Category Archives: Biznis

12 Months Later


Rekapitulacija godine i ocjenjivanje proteklog obicno se vrsi tamo negdje krajem 12tog mjeseca, mozda poslije Nove Godine. I slazem se, treba sjest, pogledat nazad i odluciti da li je godina bila dobra ili nije.

Samo nije 12. mjesec, nije Nova Godina. Nekako se sve manje-vise svodi na 11. mjesec kod mene. Frickin 11. mjesec.

Na osobnu notu, mrzim taj sugavi mjesec.

Al ovdje nije rijec o samo 11tom mjesecu vec o citavoj godini. Dakle slijedi:

Rekapitulacija 2009/2010

Predpocetna bilanca godine je bila u debeloj pozitivi, dakle sve ok. U planu bili dodatni prihodi, osnivanje firme, slaganje kockica jedna uz drugu i sve polagano sjeda na svoje mjesto. I onda krece godina.

Otvaranje krece s neplanskim izdacima, i kako to inace biva sve ide nizbrdo. No kukanje ne pomaze i ide se dalje uz motiv: “Proce sve”! I eto, 12 mjeseci kasnije, unatoc svim problemima i dalje se stoji, bilanca je napokon pozitivna, mentalno zdravlje ocuvano i sve je ok…

Ofkorz bez sredine price sve izgleda sasvim odlicno. No sredina nije zanimljiva, puna je gundjanja, problema, umora, iscrpljenosti rada, rada i jos rada. Epilog svega je nova osnovana firma, 2 odrzane aukcije i treca u pripremi i di koja sijeda dlaka na glavi.

I neda mi se gundjati, neda mi se zanovijetati… zapravo sve je kako spada i kako bi vjerovatno trebalo biti. I et, jedan dosadan post za jednu dosadnu rekapitulaciju godine.

Small things

Bacam okladu da svi koji imaju nadređene iznad sebe garant mogu nešto prigovoriti i spoćitovati… Doduše, ne sumnjam da bi ama baš svatko mogao naći barem par primjera nesposobnosti, loših odluka i slićnih majmunarija. Ovaj sljedeći zapis – nije jedan od tih…

U prošlosti sam nailazio na ćudne odluke šefova – tvrdoglavost, inzistiranje na pogrešnim stvarima i doslovce nisam mogao napraviti ništa. Doista frustrirajuća situacija!

Ovaj put, situacija je malo drukćija…

Situacija br 1: Ne tako davno, za vrijeme šefovog ljetovanja uspio sam skršiti neku staru vikinšku ogrlicu (za neupućene, radim dosta s antikvitetima i uglavnom su to skupocjene stvari). Oćekivao sam neku vrstu penala… a na kraju – ništ. Samo jedno – OK je! Dapaće, još me pohvalio kako smo držali firmu na okupu sve to vrijeme…

Situacija br 2: Egipatske shabti figurice. Jedna od njih mi doslovce iskliznila iz ruke i naravno ošla u 3 p….. m…..

oh yeah... i am clumsy

oh yeah... i am clumsy

Situacija br 3: Ming dinastija konj. Nešto idem ubaciti u koš za smeće i nit manje nit više trknem konj na podu. Taman onak fino oćišćenog od blata i sranja (lik je proveo 3 sata ćisteći ga prije tog)

Puko dritto po sredini

Puko dritto po sredini

I osto skraćen za dužinu glave

I osto skraćen za dužinu glave

Swell…. zaista imam talent za izabrati skuplje stvari u kolekciji. No moj šef i ovaj put rekao – događa se! Zaista, respect!!!

(nemojte slućajno pomislit da ja sad gunđam jer moro bi radit mjesecima da ovo otplatim)…

No ni te moje smotanosti i njegova smirenost na njih nije toliko fascinantna. Ono što me zaista danas dojmilo je sljedeći razgovor:

“D., trebam ti nešto reći”

“Pucaj”

“Prije, davnih dana sam surađivao s likom koji se zove Milan…”

Tu napravi onako pauzu znaćajnu i vidim da promatra moju reakciju.

“On je iz Srbije, a znam da ih ti ne voliš zbog toga što ti se dogodilo u prošlosti s njima i tvojom obitelji…”

Vidim na šta cilja i odmah mu skraćujem muku:

“Ne brini, posao je posao, tu me ne dira previše nacionalnost. Štoviše, ukoliko možemo odraditi dobar posao i zaraditi nešto extra, ja sam uvijek za!”

Vidim da mu pada kamen s srca… Nastavljamo razgovor o tom poslu kroz skroz opušteni ton… Naime, njega brine kako ću reagirati. U principu, ima poštovanja prema meni i radije je pita za mišljenje nego li je ode i odradi svoj dio posla. Ono što zaista cijenim kod šefa je što on zaista prihvaća moje konstruktivne savjete. Ne odbacuje kritike, primjenjuje pozitivno i može se s njim normalno razgovarati…

Doista, nekad ima posla preko glave, i doista nekad pomislim da mi je klon potreba a ne zajebancija… ali što jest jest… ovo je dosad najzdravije radno okruženje u kojem sam ikada bio…

U svakom slućaju, dojmilo me se njegovo razmišljanje…

p.s. da ne bi pomislili da se ovim postom uvlaćim šefu u šupak – ne govori hrvatski, a translatori ne kontaju moj stil  pisanja 😉

Kako do putovnice u hrvatskoj

putovnicaOvo je svojevrsni nastavak mojih ljetnih putovanja jer se događa odmah po povratku iz Dubrovnika.
Moja putovnica istiće kroz koji mjesec a kako namjeravam ići u UK i vratiti se nakon datuma isteka putovnice – vrijeme je za novu putovnicu!

Pokušaj br. 1

Odlazak u policijsku postaju Vukovar, upit za putovnicu da vidim koji mi je najbrži naćin za dobiti/produžiti putovnicu. Normalnim putem, vele da traje oko mjesec dana što je  meni kasno zbog  mojih unaprijed bukiranih letova.

Žurna putovnica – moram ići u Zagreb….
Pokušaj br 1 odmah tu završava…

A ništ, reko ajd kad već idem na Lošinj, usput stanem u ZG-u pa predam zahtjev i papire. Bacim brzinski pogled online da vidim što mi treba (stara putovnica, iskaznica, domovnica i još neke shemice)

Pokušaj br. 2

Na putu za Lošinj, stajem u Zg-u kod buraza i skontam da nisam ponio pravu papirologiju… swell! Pokušaj br 2 – failed.
A nema veze, ići ću još za Dubrovnik pa onda stanem…

Pokušaj br. 3

Paaaaaa….. recimo da ga ni nema jer eto niti na putu za Dubrovnik, a niti na povratku uopće ne stajem u Zagrebu.
Godišnji odmor prolazi, a meni se dan leta približava!! Jedan dan odmora u Vukovaru i stiže Ponedjeljak – vrijeme je za pokret!!!

Pokušaj br 4

Ranim jutrom sjedamo buraz i ja pa laganini đir prema Zagrebu. Ne žurimo se nigdje i imamo vremena. Malo laganini po Podravskoj magistrali i eto nas u Zagrebu pred policijskom postajom! Parking odmah pored…. milina!!!

Sad mali savjet svima koji idu raditi “Žurne putovnice”. NEMA ama baš ništa žurnog u tome. Sve se svodi na ćakanje u redovima… i onda još malkice ćekanja…. i na kraju JOŠ ćekanja u redovima… Radije povedite još jedno 2 osobe sa sobom i zauzimajte mjesta u redovima!

Ah da, postoji i onaj automat za uzimanje rednog broja… (hint na kraju posta)…

Slijede uputstva:

Na šalteru “02” – upit o potrebnoj proceduri. Tu naravno preusmjere na drugu lokaciju i tutnu mi papirić s natuknicam u ruke. Swell…

Odlazak u onaj dolje poštanski ured, plaćanje biljega i papirologije. (U ovom trenutku bi dobro pri ruci došla prva dodatna osoba – da sjedne u red za plaćanje na Pošti – thx braf…) Slijedi popunjavanje papirologije koje traje cca 10-15 min (što je više nego dovoljno da ispred vas uleti 10 ljudi u red za plaćanje). Ukoliko imate pomagaća, zamjenite mjesta, ukoliko ne – zaboravite na sljedećih cca 35-45 minuta…

Nakon plaćene papirologije, biljega, vrijeme je za stati u red na šalter (08 – za žurne). Ukoliko ste bili mudri uzeli ste broj na putu u poštu, a a ko ne… tough luck… uzmite sad broj pa ćekajte (tu bi dobro došao drugi pomagać koji bi rješavao brojeve dok ste u pošti)

Iako smo mi uzeli broj nakon izlaska iz pošte, još smo relativno dobro prošli – saaaaaamo 50+ ljudi ispred nas… Sad je već skoro podne pa ajde… imamo vremena doći na red. Vidimo da obrada ide onako okej… cca 5min po osobi i kontamo da imamo vremena otić malo prošetat…

Šetnjica Zagrebom

Šetnjica Zagrebom

shockedVraćamo se nazad nakon ture cuge (mislim da bi bio red spomenuti jedan određeni i znakoviti pogled jednog određenog lika što je posjetio WC dritto nakon mog blagoslova istog) , ali još smo daleko od reda… slijedi još jedna šetnjica…

Munjevitom brzinom VEĆ oko pola 5 POPODNE napokon stižemo na red. Sad već polagano iziritiran ćekanjem stižem na šalter.

“Moliću uplatnice i zahtjev!”

Okej, dam joj popunjene papire, ali svi ostali dokumenti su kod mene. Oćekujem zahtjev da mi provjeri osobnu, staru putovnicu, domovnicu ili što već misterioznog oni već rade…

“Upišite ovdje razlog zahtjeva i potpis”

Pokazuje mi di da napišem moćne rijeći “Poslovni put” i di da tutnem moj doktorski potpis. 2 sekunde  kasnije vraćam joj papir i ona meni:

“Isprava će biti gotova kroz 48 sati, dođite po nju u srijedu na šalter 3.”

I to je to.

Onak zabezeknut gledam. Ne mogu vjerovat. Ama baš nikakve provjere, nikakve dokumentacije na uvid…

Lijepih 5 sati ćekanja za potpis??!! Normalno, osobno moram podignuti putovnicu tako eto reda radi.

Sad već malkice razoćaran u kompliciranost postupka sjedamo u auto i pravac kući. Putem se poćastimo s jednom pizzom (da, ja i brat smo skromni u jelu)…

Fooooooood!!!!

Fooooooood!!!!

Rezime dana – provoženih 550km

Srijeda…

Juniora dotukla vožnja

Juniora dotukla vožnja

Ponovo sjedamo brat i ja u auto pa pravac Zagreb… woooohoooo… ipak se dugo nismo vozili. Opet đir magistralom… putovanje, slušanje mjuze…

3 sata kasnije evo nas opet u Zagreb, opet pred policijskom postajom. Sad već iskusni posjetitelji lokacije odmah vadimo broj za šaltere. Na naše iznenađenje ODMAH smo na redu!

Teti na šalteru dam potvrdu o predanim dokumentima, ona zatraži moju staru putovnicu i odmah bez da je otvori kako spada uzme si uzorak za konfete. Doda mi novu putovnicu i TO JE TO!
Opet ama baš nikakvih provjera identiteta!?!

Swell…

Sjedajmo u auto i ajmo OPET nazad… ovaj put auto cestom…

Rezime dana – provoženih 550km na ugodno toplom danu

I think it might be warm?

I think it might be warm?

Kako mi je let sutra, ponovo ću viditi istu relaciju i još jednom utvrditi trasu puta… et tako da ne zaboravim…

…a sada ono obećano ranije u postu:

BONUS HINT:

Da bi se onako malkice zabavili dok ćekate red, slobodno uzmite jedno desetak brojeva od svakog mogućeg šaltera odmah s automata na ulazu. Promatrajte reakcije i šokirane izraze lica na ljudima kad shvate koliko dugo moraju ćekati red 😀 Vrijeme će ipak malkice brže proći…

5…4… & here comes 3…

Zašto uvijek pred godišnji odmor dođe najviše posla??!
Nešto što nisam uradio zadnjih 7 mjeseci prvi put je ućinjeno – Messenger iskljućen!!?

iphone-tfObićno mi ta stvarćica ukljućena non stop i uvijek ima neko na drugoj strani da mi skrati vrijeme… ali danas – jok! Naime umjesto deadline na sutrašnji datum najednom je sve promjenjeno i skraćeno za ćitavih 24 sata. Ko da svi imaju Božić u isto vrijeme pa se žure negdje. Ali nema veze… kad je pritisak zasijam (nećemo sad tu neku lažnu skromnost prodavat). Odjednom sjedam i radim simultano na 3 raćunala, šef laganini u nevjerici i baca mi oklade da neću uspjet. Al et, što god ga ćini sretnim jel… znam da igra na onu kartu na kojoj uvijek pobjeđujem i radim maximum kad je najveći pritisak.

Ovaj put ga je oklada koštala malo više od uobićajenog Nr. 9 u Burger Kingu. Malo sam podigo ljestvicu i ubacio onaj svoj APP sistem (Ako Prođe Prođe):

– Šefe, ovaj put se idemo kladiti na nešto malo jaće!

– Što ti je u planu ovaj put?

– Znaš da sam sucker za igraćkice jel?

– Aham… nastavi?

– E ovaj novi I-phone, koliko znam daju ga samo na ugovor…

– Okej, već vidim na šta ciljaš…

– Aham… sad ti šefe nastavi okladu…

– Oš predložit da ako uspiješ, da ti uzmem I-phone 3G!?

– Pa kad već predlažeš… neću se bunit…

– Ok, ak uspiješ uzimam ti novi I-phone na raćun firme i plaćam pretplatu za njega…

– Deal…

I tako, oklada pala… meni par sati na raspolaganju i I-phone u igri. Da ne dužim – uozbiljio se, sve posložio i et zaradio novi I-phone. Jedina kvaka je da mi ga uzima kad se vratim iz Hrvatske s godišnjeg. Nema veze, preživiću i to 😉

I tak et ja siroti i tak skromni vidim da moj APP sistem radi. Na istu foru sam nabacio cifru za izradu loga i et – prihvaćeno iz prve… i APP uvećao moj raćun za trošenje na E-bayu za stanovitu cifricu (Hello Silver Thors Hammer)…

Dal je bilo pritiska – JE

Da li se isplatilo – DA

Da li sam skromna osoba – NE

Da li idem na godišnji za 3 dana – DA!!!!

Ignition in 10…

Okej, poćinje odbrojavanje kad idem na debelo zasuženi godišnji odmor… Danas je br. 10, il devet. Et već sam se pogubio a ni brojat nisam krenijo…


Normala, pritisak polako raste… i danas mi laganini prekipilo pa sam se na šefa otreso. Ono radimo već neko vrijeme na toj knjizi i on bi da bude po njegovom. Sve to fajn i ljepo, al nemre. Moj naćin je bolji, inteligentniji i pametniji.
hmmm..kako ovo objasniti…

On radi listu s onim caption ispod slika – dakle on ima 1 file.
Ja obrađujem slike, ubacujem captione od drugog autora… etc…
E sad došlo vrijeme da se svi izvori pospajaju u jedan ogromni file. Ofkorz, kak jedini imam pregled nad cjelokupnim procesom a ne samo nad jednim dijelom uzo sam i pospajo sve. Normala, šefu ostalo nerješenih djelova koje sam ostavio sa strane…Treba jednostavno  samo nadopuniti nerješene djelove i fajrunt… sve u svemu sat vremena posla…
Danas se on dovatijo baš tih nerješenih djelova i krenio mi palamudit kako sam obriso ovo, izgubio ono, nevalja ovo nevalja ono…

-Šefe, nije niš izgubljeno…
-Je, obriso si mi slike koje sam htio u knjizi!
-Nije ništa obrisano, samo još nije uvršteno i nalazi se tu /pokazujem mu na folder na kojem masnim slovima piše NEUVRŠTENO/
-Nisu imena fileova ista, promjenio si imena
-Imena su ista kao u originalu i ovaj stupac /pokazujem mu stupac s listom originalnih imena/ sve govori
-Nešto tu meni fali, garant si zbrljo…
-Šefe…
-Kako ću se sad ja ovdje snaći!!-
-Šefe…
-Sve je naopako…
-Šefe…
-Sve je zbrljano, sigurno ima milijun grešaka…
-ŠEFE, dost je!- – puca mi film!
-Šta je dost?-
-Dost je gunđanja. Sve je tu. Samo treba proćitat!
-Kako, di proćitat kad je zbrljano- – i dalje palamudi…
-Nije zbrljano već ti neznaš ćitat. Da malo prestaneš kukat vidio bi da je sve logićno složeno-
-Ma kako logićno, vidiš da nema smisla!
-Ima. Simpl. Odradi samo ono što sam ti reko na poćetku i sve će se složiti na svoje mjesto!-
-Neće bit dobro.
-Oće! Duplo ili ništ!- ma ko ga šljivi, bacam okladu.
-Šta duplo ili ništ?
-Šefe, dužan si mi trostruki burger, sad idemo okladu u duplo ili ništ da si OPET u krivu, i da sam OPET ja u pravu!
-Ma nisi..
-Ajde, duplo ili ništ!
-A jok, neću se s tobom kladit… zadnji put nisam dobro prošo
-E ond me slušaj, i ako sam u krivu kukaj… nemoj me sad još živcirat ionako imam hrpu za dovršiti!

Tu ga ostavljam da kuka. Ionak ću ga provjeriti za pol sata da vidim kako napreduje.
Vrijeme ide, on se uživio i radi. Ko pravi. nakon sat vremena zove.

-D. trebam tvoju pomoć!
-A jel, šta sad nevalja? – malo onak ironićno dobacujem.
-Ma sve je ok, samo trebam da mi provjeriš ovo…

Bacam oko i vidim ostalo mu samo 4 predmeta koja nemože nigdje smjestiti. Sve ćovjek posložio i sve sjelo BAŠ na svoje mjesto kako sam reko da će sjesti!

-Okej, ta 4 su izbaćena na prvom sastanku.. poso rješen… A sad…
-Šta sad? Pa to je sve što ti je trebalo?
-Sad oću da ćujem iz tvojih usta – D. je OPET bio u pravu!

Normala, promrmljo je da sam opet bio u pravu i da je on bio u krivu… I sad eto imam 3 hamburgera što mi dužan…