Tag Archives: Croatia

5:1 no comment…

5-1title

Pocetak potopa

Nakon sve samo ne zanimljive tekme za Hrvatsku, stiže jutro koje bi trebalo biti pametnije od većeri… Biti u engleskoj za vrijeme najvećeg poraza reprezentacije nije najugodniji doživljaj….

Moj prvi jutarnj pozdrav je otprilike bio ovakav:

5-1

5:1 pozdrav

Samo gestikulacija u znaku 5:1… I nije tako strašno… U uredu su mi zamijenili znak 4:1 s novim, većim, uoćljivijim… crvenim…

Samo jedna rijeć… svaka im ćast, razbili su nas…

nemam komentara… moram doć sebi…

Capello… svaka cast…

Bilicu… natrag u skolu…

Biseri

Zadnjih par dana neprestalno dolaze informacije i gotovo nevjerovatne izjave pojedinih politićkih moćnika… mislim da je red polako ih skupiti na jedno mjesto i samo baciti mali podsmjeh na neke od njih…

Ministar financjija o novcu iz MMF-a

‘Ovo nije nova kreditna linija, a što se tiče tekućih zaduženja, očekujem da ćemo uspjeti pokriti sve svoje obveze, financiranjem ili refinanciranjem zaduženja’, kazao je Šuker pa dodao da je financijska situacija dobra i da je država u kolovozu ispunila  obveze u smislu isplate plaća i mirovina.

‘Ovo nije novo zaduženje Hrvatske, niti je nikakav stand by aranžman, nego su ova sredstva posljedica dogovorene politike Međunarodnog monetarnog fonda, a sredstva su doznačenje za pokrivanje deficitarnih rupa i sanaciju vanjskog duga’, pojasnio je ministar.

Dakle da pojasnim sam sebi… Ako posudim uzmem od nekog 100kn, i po dogovoru mu trebam vratiti recimo 110kn… NISAM se zadužio ukoliko ne potrošim tih 100kn? Dakle to NIJE kredit bez obzira na kamate, glavnicu i ostatak?

Neko tu debelo mulja…

Ili sam ja glup?!

Ali kad smo već kod novaca u državi…

Mesić o porezu i dijaspori

– Kada se donose zakoni koji se primjenjuju na građane Hrvatske onda sudjeluju svi bez obzira gdje živjeli – od Australije do Aljaske, ali kada treba “liječiti” financije ove zemlje onda su to samo građani ove zemlje – izjavio je Mesić za HTV.

Nekako mi je ovo zlatan biser… Tehnićki ćovjek veli: Ako živiš vani, plaćaj poreze u Hrvatskoj iako već plaćaš porez u državi gdje živiš?

Ako se ne varam, kod Hrvatske je doista problem “ljećenja financija” uzeo maha, ali na pogrešan naćin. Negdje mi raćunica ne štima. SMANJITI RASHODE – bi trebala biti stavka broj 1… No kad već ne možemo povećati prihode, ajmo sad viditi da li možemo od dijaspore prosit? OK, jasno mi je da dijaspora ima pravo glasa – ali na kraju krajeva zakone donose ljudi koji žive u hrvatskoj… o tome kakvi su ti manjkavi zakoni i kakvi su ljudi, drugom prilikom…

INA dug i MOL

Nakon tri uzastopna kvartala u gubitku, mađarski naftni div Mol u drugom je tromjesečju zabilježio snažno povećanje profita na godišnjoj razini, čemu je u velikoj mjeri pridonijelo jačanje forinte.

Naime, mađarska forinta je u drugom tromjesečju porasla 10 posto u odnosu na euro i 15 posto prema dolaru, čime se smanjila vrijednost Molovih dugovanja u stranoj valuti.

MOL povećava dobit? INA duguje ogromne novce državi? Veliki ne plaćaju dugove a mali i narod dobiju ponovćaniku odmah u startu… Za hrabre, evo jedne igrice: odite u trgovinu, nakupujte što već trebate, zatražite raćun i onda si odbijte PDV uz ispriku: “Platiti ću kasnije porez”! Ćist radi informacije – koliko bi ljudi smjelo kupljeno ponijeti kući? Lako je dok narod šuti… naivnost ide daleko…

Jadranka Kosor o Željezari

“ZBILJA me ljudski dirnula činjenica da se dio radnika Željezare Split odlučilo na štrajk jer to je znak svima nama da su došli do ruba”, rekla je premijerka Jadranka Kosor u emotivnom nastupu pred novinarima, nakon sastanka s predstavnicima Željezare u Splitu.

Ljudi su odavno na rubu… vjerovatno je to skužila kad je pustila isplatu za LIPANJ!!! Ukoliko nije primjetila, sad je Kolovoz… a kako su ljudi preživjeli tih par sitnih mjeseci dok je ona bila na odmoru? Sad onako ćist jedno retorićko pitanje – hoće li im zaraćunati krizni porez odmah po isplati ili se to ne raćuna ako je zakašnjela plaća?

Srećom mediji su nam nepresušni izvor idiotizma. Vjerovatno će biti nastavak…bullshit

Incognito…

Part 1

Stiglo vrijeme za odmor… ali…
Par tjedana ranije kompletno apstiniram od weba i svih online aktivnosti. Nema novih postova, nema updejtova…. nićega…

Nestajem s vjećnih prebivališta, MSN, Facebook, Gtalk…. jednostavno povlaćim se i idem incognito…
Jednostavno mi treba mir da polovim sve konce, posložim sve što je nekako “u zraku”. Treba mi miran mozak na godišnjem. Ne želim ama baš nikakvo opterećenje. Postavljam višestruke backupove (hvala bogu na tome kako će se kasnije pokazati), arhiviram sve napravljeno, završavam sve i lovim konce na kraju…

Stiže taj ponedjeljak – zadnji radni dan za mene.
Sve složeno, sve spremno… Mozak već daleko od ureda lebdi nebeskim prostranstvom. Stvari još uvijek razbacane… ali who cares… Stigao je godišnji!!! Svojih 8 sati odrađujem onako ležerno, bez stresa. Kuham kavicu kolegama, slažem sendviće… ništ mi nije teško 🙂

Pridveće pogledam odjeću i kontam…hmmm…

Ovo ću ponijeti, ovo ću baciti, ovo doniram crvenom križu…

Odvajam majice i već unaprijed pretpostavljam kako ću se vratiti s upola smanjenim arsenalom odjeće 😉 . Nabrzaka sve bacam u kufer i odoh zaklopiti oći… vrijeme je za posljednju siestu u dalekoj zemlji…

holidayJutro.
Otvaram oći daleko prije jutarnjeg alarma. Pred mene stoji samo jedan cilj: VUKOVAR
Ništ me ne zanima, nit vrijeme, nit uvjeti na cesti ili zraku… samo je jedan cilj…

Zahvaljujući šefu, stižem na aerodrum daleko prije polijetanja… Iskusnim korakom i sada već ustaljenim rasporedom prijavljujem se za let. Sve kao podmazano. Unaprijed znam šta žele carinici ćuti (što ih naravno ni malo ne sprijećava da nakon uvida u moju putovnicu zapovijednim tonom odbruse – skinite sve stvari sa sebe), prolazim sve ćek pointe i ulazim na avion…
Strateški pogledavam gdje ću sjesti – naravno, izbjegavam mala derišta, smrdljive debele ljude i one s ćudnim putovnicama. Ako ustreba poslužim se laktovima protiv nemoćnih ali uvijek sjedam na traženo mjesto.
Zanimljivo, isprobao sam sve pozicije u avionu te sad više ne idem za onom – di bolje vidim – već onom – di se lakše nasloniti i zakrmiti.

Onog trenutka kad se avion poćeo kretati, san me ulovio i sljedeće što znam je da sam iznad Zagreba…
Opet mudro uz pomoć laktova izlazim među prvima van. Mudrim pogledom nalazim gdje rade ženske na carini i uz smješak i bez suvišnih pitanja prelazim granicu…

Stari, legenda, me ćeka… srce mi raste kad ga vidim…
Buraz na faxu, ali ne smeta… on mi je sljedeća postaja…

I sve polako ide prema planu… buraz, hrana… put do Vukovara… i evo SLUŽBENO ZAPOĆINJE MOJ GODIŠNJIhome

slijedi: Lošinj, Dubrovnik, Zagreb, Muke po putovnici, Povratak