Prije dva dana šef je uzimao mlijeko iz hladnjaka i evo kako se on toga sjeća:

“Otvorio sam hladnjak i posegnio da dohvatim vrć s mlijekom. Znam da je vrć bio sasvim ispravan i da nije nikada bilo problema sa njim! To je jedan od onih staklenih vrćeva… Dakle, uzmem vrć za rukohvat, podignem ga i najednom iz ćista mira staklo se raspukne i mlijeko se raspe po podu, hladnjaku i svemu u blizini! Prva misao mi je bila – garant je rućka popustila. Međutim, rućka se još uvijek nalazila na staklu!?!”

Okej… pomalo zbunjujuće. Kontam da je šef možd zveknio vrćem negdje pa neće priznat… No ono što slijedi me komplet zbunilo!!
Događaj broj 2.
Nema par dana, spremaćica briše prašinu, usisava i najednom evo nje onako zbunjene.

“Imam jedan problem”

Naime da objasnim… evo slike onoga što smo zatekli na stolu:

Vaza na stolu, sasvim obićna… međutim svuda okolo voda. Spremaćica kaže :

“Brisala sam stol i vidim neku vodu. Znam da sam obrisala sve, pomjerila vazu, obrisala stol… Par minuta kasnije stol je opet mokar!?!”

A ništa, idemo vidit o ćemu je rijeć. Šef uhvati vazu, podigne je i evo što imamo vidit:

Dno vaze samo od sebe odvojeno od ostatka!?!? Nikakvi komadići stakla, samo rez i fajrunt!? Da bude stvar zanimljivija, šef se poreže po prstu… i eto… “Bob” uzima svoju prvu krv…

No, Bob kakav je je, uvijek nešto novo smisli… (prekljuće nam riknila jedna grafićka kartica, dva monitora poćela prikazivati crtice i tako dalje…)

Za sada… još jedna slikica… za Bob-a

Jedno od sljedecih zapisanih vidjenja kako svjedoci pricaju:
Alan, jedan od suradnika prica:

“Bilo je to onda dok su uredi firme bili na suprotnoj strani kuce. Normalan radni dan kao i svaki drugi… Tamo negdje oko 11 sati prije podne kao i svaki dan krenem u kuhinju da slozim kavu. Nesto onako zamisljeno i s bocom mljeka u rukama ulazim u kuhinju. U hodu onako ne gledam direktno ispred sebe vec onako vise u pod. Znam da ulazim u kuhinju i nema nikoga nikoga. Ukljucim kuhalo i okrecem se da uzmem kavu s police. Koliko se sjecam, okrecem se i u kutu kuhinje gdje se i danas nalaze stara vrata stoji silueta neka onako kao u magli! Srce mi je stalo!!! Ne znam koliko sam dugo gledao u siluetu, ali sef je usao u kuhinju i trgnuo me!”

Sef se nadovezuje na njegovu pricu:

“Koliko se ja sjecam, usao sam u kuhinju jer Alan nije dosao neko vrijeme pa sam proio di je. Nikoga nije bilo u kuhinji, ali Alan je bio kompletno blijed i zurio je u stara ulazna vrata kao da gleda u nesto.”

Spooky… al ko zna… necem suditi o nicemu…
Sljedeca prica je ponovo vezana za kuhinju…
Vlasnik kuce prica:

“Normalno smo pripremali nedjeljni rucak… Sve uobicajeno… Citava obitelj sjeda u blagavaonicu i onako malo pricamo dok se rucak ne zavrsi. U jednom trenutku svi sjedimo za stolom i kuhinja je ostavljena bez ikakvog nadzora. Najednom EXPLOZIJA!!! Zvuk explozije nam para usi i svi smo se doslovce trgli. Ulazim u kuhinju da vidim o cemu je rijec kad ono imam sta viditi. Nova pecnica koju smo uzeli samo tjedan dana ranije, sva citava osim stakla na prednjem dijelu. Staklo doslovce rasprseno u prah! Sto je najcudnije, komadici stakla su se nalazili na vrhu pecnice, pa cak i iza nje!! Ono sto je zapravo bilo najcudnije od svega je to da temperatura unutar pecnice uopce nije bila visoka niti topla. Stovise, meso unutra uopce nije bilo peceno!?”

Dakle, kao sto sam jednom ranije rekao.. “Bob” ocito ne voli struju
Sljedece sto imam zapisano je iz nedavnih dana…
Vlasnik kuce prica:

“Kao vecinom sjedimo i gledamo film na TV-u… Normalno ugodno vece, mrak vani, vedro… Nema oblaka, nema kise, nema vjetra… i najednom neke sjenu hodaju ispred prozora? Doslovce, samo sjene bez ikakvog tijela… Dizem se da bolje pogledam i svaki put kad direktno gledam u izvor sjene, sjene nestanu!?!”

Ovo sam zapravo cuo od vise ljudi… brrrrrr….
Jucer se isto dogodilo nesto sasvim cudno… no to sam sliko i to je tema za sljedeci post…

Prije nekog vremena sam pisao o mom prijateljskom duhu Bob-u. Ime mu je onako dano od milja jer et… valjd je stidljiv.

Da podsjetimo, Bob je onaj napasnik što mi uporno ruši rućnik s vješalice i što je otvorio vrata od tavana da se šef zvekne. I tako danas šef gledo oglase što sam linko na svojoj stranici i pita on mene – Šta ti to piše?

Ukratko mu objašnjavam da je post o njegovoj prićici s bliskim susretom s tavanskim vratima.

I jedna stvar vodi drugoj i kreće prića o Bob-u i njegovim nestašlucima. Na sreću zapisao sam ih na komad papira i evo da krenem…

Davnih dana dok je šef kupio kuću događale su se manje više bizarne stvari. Jedna od onih što mu je duboko ostala u sjećanju je sljedeća:

Na prilazu kući je postojala jedna stara lampa. Starinska, zatvorena, od vremena komplet zahrđala i gotovo ju je bilo nemoguće otvoriti da bi se zamjenila žarulja unutra. Toliko je upekla da sam odlućio ostaviti je takvu kakva je i kad dođe crijeme ugraditi sasvim novu…

Nakon nekog vremena, žarulja je crkla… Otišao sam provjeriti o ćemu se radi i odlućujem da je zamjenim  ujutro.

Sljedeće jutro dolazim do lampe i pokušavam je otvoriti. Nekako uz primjenu dosta sile, ulja i napora uspjevam razvaliti zahrđala vrata. I onda vidim nešto što mi ni dan danas nije jasno!?!?

- Žarulja je bila odvrnuta i položena sa strane unutar lampe!!

Zanimljiva prića u svakom slućaju… ali nije zadnja…

Sljedeća prićica koja isplivala na svjetlo dana je sljedeća:

Bivša žena je radila u sobi preko puta tvoje. Nešto je radila neki izvještaj i najednom se kompjuter iskljućio. Prvo smo pomislili da je nestalo struje i pogledom na osiguraće, ustanovimo da je sve u redu… Sljedeća misao je bila da je kompjuter crknio…

I onda, smo odmaknuli stol (Stari masivni – težak za micanje) i imali smo šta viditi – Komplet utićnica je bila iščupana iz zida!

Normala, odma sam reko da je garant nogama il nećime zapela pa istrgnila utićnicu. No Šef veli da je bilo nemoguće istrgnit utićnicu baš tako, i to pogotovo na takvom položaju iza stola…

Naravno, kad priće krenu onda se nastavljaju… Sutra sljedeće dvije iz “Bob’s Chronicles”… I preksutra… povijest kuće…

Sav pospan jutros, silazim niz stepenice i vucem se do kuhinje. Miris tosta me razbudjuje… mmmm… I evo stize sef…
Skockan, odijelo, kosulja, kravata, naocale – ide lik na neki sastanak vezano za neki mega fensi skupi artefakt il tak nest. Al na celu velika masnica i otekotina u nastajanju

Normala, odma meni izlece: “Sefe, jel to da privuces paznju ili sta?”
“Ne pitaj! Nece vjerovati sto se dogodilo!”
“Probaj… Ipak sam ja onaj koji ima Bob-a u sobi…”
“Izgleda da si u pravu za Bob-a.” – Iznenadjuje me s odgovorom i nastavlja opis sto mu se dogodilo…

“Rano jutros, bilo je oko 5 sati, idem na WC. Najednom BUM!!! Nesto me opali po sred glave! Prva misao je – provalnik – mora da me opalio s necim. Od udarca padam na pod… Kad mi se malo razbistrilo, gledam okolo i napipam salter, upalim svjetlo i imam sta viditi… Vrata za tavan vise spustena s stropa! Mora da sam udario glavom u njih na putu za WC.”

Odmah se opalim smijati onako od srca… Mislim zaista… da mi je to bilo snimiti
Doduse, imali smo jos raspravu o tome kako je zaista neobicno da su se ta vrata otvorila jer zaista – ima kuka koja ih drzi i skoro je nemoguce da se otvore sama od sebe

I et… Bob strikes again…