Monthly Archives: July 2011

Popravak grešaka u shoppingu…

Kako neki skontali da moj naćin kupvine i nije loš za zgrabiti koju dodatnu krpicu, stigao mi zahtjev da nabavim dodatne robe. Valjda ljudi kontaju da ću opet fulat pa et – da se nasmiju. No sad, iskustvo je na mojoj strani i slijedi shopping – Round 2!

Plan je simpl, lista jednostavna i ajmo redom. Trebam nabaviti nekih kratkih hlaća za ljeto (s obzirom da trenutno nove nabavljene nekako ne štimaju), dakle zna se lokacija. Također trebo bi još koju dodatnu majicu nabavit jer eto, svidile mi se one od neki dan. (op.a. moj sistem kupovanja odjeće se bazira na onom ‘ ako valja, uzmi par komada!’, dakle više kopija istih majica. Doduše tako sam i došo do tog da najednom imam oko 10 istovjetnih bijelih majica, crnih… sivih… etc…)

Lokacije za nabavu već ranije utvrđene tako da ne treba istraživati dodatne trgovine. Sjedam u auto, slalom između semafora, vješto parkiranje tik do ulaza u shopping centar i najkraćom linijom do trgovine s robom. Dijagram kupovine žena vs muškaraca je od ranije poznat na internetu, dakle nema potrebe ponavljati:

Ovaj put, mudro odabirem velićinu za jedan broj veću i idem posjetiti onaj čudni kut koji se zove garderoba. Brzinsko oblaćenje – check! Velićina paše – vrijeme za kupovinu. Najkraćom linijom koja prolazi kraj dugih hlaća (gdje uzimam zamjenske za one od ranije), jurim prema vješalicama s kratkim hlaćama i ……..

…. pušiona… -.-

Samo jedan jedini par u pravoj veličini. A ništ, uzimam taj i pravac majice. Sad moja muška logika govori i raćuna – nema kratkih hlaća = uzmi više kratkih majica! Odmah se uzima repriza od neki dan i zadovoljan pravac blagajna. Podmirim raćun i na izlasku u glavi kontam – “Hmmm… al imam zamolbu uzeti katkih hlaća koje nisu za mene….”

 

Srećom, moje iznimno dobro pamćenje zablista u tom trenutku i sjetim se kupovine od prije 2 godine i trgovine u kojoj sam uvijek znao naći povoljnu odjeću! Žurnim korakom se spuštam na kat niže, zadovoljan svojom snalažljivošću i ……

….pušiona…. opet… -.-

Trgovina više nije na istom mjestu, tj. nema je. Ne postoji.

Al dobro, davnih dana sam uzimao na više mjesta pa znam di treba tražiti – opcija br. 3. – valjd.

Normalno, sad već pamćenje nije pouzdano i naravno, ulećem u pogrešnu trgovinu. Bravo ja. Ofkorz sad već pizdim na sebe što sam toliko vremena proveo tražeći nešto što bi po svoj logici znao nać u 5 minuta.

 

Srećom odmah sljedeća trgovina ima traženo i naravno isfrustriran šetnjom, hodanjem i traženjem, od oka uzimam bez isprobavanja 4 para kratkih hlaća!!! (mda… opet muška logika na djelu)… Plaćam raćun naravno karticom jer vidi vraga, nisam uopće pogledo koliko keša imam sa sobom – idiot.

Srećom ovaj put moj besprijekorni osjećaj za velićine i krojeve me služi savršeno i sve kupljeno je savršeno – Mission acomplished!!!

 

A sad dost mutavih trgovina neko vrijeme, sad sat odbrojava i uskoro je godišnji na kojem se mogu šepiriti u novim krpicama 😉

 

 

 

Muški su bolji u kupovini od žena

Deja Vu – opet Birmingham. Opet ljudi kupuju i prodaju i opet sam nezainteresiran za njihove poslove. Zapravo, na pameti mi samo jedna stvar u obliku sata koji odbrojava vrijeme… a na kraju odbrojavanja… Brazil!

Ok, nije bas samo Brazil, al recimo godišnji odmor, ljeto, sunce, more, nerad i zabušavanje. Naravno to sve slijedi nakon što složim nećijih 10 godina rada unutar jedne web stranice u roku od  sljedećih 4 dana. Ethan Hunt bi vjerovatno odbio ovakvu nemoguću misiju, al nit sam ja Tom Cruz, nit je misija nemoguća.

Doduše sam sam sebi obećao da neću spominjati posao u ovom postu i opet se provuklo – dammnit!!!

Dakle errrrrm…, povratak na ljeto.

Skoro sva roba mi iznošena do piđama statusa (onaj stadij kad valja samo za obući u krevet), bez obzira da li je rijeć o dugoj zimskoj ili ljetnoj odjeći. Jedino što imam onako u redu je odjeća za poslovne prilike, a kao sam rekao da neću o poslu, dakle, ne broji se! Tako jućer popodne krenćem u obilazak trgovina u jednom od najvećih trgovačkih centara u engleskoj – Lakeside.

Masa ljudi nešto kupuje, šeta, jede i općenito provodi poprilično vremena u tim trgovačkim centrima. Inaće mi zabavno šetati, promatrati razna lica, karaktere i spodobe, ali ovaj put – ne! Imam misiju – identificirati,  locirati i uhit… pardon, kupiti nešto krpica da obnovim garderobu.

Normalno, uvijek ima par stvari koje mi se sviđaju i bez obzira na cijenu namjerim ih se uzeti. Nema većeg gušta od uzeti si nešto što ti se baš sviđa. Već sam par puta propustio neke stvari jer je cijena bila previsoka iako mi se full sviđalo (Armanijeva proljetna jakna -.- ). Ali ne ovaj put… Ovaj put nemam baš ništa u planu. Dakle idemo u lov na jeftinu robu, akcije, popuste…

Nakon par lokacija, pomnih kalkulacija u glavi koje se svode na zaokruživanje cifri odluka pada. I evo konačni popis:

  • Majice kratkih rukava:  1x crna V izrez, 1x siva V izrez, 1x Polo, 1x dvoslojna, 1x s nekim motivom
  • Kratke hlaće: 1x crne 3/4 dužine, 1x crno/bijele fensi
  • Duge hlače: 1 par jeans
  • Čarape: 6 pari

Dakle, MUŠKOM logikom, lista je složena i najkraćim putem kroz trgovinu se uzimaju odjevni predmeti. Veličina se zna, majice su L veličine, hlače širina 34 inća, dužina 32 (da znam, šire nego duže, nećemo sad o tome). Ravno 120 sekundi kasnije, red za blagajnu.

Noga tapka u mjestu, …iritira me žena s tri derišta koja bi neko plastićno smeće a ona im neda, …iritira me par iza mene koji se svađa oko boje hlaća, …iritira me spori blagajnik koji izgleda ko da je došo radit vamo jer je natjeran. Taman prije nego me prvi tik ulovi, natpis “Cashier 11 please” i stižem napokon na blagajnu. Totalna cifra 45 funti (Za one kojima se neda računati neko cca 370 kn za čitavu listu: 5 majica, dvoje kratkih hlača, jedne duge i 6 pari čarapa)

Sve u svemu, zadovoljan izlazim iz trgovine i pravac kući. I dalje muškom logikom, skidam etikete, naljpnice i sva ostala sranja što su nakaćili po novoj robi, bacam viškove i slažem sve na hrpu. Kad sam sve složio, ubacim neki film, opalim malu siestu i proleti vrijeme. I dalje ponosan na svoju novu akviziciju, bacam se pod tuš i po izlasku gledam svu tu novu odjeću. Hmmmm… vrijeme je za modni show!

Prvo hvatam jeans hlaće. Sve izgleda cool, fensi, novo. Navlaćim ih preko jedne noge, pa druge, pa malo više….. pa opaaaaaaa…. – fleshbek Lučkog, naplatnih kućica i ZASTOJ!? Nešto oćito ne štima. Moja velićina jel, al opet nekako i nije!? Gumb se zatvara na “držim dok ne puknem”… hmmmm

Već vidim, vjerovatno moj trk od 120 sekundi nije uračunao nikakvo isprobavanje, al ajd, vjerovatno je samo rijeć o ovim hlačama. Hvatam fensi kratke hlaće, i moje sad već istrenirano oko vidi problem. Ista velićina na etiketi kao i jeans. Al nema veze, ajmo i to probat.

-.- Zar moram spomenuti da su i ove nekako “minijaturnog kroja”

Ali nema predaje, hvatam zadnji par krakih hlaća i yessssssssssssss…. ove pašu! Dakle odabir 1 od 3 i nije tako loš postotak! Nema frke, hlaće su tu, ajmo sad majice i košulje.

Sve do jednog stoji ko saliveno na ovo moje apolonsko tijelo! Dakle zakljućak – krojevi onih “manjih” hlaća su oćito pogrešni 😀

S obzirom na sve, nameće se zakljućak – mi muški rod smo i dalje sposobniji od žena za kupovinu! Naravno, odmah vidim da postoje i one tete koje će odmah ustati na noge i poćet nabrajat “ali uzeo si premale hlaće bla bla bla…” – je, uzeo sam 2 odjevna predmeta koja mi ne pašu, al zato ću ostalih 12 vjerovatno nositi do stadija “piđama”.

Moj ekonomićni um kaže da je kupovina uspješna, opskrbljen sam za godišnji odmor… i sad idem viditi dalje kako vrijeme polako odbrojava…