Monthly Archives: May 2009

8 stvari koje su nas trebale ubiti dok smo bili mali

Ukoliko se imalo osjećate kao odrasla osoba, onda ste vjerovatno odrasli u doba s puno manje propisa i puno više opasnosti… Neki bi rekli da smo sretni jer smo eto preživili eru s puno štetne zabave. No da ne duljim evo lista osam stvari koje su nas trebale pobiti u našoj mladosti:

8. Boje na bazi olova– kuće su održavane s ovim bojama. Sloj preko sloja preko sloja (govorim o eri daleko prije tapeta- pa ćak i onda s bojom preko istih) Toliko slojeva da kad se poćne guliti izgleda kao neki trunuli list! Bili smo okruženi s time i imalo je jednu svrhu – ojaćati nas! No ako pitate EPA (Environmental Protection Agency iliti po naški Zavod za zaštitu okoliša ili tako nešt…), vjerovatno smo trebali bit mrtvi dosad.

7. Vožnja bez kaciga – Obožavali smo juriti na biciklovima,  kud i kamo zabavnije bez svih tih kaciga i štitnika. Skakali smo preko kanala, sjurili se niz brda i najeli se blata. Nisu nam trebale kacige, bili smo tvrdokorni!  Nije uopće bolilo jer se nije smjelo pokazati da boli (ili smo preglupi bili da osjećamo bol?).

Uostalom, kosa nam je bila duža. 😉

6. Batine – Ljubav boli, batine još više! Prije nego su batine bile smatrane ‘zlostavljanjem’, ućili smo stvari na staromodni naćin. Dobiješ batina i brzo shvatiš da odgovaranje starijima nije bilo preporućljivo ukoliko želiš sjesti na guzicu isto veće. U sadašnje vrijeme nesmiješ opalit svoje djete bez da susjed baci oko kroz prozor i prijavi te socijalnoj službi. Bože saćuvaj?! Kakav je ovo svijet kad ćovjek nesmije istući svoje dijete u udobnosti svoja 4 zida?

5. Psi bez lanca – Davnih dana pas je bio pas. Bez obzira na vrstu, ćućnili bi pored njega i poćeli ga maziti. Nema veze jel to pit bull ili obićni selđuk (seljaćka đukela). Ionako nismo znali razliku. Ako te ugrize – ugrize te. Zadnja stvar na pameti je bila reć da nas nešto ugrizlo pa da moramo na onu odurnu vakcinu ić. 🙁

4. Azbest – Naša pluća su bila jaka zbog onećišćenja u zraku, pasivnog pušenja i azbesta po zgradama gdje smo živjeli. Navodno uzrokuje rak- e pa rak nas ćini jaćima! Uostalom kako je to moglo biti opasno kad smo bili zaštićeni s bojama na bazi olova??? Koliko zgrada, škola i zatvora je u svijetu bilo remodelirano, eto da se napravi mjesta ‘slabijoj’ generaciji. Ta ‘slabija’ generacija će jedan dan prićati priće kako su sretni jer su se morali boriti s zraćenjima mobitela – ćisti horror jel?

3. Sitne igraćke – Igraćke ne da su bile oštre, već su naravno bile natopljene olovom i dovoljno sitne da ih možemo progutati. Svako dijete ima barem jednu priću o tome kako je jednom dvno progutalo lego kockicu, kliker ili tako nešt. Uvijek se sjećamo trenutka kad smo je progutali… ali ne sjećamo se onog trenutka kad je izašla. Vjerovatno je negdje zaljepljena u silnim žvakaćima koje smo progutali i koje su zaljepljene za naša crijeva. 😉

2. Lijekovi za odrasle – kad smo bili bolesni… ond smo bili bolesni!!! Roditelji su znali skontat uvijek kad nešt muljamo, ali kad su nam oći poćele krvaviti ond smo bili tretiranii kao odrasli. Nisu postojali djećji aspirini ili doze za djecu! Usta su se široko otvarala i gutalo se ono što nam je dano! Ukoliko nismo izgubili svijest istog trenutka imali smo sreću doživljavati svakakve boje pred oćima. Bonus je bio tretman onih najstarijih. Gutljaj šljivovice rješava sve!

1. Naoružanje – Pištolji i puške za igranje su bili realistićni i znali su samo tako zaboliti. Bilo da su napravljene u kućnoj radinosti od gumica, žica i drugih lansirnih materijala, projektili su bili ubitaćni i žestoki! Luk i strijela su uvijek bili moje omiljeno oružje. Bez premca!  Sada igraćke su naranđaste boje i ispaljuju projektile od spužve!? Di je tu zabava??

Air Show Southend

Jedna od mojih neprezaljenih ljubavi u zivotu su avioni… I et ukazala mi se prilika otici na Air show u Southendu (komercijalizirano mjesto na obali)…

Southend je onako cool mjestasce i mislim da sam davnih dana pisao nesto o tome (ono s najduzim dokom na svijetu etc.) No lokacija je skroz nebitna… PROGRAM je ono sto me odusevilo!! Na programu je bilo onako par zanimljivih letova i medju njima i oni momci “Red Arrows”… Sto jest jest… fenomenalni su!!!

Evo par slikica…

Prvo su isli oni komemorativni letovi… oni fora spitfajteri i drugi iz drugog svjetskog rata… zapravo dika i ponos Velike Britanije…

Fora kako bruje. Covjek se zamisli kako je to bilo dozivjeti – pogledati u nebo puno ovakvih aviona… Impresivno u svakom slucaju…

Kasnije su momci u Matadorima (Oni iz Red Bull natjecanja) pokazali umjece letenja. Jednom rjecju – Impresivno! Vidi se da znaju letiti… Brzina, manevri, preciznost, orijentacija… Nesto sto ne moze bas svatko.

Sto jest jest. Znaju letiti… I taman kad covjek pomisli da su ovi nenadjebivi… dolaze Red Arrows…

Usporedba bi bila otprilike nesto u stilu – red bull x 10x veca brzina!!! Koja preciznost, formacije, manevri… jednostavno oduzima dah…

Evo mini clip sto je moja malenkost uspjela snimiti (Zapravo, divno je cudo da sam uopce nesto ulovio)

Sve u svemu doista vrijedno pogledati… Na kraju je svoj show imao Typhoon (eurofighter) Buka koju proizvodi je zastrasujuca! Zrak se trese, motori doslovce paraju nebo!!!! Fenomenalno!!

Opet sam se vratio u one dane kad kao djete gledam u nebo i mislim… ocu biti pilot 🙂

Ono na sto nisam nekako racunao… hmmm… paa recimo da je vezano za moju celavu glavu i cjeli dan na suncu.

Sunce me opizdilo i garant sam pokupio neku vrstu suncanice (to vrijedi ako su simptomi: umor, temperatura, slabost, iritiranost i snovi o bjezanju kroz sumu koja gori??)

059

Žene su zlo…

Prvo bog stvori muškarca… ond ženu…. i ostatak priće nam svima poznat. No u najkraćim crtama bi to bilo nešto ovako: Žene su zlo!


Normala, na ovakve izjave već vidim dvije moguće reakcije kod ženskog roda.

Reakcija broj 1:

“Joooj vidi ga, opet šovinista loše o ženama! Nema on pojma o ćemu prića!!!”

Reakcija broj 2:

Podmukli smješak na licu

Ukoliko ste pripadnica grupe broj 1 za vas sljedeći paragraf:

Prvo da se razumijemo. Volim ja Vas žene (s velikim V u Vas). Drage ste mi i dapaće, izvrsne ste suputnice. Još ako ste zgodne, dobro znate kuhat, uredne (DA TIM REDOSLJEDOM – površan sam pa šta) … ma što bi ćovjek više poželio… ( Osim dobre figure a ne picasso slike i izvrsnog sexa )… ali…

Iz svog životnog iskustva samo ću izvaditi zadnju crticu…

48 sati ranije

Upoznam ženu, izgleda ko metak! Figura boli glava (op.a. jedna od ona 3 komada u jakuzziju od ranijeg posta). I ono kratki razgovor, zezancija i te šeme, sve doslovce nevino. I ond najednom izleti njoj:

“Šta misliš, ako ostanem duže hoće li mi muž oprati veš?”

OK, dakle tu smo. Komad fino u fitnessu, zeza se u jakuzziju s nekim X likom i ajd fala bogu pomisli na muža. Ako ništ drugo, ima neku savjest. – Bar si tak to ja pomislim…

No ajd, nećemo sad u detalje al et malo ranije sljedeći dan evo mene opet u fitnessu, i već kako moja rutina ide, završim u jakuzziju taman prije saune. Kad vidi vraga, evo ope udane… Aj dobro, sad se već znamo pa kreće prićica onak ležernije. Barem sm ja tak mislio… al ond najednom:

Primjetila sam tebe ranije…

Ok, događa se, nije da baš ne upadnem u oći s svojoj atletskom pojavom (op.a. moja atletska figura je ćisto subjektivni opis), no ajd nastavlja se prića… i ond opet njena upadica:

Znaš da si zgodan?

Okeeeej…. znam, al ajd ono, nećemo pretjerivat… vidim ja da se tema razgovora polako kreće na krivi put…

Imaš predivne oći!

Okej – di je RUĆNA!!! Toliko o toj normalnoj UDANOJ ženi! Drage dame… daleko od toga da nama muškima ne laska kad nas “zavodite”, ali imajte na umu da ipak nismo svi muški ko Zlatne ribice s pamćenjem kraćim od minute. Jedini moj odgovor na zadnje pitanje je zapravo protupitanje:

Jel su bolje i ljepše neg one od tvog muža?

…i onda… kao što sam nekako i oćekivao… odgovor:

Jesu.

FUCK! Tu se nekak ženska pokupila i ošla a ja et sirot osto zbunjen. 😉

Žene jesu vragovi i treba ih se pazit…

A sad za one što spadaju u reakciju broj 2:

Vi ste ionako znale na ćeg je udana ciljala 😛trouble


Daily Digest for May 12th

twitter (feed #5)
admin: An intellectual says a simple thing in a hard way. An artist says a hard thing in a simple way. -Charles Bukowski [#]
2:22pm via Twitter
facebook (feed #2)
admin: Damir An intellectual says a simple thing in a hard way. An artist says a hard thing in a simple way. -Charles Bukowski.
2:22pm via Facebook
twitter (feed #5)
admin: a new man.. so to speak… [#]
6:00am via Twitter
facebook (feed #2)
admin: Damir a new man.. so to speak…
6:00am via Facebook
blog (feed #1)
admin published Stanje Uma…
5:53pm via drcypher.com
twitter (feed #5)
admin: Stanje Uma… http://www.drcypher.com/05/stanje-uma/ [#]
5:55pm via Twitter
facebook (feed #2)
admin: Damir Stanje Uma… http://www.drcypher.com/05/stanje-uma/.
5:55pm via Facebook
flickr (feed #4)
admin shared state of mind
6:01pm via Flickr

Stanje Uma…

Mentalno stanje… u većini slućajeva visoko diskutabilno.
Moje osobno – trenutno preokupirano milijun i jednom stvari… i istovremeno – nijednom!

Kao i obićno, prije godišnjeg odmora sve se nekako akumulira i sprema na eksploziju… Većinom su to neki rokovi, deadlineovi i ostalo… U taj trenutak ćovjek pukne i onda sve krene loše…

Ajd dobro, mozd i nije sve loše :), posla ima, nije dosadno al ima jedna mini sitnica koja mi ide na zivce…

Subota ujutro – predivan dan. Sunce, ptićice i ostale poetićne slike (ne da mi se opisivati taj dio)…

Rano jutarnje buđenje… sav ćio i odmoran! Hvatam mašinicu i odmah brijem glavu…

“Ovo će biti ljepi dan”

Fino si mislim i krenem s laganini uzivanjem u danu…

Dorućak, shoping, laganini chillanje u Klubu, malo odmaranja uz bazen – idila!!!

Tu i tamo koji utegnuti komad prođe ispred mene, par nevezanih konverzacija s pripadnicama ljepšeg spola, malo red vježbanja, malo red plivanja, malo red sunćanja…

I ćovjek bi reko – vidi ovog, ne skida smješak s lica…
Naravno, uzivam u svakoj sekundici…

Nakon par sati master uživancije, sjedam u auto i laganini kući na red… ćeg drugog neg – odmora 🙂
I onda kad je sve ljepo, mora neko sranje doći…

Jesam li došo kući, prvo vijesti o nekom sranju s web stranicom…

Nije moj radni dan… neda mi se živcirati…

Odmahujem rukom i odlazim gore u sobu. Krevet me zove… Udobno se smjestim, ubacim novi Star Trek i mozak ide na pašu…

Negdje u pol filma me hvata drijemež, zatvaram oći… i ond kreće onaj dio… ona sitnica…

stanjeuma

Osjetim podmuklu bol u glavi…

Ispoćetka lagano…

Pa sve jaće…

I jaće…

I jaće…

San je najednom daleko od oćiju… Bacam oko na sat – 8 uvećer… – odlićno, neću piti tabletu… san će to rijesiti…

..

.

Razarajuća bol u desnoj sljepoćnici… Vrtim se po krevetu, pokušavam smjestiti… škiljući pogledam na sat… 22 sata… – san će to rijesiti…

..

.

Agonija… 03 ujutro…

..

.

San, buđenje… sunce na obzoru… jutro…

Teturam kao opijen… Uzimam prvu tabletu i osjećam mućninu…

Svjetlost, zvuk, miris… sve mi smeta…

Druga tableta… nema promjena…

Ćitav dan mi prolazi u toj mućnoj glavobolji… Na kraju spas u obliku Codeina! Bacam oko na sat – 5 popodne!

Di mi je vikend nestao?? Codein ćini svoje i napokon san dolazi na oći…

Još jedna od onih finih epizoda zvanih migrena!

Par sati sna i budim se kao nova osoba, novi ćovjek… od glavobolje ostali samo podoćnjaci, umor i samo žaljenje za nestalim vikendom…

I onda kao i svaki put – nakon kiše dolazi sunce…
Danas glavobolje nema, osmjeh na licu, jakuzzi i 7 komada u njemu 😉

p.s. okej da pojasnim ovo “komada”. 3 zgodne, 3 onak srednjih godina, nezgodne i jedna morska neman!!! 😀

Stereotipovi

stereotypes
Stereotipovi – svi naletimo na njih… no prvo definicija sterotipa:

Definicija: Sterotip je “…ustaljeno, generalizirajuće vjerovanje o grupi ili vrsti ljudi.” (Cardwell, 1996). Npr., “hells angel” bikeri se oblaće u kožnu odjeću.

Da ne bude zabune, osobno mislim da svi generaliziraju i koriste stereotipove. U našem podneblju je ono ustaljeno prićati viceve o bosancima, policajcima, plavušama i slićnim… ako vam je ovaj trenutak pala neka misao na pamet… I rest my case!

Vani, stereotipovi idu isto tako… među oće poznatim su i ovi:

Židovi su škrti, Englezi sarkastićni, Crnci su obdareni, Plavuše glupe, … i da ih ne nabrajam…

No da ne duljim… idem na ono što mi danas zapelo za oko…

Prvo u teretani naletim na žensku koja ima guzicu tipa: ćista desetka! Ono fenomenalno oblikovana stražnjica! Figura da boli glava!

….

..

.

ali…

Faca teška koma 🙁

Stvarno mi nije jasno zašt bog spoji tako dvoje… Oćito neki teški smisao za humor 😉

Al eto opet ja polako ode od teme… neg da se vratim stereotipovima… U potrazi za većerom, ja i šefova trudnica onako malo zujali po trgovini i u povratku odlućimo stati u KFC (Kentucky fried chicken – za one što se pitaju šta je to… uglavnom piletina). Ulazimo unutra i prvo što vidim je klasićni stereotip:

Svi do jednog koji rade su indijci!

No ajd dobro, slućajno se potrefilo da su svi u istoj smjeni… ali onda stereotip broj dva:

Većina ljudi u redu za blagajnom su crnci!!

E sad već postaje smješno… jer eto svi mi doooobro znamo kako crnci vole piletinu… No ajd već se smijem i dalje bacam pogled… 90% ljudi u KFC su crnci! E sad se već smijem naglas i nemogu si pomoći… Šefova trudna žena me pogleda i onako pita – “Šta je smješno?…”

Još onako s smješkom na licu bacim zadnji pogled okolo i ne baš suptilno, već poprilićno glasno mi izleti:

Ja sam najmršaviji ovdje!!!

E jebiga kad jesam!! Ona trudna, a svi ostali pozamašni. Na kraju ispadnem ko ćaćkalica među njima…

Onako baš sam se smijo naglas i usput bio onako odmjeren od svih uvrijeđenih debelih dušica. Al ono zaista, nisam im ja kriv što su debeli ko stoka… na kraju krajeva, sami su si krivi. I ond još ulete u KFC s masnom hranom… e pa nek trpe malo žalac istine…

Jer moje generalno mišljenje je da debeljina nije bolest već stanje koje je prouzroćeno vlastitom krivicom! Et i ja sam pokupio koju kilu viška al ko mi kriv, nisam se bavio nikakvim aktivnm sportom. Sad eto malkice poradim na sebi i opet sve fajn. (ofkorz nikakve dijete i te gluposti)…

No da zaokružim ovo s sterotipovima… Ajd fino pojeo većeru, sjeo za komp i idem malo stumblat okolo po internetu… i nit manje nit više naletim na ovu sliku:

Lik nit manje nit više s KFC kantom piletine u rukama i dvije crnje u borbi s njim… i ajd sad ti ignoriraj stereotipove 😀