žalosno…

Odmah mi je bilo jasno u ćemu griješim… ja nemam dovoljno entuzijazma kao oni… Nisam toliko nabrijan.. i da budem iskren… nemam mamu da mi plati bonove za telefon!!!

Odlućujem se makniti od njih da ne bi slućajno neko pomislio da sam s njima u društvu, jer zaista… sramota bi bilo… nekome…

Britvica – stiže za koji dan…
A krema za ruke… već je imam