Monthly Archives: November 2008

Insensitivity…

Kraj već trećeg radnog tjedna u komadu (ukljućujući vikende)… Plan je bio simpl… Završiti posao u subotu popodne, naći se s gotika komadom, prošetati gradom i uživati u scenografiji…

Ali plan i stvarnost nekada ne idu zajedno…

Subota popodne a ja još u uredu. Groznićavo skupljam zadnje fileove, papire… Sastanak za 15 minuta. Pogonjem okladom u trostruki burger iz burger Kinga, ne predajem se i sve završavam u zadnji sekund!!!

Ponosno ulećem u sobu za sastanke i na stol stavljam komplet završenu fazu 1 projekta. 210 slika, pripremljene u realnom omjeru 1:1,5 …

Sljedeći korak nam je posložiti ih po stranicama… I tu se polako posao poćinje otezati…

Odluke…

Odabiri…

… a vrijeme teće…

Bacam pogled na sat i ond mi sine – “Fuck, trebo sam se naći s onom curom!!”

Izvlaćim se s sastanka i zovem je… ne želim baš u detalje ići ali ukratko… U petak sam joj rekao da ćemo se naći u subotu… a u subotu joj rekao da nemogu stići… sve u svemu…. ne baš najbolji scenario…

Uz laganu grižnju savjesti od par sekundi poslije razgovora vraćam se na sastanak… Sve to biranje slika se otegnilo do kasnih većernjih sati….

Sastanak završava,  i mrtav umoran odlazim u krevet…

“Nedjelja je – danas ne radim”

Budim se lijeno u 11 sati… i draga lijenost mi neda da se ustanem iz kreveta… i tako cijeli dan…

Kroz glavu mi se vrte razne misli…

Štoviše na jedan trenutak mi prošlo i ono – jesam li bio nekorektan prema gotiki?

Možda i jesam, ali nema veze…Tomorrow is another day…

Sweet life…

Nije da sam nešto pretjerano uredna osoba, ali mamin drill me naućio nekome redu. Pokupim za sobom, operem si rublje… snalazim se i neć ostat gladan…

No, život nekad ima svoje male povlastice. Jedna od mojih povlastica je spremaćica koja uređuje moju sobu 2 puta tjedno. Simpa ženica. Na žalost nije ono tipa halteri i ćipka, već više ono – heklanje i tabletići…

Ta fina ženica uvijek ima ljepu rijeć za mene kako sam uredan te kako ima najmanje spremati iza mene… ali eto jutros sam maaaaalkice zakazo… Gledajući neku seriju onako ujutro iz kreveta, zaboravio na vrijeme i skoro zakasnio na poso. Na brzinu sam izletio iz kreveta, higijena i trk u ured a soba ostala u kaosu. Odjeća na podu, nutella na noćnom ormariću, red bull limenka… krevet razbacan… sve u svemu katastrofa…

Ono mislim si – pokupim ja to kasnije

Dan prolazi i po završetku vremena onak s malom grižnjom savjesti odoh u sobu da sredim nered.

  • Krevet namješten.
  • Svježa posteljina.
  • Topli svježi mirišljavi rućnici na rubu kreveta.
  • Roba posložena pod konac u ormaru.
  • Tuš kabina besprijekorno ćista, sve se sjaji i ugodno miri…
  • Novi sapun…
  • Novi rućnici za lice.
  • WC rolne zamjenjene i sve nadopunjeno. Sve tip top!

Moja draga spremaćica SVE sredila. I poznavajući mene, Nutellu spremila u ladicu od noćnog ormarića i priložila ćistu žlićicu u salveti!!!

Osim što sam se previše opustio, totalka mi se dani zbrljali jer evo već 3 tjedna u komadu radim bez vikenda i odmora. Normalno BAŠ na moj najneuredniji dan – spremaćica uleti u taj kaos…

Et, šteta što ne zna rvacki… ali nema veze… Sljedeći put ostavljam ćokoladu na stolu s porukom:

Thank you…

Boy still got it ;)

Još jedan naporan dan iza mene…

Iznenada, evo šefa…

“Glava BurgerKing, pismo TGI’s”

“Molim?” – zbunjeno se okrećem prema njemu i vidim novćić već visoko u zraku.

“Pismo! Obuci jaknu i idemo…”

Nije još ni završio rećenicu eto mene već u sobi kupim jaknu i crta van. Šef ćasti većerom, a TGI Fridays (za neupućene to bi bilo – Thanks God its Friday – ili TGF po mom bratu) ima fenomenalne obroke. Pod fenomenalni obrok smatram American style grill. Ogromni komadi mesa, fenomalni umaci i generalno nezdrava hrana.

Stižemo tamo, sjedamo za stol nas troje (šef, njegova ženka i moja malenkost). Meni sve bolji od boljeg… Osoblje nasmijano, zanimljivo obućeno u crveno bijele pruge, kapice, sve u svemu onako vedra atmosfera… Biramo ko će šta narućiti.

Poslužuje nas neka ženska, onak ljepuškastog Punk izgleda (obojana kosa, rinćica kroz donju usnu, šminka šarena oko oćiju)… Priznajem, malkice je šacujem i onak gledam kakav je materijal… sve u svemu zakljućujem – dobar! Narućujemo cugu a ona nas ostavlja da na miru izaberemo jela… Uz kraće razmišljanje odlućujem se za Burger ko na slici…. Masivno i s 2 komada mesa!

Kak moje poznato strpljenje nema granica, odlućim se prošetati do wc-a. (Protjerala ona silna voda koju pijem u zadnje vrijeme)… Ni 3 minute kasnije vraćam se za stol i stižu porcije…

Aj fino. Odlićno štoviše… Hrana izgleda fenomenalno, al ima i mali bonus. Punk konobarica mi se stalno smješka i malo malo pogledava u mene. “Hmmmm… aj dobro… nećemo je ometati..”

Zanemarivši konobaricu, hvatam se u koštac s hranom. Prioriteti su prioriteti… prvo želudac, kasnije zajebancija…

Da sad ne opisujem moj životinjski pogled i proždiranje hrane… ukratko… sve s tanjura smažem! Trbuh već krcat do vrha… Sad se ima vremena za zajebanciju. Malo zujim i pogledom pratim Punk žensku. U prolasku kraj stola, obavezno baca smješak…

“Al je ovdje osoblje srdaćno, nema šta!” – uzvraćam smješkom i nevinim migom oka… polako ćekajući šefa i njegovu da završe skontam da su ulovili moju i punk ženskinu igru, kontakt oćima. Smiju se ko blesavi… Aj fino, sam se vi smijte…

Najeli se svi, kad evo stiže punk bejb i nosi raćun. Onako bez puno pitanja ostavlja ga dritto pred mene umjesto mog praznog tanjura… i namigne…

“Okej…” sad sam malkice zbunjen – “Nije valjd da me šef oće nasanjkat da platim?!”

Onako mudro hvatam raćun da ga prosljedim šefu i ond skntam. Nešt je napisano odozada. Uzimam u ruke i ćitam: *BROJ* CALL ME, LEA

Onak skroz zbunjola, ujedno poćašćen, zbunjen pogledam šefa a ovaj umire od smjeha. A i ova njegova ništ bolja!?!? WTF!?!? “Garant je ovo tvoje maslo!?” – odma ga onako polu upitam…

Dok sam bio na mojoj wc pauzi, ženska došla pokupiti naruđbe za glavno jelo, a ovi dvoje joj prodali priću kako sam im “u povjerenju” reko da mi se baš ona “posebno” sviđa i da imam “nešto” za punk cure!! I tako cijelo veće se oni naslađuju samnom… e pa fino… prosjedim šefu raćun i reko – “Kad platiš, oću kopiju.” Ostatak većeri zajebancija i ond ofkorz još malkice podgrijem situaciju kad cura dolazi naplatiti raćun. Malo je poćnem ispitivati za radno vrijeme i te šeme, kad završava i ostalo sve što bi inaće išo saznati da se nekog želim doćepati…

Sve u svemu, najeo sam se ko konjina, malo zezancije, jedan extra broj za rokovnik (kojeg nemam)…

Trenutno se smješkam na ovo sve jer ipak je fora ispala ćitava većer… Malkice mi kroz glavu vrte filmovi…. gotika, punk, blondina… šta je sljedeće??!!

To my dear ladies…

Evo kad sam već prozvan par put u njihovim postovima, vrijeme je da se osvrnem na dvije meni vrlo zanimljive dame. Krećem kronološkim redom kak sam ih upoznao…

Na PRVO mjesto (znam da će jedna već imat primjedbu na raspored) stavljam meni dragu osobu koju ću imenovati s jedim V.

V.

Simpa cura, doduše znam je već oho-ho, al et nikad nisam proćasko s njom više od par rijeći u komadu. Tu je nekak od poćetka svih mojih verzija portala i redovito sve prati… Lajava, opasna, grize… al sve u svemu sasvim drago i osjećajno biće… ne želim je skroz razotkriti da joj ne padne tough maska s lica, al ev naputak za momke – ne se zajebavati… radije budite ono što jeste i fajrunt. O V. bi mogo pisat litanje, al et iskreno neda mi se. lijen sam.

Druga osoba s moje dugaćke liste (komada 2)

D.

Et D., sam nemam pojma kad upozno, al nema baš tak dugo. Ne želim je preuvelićavati, al et sam ću reći da iza D. stoji jedna velika medijska faca. Toliko je velika faca da se eto bojim i samo jedan inicijal stavit! Što jest jest, D. me uvijek nasmije. Aj dobro, pomaže i to što mi pravi društvo u sitne sate dok me pere nesanica. Jes da se ponekad uvaljuje, al oprostim joj to. Ne ide joj u glavu da sam sam jedna skromna osoba koja ne želi život u bljesku kamera i mikrofona u licu…

No ev, potrošijo sam rijeći na njih i idem na bitne stvari u životu 😛

ZALIHE SLATKIŠA OBNOVLJENE!!!

Napokon sam uspio doćepati se nove baterije za avto, okrenit kljuć i nabavit slatkiše. Noćni ormarić napunjen, usne u širokom kutu razvućene u osmjeh… Ah da… mora da me ona detoxifikacija trgnula pa sam se et odlućio uzet fon u ruke i obavit par poziva…

Prvo, okrenijo sam broj od gotike… i et u subotu poslije posla odosmo malo zujat po gradu. Poćeli su kititi sve okolo pa idemo vidit šta je napravljeno. Friendly ofkorz…

Drugo, okrenijo sam broj staraca da ih malo ćujem… Ovaj put nema nijagare, već smjeha i odlućio sam se na jedan mali korak. Doduše, radim nešto što će mene prvenstveno razveseliti. Zadao sam si isfinancirati ovaj Božić od A do Ž. Želim sve nabaviti i imati sve moguće vezano uz hranu, ukrase, atmosferu. Nema štednje. Štoviše, zadajem si izvest ćitavu obitelj na finu većericu…

Mislim , nastavio bi pisati ovaj post, al nekak me ona nutella milo gleda…

e da, prije neg odem… naletijo sam na sliku i sjetio se da sam ovo uvijek želio napraviti s svojim sinom

Get me going…

Svaka ljepa stvar u životu vuće za sobom neku lošu. I obratno.

Uz sve te silne pogodnosti lagodnog života u ovoj zemlji gdje med i mljeko teće i di lova s neba pada (aj dobro, ne svima, već samo yourz truly)… red je na tome da ja popušim neku virozu…

Tako prošlih par dana sam bio sav nikaki da bi prošlu noć kulminiralo s grćevima u trbuhu. No da bi meni san bio malkice mirniji, pobrinila se nepozvana temperatura… U 3 ujutro najednom uz već uobićajeno grćenje u trbuhu skontam da se zapravo tresem non stop!? Uz po sata mozganja najednom skontam da mi je hladno. Pogled na prozor – zatvoren.

Jebga, biće da nešt moooooožd nevalja s mojim unutarnjim termometrom” – mislim si i aj da nađem neko rješenje…

Tuširanje?” – bacim pogled na tuš kabinu i ond mi sine…. treba ćekat po sata dok dođe topla voda. Piši propalo.

Kupanje?” – trebam ćitav kat probudit, drkat se s alarmom… Piši propalo.

Aj vidim stoji pulover i trenirka pored kreveta na kuferu (koji nemam pojma zašt stoji uz krevet ko da negdje non stop putujem?!?). Navuko to momak prek piđame al ladno na noge sad. Ajmo – vunene ćarape (vojni edišn)…

Ubundan, ušuškan uvlaćim se pod jorgan al zubi i dalje cvokoću. Mećem NCIS (moje redovno noćno štivo zadnji tjedan) da se vrti i pratim Gibbsa, Abby, DiNozza i ekipicu (hmmm Abby…. moro bi ponovo se nać s gotikom… 😉 ). Ekipa rješava 3 slućaja u jednoj epizodi…. il je to moje buncanje spojilo 3 epizode odjednom? (malo mi bilo ćudno da sve poćelo bombom a završilo silovanjem??!)

I dok oni rješavaju slućajeve, ja u ritmu cvokoćem. Susjedov oroz najavi jutro a tek ond san na oći dolazi. Valjd mi neš naopako ošlo u glavu. Mene baka ućila da se s pijetlovima budi, a tata da se s njima kući vraća… jebga… valjd mi se neš zbrkalo u mojoj pregrijanoj glavici…

Par sati kasnije, dižem se i pravac ured… Radna subota.

Bolan, grćevi i dalje… al se radi.. dok ide..

.. i ide…

..i..

.. neide više…

Popodne oko 3, organizam trokira. Neće više ništ da šljaka. Koncentracija ispod nule, mozak u off modu. Prestajem s poslom i upućujem se u krpe…

Za divno ćudo… valj premor i iscrpjenost ućinili svoje…

Jutros, dižem se sav cvrkutav!

Smjeh od uva do uva… U trbuhu samo bol poput one od upale mišića. Dakle sve šljaka kak spada. Ne tresem se… štoviše… sve fajn… i ond mi polako sviće… moram nać uzrok te boli…

Vrtim film unazad…

srijeda – ostajem bez zaliha slatkiša

ćetvrtak – baterija na autu crkava, nemrem nigdje otić

petak – radim, malo nervoza, nesanica

subota – grćevi, groznica, pakao

nedjelja – blaženstvo, mir i spokoj…

hmmm… i ond mi sine – imo sam jebenu DETOXIFIKACIJU od slatkiša!!! Svi simptomi su tu ko u đankija na odvikavanju! Buncanje, bolovi, groznica, gubljenje razuma, mješanje stvarnosti i snova… nema šta! I am healed!!

Do sutra, kad mi stiže nova baterija 😉

Evil little joy of life…

Danas smjeh od uva do uva na lice. Moj lajavi “prijatelj” na cetiri noge (ona naporna djukela koja mi ide na zivce vec neko vrijeme) je napokon dobio poklon njemu po mjeri…

Jutros ulazim u ured i mala zvjer laje na mene onak blesavo ko i uvijek. Em se nisam naspavo, em zvijer mi dize zivac najranije…

Nadrkan na zvjer sjedam u moju finu stolicu ii krecem s poslom. Dan polako ide, rjesavam jednu po jednu stvar kad zvjer popizdi i pocne lajati ko mutava. Postar na vratima. Tik u ljevom oku, … smisljam kako joj zaljepit usta s ovim selotejpom sa stola…

Vlasnica psa donosi postu i nesto prica o e-bayu i poklonu za djukelu od nekih 800kn. Meni se vec zeludac okrece na te bljuvotine. I prije neg me tikovi potpuno preuzeli, krajickom trzavog oka vidim neku ogrlicu u njenim rukama. Najednom bljesne lampica na njoj i meni sine- YESSSSSSSSSS YESSSSSSS YESSSSSSSSSSSSS….

ELEKTRO OGRLICA PROTIV LAJANJA!!!!

Napokon zvjer dobija neki pencilin za lajanje! Ni tri sekunde nakon sto joj je ogrlica metnita djukela krenila lajat. Kako zalaje – tako odma zacvili.

Kako ona zalaje – odma zacvili – odma prolom smjeha u mene!!!

Nakon prvih pol sata napokon zasutilo pseto.

ali… ali…

Necem ja ostat duzan za moje zivce. Cim se proseta blizu mog stola… ja onak potiho pokucam u stol, a tupava djukela pomisli da su to ulazna vrata. Odma krene lajat, sto vodi cviljenju, sto vodi mom umiranju od smjeha!!! I tako jedno 5 puta zaredom dok se nisam sazalio na nju…

Eto kakve sam dobre duse, dao sam joj jedno sat vremena odmora da se smiri i ond et… da ne zaboravi… opet pokucam…

(okej, znam da sam djubre, znam da nemam srca za ovu zivotinju i znam da bi trebao imati griznju savjesti… ali NEMAM!)

Stovise, da bih pokazao svu svoju dobrotu u pravom svjetlu, ponudio sam se kupiti zamjenske baterije za ogrlicu…

Ahh.. i sad da mi neko kaze kako psi neznaju nasmijat ljude… 😉