Monthly Archives: August 2009

Nesuvisli post

I opet malo po vijestima… na žalost… Prije par godina stjecajem okolnosti sam donio ne baš laku odluku- ostaviti sve iza sebe i okrenuti novu stranicu u životu… U tim danima me jednostavno pratio neki peh i kad pukne onda pukne. Vrijeme je bilo nešto promijeniti…

I jesam, promijenio sam puno toga – bez žaljenja…

Par godina kasnije, evo zadovoljan, radim i sve 5!

I ond si ćovjek razmisli – ako individualac može, zašto to ne može država? Vijesti koje dolaze iz Hrvatske nikako pozitivne. Odakle krenuti?

Nezadovoljstvo naroda, slaba financijska situacija, korupcija, kriminal, slaba platežna moć, isti problemi iz godine u godinu, lažna obećanja, razoćaran narod, kaos…

Školovanje u hrvatskoj uskoro postaje luksuz… (ili da budem toćniji, nekima već je!) Vele ljudi u Osijeku nema besplatnog prijevoza od ove godine… a dobro šta sad, nema ga ni u Vukovaru. Ali ond ide pitanje – zašto je taj prijevoz u Zagrebu slobodan??

No recimo da sad taj prijevoz i nije bitan… recimo da je bitnije ono obećanje predizborno o slobodnom prijevozu… i recimo sad na kraju da je obećanje pregaženo…

No to je bilo lokalno obećanje… možda su ona na nivou državne malo zanimljivija?

Smanjenje deficita? Zvući poznato… šta ne?  Ni meni…

Cijene goriva vratiti na 90 i neku? ahhh zvući tako daleko…

Ma u biti , ne kontam uopće zašto sam krenio pisati ovaj post, ionako mi politika nije jaća strana. (da je po mome bilo bi veselo…)

Dok se narod da zabaviti s Dikanom, Lambašom i Gotovćevima… sve 5… a hrana, to je nešto što će možda uzeti tek sljedeći mjesec (poput onih iz one tvornice Dalmatinke ili tako nešto što nemaju plaću već godinu dana)…

Mene Dikan i fufnjara ne zanimaju… ima i zanimljivijih stvari…

Zato… “You don’t know me Like I know you… …Don’t stop me I’m just getting into you…”

p.s. Ovo je još jedan u nisu skroz nesuvislih postova… live with it! Wwoooooooosaaaaaahhhhh

Biseri

Zadnjih par dana neprestalno dolaze informacije i gotovo nevjerovatne izjave pojedinih politićkih moćnika… mislim da je red polako ih skupiti na jedno mjesto i samo baciti mali podsmjeh na neke od njih…

Ministar financjija o novcu iz MMF-a

‘Ovo nije nova kreditna linija, a što se tiče tekućih zaduženja, očekujem da ćemo uspjeti pokriti sve svoje obveze, financiranjem ili refinanciranjem zaduženja’, kazao je Šuker pa dodao da je financijska situacija dobra i da je država u kolovozu ispunila  obveze u smislu isplate plaća i mirovina.

‘Ovo nije novo zaduženje Hrvatske, niti je nikakav stand by aranžman, nego su ova sredstva posljedica dogovorene politike Međunarodnog monetarnog fonda, a sredstva su doznačenje za pokrivanje deficitarnih rupa i sanaciju vanjskog duga’, pojasnio je ministar.

Dakle da pojasnim sam sebi… Ako posudim uzmem od nekog 100kn, i po dogovoru mu trebam vratiti recimo 110kn… NISAM se zadužio ukoliko ne potrošim tih 100kn? Dakle to NIJE kredit bez obzira na kamate, glavnicu i ostatak?

Neko tu debelo mulja…

Ili sam ja glup?!

Ali kad smo već kod novaca u državi…

Mesić o porezu i dijaspori

– Kada se donose zakoni koji se primjenjuju na građane Hrvatske onda sudjeluju svi bez obzira gdje živjeli – od Australije do Aljaske, ali kada treba “liječiti” financije ove zemlje onda su to samo građani ove zemlje – izjavio je Mesić za HTV.

Nekako mi je ovo zlatan biser… Tehnićki ćovjek veli: Ako živiš vani, plaćaj poreze u Hrvatskoj iako već plaćaš porez u državi gdje živiš?

Ako se ne varam, kod Hrvatske je doista problem “ljećenja financija” uzeo maha, ali na pogrešan naćin. Negdje mi raćunica ne štima. SMANJITI RASHODE – bi trebala biti stavka broj 1… No kad već ne možemo povećati prihode, ajmo sad viditi da li možemo od dijaspore prosit? OK, jasno mi je da dijaspora ima pravo glasa – ali na kraju krajeva zakone donose ljudi koji žive u hrvatskoj… o tome kakvi su ti manjkavi zakoni i kakvi su ljudi, drugom prilikom…

INA dug i MOL

Nakon tri uzastopna kvartala u gubitku, mađarski naftni div Mol u drugom je tromjesečju zabilježio snažno povećanje profita na godišnjoj razini, čemu je u velikoj mjeri pridonijelo jačanje forinte.

Naime, mađarska forinta je u drugom tromjesečju porasla 10 posto u odnosu na euro i 15 posto prema dolaru, čime se smanjila vrijednost Molovih dugovanja u stranoj valuti.

MOL povećava dobit? INA duguje ogromne novce državi? Veliki ne plaćaju dugove a mali i narod dobiju ponovćaniku odmah u startu… Za hrabre, evo jedne igrice: odite u trgovinu, nakupujte što već trebate, zatražite raćun i onda si odbijte PDV uz ispriku: “Platiti ću kasnije porez”! Ćist radi informacije – koliko bi ljudi smjelo kupljeno ponijeti kući? Lako je dok narod šuti… naivnost ide daleko…

Jadranka Kosor o Željezari

“ZBILJA me ljudski dirnula činjenica da se dio radnika Željezare Split odlučilo na štrajk jer to je znak svima nama da su došli do ruba”, rekla je premijerka Jadranka Kosor u emotivnom nastupu pred novinarima, nakon sastanka s predstavnicima Željezare u Splitu.

Ljudi su odavno na rubu… vjerovatno je to skužila kad je pustila isplatu za LIPANJ!!! Ukoliko nije primjetila, sad je Kolovoz… a kako su ljudi preživjeli tih par sitnih mjeseci dok je ona bila na odmoru? Sad onako ćist jedno retorićko pitanje – hoće li im zaraćunati krizni porez odmah po isplati ili se to ne raćuna ako je zakašnjela plaća?

Srećom mediji su nam nepresušni izvor idiotizma. Vjerovatno će biti nastavak…bullshit

Small things

Bacam okladu da svi koji imaju nadređene iznad sebe garant mogu nešto prigovoriti i spoćitovati… Doduše, ne sumnjam da bi ama baš svatko mogao naći barem par primjera nesposobnosti, loših odluka i slićnih majmunarija. Ovaj sljedeći zapis – nije jedan od tih…

U prošlosti sam nailazio na ćudne odluke šefova – tvrdoglavost, inzistiranje na pogrešnim stvarima i doslovce nisam mogao napraviti ništa. Doista frustrirajuća situacija!

Ovaj put, situacija je malo drukćija…

Situacija br 1: Ne tako davno, za vrijeme šefovog ljetovanja uspio sam skršiti neku staru vikinšku ogrlicu (za neupućene, radim dosta s antikvitetima i uglavnom su to skupocjene stvari). Oćekivao sam neku vrstu penala… a na kraju – ništ. Samo jedno – OK je! Dapaće, još me pohvalio kako smo držali firmu na okupu sve to vrijeme…

Situacija br 2: Egipatske shabti figurice. Jedna od njih mi doslovce iskliznila iz ruke i naravno ošla u 3 p….. m…..

oh yeah... i am clumsy

oh yeah... i am clumsy

Situacija br 3: Ming dinastija konj. Nešto idem ubaciti u koš za smeće i nit manje nit više trknem konj na podu. Taman onak fino oćišćenog od blata i sranja (lik je proveo 3 sata ćisteći ga prije tog)

Puko dritto po sredini

Puko dritto po sredini

I osto skraćen za dužinu glave

I osto skraćen za dužinu glave

Swell…. zaista imam talent za izabrati skuplje stvari u kolekciji. No moj šef i ovaj put rekao – događa se! Zaista, respect!!!

(nemojte slućajno pomislit da ja sad gunđam jer moro bi radit mjesecima da ovo otplatim)…

No ni te moje smotanosti i njegova smirenost na njih nije toliko fascinantna. Ono što me zaista danas dojmilo je sljedeći razgovor:

“D., trebam ti nešto reći”

“Pucaj”

“Prije, davnih dana sam surađivao s likom koji se zove Milan…”

Tu napravi onako pauzu znaćajnu i vidim da promatra moju reakciju.

“On je iz Srbije, a znam da ih ti ne voliš zbog toga što ti se dogodilo u prošlosti s njima i tvojom obitelji…”

Vidim na šta cilja i odmah mu skraćujem muku:

“Ne brini, posao je posao, tu me ne dira previše nacionalnost. Štoviše, ukoliko možemo odraditi dobar posao i zaraditi nešto extra, ja sam uvijek za!”

Vidim da mu pada kamen s srca… Nastavljamo razgovor o tom poslu kroz skroz opušteni ton… Naime, njega brine kako ću reagirati. U principu, ima poštovanja prema meni i radije je pita za mišljenje nego li je ode i odradi svoj dio posla. Ono što zaista cijenim kod šefa je što on zaista prihvaća moje konstruktivne savjete. Ne odbacuje kritike, primjenjuje pozitivno i može se s njim normalno razgovarati…

Doista, nekad ima posla preko glave, i doista nekad pomislim da mi je klon potreba a ne zajebancija… ali što jest jest… ovo je dosad najzdravije radno okruženje u kojem sam ikada bio…

U svakom slućaju, dojmilo me se njegovo razmišljanje…

p.s. da ne bi pomislili da se ovim postom uvlaćim šefu u šupak – ne govori hrvatski, a translatori ne kontaju moj stil  pisanja 😉

Movies to check out

dorian

Što zapravo ćini dobar film dobrim?

Za mene vrijedi sljedeće: Ukoliko mi vrijeme brzo proleti, dobar je. Ako nakon 15 minuta više nemam zaliha grickalica – oćito se više koncentriram na hranu nego na film. Ako poslije filma vlada dobro raspoloženje – to je to! Ako u pol filma moram zatvoriti oći jer mi je prenaporno nešto gledati ( ne zbog scena nasilja i sakaćenje… to izgleda sasvim okej 😉 … već zbog previše bljeskanja)… not so good! A ako nakon filma mislim da sam izgubio vrijeme…. katastrofa!!! No dost o mojim naćinima ocjenjivanja… Zadnja 2 filma što sam pogledo u kinu su

G.I Joe:

Da li ga preporućujem? hmmmm…
Pa ajmo sad vidit… Cijeli film onako traje 2 sata (dodaj 15 minuta reklama i taman previše). Osim što mi se stražnjica zaljepila za stolicu, više od po filma sam imo želju pritisnuti “pauzu” na daljinskom. Film jednostavno ima previše akcije!? Doduše podsjetilo me na dane kad sam ko klinjo imo plastićne igraćkice i igro se raznih igara. Na žalost, upravo kao prilikom mojih igara, likovi su ćinili izvanredne i nemoguće stvari. Ali hej… ipak je to bila djećja igra.

Bonus – cool ninje u filmu

Preporuka—> samo ako nema ništa pametnijeg.

Drugi film (harry pottera izbacujem s ove liste jer ga ama baš ništ ne kužim) pogledan je:

Inglorious Basterds:

Da li ga preporućujem?
S svojih 153 minuta trajanja je duži od prethodnog, ali definitivno veća uživancija za pogledati. Prića je u najmanju ruku ćudna (ali hej ipak je to Tarantino) i kraj definitivno ostavlja WTF trenutak. Doista ne znam da li mrzim film ili ga volim??!! Glumci su odradili posao fenomenalno, pogotovo onaj lik što glumi švabu! Nasilje – check!!! Ali nije klasićno akcija…
Ali jedna stvar je sigurna…. izašao sam iz kina s ćudnim mislima na pameti i u svakom slućaju zabavljen 😀 Tarantina il voliš il ne voliš…

Preporuka—> stvarno nemam pojma!?

A sad par trailera koji su mi zapeli za oko i filmova koje bi volio pogledati (što znaći da hoću):

Dorian Gray:


Od djetinjstva me fascinirala prića… i sad me ćist zanima ekranizacija… Trailer izgleda sasvim solidno… ali opet, stvar ukusa.

Sherlock Holmes:


Robert Downey Jr. – izgleda ko Tony Stark attitude u Sherlock Holmes okruženju….

2012:


Puuuuuno explozija i uništavanja na velikom platnu… sweet!!

I jedan koji i se ćini kao sasvim neoćekivani fora film:

Final Destination 4

Poznati Stranci u hrvatskoj

Krenila prića po uredu danas: Hrvatska i kako se u zadnje vrijeme dosta ćuje od ljudi da su išli dolje. Naravno svi imaju puna usta pohvala vezanih za ljepotu prirode, kulturnu baštinu i opći ugođaj, ali u isto vrijeme imaju kritike vezane za uslužnost, cijene i manjak noćnih zanimacija…

I bez obzira na zadnji incident, ipak je to sve besplatni marketing 🙂

A kad smo već kod tog zadnjeg incidenta… nekako su mi Jay i Beyoncee kompletno marginalni likovi u svemu. Njih dvoje se vjerovatno neće ni sjećati da je bilo ikakve frke!?!

Nedavno je bio slićan incident: Link, pa nikom ništ…

Ono što mene fascinira je sva ta medijska hajka na tjelohranitelja Juliusa. Lik je radi svoj posao (ajd dobro, možda malkice preoštro), dakle drži snimatelje na udaljenosti i pokušava zaštiti privatnost svojih klijenata. Jedan od prvih problema je to što na njega odmah padaju optužbe za nasilje i šta ja znam. Možd i je…

Ali to “Možd i je…” mi nekako pada u vodu kad se malkice razmislim… Slijedi komplet snimka:

Što bi ja radio na njegovom mjestu?

Kao prvo, ne sumnjam da su paparazzi bili zamoljeni ne snimati. Par puta ponoviš zamolbu a ovi pojaćavaju pritisak… dakle zamoliš odlućnije…
Svjetlo u kameru ili lice je samo po sebi taktika za odbijanje (na žalost ne kontaju to ljudi)…
Kad vidiš da verbalne i svjetlosne zamolbe ne pomažu – primjeniš određenu  dozu sile. Kratko i jasno…

I okej, sve gotovo… ali neeeeeeee…. neeeee u hrvatskoj…

Već vidim razgovor na jahti na dan uhićenja:

Jay-Z: Biiiiiii,…. Daj mi taj margarin!!!
Beyoncee: Prestani se toliko trpat hranom! Viš na ćeg lićiš!!
Jay-Z: Julius, de reci joj da nisam ja taj koji se ukrmio…
Julius: Ne znam boss, nije moje da komentiram
Jay-Z: OK, Ko je pojeo zadnju kobasicu? Šta sad moram samo hrenovke jest?
Beyoncee: hi hi hi hi, kad su tako dobreeee…
Julius: Boss, evo stiže neki ćamćić s likovima u plavom. Jel to dostava s tržnice?

Tu negdje naši momci na polu engleskom objasne da Julius mora dat putovnicu i ić u sud na razgovor i da ga optužuju za nasilje. Daje putovnicu i ono sprema se ić u sud…

Jay-Z: Julius, opet sranja radiš. De idi to riješi i ponesi mi porciju ćevapa nazad. S lukom.
Beyoncee: Fuuujj, smrade jedan. Ja ću samo jedan burek sa sirom…
Julius: Ok ajd vidimo se kasnije…

Secret passion

Secret passion

Naravno naša moćna policija i sud odmah predlažu odvjetnika, tumaća i po expresnom postupku se donosi presuda… Julus plaća i vraća se na brod…

Julius: Boss, ovi su Hrvati prva liga. Naplatili mi ovo nekih 1000 i nešto njihovih glodavaca. Pa to zaradim za sat dva, a oni digli hajku ko da ću u zatvor. Možda si kupim koju vikendicu vamo?
Jay-Z: ahm… A di su moji ćevapi?

Otprilike tak ja vidim koliko su oni dirnuti cijelom situacijom. Srećom ne gledaju Rvacku Televiziju… inaće bi pobjegli glavom bez obzira od silne odmazde 😀

No ne da mi se o tome previše, već ću radije malo o poznatim likovima koji dolaze u HR na godišnji odmor ili na nastpe. Idem onako redom kako mi padaju na pamet:

Nastupi:

Snoop Doggfamous in croatia
Limp Bizkit
Lil Kim
Beyoncee
Pete Tong
Roger Sanchez
Tiesto
Elton John
50 Cent

Odmori:

Bill Gates – jedan od najbogatijih ljudi na svijetu i osnivač Microsofta
Mickey Rourke – Zvijezda ‘Hrvača’ i malkice pre-botoxirani lik
Bono Vox (U2) – Frontmen s nezaobilaznim oćalama
Giorgio Armani – dizajner
Jay Z i Beyoncee – aaaahhhh…. šlag na tortu…

Ljepa su to imena nabrojana za jednu tako malu zemljicu poput Hrvatske. Može nam biti doslovce onako na diku i ponos. Onako dođe mi onako osjećaj ponosa kako je Hrvatska stala na destinacijsku mapu kod planiranja raznih toura… zaista impresivno…

Kako do putovnice u hrvatskoj

putovnicaOvo je svojevrsni nastavak mojih ljetnih putovanja jer se događa odmah po povratku iz Dubrovnika.
Moja putovnica istiće kroz koji mjesec a kako namjeravam ići u UK i vratiti se nakon datuma isteka putovnice – vrijeme je za novu putovnicu!

Pokušaj br. 1

Odlazak u policijsku postaju Vukovar, upit za putovnicu da vidim koji mi je najbrži naćin za dobiti/produžiti putovnicu. Normalnim putem, vele da traje oko mjesec dana što je  meni kasno zbog  mojih unaprijed bukiranih letova.

Žurna putovnica – moram ići u Zagreb….
Pokušaj br 1 odmah tu završava…

A ništ, reko ajd kad već idem na Lošinj, usput stanem u ZG-u pa predam zahtjev i papire. Bacim brzinski pogled online da vidim što mi treba (stara putovnica, iskaznica, domovnica i još neke shemice)

Pokušaj br. 2

Na putu za Lošinj, stajem u Zg-u kod buraza i skontam da nisam ponio pravu papirologiju… swell! Pokušaj br 2 – failed.
A nema veze, ići ću još za Dubrovnik pa onda stanem…

Pokušaj br. 3

Paaaaaa….. recimo da ga ni nema jer eto niti na putu za Dubrovnik, a niti na povratku uopće ne stajem u Zagrebu.
Godišnji odmor prolazi, a meni se dan leta približava!! Jedan dan odmora u Vukovaru i stiže Ponedjeljak – vrijeme je za pokret!!!

Pokušaj br 4

Ranim jutrom sjedamo buraz i ja pa laganini đir prema Zagrebu. Ne žurimo se nigdje i imamo vremena. Malo laganini po Podravskoj magistrali i eto nas u Zagrebu pred policijskom postajom! Parking odmah pored…. milina!!!

Sad mali savjet svima koji idu raditi “Žurne putovnice”. NEMA ama baš ništa žurnog u tome. Sve se svodi na ćakanje u redovima… i onda još malkice ćekanja…. i na kraju JOŠ ćekanja u redovima… Radije povedite još jedno 2 osobe sa sobom i zauzimajte mjesta u redovima!

Ah da, postoji i onaj automat za uzimanje rednog broja… (hint na kraju posta)…

Slijede uputstva:

Na šalteru “02” – upit o potrebnoj proceduri. Tu naravno preusmjere na drugu lokaciju i tutnu mi papirić s natuknicam u ruke. Swell…

Odlazak u onaj dolje poštanski ured, plaćanje biljega i papirologije. (U ovom trenutku bi dobro pri ruci došla prva dodatna osoba – da sjedne u red za plaćanje na Pošti – thx braf…) Slijedi popunjavanje papirologije koje traje cca 10-15 min (što je više nego dovoljno da ispred vas uleti 10 ljudi u red za plaćanje). Ukoliko imate pomagaća, zamjenite mjesta, ukoliko ne – zaboravite na sljedećih cca 35-45 minuta…

Nakon plaćene papirologije, biljega, vrijeme je za stati u red na šalter (08 – za žurne). Ukoliko ste bili mudri uzeli ste broj na putu u poštu, a a ko ne… tough luck… uzmite sad broj pa ćekajte (tu bi dobro došao drugi pomagać koji bi rješavao brojeve dok ste u pošti)

Iako smo mi uzeli broj nakon izlaska iz pošte, još smo relativno dobro prošli – saaaaaamo 50+ ljudi ispred nas… Sad je već skoro podne pa ajde… imamo vremena doći na red. Vidimo da obrada ide onako okej… cca 5min po osobi i kontamo da imamo vremena otić malo prošetat…

Šetnjica Zagrebom

Šetnjica Zagrebom

shockedVraćamo se nazad nakon ture cuge (mislim da bi bio red spomenuti jedan određeni i znakoviti pogled jednog određenog lika što je posjetio WC dritto nakon mog blagoslova istog) , ali još smo daleko od reda… slijedi još jedna šetnjica…

Munjevitom brzinom VEĆ oko pola 5 POPODNE napokon stižemo na red. Sad već polagano iziritiran ćekanjem stižem na šalter.

“Moliću uplatnice i zahtjev!”

Okej, dam joj popunjene papire, ali svi ostali dokumenti su kod mene. Oćekujem zahtjev da mi provjeri osobnu, staru putovnicu, domovnicu ili što već misterioznog oni već rade…

“Upišite ovdje razlog zahtjeva i potpis”

Pokazuje mi di da napišem moćne rijeći “Poslovni put” i di da tutnem moj doktorski potpis. 2 sekunde  kasnije vraćam joj papir i ona meni:

“Isprava će biti gotova kroz 48 sati, dođite po nju u srijedu na šalter 3.”

I to je to.

Onak zabezeknut gledam. Ne mogu vjerovat. Ama baš nikakve provjere, nikakve dokumentacije na uvid…

Lijepih 5 sati ćekanja za potpis??!! Normalno, osobno moram podignuti putovnicu tako eto reda radi.

Sad već malkice razoćaran u kompliciranost postupka sjedamo u auto i pravac kući. Putem se poćastimo s jednom pizzom (da, ja i brat smo skromni u jelu)…

Fooooooood!!!!

Fooooooood!!!!

Rezime dana – provoženih 550km

Srijeda…

Juniora dotukla vožnja

Juniora dotukla vožnja

Ponovo sjedamo brat i ja u auto pa pravac Zagreb… woooohoooo… ipak se dugo nismo vozili. Opet đir magistralom… putovanje, slušanje mjuze…

3 sata kasnije evo nas opet u Zagreb, opet pred policijskom postajom. Sad već iskusni posjetitelji lokacije odmah vadimo broj za šaltere. Na naše iznenađenje ODMAH smo na redu!

Teti na šalteru dam potvrdu o predanim dokumentima, ona zatraži moju staru putovnicu i odmah bez da je otvori kako spada uzme si uzorak za konfete. Doda mi novu putovnicu i TO JE TO!
Opet ama baš nikakvih provjera identiteta!?!

Swell…

Sjedajmo u auto i ajmo OPET nazad… ovaj put auto cestom…

Rezime dana – provoženih 550km na ugodno toplom danu

I think it might be warm?

I think it might be warm?

Kako mi je let sutra, ponovo ću viditi istu relaciju i još jednom utvrditi trasu puta… et tako da ne zaboravim…

…a sada ono obećano ranije u postu:

BONUS HINT:

Da bi se onako malkice zabavili dok ćekate red, slobodno uzmite jedno desetak brojeva od svakog mogućeg šaltera odmah s automata na ulazu. Promatrajte reakcije i šokirane izraze lica na ljudima kad shvate koliko dugo moraju ćekati red 😀 Vrijeme će ipak malkice brže proći…