Monthly Archives: March 2010

Današnja mladež je beskorisna

Nova generacija klinaca – niškoristi od njih. Em su debeli, em su lijeni, em su debeli (namjerno dvaput), em im fali motivacije, pa dodajmo još manjak kulture i manira… A kad spojimo sve ove vrline i stavimo ih u jednu te istu osobu (aj dobro dvije, još iz to i brat i sestra…) simpl NO COMMENT! (dapače… ohoho komentara imam…)

Izgleda da kod mene sve počinje s jelom… Prije nekih 9 mjeseci, uz lazanje i normalni ručak iz znatiželje onako palo pitanje – “što su aukcije i kako zaraditi na njima?”

Da ne duljim o logistici, stvaranju ideje, koncepta, izvedbe… iza nas je prva uspješna aukcija 🙂

No tu negdje prilikom izvedbe samih aukcija i kad nam je usfalilo osoblja, jedan od partnera predloži da dođu njegovi klinci kao ispomoć. Što bi tu moglo biti loše?

Ideja prihvačena, stvari se odvijaju svojim tijekom, stres, živci na maximumu… Radimo na imageu kuće, odradimo solidan katalog, primamo pohvale i sad stiže na red sam dan aukcija i prezentacija…

Stižu luksuzni kabineti, odijela na nivou, maniri, roll banneri, fino okruženje… Sve izgleda da ide po planu i naravno sad čekamo da stigne to dodatno osoblje… S pola sata zakašnjenja stiže grupica ljudi.

Jedna niska ženica, uredna, simpatična, sve 5. Neki lik onako 45+ godina, uredan, ljubazan, ono idealan za ulazna vrata… i onda dvoje spodoba…

Neki klinac, navodno samo 18 godina, bucmast, odijelo donekle stoji na toj spodobi.. i kosa…  Crvenokos, kosa zadignuta prema gore onako vrišti “look at meeeeeeeeeeeeeeee!!!!”. Stav : “Neda mi se živit”. Jedva se vuče, s noge na nogu… Kad bi ga morao opisati jednom rječju – melankonija.

Beskorisni duo

Uz njega neka ženska spodoba. Kosa s izraslim korjenima, neobojana kako spada. Hlače – jeans s vodoinstalaterskom guzicom. Gore nosi neki top koji na žalost otkriva mješinu od trbuha i sise s dobrim razmakom od 10cm (jesam li možda zaboravio spomenut da je DEBELAAAAAAAAAAAAAAA). Opis jednom rjeći – FUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUJ.

Osim što mi njih dvoje nikako ne sjedaju, još mi uništavaju image sofisticirane aukcijske kuće.

Neću se uopće osvrniti na situaciju gdje njih dvoje nisu pomogli pri nošenju stvari, niti onu di je crvenokosi zaspao na stolici, niti onu kako je non stop kuko kako ga boli trbuh, niti onu kako sam malu ulovio na facebooku za vrijeme posla, niti na onu da riđokosi nije odradio svoj dio posla na vrijeme jer mu je neko reko “samo da sjedi”…. –.-

Nego idem odmah preskočiti na kraj dana i svega…

Dolazimo kući nakon 2 dana, i par sati sna… Normalno svi pomažemo pri stavljanju stvari u sef, osim debelog goveda!! Ona sjedi u PIDŽAMI, za kompjuterom i drka po facebooku!!! Normalno, uz moje poznato strpljenje – otjeram je da se obuče i da nosi stvari.

Nakon prvog riješenog auta, govedo se opet raspremi, sjedne za komp i u ruci drži piletinu iz KFC-a!!!

hmmmm…. s obzirom da su bila 2 auta puna stvari… meni blago pukne film i otjeram je iz ureda. Šećer na kraju…

Sve unešeno u aute, i jedan od šefova upita – Ko je za pizzu?

Svi umorni, manje više mrmljamo onako okej, da, da… ali evo nje – Visoko ruka u zraku i ozareno – JA ću jednu….

No nije sve toliko loše kako se čini na prvu ruku. Zapravo sve je prošlo u relativno dobrom redu, i evo ispričavam se svima koje sam kompletno ignorirao posljednjih mjeseci jer posla je simpl bilo previše. Također hvala na potpori i razumjevanju jednoj specijalnoj dami, bratu i svima ostalima… bio sam nemoguć (a biti ću i gori) no ajd, otrpili ste me pa možete još 😉

Evo i par slikica…

Blues brothers

Ja i kip... buddies