Pocetak potopa

Nakon sve samo ne zanimljive tekme za Hrvatsku, stiže jutro koje bi trebalo biti pametnije od većeri… Biti u engleskoj za vrijeme najvećeg poraza reprezentacije nije najugodniji doživljaj….

Moj prvi jutarnj pozdrav je otprilike bio ovakav:

5:1 pozdrav

Samo gestikulacija u znaku 5:1… I nije tako strašno… U uredu su mi zamijenili znak 4:1 s novim, većim, uoćljivijim… crvenim…

Samo jedna rijeć… svaka im ćast, razbili su nas…

nemam komentara… moram doć sebi…

Capello… svaka cast…

Bilicu… natrag u skolu…

“Odakle si?”
“Novi si tu?” – iako je u mjesec dana nijednom nisam vidio – tuka!

I ond još poćne dahtati dok trći… – za popizditi! Normala, ne prestaje ni tu… već i dalje pokušava neku konverzaciju!! E sad mi već polako puca film… i ond mi sine… idem je onako hladno otkaćit!

“A ti to vježbaš poslije trudnoće ili?”

BINGO! Odma je zaćepila i fala bogu ošla na drugi kraj. Sirota mora da se uvrijedila… Onak, nisam ja kriv što je naporna

Aj kad sam već u štimungu se smijati na tuđi raćun… MORAM spomenuti lika koji redovito dolazi svaki dan. Lik sam po sebi komplet nezanimljiv. Onak neki poljak ili tako nešto, malkice preufuran u sve vježbanje (grimase na licu, pretjerano puhanje, silovanje svih sprava etc.)… Ono što ga uvijek izdvaja od ostalih je njegova odjeća! Rijeći su suvišne a slika govori sve:

POGREŠNOOOOOOO!!!
Normala uvijek se odvalim smijat (zadnji put na glas tak da sam reeeecimo pretjero)…

Ond ima još zanimljivih likova tipa:
(ajd dobro ne baš tako al eto nešto u ovom stilu:
Lik ima frickin sise!!

Da bude još jaća fora onak skoro je 2m visok. Napucan stereoidima! (Kak znam da je na stereoidima… paaaaa… lik radi istu vježbu ko ja i uzme utege od 4kg – ja 8kg… i lik se poćne trest nakon par minuta)

Sve u svemu zanimljiva plejada likova… i svi me oni nekak nasmiju… a oni koji me ne nasmiju već samo ćine život ugodnijim… e pa oni su nešt poput ovoga:

Taman poslije rućka sve puno mladih cura u fitnessu! Milina za oći… No kak sam se namjerio prvo posložiti svoje zdravlje a tek ond krenuti uništavati tuđe… nabijem si slušalice u uši i krenem s svojom dnevnom dozom…

Onak u ritmovima mjuze (memo sebi – kupiti mp3 player onaj mali s klipom) vježbam svoje i usput gledam sve te cure… Sve sirote pretjeruju s vježbom samo za bolju liniju… Pohvalno nema šta. Dok je njih ljepih i utegnutih men’ će fitness bit zabavan

Na zidu i na ulazu već vidim postavljeni panoi za Valentinovo. Ove godine hvala bogu nemam “Valentinovo” problema (memo sebi – kupiti si nove tenisice, majice (već kupljeno) i trenerku od ušteđene love za valentinovo). Nema brige oko poklona, cvijeća i ostalih komercijalnih gluposti. Komplet se posvećujem sebi i svom egu ove godine . Dakle, izvešću sebe negdje na neku hedonistićku većeru, po mogućnosti neki dobar akcijski film i kupiti sebi neke sitnice! Najbolje Valentinovo dosad – stress free

Završavam laganini s vježbom i sad već polako zujim okolo…
“Bok…, mogu li ja?” – jedan od onih komada ćiju sam stražnjicu odmjeravo prije par minuta stiže na jednu od sprava na kojima sam radio…
“Naravno…” – Polusmješak na licu, polako se mićem iz polunaslonjenog položaja držeći u ruci bocu vode u ruci…
“Ti si novi ovdje?” – pita ona
“Novi?” – opet bacam svoj nezainteresiran sam štih…
“Da, nisam te vidjela ovdje?”
“Vjerovatno nismo ovdje u isto vrijeme” – i dalje polako pijuckam vodicu…
“Da, ja sam ovdje 3 puta tjedno” – Smanjuje težinu i kreće s svojom serijom..
“Aha, ja skoro svaki dan… uvećer… danas sam došao ranije za promjenu” – Odmjeravam joj liniju dok je pod opterećenjem… (damn… ova je bome izvježbana)
Cura odrađuje svoju seriju a ja sjedam na sljedeću spravu onako ćist da odmorim… Ona završava i evo nje opet…
“Erm… jel mogu ja?”
“Pa sad, jel me misliš tjerat sa svake sprave ili ti to samo današnja šema?”
“Ma nee… imam svoju rutinu, a ti ionako ne radiš ništa…” – opet smanjuje težinu i kreće s vježbama…
“Aham… dosta mi za danas… vidimo se sljedeći put…” – i odoh prije nego ona uspjeva išta reći. Neda mi se ćekat na sljedećoj spravi i nekako nisam raspoložen za ćavrljanje. Ionako mi se neda niš prije valentinova

Tuš, auto i pravac kući!

“Daniel… ideš samnom!”
“Di šefe?”
“Ma, idemo na većeru kod jednog mog starog prijatelja, a ti i ona (njegova ženska) onako “podsjetite” me da moramo ići kući…” – Objašnjava on…

Nije greda… biće hrane. Što se mene tiće može. Pomalo umoran oblaćim se i odosmo…
Stižemo pred neku kuću, onak klasićno engleske gradnje… šef zvoni na vrata…
Vrata se otvaraju i izlazi lik s bradicom. Pozdravljaju se njih dva i ulazimo unutra…
DAAAAAAAAAAAAMMMMMNNNNNNNNNNNN!!!!!!!!

Miris Trave me opali odmah!
Opet neki napušeni – prođe mi kroz glavu…

Sjedamo za stol… a njih jedno 10 već za stolom. Nas 3 i eto sad već pomalo gužva. Sve ono uredno, hranica na stol… pećenje, prilozi… sve super… Malo prićice i opet me preimenuju al ovaj put u Dan.
“Dan odakle si”
“Šta ima u hrvatskoj”
…
..
i redaju se prića i zezancija i ond šef veli…
“On niti ne puši, niti pije, ne drogira se i sad je krenio u fitness – pravi primjer zdrave osobe!”
Super… još će me svecom proglasiti!

I onda kreće…
Otvaraju prozor i poćnu rolati đointove! I to ne male… već onak jebeno 10cm duge! I to ne jedan već nji 4 rolaju odjednom svako sam sebi!!?!
Šef se nagne i šapne mi – “Sad ti je jasno zašto sam poveo vas dvoje sa sobom… da me izvućete odavdje!!!”
Ćitava obitelj kolektivno puši?! Bacaju spiku i šeme o nekom poslu s autima i albanijom?!? mozak im valjd komplet spaljen jer oćito nemaju pojma o ćemu govore.

Jedna stvar što cijenim je to što nijednom nisu forsirali niti nudili travu nama trima. Oni puše, mi ih gledamo i slušamo kako valjaju gluposti…
“Koliko ja popušim…” – kreće Ludi toni kak ga zovu – “… moro sam poćeti uzgajati vlastitu marihuanu! Imam je u bašti a susjedi su mi policajac, sudac i istražni sudac!!!”

I tako jedno 45 minuta…
Mene već glava zabolila… (I još me boli…) Pasivno sam se napušio!

Napokon nešto smuljamo i mićemo se iz te kuće…

U životu sam vidio svakakvih droga i konzumenata… ali ovi šiju sve. Komplet obitelj od njih 10 puše onako svi zajedno. Naknadno saznajem da se striktno drže samo trave i nićega drugog!

Fuck…. moram si mozak razbistriti…

Momak mi je kao što sam ranije spomenio napravio “Plan” po kojem bi se trebao pridržavati što, kada i kako vježbati u fitness klubu. Prvi dan – junaćki odrađujem sve kako spada, pa ćak i malkice dodajem… jer znam valjd ja koliko mogu… Klasika muški ego trip…

Posljedica je uobićajeno neka upala mišića i slićno. Ali neeeeeeeeee – Ne boli to mene, neeeee… – Osim možda malkice danas dok sam moro slikati neke kovanice i kad me prvi put leđa uklještila. Da bude još zanimljivije i foto aparat najednom dobio valjd na kilaži…

No naivno eto kontam – Proće to ćim se zagrijem…

Poslije posla, opet opremica i sad već majstorski nalazim redom: parkirno mjesto, svlaćionu, slobodni ormarić, i poziciju na ergometru odakle vidim sve one fine komade na tae-bo satu…

Navrnijo ja ko mutav navlaćit ona “vesla” (ergometar je ono što simulira veslanje) jer taman pored mene evo neka ženska – Ma nećeš ti brže od mene… – Sivonja navuko skoro duplo brži tempo od nje i onak sam krajićkom oka pratim kolko mi još vremena ostalo…

pobjedonosno završvam poćetni dio i vidi vraga… ona upala ko da je nestala

I sve to ljepo i uredno dok nisam došo do jednog trenutka di mi leđa otkazuju bilo kakvi oblik poslušnosti! Ja bi – leđa neće. I kreće mazga sama protiv sebe.

Da ne dužim – leđa su pobijedila i et me sada… trpi mulac svoje greške…

Upala je pokucala na vrata…

nemam rijeći…

…

..

.

najebo sam!