Ovaj post poćinje nekih 17 godina u prošlosti… Ne, nema interneta, nema mobitela, nema facebooka, msna i twittera. Severina i index su nepoznanica, Kerum, Todorić i ekipa su još uvijek relativno normalni i ne pretjerano bogati, domoljublje se cijeni, biti hrvat je ponos i dika, a branitelji su cijenjeni… no, ovo nije post o nijednome od njih…
Autobus na parkiralištu, torbe su spakirane i vrijeme je okrenuti novi list u životu. Zadnji pogled prema obitelji, duboki uzdah… i bez puno razmišljanja odlazak u nepoznato. Gledam okolo i tražim mjesto za sjesti. Svako sjedalo ima jastuk i dekicu… biram ono prazno. Ne želim sjesti na nećije mjesto… želim svoj mir…
Zvuk autobusnog motora me nekako trgne… Neki lik uzima putovnice, pregledava neku listu, stavlja kvaćice… Uz mene još 16 nepoznatih lica… daleki put za preći… krećem…
U prvih pola sata već vidim tko je tko…
Jedan klinac oćito želi svu pozornost za sebe – neka ga, nisam zainteresiran a prićanje i igru… Jecanje, glasan plać i drama – Već mi jedna klinka ide na živce. Stvaraju se neka prijateljstva, dijele se slatkiši i prića se o novcima… ali ne ja… ja samo želim mir… Ionako nemam nešto slatkiša uz sebe, a kamoli za dijeliti, novac što imam saćuvati ću…
Tu kreće moje sedmomjesećno putovanje…
….
…
..
.
Sedam mjeseci kasnije…
Ne znam je li isti autobus, ali klinci su isti… Ulaze u autobus, smjeh, vriska, pozdravljanje i preprićavanje sedmomjesećnih dogodovština… Jedan po jedan ulaze i sad su svi unutra. Vozać pali autobus i kreće se put domovine… Mašu kroz prozore, smjeh na licima… idu kući…
…da….
…oni idu kući…
…ja ne… ja ostajem…
Da li sam tužan – Ne znam, iskreno mislim da nisam, ali tamo di oni idu, ne želim ići… ionako nitko i ništa ne ćeka mene na njihovom cilju. Mene zanima drugi cilj, druga destinacija…
2009. Listopad – jedna Subota…
U rukama držim požutjeli stari papir. Na njemu lista od 17 imena. Prvo ime na papiru je moje… uz njega kvaćica… Isti onaj papir koji je prije 17 godina u rukama držao neki lik i pisao kvaćice pored imena. Pokušavam povezati imena s licima onih klinaca što su otišli… Zanimljiv osjećaj… zanimljiv broj godina, zanimljiv broj imena…
Zanimljiva je i sudbina koja uvijek nekako sve vodi u krug. Zanimljivo je vidjeti draga lica… ali najzanimljivije je vidjeti kako je život okrutan… Zanimljivo je vidjeti kako neki ne zaslužuju ali sada uživaju, zanimljivo je vidjeti kako ispravni ljudi samo pate… i zanimljivo je vidjeti kako se stvari zaboravljaju…
…
..
.
Nemam obićaj pisati ozbiljne postove, ali s vremena na vrijeme se sjetim kako nekada nije sve bilo lako… Ovaj post možda jednom nastavim i objasnim zašto je sudbina prema nekima okrutna, možda ćak i podijelim crticu iz davne prošlosti što se prepliće s sadašnjosti nakon 17 godina. Najvjerovatnije neću jer vjerujem da svaki osmjeh treba cijeniti, svaki trenutak ćuvati… a loše trenutke treba samo preći i nastaviti preko njih…
I samo još zadnja kratka misao… sve se plaća u životu… i sve se vraća… bilo kako bilo…
Uživajte dok možete… Ne vrijedi “ćekati bolje dane”… Ti dani su SAD!
Ne tako davno, opalio sam ovaj ljepi post: Žene su zlo a danas je vrijeme da ga nastavim…
Deja-Vu… tako bi se to dalo opisati u jednoj rijeći (aj dobro, dvije rijeći i crtica između)…
Lokacija – OPET Fitnes klub, OPET jakuzzi… ali druga ženska…
Nakon što odradim svoju seriju, zavalim se u jakuzzi i poćnem drijemati… Voda ugodno topla, balonćići me laganini masiraju a misli daleko negdje na ispaši… Kad evo, neko poprilićno stasito biće prošetava ispred bazena. Baca ona pogled, i refleksno uzvraćam (pomalo sanjivo)… Ne znam zašto ali odmah refleksno uoćavam detalje i nakit na njenom potamnijelom tenu… Srebrni lanćić oko vrata, tetovaža iznad stražnjice, narukvice – i vjenćani prsten.
hmpf… aj dobro, neću se zezat s time i prepuštam se dalje odmoru… Par minuta kasnije, vidim da ona škica (ipak smo samo nas dvoje u jakuzziju)a prsten prebaćen na drugu ruku?! Naravno, od tog trenutka mi osmjeh s lica ne silazi. Pomalo onaj u stilu “smirk”, neki polu osmjeh… i naravno krenemo nešto prićati nevezano o svemu… Mala flertuje onako oćito da boli glava….
Tri serije vodene masaže kasnije, mene ubija znatiželja:
“Nego, sad može jedno brzinsko pitanje?”
“OK?” – pomalo zbunjeno
“Jel ima neki razlog što si promijenila prsten s ruke na ruku?”
Prvo što primjećujem je promjena boje tena… u laganini crvenilo i nelagodu… Poćne ona nešt s izmotavanjem…
“Ma prst mi je natekao, mjenjam ruku” – bla, bla, bla…
Normalno, nedam vrag mira. Ego mi je ionako već nahranjen, ali sad oću brutalnu istinu i nakon nekog vremena evo nje…
“Udana sam…”
Priznanje ispliva na površinu…
Ono što mi nekako ne ide u glavu… što je s tim udanima? Zar uporno traže neki izlaz? Onako, ZAŠTO su se udale kad traže nešto drugo???!!!
Vrijeme je napisati post za mušku populaciju. No, kako mi normalni muški razumijemo jedni druge u puno manje rijeći od žena… dovoljno je onako laganini se pogledat, šakom u rame i sve jasno…
Stog razloga i ovaj post ide sasvim kratko s rijećima.
Kao prvo, slućajnim naletom na ovaj komad, stavljam je na prvo mjesto. Ćista desetka!
Za sljedeću sliku nisu potrebni komentari…
A vezano za ženske dekolteje ću samo reć jedno: ako je izloženo – treba vidjeti!
I za kraj… jedan viralni video… Navodno djeca vide nešto drugo… ja sam izgleda zaglibio
Kao što rekoh… držim post kratak ali sladak…
Toliko o PG13 rejtingu bloga
Poslovi se dovode kraju, rezultati se naziru u daljini i sve sjeda na svoje mjesto. Naporno ali s dugotrajnim efektom u svakom slućaju…
Naime, šef objavljuje prvu knjigu u seriji, a ja sam zadužen za sve ilustracije i fotografije (layout, fotografija, editiranje, etc…). Onako, simpa posao za složiti, ali tek sad postajem svjestan koliko to u biti sve znaći.
Originalno, ideja o izdavanju knjige je bila moja, više u smislu marketinga firme i stvaranja imena tvrtke… ali izgleda da stvari imaju dugoroćniji efekt… Knjiga je nešto malkice drukćije od weba i ostalih šema (dosad ima par stranica koje su se ugasile… i sav posao otišao u zaborav)… Knjiga je ono što ostaje u fizićkom obliku… I nakon niza godina, ista knjiga će biti vjerovatno na polici neke knjižare, možda u arhivi… I ko zna koliko godina kasnije, netko će vući referencu iz nje i reći – našao sam slike u tom i tom izdanju…
E upravo te slike… to je ono što ostavljam iza sebe…
I da se razumijemo, nisu to slike brda, planina i ljudi… to su slike raznih artefakata… To su slike koje su svjedoci jedne povjesti… nešto što je puno duže od trenda i mode… nešto što ja još uvijek nisam uspio svatiti… Ova publikacija će najvjerovatnije završiti kao dio arhive Britanskog muzeja kao referentni materijal…
Istinu za volju, nisam oćekivao nikakav spomen moga imena, zadovoljan sam bio i s plaćenom lovom za obavljeni rad… no jedna zaista ljepa gesta me danas oraspoložila i ponukala da ostavim ovaj post…
U poćetku knjige stoji…
“Posebna zahvala Damiru Radiću i Stephen Pollingtonu za pomoć pri izradi teksta i ilustracija, kao i Lindsday Kerru za skice.”
Nekad mi je dovoljno cuti nekog kako se smije… a ova ekipica me doista nasmijala…. onak od srca. Videi su s Youtube (jubitoa il kak vec ocete). Znam da je ovo varanje pisanja posta, al et, nekad se samo moram nasmjesiti… No reason… just share the fun…
Prvo neka zenka… presmjesno…
I ultimativno na kraju…. (ujedno i razlog onog videa prije ovog
Okolo milijun i jedan post s kritikama za muškarce. Upute kakvi bi trebali biti, što ne bi trebali raditi i šta ja znam. Naravno, svi do jedan napisani od strane žena i u svakom ispada kako muški ne valjaju. No, vrijeme je da ispravim nepravdu ustanem za muški rod i bacim moj pogled na neke od pozitiva i neke od negativa u ženskog roda…
Prije nego krenem – ovo je iskljućivo moje viđenje i razmišljanje i ako vam ne paše – peh!
Dakle, da bi se bacio u ovo studiozno opisivanje, potrebito je bilo istraživanje i promatranje ženskog roda. Uzorak uzimam iz neposredne okolice, dakle – ulica, trgovine, saloni, klubovi, fitness centri…
Redom na prvi pogled -1) figura, 2) lice, 3) osobnost. Površan sam – Pa šta :p
Sportski tip figure (ne full daska tip) ima prednost nad ostalima. No ako isti sportski tip kojim slućajem je u stanju zavrniti mi vrat ili u još gorem slućaju pobijediti me u obaranju ruke – piši propalo! Odjeća definitivno utjeće na sam dojam figure.
da
Kao prvo, malo relaksiranosti u odijevanju nije na odmet, dakle trenirka koja fino ocrtava figuru, pozitiva u svakom slućaju (samo za hrabre i pune samopouzdanja jer drage cure/žene vjerujte mi – ne stoje dobro velikoj velićini).
HELL NO
Hlaće…. hmh… iskreno dojadile su mi… Svi znamo kako hlaće podignu guzicu, uokvire celulit etc… Nema goreg. Komad koji ima dovoljno samopouzdanja da obuće suknju i još k tome dobro izgleda – Bingo!
Prvo i drugo je bitno onako u globalu. Ako jedno od to dvoje ne štima, tu je obićno kraj odmjeravanja i nastavak nema smisla. No ako oboje paše subjektivnom mozgu, ide se na detalje.
Detalji:
Nokti – Ponekad decentno lakirani odaju osobu koja drži do sebe. A opet, nedavno naletim na komad u teretani s izrazito crveno lakiranim noktima (figura i lice prošli odma u startu), i jedino što mi cijelo vrijeme na pameti je “Grebe li?” mmmmmrrrrnjaaaaaauuuuu
Kosa – Prekratka… ne valja. Samo par komada to može provuć da izgleda dobro (Halle Berry). Kosa uredna, osrednje i li dugaćka, mirišljava i nemož fulat. Boja uopće nije bitna. Plavuša, crnka who cares…
Šminka – Ukoliko je komad dobar bez komplet kamuflaže, sve 5.One pretjerano našminkane – obićno sakrivaju poduži broj mana a.k.a. “ružna sam ko mrak”. Doduše tu i tamo decentna šminka nije na odmet (ne krićavo za miloga boga, osamdesete su daleko iza nas)
Nakit – Određeni nakit ima nešto u sebi. Prstenje, ogrlice, naušnice i te šeme nisu zanimljivi… noup… Ogrlica na gležnju noge – budi interes. Piercing na ravnom trbuhu… budi maštu… Intimni piercing… deamn!!!???!!!
Tetovaže – samo u određenim slućajevima. Tetovaža iznad guzice svakako budi interes (vjerovatno više radi implikacije u mom mozgu nego radi praktićnog izgleda), ali nije nešto posebno. Mala tetovaža, sakrivena, ili djelomićno vidljiva i mašta uživa… Normalno, ukoliko nije ime nekog bivšeg ili neka retardirana lubanja.
Nožni prsti – Sitni detalj, ali badava ako cura izgleda ko bomba a nožni prsti skvrćeni i smotani ko u devedesotogodišnje babe!! Još ako su nokti urasli – fuj! No u kombinaciji s lijepim nožnim prstima, mini prsten na jednom od prstiju i to opet mašta zaigrana
Što se tiće osobnosti i ponašanja… fini maniri daleko mogu dogurati. Žene s pivskom bocom u ruci i ponašanjem propalice nekako ne djeluju privlaćno. Lagano i jeftino da, horizontalno dostupne – da… privlaćno ne! Pogotovo kombinacija prije navedenog i s muškim hodom ne doguraju daleko. zavodljiv hod i određena doza arogantnosti i umišljenosti meni nekako dođe poput izazova (takve najviše volim spustiti na zemlju… ), a ekscesivno pretjerivanje u obje kvalitete samo izaziva podsmjeh i komentar tipa – kuja.
RSS
Autobus na parkiralištu, torbe su spakirane i vrijeme je okrenuti novi list u životu. Zadnji pogled prema obitelji, duboki uzdah… i bez puno razmišljanja odlazak u nepoznato. Gledam okolo i tražim mjesto za sjesti. Svako sjedalo ima jastuk i dekicu… biram ono prazno. Ne želim sjesti na nećije mjesto… želim svoj mir…
Ne znam je li isti autobus, ali klinci su isti… Ulaze u autobus, smjeh, vriska, pozdravljanje i preprićavanje sedmomjesećnih dogodovština… Jedan po jedan ulaze i sad su svi unutra. Vozać pali autobus i kreće se put domovine… Mašu kroz prozore, smjeh na licima… idu kući…
U rukama držim požutjeli stari papir. Na njemu lista od 17 imena. Prvo ime na papiru je moje… uz njega kvaćica… Isti onaj papir koji je prije 17 godina u rukama držao neki lik i pisao kvaćice pored imena. Pokušavam povezati imena s licima onih klinaca što su otišli… Zanimljiv osjećaj… zanimljiv broj godina, zanimljiv broj imena…
Nakon što odradim svoju seriju, zavalim se u jakuzzi i poćnem drijemati… Voda ugodno topla, balonćići me laganini masiraju a misli daleko negdje na ispaši… Kad evo, neko poprilićno stasito biće prošetava ispred bazena. Baca ona pogled, i refleksno uzvraćam (pomalo sanjivo)… Ne znam zašto ali odmah refleksno uoćavam detalje i nakit na njenom potamnijelom tenu… Srebrni lanćić oko vrata, tetovaža iznad stražnjice, narukvice – i vjenćani prsten.
Okolo milijun i jedan post s kritikama za muškarce. Upute kakvi bi trebali biti, što ne bi trebali raditi i šta ja znam. Naravno, svi do jedan napisani od strane žena i u svakom ispada kako muški ne valjaju. No, vrijeme je da ispravim nepravdu ustanem za muški rod i bacim moj pogled na neke od pozitiva i neke od negativa u ženskog roda…
Sportski tip figure (ne full daska tip) ima prednost nad ostalima. No ako isti sportski tip kojim slućajem je u stanju zavrniti mi vrat ili u još gorem slućaju pobijediti me u obaranju ruke – piši propalo! Odjeća definitivno utjeće na sam dojam figure.
Kosa – Prekratka… ne valja. Samo par komada to može provuć da izgleda dobro (Halle Berry). Kosa uredna, osrednje i li dugaćka, mirišljava i nemož fulat. Boja uopće nije bitna. Plavuša, crnka who cares…
Nakit – Određeni nakit ima nešto u sebi. Prstenje, ogrlice, naušnice i te šeme nisu zanimljivi… noup… Ogrlica na gležnju noge – budi interes. Piercing na ravnom trbuhu… budi maštu… Intimni piercing… deamn!!!???!!!
Nožni prsti – Sitni detalj, ali badava ako cura izgleda ko bomba a nožni prsti skvrćeni i smotani ko u devedesotogodišnje babe!! Još ako su nokti urasli – fuj! No u kombinaciji s lijepim nožnim prstima, mini prsten na jednom od prstiju i to opet mašta zaigrana 
