Category Archives: Razmišljanja

Uvijek naopako…

Muški su bolji u kupovini od žena

Deja Vu – opet Birmingham. Opet ljudi kupuju i prodaju i opet sam nezainteresiran za njihove poslove. Zapravo, na pameti mi samo jedna stvar u obliku sata koji odbrojava vrijeme… a na kraju odbrojavanja… Brazil!

Ok, nije bas samo Brazil, al recimo godišnji odmor, ljeto, sunce, more, nerad i zabušavanje. Naravno to sve slijedi nakon što složim nećijih 10 godina rada unutar jedne web stranice u roku od  sljedećih 4 dana. Ethan Hunt bi vjerovatno odbio ovakvu nemoguću misiju, al nit sam ja Tom Cruz, nit je misija nemoguća.

Doduše sam sam sebi obećao da neću spominjati posao u ovom postu i opet se provuklo – dammnit!!!

Dakle errrrrm…, povratak na ljeto.

Skoro sva roba mi iznošena do piđama statusa (onaj stadij kad valja samo za obući u krevet), bez obzira da li je rijeć o dugoj zimskoj ili ljetnoj odjeći. Jedino što imam onako u redu je odjeća za poslovne prilike, a kao sam rekao da neću o poslu, dakle, ne broji se! Tako jućer popodne krenćem u obilazak trgovina u jednom od najvećih trgovačkih centara u engleskoj – Lakeside.

Masa ljudi nešto kupuje, šeta, jede i općenito provodi poprilično vremena u tim trgovačkim centrima. Inaće mi zabavno šetati, promatrati razna lica, karaktere i spodobe, ali ovaj put – ne! Imam misiju – identificirati,  locirati i uhit… pardon, kupiti nešto krpica da obnovim garderobu.

Normalno, uvijek ima par stvari koje mi se sviđaju i bez obzira na cijenu namjerim ih se uzeti. Nema većeg gušta od uzeti si nešto što ti se baš sviđa. Već sam par puta propustio neke stvari jer je cijena bila previsoka iako mi se full sviđalo (Armanijeva proljetna jakna -.- ). Ali ne ovaj put… Ovaj put nemam baš ništa u planu. Dakle idemo u lov na jeftinu robu, akcije, popuste…

Nakon par lokacija, pomnih kalkulacija u glavi koje se svode na zaokruživanje cifri odluka pada. I evo konačni popis:

  • Majice kratkih rukava:  1x crna V izrez, 1x siva V izrez, 1x Polo, 1x dvoslojna, 1x s nekim motivom
  • Kratke hlaće: 1x crne 3/4 dužine, 1x crno/bijele fensi
  • Duge hlače: 1 par jeans
  • Čarape: 6 pari

Dakle, MUŠKOM logikom, lista je složena i najkraćim putem kroz trgovinu se uzimaju odjevni predmeti. Veličina se zna, majice su L veličine, hlače širina 34 inća, dužina 32 (da znam, šire nego duže, nećemo sad o tome). Ravno 120 sekundi kasnije, red za blagajnu.

Noga tapka u mjestu, …iritira me žena s tri derišta koja bi neko plastićno smeće a ona im neda, …iritira me par iza mene koji se svađa oko boje hlaća, …iritira me spori blagajnik koji izgleda ko da je došo radit vamo jer je natjeran. Taman prije nego me prvi tik ulovi, natpis “Cashier 11 please” i stižem napokon na blagajnu. Totalna cifra 45 funti (Za one kojima se neda računati neko cca 370 kn za čitavu listu: 5 majica, dvoje kratkih hlača, jedne duge i 6 pari čarapa)

Sve u svemu, zadovoljan izlazim iz trgovine i pravac kući. I dalje muškom logikom, skidam etikete, naljpnice i sva ostala sranja što su nakaćili po novoj robi, bacam viškove i slažem sve na hrpu. Kad sam sve složio, ubacim neki film, opalim malu siestu i proleti vrijeme. I dalje ponosan na svoju novu akviziciju, bacam se pod tuš i po izlasku gledam svu tu novu odjeću. Hmmmm… vrijeme je za modni show!

Prvo hvatam jeans hlaće. Sve izgleda cool, fensi, novo. Navlaćim ih preko jedne noge, pa druge, pa malo više….. pa opaaaaaaa…. – fleshbek Lučkog, naplatnih kućica i ZASTOJ!? Nešto oćito ne štima. Moja velićina jel, al opet nekako i nije!? Gumb se zatvara na “držim dok ne puknem”… hmmmm

Već vidim, vjerovatno moj trk od 120 sekundi nije uračunao nikakvo isprobavanje, al ajd, vjerovatno je samo rijeć o ovim hlačama. Hvatam fensi kratke hlaće, i moje sad već istrenirano oko vidi problem. Ista velićina na etiketi kao i jeans. Al nema veze, ajmo i to probat.

-.- Zar moram spomenuti da su i ove nekako “minijaturnog kroja”

Ali nema predaje, hvatam zadnji par krakih hlaća i yessssssssssssss…. ove pašu! Dakle odabir 1 od 3 i nije tako loš postotak! Nema frke, hlaće su tu, ajmo sad majice i košulje.

Sve do jednog stoji ko saliveno na ovo moje apolonsko tijelo! Dakle zakljućak – krojevi onih “manjih” hlaća su oćito pogrešni 😀

S obzirom na sve, nameće se zakljućak – mi muški rod smo i dalje sposobniji od žena za kupovinu! Naravno, odmah vidim da postoje i one tete koje će odmah ustati na noge i poćet nabrajat “ali uzeo si premale hlaće bla bla bla…” – je, uzeo sam 2 odjevna predmeta koja mi ne pašu, al zato ću ostalih 12 vjerovatno nositi do stadija “piđama”.

Moj ekonomićni um kaže da je kupovina uspješna, opskrbljen sam za godišnji odmor… i sad idem viditi dalje kako vrijeme polako odbrojava…

 

 

Nije za ljubitelje životinja i homoseksualce

Moje trenutno okruženje: Birmingham – Coin Fair – iliti hrpa starijih ljudi koji sline kad vide staru kovanicu. Zanimljivo kako je to vrijeme gdje se ima vremena uopće pisati ikakav post (s obzirom na protekle iznimno hektične mjesece).

Uglavnom eto sjedi se, laganini surfa po iznimno jeftinom netu, gdje je manje više free ukoliko imate obični telefon s internet pristupom. Sweet… khm khm… T-Com, Vip i ostali – hoćete li što napravit već po tom pitanju? No digresija jel…

U ovoj silno uzbuudljivoj situaciji gdje mi mir ometaju povremeni prolaznici koji gledaju stol ispred mene BEZ kovanica i onako malkice pogubljeni pitaju se – a šta ti tu radiš, reko ajd malkice da vidim što se događa u domovini.

I vidi vraga, pederi pamfliraju ulicom. Oooookej…

Dakle da se razumijemo nekako – Homoseksualci, i manje više svi oni  koji slobodnije istražuju svoju seksualnost paradiraju ulicom… Ooooookej… ponavljam…

Pederi. Paradiraju.

-.-

Nisam neki previše zagriženi vjernik, nit mi nešto posebno ne smetaju ljudi koji eksperimetiraju u svojim domovima, ali de ono stvarno – čemu paradiranje!? Aj sad da se recimo postavimo u šuze nekog homoseksualno opredjeljene osobe i okrenemo priču:

Ljudi uobičajenog sexualnog opredjeljenja paradiraju: Svi im se smiju i onak podjebavaju :

“Vidi razvratnika, šta se ne sexaju u svojoj kući, buuuu, sodoma i gomora, kvare nam djecu…”

Naravno, parafraziram jer budimo iskreni – obični ljudi neće ić okolo i jebeno pjevati pjesme ko slavuji o tome kako se i s kime i čime sexaju. Pa dovraga ni jebeni “emotivni ljubitelji životinja” se ne deru o tome kako su zajašili ovcu u štali jel? Neke stvari su privatne, i trebaju ostati privatne, i vjerujte mi na riječ dragi pederi – ne zanimaju nas. To što neki degenerici željni pažnje izražavaju svoju frustraciju paradom – e jebiga… peh. I ond se čude kako ih ljudi ne podnose.

A opet, moooožda ih i ne podnose zbog eto ajmo reć računice. Koliko se sjećam, izvještaji su nešto govorili o 200 u paradi. Pa ajd recimo da je ta brojka donekle točna. Tih 200 ima oko 600 policajaca koji ih čuvaju… hmmmm… dakle svaki ima recimo 3 tjelohranitelja. Viš vraga, koštaju para ti što paradiraju. I ond krene sve po zlu pa et vijesti o 10 000 onih koji su protiv parade pa provjeduju – i ond se moram zapitati – ko sad zapravo paradira i koji se kurac događa???

10 000 – too je već jaka brojka?!?!

Koliko su ono prosvjedi protiv vlade skupljali ljudi?

Očito ljudima više smetaju pederi nego loša vlada, pa et u mom genijalnom umu se odmah stvori odlična ideja: ajmo proglasiti ove u vladi fino nekako marketinški s inkrimirajućim snimkama sexa s istim spolom – voila, instant revolucija!!!

 

Ili još bolje, ajmo u sljedeću vladu izabrati homoseksualce!!!!

Em bi morali radit prejebeno dobro inaće odmah masivni prosvjedi s crkvom na čelu, em bi bili emancipirani u svijetu – pa di ćeš bolje!

A sad dost o tom našem novom poretku. Ajmo sad na one stvari što me zaista znaju raspizditi:

Neko mi je nedavno reko, napiši ono što te frustira… e pa ond…

Jebeni, šugavi, mutavi, retardirani, mentalno nesposobni, šugavi, smrdljivi, ušljivi pas… I neda mi se više trošiti slova na njeg.

 

 

12 Months Later


Rekapitulacija godine i ocjenjivanje proteklog obicno se vrsi tamo negdje krajem 12tog mjeseca, mozda poslije Nove Godine. I slazem se, treba sjest, pogledat nazad i odluciti da li je godina bila dobra ili nije.

Samo nije 12. mjesec, nije Nova Godina. Nekako se sve manje-vise svodi na 11. mjesec kod mene. Frickin 11. mjesec.

Na osobnu notu, mrzim taj sugavi mjesec.

Al ovdje nije rijec o samo 11tom mjesecu vec o citavoj godini. Dakle slijedi:

Rekapitulacija 2009/2010

Predpocetna bilanca godine je bila u debeloj pozitivi, dakle sve ok. U planu bili dodatni prihodi, osnivanje firme, slaganje kockica jedna uz drugu i sve polagano sjeda na svoje mjesto. I onda krece godina.

Otvaranje krece s neplanskim izdacima, i kako to inace biva sve ide nizbrdo. No kukanje ne pomaze i ide se dalje uz motiv: “Proce sve”! I eto, 12 mjeseci kasnije, unatoc svim problemima i dalje se stoji, bilanca je napokon pozitivna, mentalno zdravlje ocuvano i sve je ok…

Ofkorz bez sredine price sve izgleda sasvim odlicno. No sredina nije zanimljiva, puna je gundjanja, problema, umora, iscrpljenosti rada, rada i jos rada. Epilog svega je nova osnovana firma, 2 odrzane aukcije i treca u pripremi i di koja sijeda dlaka na glavi.

I neda mi se gundjati, neda mi se zanovijetati… zapravo sve je kako spada i kako bi vjerovatno trebalo biti. I et, jedan dosadan post za jednu dosadnu rekapitulaciju godine.

Expendables

Privatni zivot me povukao daleko od neta i zabave, trosenja sati i vremena na stranicu i sve ostalo. Privatno kad stvari stegnu jednostavno treba stati na loptu i krenuti ispocetka.

Prioriteti u zivotu se mjenjaju, planovi pomicu za koji mjesec, godinu pa cak i vise njih, ali nema veze… No ajde kad sam vec tu, da krenem s svojim gundjanjem…

Ljeto provesti u Vukovaru je nesto sasvim osebujno. Provesti ljeto radeci jos osebujnije. Zapravo i nije tako lose, pogotovo kad se uzme u obzir visoka temperatura, komarci, visoka temperatura i komarci, vrucina i komarci… Uglavnom komarci i vrucina…

No ljeto je skoro iza nas, posao se odradjuje, zivi se starim uobicajenim tempom, i dost gundjanja… Uglavnom, nemam razloga previse za mrzovolju. Tu se ujedno vracam na stari nacin provodjenja dana: posao, red sieste, pogledati neki film/seriju, razmjeniti koju rijec s dragim ljudima i spavanje…

I kad sam vec kod filmova, treba nadoknaditi ovu ljetnu rupu i pogledati sto je vec u kinima. U najboljoj namjeri pred sebe sam postavio 2 filma – Twilight i Expendables.

Twilight – aehm… recimo da jos uvijek stoji na listi.
Expendables – wooohooooooooo!

I evo odma slika da ih docaramo:

Da se razumijemo: Kod mene se svi iz filmske industrije mogu podijeliti na “glumce” i “ikone”. Glumci su ono tipa Tom Hanks, Anthony Hopkins tj. likovi koji znaju stvarno odglumiti ulogu i zaista svaka im cast. Ikone su oni drugi. Dakle tipa Stallone, Schwarzenegger, Bruce Willis, Van Damme, Dolph Lundgren, Statham etc. Ikone nisu bas ono karakterni glumci, oni su ono sto jesu: LIKOVI. Iako “Ikone” uvijek nekako glume sami sebe, drveni su, lose izgovaraju text, ocajno glume – uvijek su zanimljivi pogledati.

I tako Expendables doista postaje galerija “Ikona”. Skoro svi nabrojani s izuzetkom Van Dammea su tu (ok, SVI nabrojani su TU!!!).
No ajmo na film:

The Expendables

Prve scene su upoznavanje s elitnom grupom kog-vec-cega (doista nije bitno sta su, ono to su frajeri) kako rjesavaju neku talacku ili kakvu vec krizu. Odma je jasno kako svi imaju neka specificna imena ili nadimke (opet, nebitno skroz jer to su ipak vec likovi koje svi znamo) i da su oni najbolji u tom sto vec jesu.

Sljedeci dio je jedan od meni najdrazih, iako kratkotrajan – u jednoj sceni tri ikone: Stallone, Willis, Terminator (pardon guverner) pregovaraju o nekom “poslu”. Naravno, od pocetka se znalo da Scwarzenegger nema veliku ulogu u filmu i odmah je jasno da Stallone dobija posao. Uglavnom poslije scene na dalje je sve manje vise cista akcija. Bez mozga, bez opterecenja i intrige: akcija na stereoidima. Pretpostavljam prica i nije potrebna al eto… ima je 😉

Ukratko, posao je smaknit nekog diktatora/generala kojeg financira bivsi CIA operativac… whatever… Tu je i neka zenska bla bla bla… Da pojednostavimo radnju:

Izvidnica – zavrsi s spaljenim molom i hrpom mrtvih ljudi

Posao – hrpa smaknitih, explozija, automatska sacmarica, puno mrtvih, explozija na kubik.

Expendables je film za sve one koji se sjecaju Ramba i svih filmova s guba frajerima. No, evo imena iz filma:

Sylvester Stallone … Barney Ross

Jason Statham … Lee Christmas

Jet Li … Ying Yang

Dolph Lundgren … Gunner Jensen

Eric Roberts … James Munroe

Randy Couture … Toll Road

Steve Austin … Paine

David Zayas … General Garza

Giselle Itié … Sandra

Charisma Carpenter … Lacy

Gary Daniels … The Brit

Terry Crews … Hale Caesar

Mickey Rourke … Tool

Amin Joseph … Pirate Leader

Senyo Amoaku … Tall Pirate
Hank Amos … Paul
Antonio Rodrigo Nogueira … Garza’s Bodyguard #1
Antonio Rogerio Nogueira … Garza’s Bodyguard #2
Sassa Nacimento … Vilena Customs Agent
Sassa Nascimento … Vilena Customs Agent
R.A. Rondell … Gunner’s Goon
Tze Yep … Gagged Hostage
Preshas Jenkins … Gunner’s Pirate
Ronn Surels … American Operative
Lauren Jones … Cheyenne
Prazeres Barbosa … Old Woman Bartender
Jose L. Vasquez … Cell Guard #1 (as Jose Vasquez)
Daniel Arrias … Cell Guard #2
Antonio Gullo … Farmer
Javier Lambert … Squad Leader
Tatsu Carvalho … Palace Guard
Marcio Rosario … Royal Guard Leader
Paulo Gustavo Bastos … Vilenan Soldier (as Paulo Bastos)
Paulo Bastos … Vilenan Soldier
James Hébert … Bill Parker (uncredited)
Arnold Schwarzenegger … Trench (uncredited)
Bruce Willis … Mr. Church (uncredited)

U svakom slucaju, film prva liga, dva put pogledan… sto me opet vraca na Twilight… Hmmm… cini mi se da vampiri sto svjetlucaju na suncu nekako nisu ni do koljena pravoj macho zabavi!! 😀

Stranac zauvijek

Mali godišnji odmor i jedna poduža pauza – ZASLUŽENA! I onda opet sve kreće ispočetka. Nova je godina odavno započela, radne obaveze su odavno stisle i idemo dalje s životom…

Još jedan dan na aerodrumu.

Još jedno putovanje.

Još jedan avion.

Od malih nogu uživam u putovanjima, i svaki odlazak od kuće mi je neka nova pustolovina. Nove stvari, novi ljudi, nova iskustva… zabava, smjeh i uživancija!

Ali šta onda kad se čovjek umori od putovanja?

Šta onda kad se putnik  ne vrati kući. I što onda kad putnik postane gost u svojoj kući? Gdje je onda kuća?

Da li je to onda tamo gdje spavam? Ili je to ono gdje se odmorim? Ili kako to da nema više odmora? Kako to da posao postaje ujedno i odmor? Previše pitanja i premalo odgovora…

No na vedriju stranu, svaki put nosi nešto novo… ako ništa drugo barem jednu stvar – promjenu… Ovaj puta cilj je malo udaljeniji nego obično, ali nema veze. Jedna stvar po jedna.

Ko zna… sutra je novi dan… 😉

Where did that plane go?

Neki kažu viša sila, neki peh… meni tak svejedno. I jedno i drugo mi ide na živac!

Prije jedno nekih 5 dana padne snijeg  Engleskoj i odmah drama. Ne znaju voziti avte, avioni im ne lete, škole ne rade… I svakom njegovo veselje. Međutim, snjeg je pao prije ćitavih 5 dana i to masivnih 5cm (10 ako je bila “mećava”)…

No ajd, ljudi si uzmu slobodan dan da uživaju u zimskim radostima – razumljivo…

Međutim nakon 5 dana, evo snjeg padne ćitavih 15 minuta… i epilog: zatvore se aerodrumi (okej, na pol sata delay u svima, ali dovoljno da jedan specifićni krene svojim naumom)

Na žalost, baš taj specifićni ima moj let zakazan. No ajde, nema veze, prate se vijesti, baci oko na letove, kašnjenja etc… Većer prije leta prate se obavijesti: “Letovi kasne i nastaviće se oko ponoći” (hmmm… moj let je negdje ujutro, dakle sve fajn)… i ajde, spakiraju se stvari, dogovori se vrijeme kretanja…

Kratak san i oko 4 ujutro opet se baca oko na obavijesti. Tam evo ovaj put lista otkazanih letova od većer prije – mog leta nema među njima… sve fajn, sve uredno i po planu, idemo na put…

Malo đir po autocestama, dolazak na aerodrum i bacanje oka na listu polazaka. Okej, otkazani letovi crveni, moj veli zeleni – ukrcaj u tijeku! Wooohooooooo…. Bacanje smješka na lice i pogled na ove ostale sirotane kojima je let otkazan. “Hvala bogu, moj je tu i kreće.” Doduše, veli da kreće s debelim zakašnjenem ali kreće…

Predajem putovnicu, prtljagu, redovito pipanje carinika i ulazak na terminal za ćekanje. Mhm… pola trgovina otvoreno, pola nije. Opet zabušavaju mamuim! Mora da se furaju na “snijeg od prije 5 dana đir”… Vrijeme polako ide i bliži se vrijeme redovitog polijetanja i eto najednom moj let opet zeleni!? Veli ajmo na izlaz 16 – ukrcaj.

Sweet, ipak krećemo na vrijeme!!!

Međutim, neko je smislio drukćiju igru koja se zove – Otkažimo let svima!?

Najednom eto i ja jedan od onih nesretnika s otkazanim letom… milina… Dakle opet šetnja po aerodrumu u potrazi za informacijama. Ćovjek fino ode od jednog reda, do drugog, pa treći šalter i na kraju vele, odite online i promjenite booking ili nazovite službu za rezervacije. I zovu se informacije po posebnim tarifama koje naravno iscrpe zadnji impuls iz mobitela…

Naravno, svi oćito imaju istu namjeru ko i ja… linije zagušene, nedostupnost, online nemoguće išta promijeniti. A ništ, ajmo sad fino stat na loptu. Dakle ovuda ne ide, drugi aerodrumi poprilićno daleko (i za divno ćudo rade neometano ćitavo vrijeme), dakle treba se prebaciti nekako. I ajmo, kontaktira se prijevoz (god bless free poruke unutar mreže ) međutim i on je zakaćio promet pa et – još jedan delay 🙂 …

Dakle sliijedi epizoda ćekanja… No, ne bi to bilo teško da et, neko pametni s aerodruma se dosjetio držati sva vrata otvorenima. Fino se navućem zime, bubrezi poklecaju i posjeti wc-u postaju redovitiji… Vrijeme ide… polako… jako polako…

Nakon 4.tog posjeta WC-u, lista s polascima polako postaje zelene boje. Na žalost, moj let nije među njima… jer eto… onak koji se sjetio otkazati ga, valjd je mislio da zima može potrajati cijeli dan, a mooooožd i 15tominutni snijeg zamete pistu? No bilo kako bilo, viša sila valjd ima drukćije planove…

Ćekajući prijevoz nekako mi se vrzma kroz glavu – đto je to drukćije u odnosu na jutro kada je let otkazan?

Temperatura zraka – ista 2 stupnja

Padaline – nepostojeće

Pista – ista ko i ranije

I onda mi sine: MRAK – ahaaaaaa… pa to mora da je to. Avioni se boje mraka!!!

 

(doduše nekako je vjerovatnije da je u prići onaj poznati engleski Health and Safety izgovor – dakle preventiva da se nedajbože nešto ne bi dogodilo, jer eto ipak su rekli da će padati snjeg, pa eto… ljudi se ponadali još jednom slobodnom danu)