Category Archives: Photo

I saw the picture of…

Post za Musku populaciju

Vrijeme je napisati post za mušku populaciju. No, kako mi normalni muški razumijemo jedni druge u puno manje rijeći od žena… dovoljno je onako laganini se pogledat, šakom u rame i sve jasno…

Stog razloga i ovaj post ide sasvim kratko s rijećima.

Kao prvo, slućajnim naletom na ovaj komad, stavljam je na prvo mjesto. Ćista desetka!deamn fine

Za sljedeću sliku nisu potrebni komentari…
mmm

A vezano za ženske dekolteje ću samo reć jedno: ako je izloženo – treba vidjeti!
cleveage

I za kraj… jedan viralni video… Navodno djeca vide nešto drugo… ja sam izgleda zaglibio 😀

Kao što rekoh… držim post kratak ali sladak…
Toliko o PG13 rejtingu bloga 😛

Pic post

Red je ubaciti koji Pic Post. Za poćetak, ovaj post nema logike niti redosljedsa ali kog briga??
Za poćetak stavljam sliku par vremešnih komada… ali doslovce KOMADA!!! Sve ove dame na slikama su cca 50 ljeta stare. Kako to znam? – paaaaa recimo da sam uspio krajem oka proćitati text vezan uz sliku gdje veli da je ovo bilo u Las Vegasu održano… u svakom slućaju neke od ovih imaju bolja tjela od dvadesetogodišnjakinja!!!
miss-50-years-old-las-vegas-1-1

E ovaj ljubimac zaista ima muda!!! Respect!!!

brave-dog-489

Volim avione i ev jedna cool slika:

smokin-hot-jet-4393

Još jedna nekak cool slika…. Ne znam zašto.

wind-095

Za sljedeću imam samo komentar na kraju…

djmh-jesususeme

……………………………………..________
………………………………,.-‘”……………….“~.,
………………………..,.-”……………………………..“-.,
…………………….,/………………………………………..”:,
…………………,?………………………………………………\,
………………./…………………………………………………..,}
……………../………………………………………………,:`^`..}
……………/……………………………………………,:”………/
…………..?…..__…………………………………..:`………../
…………./__.(…..“~-,_…………………………,:`………./
………../(_….”~,_……..“~,_………………..,:`…….._/
……….{.._$;_……”=,_…….“-,_…….,.-~-,},.~”;/….}
………..((…..*~_…….”=-._……“;,,./`…./”…………../
…,,,___.\`~,……“~.,………………..`…..}…………../
…………(….`=-,,…….`……………………(……;_,,-”
…………/.`~,……`-………………………….\……/\
………….\`~.*-,……………………………….|,./…..\,__
,,_……….}.>-._\……………………………..|…………..`=~-,
…..`=~-,_\_……`\,……………………………\
……………….`=~-,,.\,………………………….\
…………………………..`:,,………………………`\…………..__
……………………………….`=-,……………….,%`–==“
…………………………………._\……….._,-%…….`\
……………………………..,<`.._|_,-&“…………….`\

Update za one koji ne kontaju gornje linije 😀

Small things

Bacam okladu da svi koji imaju nadređene iznad sebe garant mogu nešto prigovoriti i spoćitovati… Doduše, ne sumnjam da bi ama baš svatko mogao naći barem par primjera nesposobnosti, loših odluka i slićnih majmunarija. Ovaj sljedeći zapis – nije jedan od tih…

U prošlosti sam nailazio na ćudne odluke šefova – tvrdoglavost, inzistiranje na pogrešnim stvarima i doslovce nisam mogao napraviti ništa. Doista frustrirajuća situacija!

Ovaj put, situacija je malo drukćija…

Situacija br 1: Ne tako davno, za vrijeme šefovog ljetovanja uspio sam skršiti neku staru vikinšku ogrlicu (za neupućene, radim dosta s antikvitetima i uglavnom su to skupocjene stvari). Oćekivao sam neku vrstu penala… a na kraju – ništ. Samo jedno – OK je! Dapaće, još me pohvalio kako smo držali firmu na okupu sve to vrijeme…

Situacija br 2: Egipatske shabti figurice. Jedna od njih mi doslovce iskliznila iz ruke i naravno ošla u 3 p….. m…..

oh yeah... i am clumsy

oh yeah... i am clumsy

Situacija br 3: Ming dinastija konj. Nešto idem ubaciti u koš za smeće i nit manje nit više trknem konj na podu. Taman onak fino oćišćenog od blata i sranja (lik je proveo 3 sata ćisteći ga prije tog)

Puko dritto po sredini

Puko dritto po sredini

I osto skraćen za dužinu glave

I osto skraćen za dužinu glave

Swell…. zaista imam talent za izabrati skuplje stvari u kolekciji. No moj šef i ovaj put rekao – događa se! Zaista, respect!!!

(nemojte slućajno pomislit da ja sad gunđam jer moro bi radit mjesecima da ovo otplatim)…

No ni te moje smotanosti i njegova smirenost na njih nije toliko fascinantna. Ono što me zaista danas dojmilo je sljedeći razgovor:

“D., trebam ti nešto reći”

“Pucaj”

“Prije, davnih dana sam surađivao s likom koji se zove Milan…”

Tu napravi onako pauzu znaćajnu i vidim da promatra moju reakciju.

“On je iz Srbije, a znam da ih ti ne voliš zbog toga što ti se dogodilo u prošlosti s njima i tvojom obitelji…”

Vidim na šta cilja i odmah mu skraćujem muku:

“Ne brini, posao je posao, tu me ne dira previše nacionalnost. Štoviše, ukoliko možemo odraditi dobar posao i zaraditi nešto extra, ja sam uvijek za!”

Vidim da mu pada kamen s srca… Nastavljamo razgovor o tom poslu kroz skroz opušteni ton… Naime, njega brine kako ću reagirati. U principu, ima poštovanja prema meni i radije je pita za mišljenje nego li je ode i odradi svoj dio posla. Ono što zaista cijenim kod šefa je što on zaista prihvaća moje konstruktivne savjete. Ne odbacuje kritike, primjenjuje pozitivno i može se s njim normalno razgovarati…

Doista, nekad ima posla preko glave, i doista nekad pomislim da mi je klon potreba a ne zajebancija… ali što jest jest… ovo je dosad najzdravije radno okruženje u kojem sam ikada bio…

U svakom slućaju, dojmilo me se njegovo razmišljanje…

p.s. da ne bi pomislili da se ovim postom uvlaćim šefu u šupak – ne govori hrvatski, a translatori ne kontaju moj stil  pisanja 😉

The end of fun?

Part 12 – The Final

Zadnji dan boravka u Dubrovniku… Zapravo, ovo nam je onako bonus dan jer iz vedra neba nam palo na pamet ostat još malkice. Ipak treba putovat nazad uz tu “Silnu policiju po Bosni”, pa red je da se opustimo i onak odmorimo pred put…

Ranim jutrom obavezno inkriminirajuće slikanje nevinih uspavanih dušica:

Uspavana ljep... ovaj, princ...

Uspavana ljep... ovaj, princ...

Spuštamo se na plažu malo kasnije, promotrimo okolinu i obavezno natezanje i odmjeravanje snaga. Ovaj put i Seniora uvlaćimo u igru, ali taj se ne zeza… odma mi buraza markira po drugoj strani vrata!?

I druga ogrebotina...

I druga ogrebotina...

Dan prolazi ugodno u ritmu kupanje – odmor – kupanje – odmor… Umjesto poštenog rućka u kljun ubacujemo neke hamburgere, hot-dogove i pomfrije. Nekako rućak ne sjeda najbolje al ajd, ne mogu se potužit da nije bilo dost. Ipak su nas one silne plate razmazile…

Kako je zadnji dan na obali vrijeme je za Baywatch trenutak…

ooops... ne taj trenutak...

ooops... ne taj trenutak...

Blue Baywatch

Blue Baywatch

Mitch Buchanon - without hair

Mitch Buchanon - without hair

Starog opet oćaravaju sjene i grane u pokretu što zaista moram ovjekovjećiti…

Jel budan il spava??

Jel budan il spava??

Kao posljedica ovih dana uživancije, meni je ruka PREGORILA, a burazu se crvenilo ugodno proširilo preko glave, ramena…

Red devil

Red devil

Plan je da krenemo uvećer, odnosno poslije ponoći tako da nam ostaje vremena za spustiti se u grad, još jednom pozdraviti vlasnike restorana Posat, zahvaliti im se na gostoprimstvu i još jednom za kraj viditi Dubrovnik i stare zidine…

Vlasnici restorana nas ugodno iznenađuju s buteljom vina… i naravno jedna zajednićka fotka:

Grupna fotka... ahhhh te plate....

Grupna fotka... ahhhh te plate....

Kako treba krenuti na put, umor prevladava i odluka je sljedeća… kratka šetnjica gradom…

Zjapim... po obicaju...

Zjapim... po obicaju...

Naravno, kratka šetnjica se pretvara u šetnju do poslije ponoći. Za kraj, buraz zauzima pozu za slikanje da ipak ovjekovjećimo taj trenutak…

The MAN!!

The MAN!!

Zadnji đir gradskim prijevozom i stižemo kući. Ubacujemo stvari u auto, ko fol zatvorim oko i oko 2 ujutro krećemo na put…

Put Nazad

Pozdrav s majkom koja ostaje u Dubrovniku. Provjera auta, gume, voda, ulje.

Problem br 1: Pokazuje da je ulje ispod minimale
Problem br 2: Stari nije kupio dodatnu litru
Problem br 3: Ruta kojom ćemo ići

Prvo frka jer je stari bio zadužen za potrošne materijale, drugo kratki živci u obojice i naravno kreće svađa…
Sve bi to bilo u redu da je auto stajao parkiran na ravnoj podlogi, a ne na uzbrdici/nizbrdici pa ona šipka za nivo ulja pokazuje pogrešno… Tu nekako padne odluka da idemo nazad preko Mostara zbog benzinskih (koje usput nigdje ne rade oko 3 ujutro u dužini od skoro 80km)…

Prepiranje, prebacivanje krivice, ljutnja… I sva frka nestaje odmah nakon nalaska benzinske postaje!?!?

Stari se odmah na zadnjem sjedištu baca u san pravednika, a buraz onako umoran jedva oći drži otvorene… Par sati kasnije, mjenjaju se njih dvojica za sjedeći pložaj “da meni prave društvo”…

Zar je potrebo reći da je buraz utonio u san isti trenutak, a stari samo par trenutaka kasnije??

I tako, mrtvo doba noći, vožnja kroz Bosnu gdje srećom i policija spava… (osim moooožd onih kamera na onom batrljku od auto ceste.. no o tome ako dođe ćestitka)

Na kraju, poslije Sarajeva me lovi umor i prepuštam starom vožnju… Sat i pol kasnije, “naspavan i odmoran”, ponovo se lovim volana i završna etapa do Vukovara!!!

We are back… i ja sam pre umoran…

Slijedi: Video post, I muke po putovnici….

Morske ljepote

Part 11

Proteklo veće u gradu je onako bilo fizićki zahtjevno i jedan ljepi san sve to fino izljećio. Novi dan, znaći nove pobjede i nove gluposti… Ako se ne varam, ovo je jedan od rijetkih dana gdje na plažu stižemo prije podneva. Dolazak i odma ulov jednog mjesta u debelom hladu. Ipak mlađi D. pokupio malo viška sunca proteklih dana i sad bježi od njeg ko vrag od tamjana…

Vrijeme je za osmotriti situaciju na plaži, neizbježno fleširanje (ponavljam – NE PITATI ZA OBJAŠNJENJE – nema ga ) i pri tome malo sunca uloviti…

Hvatanje sunca

Hvatanje sunca

Par sekundi kasnije… budi se ono zdravo bratsko rivalstvo i kreće se s fajtom…

Odmjeravanje snaga...

Odmjeravanje snaga...

Naravno, taktićki se ubacujem u zamućenu vodu da ga rasturim…

Strateško zaronjavanje

Strateško zaronjavanje

No nećemo o detaljima borbe (dovoljno je reći da od svih nebrojenih fajtova sam samo jednom izašao kao pobjednik)…

U trenucima odmora između borbi, buraz se lovi kamere i ide ovjekovjećiti morski krajolik i ljepote mora…

Morska scenografija

Morska scenografija

Oh zeah... she blows...

Oh yeah... she blows...

Ahh.... more...

Ahh.... more...

Jednom rjećju - ISUSE KOLKI KAPACITET PLUĆA!!!

Jednom rjećju - ISUSE KOLKI KAPACITET PLUĆA!!!

Hmmm... playlista...

Hmmm... playlista...

Mooore mooooreeee....

Mooore mooooreeee....

S ovim slikama krajolika se potpuno slažem da oćaravaju ljepote mora, kupanja i uživanja… ali fotograf Junior me malkice zbunjuje s sljedećim setom slika:

Nejasni motiv??

Nejasni motiv??

I dalje nejasni motiv ali ove dvije slike imaju nešto zajednićko...

I dalje nejasni motiv ali ove dvije slike imaju nešto zajednićko...

Nadalje:

errrmmm.... zbunjujuće... ali...

errrmmm.... zbunjujuće... ali...

SAD je sve jasno!!!

SAD je sve jasno!!!

Naravno, da se maknem od ovih zbunjujućih slika… jedna od rijetki slika gdje je junior s seniorom dobro ispao…

Najmlađi i najstariji u klanu...

Najmlađi i najstariji u klanu...

Neizostavno, ulovljen sam u siestici u hladu… eeehhh… kako bi sad mogao ope na isto mjesto,  istu pozu…

Siesta...

Siesta...

Dan si kratimo glupostima, zezancijom i mojom kolekijom lica ucrtanih na kamenćićima. Na žalost taj dio nismo uslikali jer eto, pokazali su se toliko popularnima da nakon rućka nismo našli niti jedan od mojih umjetnićkih dijela. Na kraju dana, junioru ništa ne preostaje osim da dokumentira svoje “borbene” rane…

Fight club...

Fight club...

Sve u svemu, dan prolazi sasvim ugodno i spušta se noć… Vrijeme je spustiti se u grad, gdje buraz iskušava Magnum pozu:

Magnum

Magnum

Dolazimo u restoran Posat, sjedamo i razmisljamo što pojesti za većericu… mmmm…. Apropo većerice – One zaslužuju posebnu pohvalu i posebno spominjanje… Vlasnici restorana Posat, dolje uz stari grad su nas srdaćno primili i poćastili nas s odlićno složenom platom punom mesa, krumpira i ostalih delicija… Da doćaram kvalitetu – jednostavno smo sve smazali što je bilo servirano i ono, POŠTENO smo se najeli!!!! Zapravo, toliko je dobro da jednostavno zaboravljamo dokumentirati tu feštu za naša nepca!!??

Posat

Pogled s terase

Pogled s terase

U svakom slućaju, tko posjećuje Dubrovnik, moja topla preporuka…

I tako, većerica narućena, ugodno ćakulanje s vlasnicima i ostajemo sami da prićekamo hranu da bude poslužena. Malo ozbiljnog sjedenja, slikanje i onda… recimo da slike više govore od rijeći….

Ozareno lice ćeka hranu...

Ozareno lice ćeka hranu...

Hungry... just hungry...

Hungry... just hungry...

Glad ćini ćuda...

Glad ćini ćuda...

Yeah right...

Yeah right...

Na kraju većeri, punih trbuha, obavezna šetnjica kroz grad (ovaj put bez glupiranja)… I ko bi reko, tu smo par dana i naletimo na poznata lica. Ne poznata u smislu nekih fensi šmensi likova iz javnog života, već ono… lica koja smo već vidjeli. Tako na primjer ovaj isti par nas je tražio da ih slikamo vežer ranije uz obalu… a sad nas traži slikanje u gradu.

Naši poznaici Talijani, Njemci, Francuzi ili šta već...

Naši poznaici Talijani, Njemci, Francuzi ili šta već...

Ovaj odmor polako postaje ugodno iscrpljujući i smireno odlućujemo ranije kući… Majka završava s poslom, otac je tu… i idemo isprobati Dubrovaćki javni prijevoz…

Ćekamo javni prijevoz

Ćekamo javni prijevoz

Slijedi… zadnji dan… i put nazad…

###articles###

Bros vs Bros

Part 10

Okej, veće je tu… sunce je vani i vrijeme je za posjet gradu. Red je za odlazak braće u grad – samostalno. No, bilo tko nas imalo poznaje lagao može zakljućiti da nama nisu pametne stvari na pameti…

Prvo jedna rundica oko grada, šetnja Stradunom, bacanje oko na prirodne ljepote grada…

Gradske znamenitosti

Gradske znamenitosti

Red službenog slikanja ono ” U Dubrovniku”.

Ljetni ten

Ljetni "ten"

The Begining

The Begining

Držić ima da drži!

Držić ima da drži!

I par sekundi kasnije ideja – bratsko natjecanje!!!

Kako je Junior fizićki daleko spremniji od seniora, i kako senior ne da priznati da je junior bolji slijedi natjecanje:

Prigodna lokacija i shema… ako on može, mogu i ja!!!

A ha! Ide mi!

A ha! Ide mi!

Naravno, junior mora zakomplicirati stvari, baca pozu… ALI… još uvijek pratim!!!

A HA... imam i ja asa u rukavu!

A HA... imam i ja asa u rukavu!

Aj sad onako mudro predložim jednu šetnjicu (u stvarnosti tražim predah jer me ruke izdaju!!!), ali junior opet ‘ – PLJAS – zaljepi svoj potpis na rivi…

Signature...

Signature...

Onako…. nije baš da ga mogu pratiti (guzica mi prevelika a premalo mjesta od zida) pa nastavljamo šetnjicu do druge lokacije… Onako u vrludavim ulicama, naravno sporednim jer ko još uopće ide normalnim ulicama!!?? Jedna od ulica onako fino ljepo zakreće u stranu i pratimo nas dva put… najednom… Jackass feeling….

Sljepa ulica

Sljepa ulica

hmmmm… povratak na glavne ulice i trg kad vidi vraga… stupovi, Herkul… ajmo isprobat!

Slavonski Herkul

Slavonski Herkul

Junior pokušava nadmašit al et… ovaj put moja pobjeda…

meeeehhhh...

meeeehhhh...

No brzo nam trg dosađuje i opet se selimo u sporedne ulićice… Jedna od njih ima sasvim prigodnu skelu i naravno  – i TO se mora isprobat!!

Monkey business

Monkey business

Aj sad smo se valjd izvješali di se dalo izvješat (legalno).. vrijeme je za cool faceoff…

Nerješeno?

Nerješeno?

No ni cool nije dovoljno cool pa ajmo još koju isprobat… Uz malo burazove pomoći uspjevam impresionirati grupu turista (ako naše neko slićnu forku onlajn… to sam ja slikan od strane zadivljenih promatraća)… Junior opet svoj potpis ljepi…

Impress the crowd...

Impress the crowd...

I za kraj… vidimo nas dva da su sve te ulice nešto uske, pa zakon fizike i ostali znanstveno opravdavajući razlozi nas navode za isprobavanje teorija penjanja. Smišljeno – ućinjeno…

Znanstveno istraživanje

Znanstveno istraživanje

Na samom kraju kad mene već ruke izdaju, junior odradi svoj zadnji potez na trgu ‘- AIRTRACK!!! (guglajte) Ima i video snimka ali zbog svoje fantastićnosti ne ide onlajn… Za kraj opet burazov potpis i kraj većeri…

The final move...

The final move...

Odlazak nakon odlićno provedene većeri… i priprema za sutrašnji dan….

slijedi: prirodne ljepote, borba u vodi, ogrebotine…