Monthly Archives: December 2008

Ho Ho Ho… here we go….

Prvo… xmas svima onak od srca… i update slijedi…

Daklen posao završen, sve spakirano i et mene na aerodrumu… Par sati prije polijetanja – đast in kejs jel… I tak sjedim, zujim, gledam okolo i zapne mi oko za neki komad što sjedi i jede… Onak nonšalantno sjedam, vadim mobitel i neam pojma zašt… okidam sliku!!?

Snapshot

Snapshot

– Šta radiš?
-Ermmm… slikam?

I tak jedna po jedna rijeć uozno se s francuskinjom… Ono finjak… let joj išao 20 minuta prije mog pa nije bedara. Vrijeme ubijeno i napokon stiže vrijeme za polijetanje… Sjedam u avion, smješak na licu i let put domovine… Uživam u scenografiji…

Scenografija

Scenografija

Sve bi bilo fajn da nemam neko derište iza sebe. Klinac uporno lupka nogom u sjedalo, drnda po onim roletnama na prozorima… izdržim ćitavih 30 minuta dok se ne okrenem i ljubazno zamolim roditelje da ga smire… (postajem staro ćangrizalo al kog briga jel?)

Uz malo zakašnjenje i simpatićno žabica slijetanje… slećem u ze-ge… Tam ćeka obitelj i letim kućiiiiiii (ofkorz sjedam u avto, malkice da provjerim jel uopće šljaka … i da … šljaka…) cca 2.45 sati kasnije evo nas u Vukovaru…

Ofkorz, sad treba sve polovit, pokupovat darove i ostalo i ko drugi već moj buraz i ja se uputimo u shopping… (dvodnevni jer et, primadona a.k.a. mlađi brat, nije mogla nać tenisice za njegove noge) Ofkorz ne manjka nam materijala za zajebanciju pa et sljedi jedan mini photo session s kapama za zimu:

Hat 1

Hat 1

Hat 2

Hat 2

Hat 3

Hat 3

Hat 4

Hat 4

Okej, nekak zakljućujemo da nemam glavu za kape, a ni ukus mi nije baš najjaći pa odustajem od “kapa” ideje…

a ništ… dalje idemo u šoping i isprobavanje majica etc… ali kak ljudi kažu slika je 1000 rijeći… video? neam pojma kolko al uštediće mi opis…

3… 2… 1… and waiting for … something…

relax-tfOkej, odbrojavanje mi ide zbrda zdola… Al ono sto je bitno je da za par sati napustam UK i picim pravac domovine – zemlje puno igara, manje kruha i jos manje posla… Sve u svemu sad bi trebo ko fol rezimirat proteklih par mjeseci al mi se neda… Najkraca verzija bi bila – posla, puno posla, nesto prekida, opet posla i kupljenje zarade… Tu i tam koja uvaljena poslovna vecerica kao preksinoc pod krinkom “Party pred godisnji” i et… vrijeme proletilo…

Kak imam pun kuac voznje po avto putevima… pozz sve i sljedece javljanje iz… hmmm… gdje se vec zateknem 😉

5…4… & here comes 3…

Zašto uvijek pred godišnji odmor dođe najviše posla??!
Nešto što nisam uradio zadnjih 7 mjeseci prvi put je ućinjeno – Messenger iskljućen!!?

iphone-tfObićno mi ta stvarćica ukljućena non stop i uvijek ima neko na drugoj strani da mi skrati vrijeme… ali danas – jok! Naime umjesto deadline na sutrašnji datum najednom je sve promjenjeno i skraćeno za ćitavih 24 sata. Ko da svi imaju Božić u isto vrijeme pa se žure negdje. Ali nema veze… kad je pritisak zasijam (nećemo sad tu neku lažnu skromnost prodavat). Odjednom sjedam i radim simultano na 3 raćunala, šef laganini u nevjerici i baca mi oklade da neću uspjet. Al et, što god ga ćini sretnim jel… znam da igra na onu kartu na kojoj uvijek pobjeđujem i radim maximum kad je najveći pritisak.

Ovaj put ga je oklada koštala malo više od uobićajenog Nr. 9 u Burger Kingu. Malo sam podigo ljestvicu i ubacio onaj svoj APP sistem (Ako Prođe Prođe):

– Šefe, ovaj put se idemo kladiti na nešto malo jaće!

– Što ti je u planu ovaj put?

– Znaš da sam sucker za igraćkice jel?

– Aham… nastavi?

– E ovaj novi I-phone, koliko znam daju ga samo na ugovor…

– Okej, već vidim na šta ciljaš…

– Aham… sad ti šefe nastavi okladu…

– Oš predložit da ako uspiješ, da ti uzmem I-phone 3G!?

– Pa kad već predlažeš… neću se bunit…

– Ok, ak uspiješ uzimam ti novi I-phone na raćun firme i plaćam pretplatu za njega…

– Deal…

I tako, oklada pala… meni par sati na raspolaganju i I-phone u igri. Da ne dužim – uozbiljio se, sve posložio i et zaradio novi I-phone. Jedina kvaka je da mi ga uzima kad se vratim iz Hrvatske s godišnjeg. Nema veze, preživiću i to 😉

I tak et ja siroti i tak skromni vidim da moj APP sistem radi. Na istu foru sam nabacio cifru za izradu loga i et – prihvaćeno iz prve… i APP uvećao moj raćun za trošenje na E-bayu za stanovitu cifricu (Hello Silver Thors Hammer)…

Dal je bilo pritiska – JE

Da li se isplatilo – DA

Da li sam skromna osoba – NE

Da li idem na godišnji za 3 dana – DA!!!!

8… 7… 6… and how to behave…

teen-tfSvakom muškom godi kad neka cura baci oko na njeg. Tak i mom oversize egu nikad nije naštetilo… al ev ovi par dana sam se baš onak od srca nasmijo. Naime dogodila mi se ono situacija iz teen magazina… pa da ne dužim…

Šef ima sedamnaestogodišnju kćer koja dolazi kod njeg onak jednom u 3 mjeseca (Ono razveden 3 puta, djeca i te šeme). Bila je tu protekli vikend a prije tog jedno tri, ćetri mjeseca ranije. Ono srednjoškolka ko srednjoškolka… dođe, ode – tak da je nisam previše registriro – do jućer!

Najednom evo nje opet… i to u petak uvećer. Ono kontam… xmas je jeld, et obitelj se skuplja… Kuca ona na vrata od moje sobe i pita jel može iskoristiti tuš (ono kod mene kraj sobe je tuš kabina). Ofkorz, stiskam pauzu na NCIS-u (mojoj drogi u zadnje vrijeme) i izlazim van iz sobe. Silazim dolje u dnevni boravak i malo zujim u telku. Taman poćela epizoda “Prijatelja” i  spajam malo ugodnog s korisnim.
Par minuta kasnije silazi ona mokre kose i sjeda pored mene u dnevni boravak. Ono što mi malo ćudno je to da ima make-up na licu a taman se tuširala… Aj dobro, neka je… Sam nekak mi još kliker ne pali zaš sjeda pored mene ak ima još jedan veliki kauć???

– To što ti je gore u sobi na ekranu? Jel to McGee iz NCIS-a?

– Aham, gledam to u zadnje vrijeme…

E da sam znao… ne bi više niš reko! Al kad sam već moro reć sad trpi… Poćela mi prićat kako i ona to gleda i da su joj baš super… i ovo i ono… Najednom negdje između komentara o NCIS-u i Heroes-ima ubaci:

Prekinila sam s dećkom!

Aham… Sve nešt gledam kako da se izmotam i što prije odem, al badava. Što god reko, ona potvrđuje i nastavlja priću… Taman nekak kad mi se ućinilo zgodnim da šmugnem u sobu kad ev najmlađa kćer…

– D. Ne radi mi internet na laptopu. Jel možeš vidit šta je?

– Aj daj… saćemo to riješit nabrzaka – uzimam PINK laptop da joj podesim postavke.

– I mene zanima kako ćeš to srediti! – Javlja se tinejđerka!!!

Najednom se priljepi uz mene i ko fol mi prek ramena gleda kak mjenjam dosadne IP adrese!?!? Tu meni kliker upali… Mala malkice previše zainteresirana!!?? Vrijeme za zbrisat! Brže bolje osposobim laptop i crta…  Dost zajebancije, ovo ne valja. Jest da me nasmijalo al što jest jest… cura je ipak pre mlada…

Kupe se šef i djeca i odlaze u grad… Meni fajn. Malo mira i odmora… Nastavljam svoju NCIS seansu i zaboravljam na tinejđerku. Gibbs, DiNozzo, Zewa i McGee me zabavljaju i tu i tamo se dopisujem i chatam okolo (you know who you are… davežu jedan) kad evo ekipe nazad…

Opet neko kuca na vrata od moje sobe. Otvaram vrata a ni manje ni više ona – smješak od uha do uha, nova odjeća na njoj i u ruci Burger King Meal! Sweet… room service 😀 Ope me mala pokušava zašprehati s svojim “vještinama”… Normala suzdržavam se da ne puknem od smjeha… Ofkorz odma sve izlajem i mam me proglase pedofilom… hmpf…

Subota ujutro, silazim u ured i odoh još jednu radnu subotu odraditi… Sat vremena u moje radno vrijeme stiže tinejđerka u office.

– Što radiš?
– Kako ovo?
– Kako ono?
– A koliko tog ima?
– Zbog ćeg ovo ide tu?
– Se može to ovako?

Sto i jedno pitanje!?! Polako mi postaje neugodno jer vidim i šef me gleda iskosa. Mala postaje preoćita! i ond mi sine! A zašt ne iskoristiti situaciju malo? hmmmm

– Uhhh baš sam umoran… – krećem s svojom igrom – Baš bi mogao jednu kavu sad drmnit.

– Kakvu kavu piješ? – HA! Mala je upecana 😀

– Puno mljeka, puno šećera…

– Evo ja ću ti napraviti kavu!

I taman prije neg je krenila van ev mene…

– Šefe se i tebi pije kava?

– Naravno! – Šef odgovara a lice mu se razvlaći u osmjeh!

– A tebi? – Pogledom signaliziram šefovoj priležnici da i ona neš narući

– Ja ću zeleni ćaj!

E takoc kad smo se svi iznarućivali napitaka, ode tinejđerka sve pripremit. Šef se smo nasmije i kratko prokomentira…

– Ti si premazan svim mastima!

Uzvraćam samo jednim migom i usnama razvućenim u polu-osmjeh stilu. Ono, kad je već toliko mala cvrkutava, bar da je neš korisno od tog sveg. Ionak dosad NIKAD nije niš napravila za nikog u kući pa et, vrijeme je 😉

Poslije kavice sam bio “iznimno zaposlen” i nisam imo vremena za prićanje. Ofkorz to ju nije sprijećilo da provede više od pol dana u uredu. Još jedan od bonusa je servirani rućak, cuga i sve ostale pogodnosti koje naravno objerućke prihvaćam. I nakon poslo “silno umoran” odlazim u sobu na sat drijemeža tek toliko da izbjegnem susret s njom. Žao mi joj sirotoj srce lomit… a uostalom, nagodinu je punoljetna pa et… mene tata ućio da nikad ne rušim mostove za sobom 😉

…9… Mission control all systems are in green…

veza-tf

Malo ranije sam naletio na clanak na redizajniranom t portalu o ljubavi pa et da rezimiram to malkice…

Vele oni:

Prvi poljubac, prva svađa, prvo zajedničko buđenje, prvo ‘volim te’, sve su to trenuci koji definiraju vezu i zauvijek ostaju u sjećanju. Oni se pamte, izgrađuju i utječu na daljnji razvoj svake veze
Evo nekoliko ključnih trenutaka koje uglavnom pamtimo i kojih se rado prisjećamo:

Prvi razgovor
Ako je vaš prvi razgovor trajao satima, a vama se činilo kao da su prošle minute, zaista ste bili opčinjeni jedno drugim. Vrijeme s dragom osobom kao da je stalo i niste ni primijetili da uskoro sviće, a vi još uvijek istim žarom pričate i nalazite teme za razgovor. Svakako jedan od trenutaka za pamćenje, kada još uvijek upoznajte jedno drugo i magnetski se privlačite.

Okej, ovo stoji onak 100 posto – za vecinu. I sam volim saznat vise o osobi ak mi se svidi. Doduse… hhh… kad malo bolje razmislim – zadnje 3 veze su mi nekako pocele bez previse price (Upoznavanje, kratka pricica, razilazak i sljedeci put su stvari vec u pokretu) – nekak nisu dobro zavrsile. 😉 A ak mi nesto NE pase, razgovor traje izuzetno kratko! Onak, zast bi trosio vrijeme na nes sto mi ne ide onak kak ja ocem. Ionak ima pametnijih stvari od brbljanja s nekim gaborom! (npr. gledat reprizu omiljene serije po cetvrti put)

Prvi poljubac
Nema osjećaja koji se može usporediti s prvim poljupcem, bilo da je prvi u životu ili prvi s novim partnerom. Prvi fizički kontakt, tako intiman i drag. Teško da ćete ga zaboraviti.

Od svih prvih poljubaca u sjecanju mi osto onaj ZAISTA prvi. Za sve ostale moram malo jace pokreniti sive stanice.  Zadnji “prvi” je protekao otprilike ovako u mojoj glavi: “Hmm… ovo bi moglo bit zanimljivo. Jos nisam probao ovakvu egzotiku… i garant cu najebat! Al nema veze… bas mi sad pase…”

Trenutak kada vas prvi put predstavi kao svoju djevojku
Možda ste se skrivali, možda još niste formalno prohodali, a možda ste i jedno vrijeme bili ljubavnici pa vas nije mogao predstavljati kao partnericu. U svakom slučaju, trenutak kada vas predstavi kao svoju djevojku čaroban je, tako siguran, udoban i pripadajući.

Na ovo cu samo rec – LOL! Ako me sjecanje dobro sluzi dosad su moji upoznali samo dvije :D. Poznavajuci mjku Nenu, u njenoj glavi to odma ide: “Vidi snaja!” (I ocito je clanak pisan za zene)

Prvo zajedničko jutro
Prvo zajedničko buđenje i doručak u njegovu ili vašem stanu. Sneni, u pidžamama, nakon noći strasti i intimnosti probudili ste se zajedno i započinjete novi dan. Definitivno nova stepenica i u vezi.

Hmmm… definitvno nova stepenica. Jer tad prvi put vidite osobu u realnom izdanju. Dakle ukoliko je osoba koju vidim “Nocna mora” u realnom izdanju odma se upitam Wwhat the fuck…”. A opet ak mi jutarnja slika pase, mam pozelim jos puno jutara kao takovih. Ono sto meni zanimljivije od samog budjenja je jutarnje setanje druge osobe po kuhinji samo u nekoj mojoj majici. Nema nist vise sexy od zenske koja nosi samo kosulju na sebi i priprema dorucak! ZAKON! (osjetim gnjev feministica)

Prvo ‘volim te’
Izgovoriti svoje prvo ‘volim te’ podvlači trnce i ujedno ispunjava više nego prvi poljubac. Ove dvije slatke riječi nije lako izgovoriti, no rijetko tko se nije naježio kada je to prvi put izgovorio svojoj dragoj/om. Trenutak za pamćenje, svakako.

Najezio – ne bas. Sam nije bas da volim to rec… Nekak otezem to sto dulje u vezu. Jer cim se jednom prevali preko usta – damn! Nema bjezanja!

Prva svađa
Da, i do toga mora jednom doći. Budimo iskreni – prva svađa je skroz OK. Izbacite sve iz sebe, isfiltrirate vezu, riješite se nakupljenog gnjeva i kao novi idite dalje. Dobro i za zapamtiti.

Sve fajn. Slazem se 🙂

Prvo putovanje
Ima li boljeg načina da vidite kako ćete se zajedno putovati kroz život od zajedničkog putovanja. Prvo putovanje se pamti te izvrsno pokazuje kako funkcionirate kada niste na svom terenu i kada ste bez obveza. Trenutak koji će u svakom slučaju ostati u sjećanju.

Indeed. Samo sto nekak jako rijetko dodjem do ove postaje. Putovanje u mom svijetu je obicno – pravac KUCI! 😉

Prvi odlazak u šoping
Bilo da ste išli u nabavku namirnica za jelo ili u kupnju nove veste, vaša veza prvim zajedničkim šopingom prešla je u nove sfere. Muškarcima taj trenutak i nije osobito drag jer ih se većina užasava hodanja po trgovačkim centrima, a žene cvjetaju kada u pratnji dragoga idu po novi kaputić.

DEFINITIVNO omrazeni sport! Zenske UVIJEK bleje u odjecu i pizdarije. Mislim… od zenske odjece me zanima samo “Lingerie”. Kad idem u soping ond volim malo pogledati tehnicke stvarcice, gadgete, filmove… ergo – ako je ikako moguce – saljem zenu u soping samu. Jedini zajednicki soping za mene onak “za vezu” su namirnice za jest 😀

Prvo preuzimanje kontrole
OK, do sada je sve išlo dobro, no vrijeme je da netko pokaže zube. Bilo da ste se borili za kontrolu oko daljinskog upravljača ili CD-a koji ćete slušati na putu do posla, ovaj trenutak pokazat će vam tko je popustljiviji i tko ima blažu narav. No to ne mora značiti ništa. Borba za kontrolu traje koliko i traje veza i nikad se ne zna tko će pobijediti. Ipak, što se daljinskog tiče, možda ipak vode muškarci.

Mozda? Daljinski je UVIJEK moj! (I vecinom stoji na stolu) O kontroli… onak… nemam bas neki zahtjeva… sve dok je po mom 😉

Prvi odlazak liječniku
Vjerojatno se mnogi sjećaju ovog trenutka. Bili ste bolesni i jadni, a partner vas je čekao kod doktora i odvezao kući na topli čaj. Trenutak koji se pamti i koji pokazuje da ste daleko dogurali od prvog poljupca.

Ooooo da… prvi put. Kasnije odvest lijecniku, fajn. Cekat u cekaonici u nedogled – jok! Neam zivaca sjedit i cekat nest. Kamoli u prostoriji punoj bolesni ljudi!?

Prvo zajedničko planiranje budućnosti
Već ste toliko upoznali jedno drugo i shvatili ste da želite još dugo, dugo biti zajedno. Prvo zajedničko planiranje budućnosti lijep je trenutak koji ulijeva sigurnost, ali i malo straha, zbog emocionalnog predavanja samo jednoj osobi. U svakom slučaju, trenutak za pamćenje.

Veni, vidi… i nije dobro ispalo. Stog ne planiram previse unaprijed. Ionak neam pojma sta me sutra ceka pa radije uzivam u neznanju 😉

Okej, clanak je definitivno za zene pisan. It sucks… Al bar me zabavilo za ovaj post 😉

Ignition in 10…

Okej, poćinje odbrojavanje kad idem na debelo zasuženi godišnji odmor… Danas je br. 10, il devet. Et već sam se pogubio a ni brojat nisam krenijo…


Normala, pritisak polako raste… i danas mi laganini prekipilo pa sam se na šefa otreso. Ono radimo već neko vrijeme na toj knjizi i on bi da bude po njegovom. Sve to fajn i ljepo, al nemre. Moj naćin je bolji, inteligentniji i pametniji.
hmmm..kako ovo objasniti…

On radi listu s onim caption ispod slika – dakle on ima 1 file.
Ja obrađujem slike, ubacujem captione od drugog autora… etc…
E sad došlo vrijeme da se svi izvori pospajaju u jedan ogromni file. Ofkorz, kak jedini imam pregled nad cjelokupnim procesom a ne samo nad jednim dijelom uzo sam i pospajo sve. Normala, šefu ostalo nerješenih djelova koje sam ostavio sa strane…Treba jednostavno  samo nadopuniti nerješene djelove i fajrunt… sve u svemu sat vremena posla…
Danas se on dovatijo baš tih nerješenih djelova i krenio mi palamudit kako sam obriso ovo, izgubio ono, nevalja ovo nevalja ono…

-Šefe, nije niš izgubljeno…
-Je, obriso si mi slike koje sam htio u knjizi!
-Nije ništa obrisano, samo još nije uvršteno i nalazi se tu /pokazujem mu na folder na kojem masnim slovima piše NEUVRŠTENO/
-Nisu imena fileova ista, promjenio si imena
-Imena su ista kao u originalu i ovaj stupac /pokazujem mu stupac s listom originalnih imena/ sve govori
-Nešto tu meni fali, garant si zbrljo…
-Šefe…
-Kako ću se sad ja ovdje snaći!!-
-Šefe…
-Sve je naopako…
-Šefe…
-Sve je zbrljano, sigurno ima milijun grešaka…
-ŠEFE, dost je!- – puca mi film!
-Šta je dost?-
-Dost je gunđanja. Sve je tu. Samo treba proćitat!
-Kako, di proćitat kad je zbrljano- – i dalje palamudi…
-Nije zbrljano već ti neznaš ćitat. Da malo prestaneš kukat vidio bi da je sve logićno složeno-
-Ma kako logićno, vidiš da nema smisla!
-Ima. Simpl. Odradi samo ono što sam ti reko na poćetku i sve će se složiti na svoje mjesto!-
-Neće bit dobro.
-Oće! Duplo ili ništ!- ma ko ga šljivi, bacam okladu.
-Šta duplo ili ništ?
-Šefe, dužan si mi trostruki burger, sad idemo okladu u duplo ili ništ da si OPET u krivu, i da sam OPET ja u pravu!
-Ma nisi..
-Ajde, duplo ili ništ!
-A jok, neću se s tobom kladit… zadnji put nisam dobro prošo
-E ond me slušaj, i ako sam u krivu kukaj… nemoj me sad još živcirat ionako imam hrpu za dovršiti!

Tu ga ostavljam da kuka. Ionak ću ga provjeriti za pol sata da vidim kako napreduje.
Vrijeme ide, on se uživio i radi. Ko pravi. nakon sat vremena zove.

-D. trebam tvoju pomoć!
-A jel, šta sad nevalja? – malo onak ironićno dobacujem.
-Ma sve je ok, samo trebam da mi provjeriš ovo…

Bacam oko i vidim ostalo mu samo 4 predmeta koja nemože nigdje smjestiti. Sve ćovjek posložio i sve sjelo BAŠ na svoje mjesto kako sam reko da će sjesti!

-Okej, ta 4 su izbaćena na prvom sastanku.. poso rješen… A sad…
-Šta sad? Pa to je sve što ti je trebalo?
-Sad oću da ćujem iz tvojih usta – D. je OPET bio u pravu!

Normala, promrmljo je da sam opet bio u pravu i da je on bio u krivu… I sad eto imam 3 hamburgera što mi dužan…