Category Archives: UK

Popravak grešaka u shoppingu…

Kako neki skontali da moj naćin kupvine i nije loš za zgrabiti koju dodatnu krpicu, stigao mi zahtjev da nabavim dodatne robe. Valjda ljudi kontaju da ću opet fulat pa et – da se nasmiju. No sad, iskustvo je na mojoj strani i slijedi shopping – Round 2!

Plan je simpl, lista jednostavna i ajmo redom. Trebam nabaviti nekih kratkih hlaća za ljeto (s obzirom da trenutno nove nabavljene nekako ne štimaju), dakle zna se lokacija. Također trebo bi još koju dodatnu majicu nabavit jer eto, svidile mi se one od neki dan. (op.a. moj sistem kupovanja odjeće se bazira na onom ‘ ako valja, uzmi par komada!’, dakle više kopija istih majica. Doduše tako sam i došo do tog da najednom imam oko 10 istovjetnih bijelih majica, crnih… sivih… etc…)

Lokacije za nabavu već ranije utvrđene tako da ne treba istraživati dodatne trgovine. Sjedam u auto, slalom između semafora, vješto parkiranje tik do ulaza u shopping centar i najkraćom linijom do trgovine s robom. Dijagram kupovine žena vs muškaraca je od ranije poznat na internetu, dakle nema potrebe ponavljati:

Ovaj put, mudro odabirem velićinu za jedan broj veću i idem posjetiti onaj čudni kut koji se zove garderoba. Brzinsko oblaćenje – check! Velićina paše – vrijeme za kupovinu. Najkraćom linijom koja prolazi kraj dugih hlaća (gdje uzimam zamjenske za one od ranije), jurim prema vješalicama s kratkim hlaćama i ……..

…. pušiona… -.-

Samo jedan jedini par u pravoj veličini. A ništ, uzimam taj i pravac majice. Sad moja muška logika govori i raćuna – nema kratkih hlaća = uzmi više kratkih majica! Odmah se uzima repriza od neki dan i zadovoljan pravac blagajna. Podmirim raćun i na izlasku u glavi kontam – “Hmmm… al imam zamolbu uzeti katkih hlaća koje nisu za mene….”

 

Srećom, moje iznimno dobro pamćenje zablista u tom trenutku i sjetim se kupovine od prije 2 godine i trgovine u kojoj sam uvijek znao naći povoljnu odjeću! Žurnim korakom se spuštam na kat niže, zadovoljan svojom snalažljivošću i ……

….pušiona…. opet… -.-

Trgovina više nije na istom mjestu, tj. nema je. Ne postoji.

Al dobro, davnih dana sam uzimao na više mjesta pa znam di treba tražiti – opcija br. 3. – valjd.

Normalno, sad već pamćenje nije pouzdano i naravno, ulećem u pogrešnu trgovinu. Bravo ja. Ofkorz sad već pizdim na sebe što sam toliko vremena proveo tražeći nešto što bi po svoj logici znao nać u 5 minuta.

 

Srećom odmah sljedeća trgovina ima traženo i naravno isfrustriran šetnjom, hodanjem i traženjem, od oka uzimam bez isprobavanja 4 para kratkih hlaća!!! (mda… opet muška logika na djelu)… Plaćam raćun naravno karticom jer vidi vraga, nisam uopće pogledo koliko keša imam sa sobom – idiot.

Srećom ovaj put moj besprijekorni osjećaj za velićine i krojeve me služi savršeno i sve kupljeno je savršeno – Mission acomplished!!!

 

A sad dost mutavih trgovina neko vrijeme, sad sat odbrojava i uskoro je godišnji na kojem se mogu šepiriti u novim krpicama 😉

 

 

 

Muški su bolji u kupovini od žena

Deja Vu – opet Birmingham. Opet ljudi kupuju i prodaju i opet sam nezainteresiran za njihove poslove. Zapravo, na pameti mi samo jedna stvar u obliku sata koji odbrojava vrijeme… a na kraju odbrojavanja… Brazil!

Ok, nije bas samo Brazil, al recimo godišnji odmor, ljeto, sunce, more, nerad i zabušavanje. Naravno to sve slijedi nakon što složim nećijih 10 godina rada unutar jedne web stranice u roku od  sljedećih 4 dana. Ethan Hunt bi vjerovatno odbio ovakvu nemoguću misiju, al nit sam ja Tom Cruz, nit je misija nemoguća.

Doduše sam sam sebi obećao da neću spominjati posao u ovom postu i opet se provuklo – dammnit!!!

Dakle errrrrm…, povratak na ljeto.

Skoro sva roba mi iznošena do piđama statusa (onaj stadij kad valja samo za obući u krevet), bez obzira da li je rijeć o dugoj zimskoj ili ljetnoj odjeći. Jedino što imam onako u redu je odjeća za poslovne prilike, a kao sam rekao da neću o poslu, dakle, ne broji se! Tako jućer popodne krenćem u obilazak trgovina u jednom od najvećih trgovačkih centara u engleskoj – Lakeside.

Masa ljudi nešto kupuje, šeta, jede i općenito provodi poprilično vremena u tim trgovačkim centrima. Inaće mi zabavno šetati, promatrati razna lica, karaktere i spodobe, ali ovaj put – ne! Imam misiju – identificirati,  locirati i uhit… pardon, kupiti nešto krpica da obnovim garderobu.

Normalno, uvijek ima par stvari koje mi se sviđaju i bez obzira na cijenu namjerim ih se uzeti. Nema većeg gušta od uzeti si nešto što ti se baš sviđa. Već sam par puta propustio neke stvari jer je cijena bila previsoka iako mi se full sviđalo (Armanijeva proljetna jakna -.- ). Ali ne ovaj put… Ovaj put nemam baš ništa u planu. Dakle idemo u lov na jeftinu robu, akcije, popuste…

Nakon par lokacija, pomnih kalkulacija u glavi koje se svode na zaokruživanje cifri odluka pada. I evo konačni popis:

  • Majice kratkih rukava:  1x crna V izrez, 1x siva V izrez, 1x Polo, 1x dvoslojna, 1x s nekim motivom
  • Kratke hlaće: 1x crne 3/4 dužine, 1x crno/bijele fensi
  • Duge hlače: 1 par jeans
  • Čarape: 6 pari

Dakle, MUŠKOM logikom, lista je složena i najkraćim putem kroz trgovinu se uzimaju odjevni predmeti. Veličina se zna, majice su L veličine, hlače širina 34 inća, dužina 32 (da znam, šire nego duže, nećemo sad o tome). Ravno 120 sekundi kasnije, red za blagajnu.

Noga tapka u mjestu, …iritira me žena s tri derišta koja bi neko plastićno smeće a ona im neda, …iritira me par iza mene koji se svađa oko boje hlaća, …iritira me spori blagajnik koji izgleda ko da je došo radit vamo jer je natjeran. Taman prije nego me prvi tik ulovi, natpis “Cashier 11 please” i stižem napokon na blagajnu. Totalna cifra 45 funti (Za one kojima se neda računati neko cca 370 kn za čitavu listu: 5 majica, dvoje kratkih hlača, jedne duge i 6 pari čarapa)

Sve u svemu, zadovoljan izlazim iz trgovine i pravac kući. I dalje muškom logikom, skidam etikete, naljpnice i sva ostala sranja što su nakaćili po novoj robi, bacam viškove i slažem sve na hrpu. Kad sam sve složio, ubacim neki film, opalim malu siestu i proleti vrijeme. I dalje ponosan na svoju novu akviziciju, bacam se pod tuš i po izlasku gledam svu tu novu odjeću. Hmmmm… vrijeme je za modni show!

Prvo hvatam jeans hlaće. Sve izgleda cool, fensi, novo. Navlaćim ih preko jedne noge, pa druge, pa malo više….. pa opaaaaaaa…. – fleshbek Lučkog, naplatnih kućica i ZASTOJ!? Nešto oćito ne štima. Moja velićina jel, al opet nekako i nije!? Gumb se zatvara na “držim dok ne puknem”… hmmmm

Već vidim, vjerovatno moj trk od 120 sekundi nije uračunao nikakvo isprobavanje, al ajd, vjerovatno je samo rijeć o ovim hlačama. Hvatam fensi kratke hlaće, i moje sad već istrenirano oko vidi problem. Ista velićina na etiketi kao i jeans. Al nema veze, ajmo i to probat.

-.- Zar moram spomenuti da su i ove nekako “minijaturnog kroja”

Ali nema predaje, hvatam zadnji par krakih hlaća i yessssssssssssss…. ove pašu! Dakle odabir 1 od 3 i nije tako loš postotak! Nema frke, hlaće su tu, ajmo sad majice i košulje.

Sve do jednog stoji ko saliveno na ovo moje apolonsko tijelo! Dakle zakljućak – krojevi onih “manjih” hlaća su oćito pogrešni 😀

S obzirom na sve, nameće se zakljućak – mi muški rod smo i dalje sposobniji od žena za kupovinu! Naravno, odmah vidim da postoje i one tete koje će odmah ustati na noge i poćet nabrajat “ali uzeo si premale hlaće bla bla bla…” – je, uzeo sam 2 odjevna predmeta koja mi ne pašu, al zato ću ostalih 12 vjerovatno nositi do stadija “piđama”.

Moj ekonomićni um kaže da je kupovina uspješna, opskrbljen sam za godišnji odmor… i sad idem viditi dalje kako vrijeme polako odbrojava…

 

 

Expendables

Privatni zivot me povukao daleko od neta i zabave, trosenja sati i vremena na stranicu i sve ostalo. Privatno kad stvari stegnu jednostavno treba stati na loptu i krenuti ispocetka.

Prioriteti u zivotu se mjenjaju, planovi pomicu za koji mjesec, godinu pa cak i vise njih, ali nema veze… No ajde kad sam vec tu, da krenem s svojim gundjanjem…

Ljeto provesti u Vukovaru je nesto sasvim osebujno. Provesti ljeto radeci jos osebujnije. Zapravo i nije tako lose, pogotovo kad se uzme u obzir visoka temperatura, komarci, visoka temperatura i komarci, vrucina i komarci… Uglavnom komarci i vrucina…

No ljeto je skoro iza nas, posao se odradjuje, zivi se starim uobicajenim tempom, i dost gundjanja… Uglavnom, nemam razloga previse za mrzovolju. Tu se ujedno vracam na stari nacin provodjenja dana: posao, red sieste, pogledati neki film/seriju, razmjeniti koju rijec s dragim ljudima i spavanje…

I kad sam vec kod filmova, treba nadoknaditi ovu ljetnu rupu i pogledati sto je vec u kinima. U najboljoj namjeri pred sebe sam postavio 2 filma – Twilight i Expendables.

Twilight – aehm… recimo da jos uvijek stoji na listi.
Expendables – wooohooooooooo!

I evo odma slika da ih docaramo:

Da se razumijemo: Kod mene se svi iz filmske industrije mogu podijeliti na “glumce” i “ikone”. Glumci su ono tipa Tom Hanks, Anthony Hopkins tj. likovi koji znaju stvarno odglumiti ulogu i zaista svaka im cast. Ikone su oni drugi. Dakle tipa Stallone, Schwarzenegger, Bruce Willis, Van Damme, Dolph Lundgren, Statham etc. Ikone nisu bas ono karakterni glumci, oni su ono sto jesu: LIKOVI. Iako “Ikone” uvijek nekako glume sami sebe, drveni su, lose izgovaraju text, ocajno glume – uvijek su zanimljivi pogledati.

I tako Expendables doista postaje galerija “Ikona”. Skoro svi nabrojani s izuzetkom Van Dammea su tu (ok, SVI nabrojani su TU!!!).
No ajmo na film:

The Expendables

Prve scene su upoznavanje s elitnom grupom kog-vec-cega (doista nije bitno sta su, ono to su frajeri) kako rjesavaju neku talacku ili kakvu vec krizu. Odma je jasno kako svi imaju neka specificna imena ili nadimke (opet, nebitno skroz jer to su ipak vec likovi koje svi znamo) i da su oni najbolji u tom sto vec jesu.

Sljedeci dio je jedan od meni najdrazih, iako kratkotrajan – u jednoj sceni tri ikone: Stallone, Willis, Terminator (pardon guverner) pregovaraju o nekom “poslu”. Naravno, od pocetka se znalo da Scwarzenegger nema veliku ulogu u filmu i odmah je jasno da Stallone dobija posao. Uglavnom poslije scene na dalje je sve manje vise cista akcija. Bez mozga, bez opterecenja i intrige: akcija na stereoidima. Pretpostavljam prica i nije potrebna al eto… ima je 😉

Ukratko, posao je smaknit nekog diktatora/generala kojeg financira bivsi CIA operativac… whatever… Tu je i neka zenska bla bla bla… Da pojednostavimo radnju:

Izvidnica – zavrsi s spaljenim molom i hrpom mrtvih ljudi

Posao – hrpa smaknitih, explozija, automatska sacmarica, puno mrtvih, explozija na kubik.

Expendables je film za sve one koji se sjecaju Ramba i svih filmova s guba frajerima. No, evo imena iz filma:

Sylvester Stallone … Barney Ross

Jason Statham … Lee Christmas

Jet Li … Ying Yang

Dolph Lundgren … Gunner Jensen

Eric Roberts … James Munroe

Randy Couture … Toll Road

Steve Austin … Paine

David Zayas … General Garza

Giselle Itié … Sandra

Charisma Carpenter … Lacy

Gary Daniels … The Brit

Terry Crews … Hale Caesar

Mickey Rourke … Tool

Amin Joseph … Pirate Leader

Senyo Amoaku … Tall Pirate
Hank Amos … Paul
Antonio Rodrigo Nogueira … Garza’s Bodyguard #1
Antonio Rogerio Nogueira … Garza’s Bodyguard #2
Sassa Nacimento … Vilena Customs Agent
Sassa Nascimento … Vilena Customs Agent
R.A. Rondell … Gunner’s Goon
Tze Yep … Gagged Hostage
Preshas Jenkins … Gunner’s Pirate
Ronn Surels … American Operative
Lauren Jones … Cheyenne
Prazeres Barbosa … Old Woman Bartender
Jose L. Vasquez … Cell Guard #1 (as Jose Vasquez)
Daniel Arrias … Cell Guard #2
Antonio Gullo … Farmer
Javier Lambert … Squad Leader
Tatsu Carvalho … Palace Guard
Marcio Rosario … Royal Guard Leader
Paulo Gustavo Bastos … Vilenan Soldier (as Paulo Bastos)
Paulo Bastos … Vilenan Soldier
James Hébert … Bill Parker (uncredited)
Arnold Schwarzenegger … Trench (uncredited)
Bruce Willis … Mr. Church (uncredited)

U svakom slucaju, film prva liga, dva put pogledan… sto me opet vraca na Twilight… Hmmm… cini mi se da vampiri sto svjetlucaju na suncu nekako nisu ni do koljena pravoj macho zabavi!! 😀

Proslošt u sadašnjosti…

no turn

Ovaj post poćinje nekih 17 godina u prošlosti… Ne, nema interneta, nema mobitela, nema facebooka, msna i twittera. Severina i index su nepoznanica, Kerum, Todorić i ekipa su još uvijek relativno normalni i ne pretjerano bogati, domoljublje se cijeni, biti hrvat je ponos i dika, a branitelji su cijenjeni… no, ovo nije post o nijednome od njih…

Autobus na parkiralištu, torbe su spakirane i vrijeme je okrenuti novi list u životu. Zadnji pogled prema obitelji, duboki uzdah… i bez puno razmišljanja odlazak u nepoznato. Gledam okolo i tražim mjesto za sjesti. Svako sjedalo ima jastuk i dekicu… biram ono prazno. Ne želim sjesti na nećije mjesto… želim svoj mir…

Zvuk autobusnog motora me nekako trgne… Neki lik uzima putovnice, pregledava neku listu, stavlja kvaćice… Uz mene još 16 nepoznatih lica… daleki put za preći… krećem…

U prvih pola sata već vidim tko je tko…

Jedan klinac oćito želi svu pozornost za sebe – neka ga, nisam zainteresiran a prićanje i igru… Jecanje, glasan plać i drama – Već mi jedna klinka ide na živce. Stvaraju se neka prijateljstva, dijele se slatkiši i prića se o novcima… ali ne ja… ja samo želim mir… Ionako nemam nešto slatkiša uz sebe, a kamoli za dijeliti, novac što imam saćuvati ću…

Tu kreće moje sedmomjesećno putovanje…

….

..

.

Sedam mjeseci kasnije…

Ne znam je li isti autobus, ali klinci su isti… Ulaze u autobus, smjeh, vriska, pozdravljanje i preprićavanje sedmomjesećnih dogodovština… Jedan po jedan ulaze i sad su svi unutra. Vozać pali autobus i kreće se put domovine… Mašu kroz prozore, smjeh na licima… idu kući…

…da….

…oni idu kući…

…ja ne… ja ostajem…

Da li sam tužan – Ne znam, iskreno mislim da nisam, ali tamo di oni idu, ne želim ići… ionako nitko i ništa ne ćeka mene na njihovom cilju. Mene zanima drugi cilj, druga destinacija…

2009. Listopad – jedna Subota…

U rukama držim požutjeli stari papir. Na njemu lista od 17 imena. Prvo ime na papiru je moje… uz njega kvaćica… Isti onaj papir koji je prije 17 godina u rukama držao neki lik i pisao kvaćice pored imena. Pokušavam povezati imena s licima onih klinaca što su otišli… Zanimljiv osjećaj… zanimljiv broj godina, zanimljiv broj imena…

Zanimljiva je i sudbina koja uvijek nekako sve vodi u krug. Zanimljivo je vidjeti draga lica… ali najzanimljivije je vidjeti kako je život okrutan… Zanimljivo je vidjeti kako neki ne zaslužuju ali sada uživaju, zanimljivo je vidjeti kako ispravni ljudi samo pate… i zanimljivo je vidjeti kako se stvari zaboravljaju…

..

.

Nemam obićaj pisati ozbiljne postove, ali s vremena na vrijeme se sjetim kako nekada nije sve bilo lako… Ovaj post možda jednom nastavim i objasnim zašto je sudbina prema nekima okrutna, možda ćak i podijelim crticu iz davne prošlosti što se prepliće s sadašnjosti nakon 17 godina.  Najvjerovatnije neću jer vjerujem da svaki osmjeh treba cijeniti, svaki trenutak ćuvati… a loše trenutke treba samo preći i nastaviti preko njih…

I samo još zadnja kratka misao… sve se plaća u životu… i sve se vraća… bilo kako bilo…

Uživajte dok možete… Ne vrijedi “ćekati bolje dane”… Ti dani su SAD!

5:1 no comment…

5-1title

Pocetak potopa

Nakon sve samo ne zanimljive tekme za Hrvatsku, stiže jutro koje bi trebalo biti pametnije od većeri… Biti u engleskoj za vrijeme najvećeg poraza reprezentacije nije najugodniji doživljaj….

Moj prvi jutarnj pozdrav je otprilike bio ovakav:

5-1

5:1 pozdrav

Samo gestikulacija u znaku 5:1… I nije tako strašno… U uredu su mi zamijenili znak 4:1 s novim, većim, uoćljivijim… crvenim…

Samo jedna rijeć… svaka im ćast, razbili su nas…

nemam komentara… moram doć sebi…

Capello… svaka cast…

Bilicu… natrag u skolu…

Top 3 za Smješak na lice

Nemam pojma zašto ali cijeli dan imam neki smješak po licu… Istinu za volju, posla preko glave, vremena premalo, svega i svaćega se skupilo ali opet smješak je tu…

No ajde današnji top 3 za smješak na licu:

“Darling” (slobodni prijevod: draga/dragi)

– jedna od simpatićnih rijeći koju Englezi imaju naviku govoriti kompletnim strancima. Onako situacija sasvim uobićajena u trgovini… Lik zaboravi kusur i odmah stiže “Darling, zboravio si kusur”… Što jest jest, uvijek mi dođe smješak na lice… Ne mora biti upućeno meni, dovoljno je onako ćuti usput… zaista simpatićno…

“Love” (slobodni prijevod: ljubavi)

– Ne u smislu ljubavi, već više onako kao imenica ili nadimak. I ova rijeć spada u normalni rijećnik Engleza. Svi su svakom “Love”, bez obzira da li se znaju 5 sekundi ili 50 godina. Naravno ove dvije rijeći sasvim lijepo zvuće kad ih izgovore mlađe djevojke 😉 (kad to muški govore, nekako mi je creepy)

Okretanje glave

– Zvući li sljedeća sitacija poznato? Ako ne, ond peh… Dakle: Šetam onako bez cilja i u susret idu momak i djevojka. Drže se za ruke, ili su zagrljeni… Djevojka zgodna pa odmjeravam od glave do pete. Ona zna da je zgodna, iskusno hvata moje odmjeravanje – i onda poćne odmjeravati nazad… Mimoilazak i naravno okrećem se da vidim reakciju. Oćekivano, okreće se i ona…. E TAJ trenutak mi uvijek donosi zloban smješak na lice. Prvo ide ona misao “Jesam te…” a onda ona druga – “Drolja”… (al onako… pozitivna drolja 😉 )