Food on the table…

Imam neodoljivu želju za banankom, onom malom ćokoladom. Ili životinjsko carstvo! Zapravo, nodoljiva želja za bilo ćim slatkim. Već punih 8 mjeseci nisam u usta stavio ništa slatkog… Na meniju goveđi odrezak u konzervi na 101 naćin…Nisam gladan već samo željan…. željan jer je neimaština… Nema se… Riža. ne mogu je smisliti. Gadi mi se…. ali nema ništa drugo… samo riža i goveđi odrezak… i tako iz dana u dan, mjesec u mjesec…

Da, upravo tako je bilo nekada u životu…
Danas? Danas su mi ladice prepune slatkiša… danas nemam želje za nićime. Rižu jedem eto zato što je zanimljivo probati ju s raznim receptima s tajlanda, kine, indije, bangladeša… A konzerva govedine… nisam je stavio u usta evo već dobrih 13 godina.

Nego da se vratim na ono zašto sam poćeo ovaj post s hranom. Iako već debel broj godina ne živim pod krovom roditelja. Štoviše, nit isto nebo nije u zadnje vrijeme… dragoj majci uvijek izleti ono

“Jedeš li sine?”

Nekako mi to tako slatko djeluje. Malo iritantno, ali opet slatko… Onako… Mama jedem, imam ćak i viška kila ali opet se brineš… Nema tu, majka se brine… evo ćak i sms poruku poslala u kojoj među ostalim piše:

“Jesi li većerao?”

Malo mi to sve smješno s obzirom kakvu prehranu vamo imam. Englezi su pomalo ćudni kad je hrana u pitanju. Osim redovnih take-out-a iz milijun i jednog restorana, evo kombinacija što sam isprobo u zadnje vrijeme…

Rućak im je ubi bože… Evo primjeri rućkova:

Sendvić s lukom. Toćka. To je to! Iznenađujuće, al dobro. Nekad me iznenade pa ubace i papriku unutra 🙂

Juha. Toćka. Ne juha pa glavno jelo. Već to je to. Juha. Fajrunt. Finito. Fertig.

Sendvić s 5 vrsta mesa. Sick. Masovna suprotnost onome s lukom. Baš ono teški mesožderski sendvić.

Sendvić s divljaći. Ispećeni komad divljaći između 2 kriške kruha. Predobar okus.

Omlet s povrćem. Okej. Ovo bi klasificiro ko dorućak, ali ne i englezi. Za njih je ovo punokrvni rućak.

Iz navedenih primjera se vidi da su im rućkovi slabija strana… ali zato većere su sasvim druga pjesma. Od divljaći sve do gurmanskih specijaliteta – ne štedi se ni najmanje. Oš pitu od zećetine, ili odreske od jelena nije bed… jede se… Kuhani kukuruz kao prilog u bilo koje doba godine – zašto ne? Jagode kao desert – ma samo daj…

Organizam mi se već prilagodio na takvu hranu… i uz sav mogući izbor…. meni se danas jede samo jedno ili dvoje stvari- Palaćinke s nutellom i kruh i mljeko!!

Ništ fensi me ne zanima, nije mi do hrane neke posebne… ali ovo dvoje mi na pameti non stop!!

p.s. Još par dana do službenog odbrojavanja do godišnjeg… Pokušavam sve konce poloviti i pozavršavati što više mogu na vrijeme…

Related Posts

4 thoughts on “Food on the table…

  1. vlatka

    jel sam meni il si neš sjebo u ovom postu sa slovima????
    p.s. sitno brojimo oboje očito…:)
    p.s.s. napravim palačinke kad se dopeljaš u slavoniju….

    Reply
  2. allieverhad

    Ingliš ručkovi suck!! Juha nije ručak. Zato i jesu onak polu prozirni, hihih…..
    A majke….hehehe – valjda to pitanje dolazi u priručniku o majčinstvu 😉
    Za ovo pri kraju znaš sve ;))

    p.s. V – to je samo tebi, slova normala

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *