Fucked up dream!!

Svima koji su dosli na blog i uporno gledali jedan te isti post – sorry… bio sam bizy (citaj… zaradjivao za platiti racune)

Et dost isprika, idem se baciti na daljnje tipkanje…
DISCLAIMER: Ne citaj i ne gledaj ak imas slabiji zeludac…

Koliko puta nest sanjam i ond kad se ocu sjetit sna to pobjegne? Dost!
Al ima jedan san relativno svjezi… brrrr… jos se sam sebi cudim…

Nalazim se u Bapskoj (malo selo na istoku slavonije s ponosnom nogometnom ekipom “Hajduk Bapska”, rodno selo moga oca i selo gdje sam proveo djecje dane kod Bake) pred nekim bankomatom. Ironicno, nemogu se sjetiti da sam ikada vidio bankomat u Bapskoj!?!? Pored mene moj Otac. Uobicajena situacija, podizanje novca na kesh masini… Stari ubacuje karticu i tipka pin…. bankomat zuji i polaku izbacuje novac. Malo mi je nest cudno jer novac ne izlazi odozdo kao inace, vec je rupa za novac onak gore!? Kako novac izlazi, pruzam ruku i uzimam ga i prosljedjujem starom…
Medjutim, taman gore na rupi di novac izlazi vidim kut novcanice. Hmmm… “Mozda nisam sve pokupio?” – prolazi mi kroz glavu i pazljivo povlacim kut novcanice. Jedna, druga, treca, cetvrta…!??!

“Tata…” – gledam starog i onak malkice zbunje – “Koliko si ti novaca doso podignuti?”
“400kn” – onak stari nezainteresirano….

“hmmm… 400 sam mu vec dao… jos mi 800 u rukama… ovdje je nest cudno…” – Iako mi te misli prolaze glavom, pohlepa me vuce i idem viditi koliko mogu novaca uzeti. Sad vec imam pozamasnu hrpu novcanica po djepovima, rukama i malo me neka panika pocinje loviti. Al neda vrag mira… Idem probati zavuci ruku dublje u taj otvor. Prvo dva prsta nekako uvlacim,… mic po mic… ulazi dlan i na kraju citavu ruku do lakta uspjevam ugurati u bankomat.

Osjetim novcanice pod prstima…

Sad vec punim majicu s kesom… ali nesto cudno se dogadja… U tom udaru adrenalina ne primjecujem odma, vec onako, malo po malo… Iza mene je vec red od desetak ljudi i svi me cudno gledaju! “Fuck! Sad su me svi vidili. Garant ce me prijaviti policiji!!” Vise nemam di potrpati snopove novcanica… Mahnito gledam oko sebe i najednom se hladno okrecem i laganim korakom udaljavam od bankomata…

Panika.
Uzas.
Adrenalin.
Sreca.
Bujica emocija…
Vec kontam – “Depozit, hmmmm a mozda i kesiranje novog motora. Ma sta to, odma idem pokupovat i spizdit lovu. Ako me uhvate da se bar malo dobro provedem!

Korak mi je sve uzurbaniji. Najednom ispreed mene – bakina kuca (Iako je ta odavno u vlasnistvu drugih ljudi i nemam uopce razloga tamo ici.) Polako otvaram vrata…
Stolica prevrnuta na betonskom podu. Nema namjestaja… samo ta stolica i stol… Prasina… puno prasine… Letimicno gledam oko sebe, ali nema nicega… samo prazna soba. “Cek, baka je imala jos jednu sobu!” – proleti i kroz glavu. Otvaram druga vrata i imam sta viditi…

Prazna soba.
Na podu puno piljevine natopljene krvlju, komadi cigle, betona… Moja Mama u kutu sobe, prestravljeno gleda u mene. Oci su joj onako sokirane, siroko otvorene. Kao da gleda u duha…

“Mama, jesi u redu? Sta ti je?” – prilazim joj oprezno…
“Napravila sam nesto lose…” – glas joj drhti i samo sto ne brizne u plac…
U njenoj desnoj ruci tek sada vidim sjekiru kako izlazi iz sjene… “Jako lose…” Povlaci svoju lijevu ruku iza ledja…


U ruci drzi odsjecenu ljudsku glavu! JEBENU LJUDSKU GLAVU!!!!

“O da…. STVARNO si napravila nesto jebeno LOSE!!!” – odma mi izlijece…  – ” A u kurac! Samo nam je ovo trebalo!”
Da stvar bude gora, cujem kucanje na vratima. Ona dosadna matora susjeda hvata kvaku i polako je stiska. Uhhh…. kako me to kao klinca zvciralo… uvijek ulazi nepozvana… al bas sad… brzo, moram nesto napraviti!!!…

Trcim na vrata i u zadnji trenutak stajem ispred nje.
“Jel ti tu Baka?” – Onako ona svojim staroslavonskim otezucim naglaskom…
“Nije, ovaj…ummm.. baka je umrla prije 2 godine…” – u maternu je senilna
“A jel tu Mane?” – nastavlja ona traziti mog tatu koji je nekim cudom nestao nakon sto je uzeo lovu s bankomata…
“Ma nije, on je negdje u selu!”
“A Mama jel ti tuden?”
“Nije ni ona, ona je valjda s Tatom u selu”
Jos me nesto baba gnjavi, al uspjevam je nekako otjerat s praga. Mislim da sam joj reko nesto tipa da cu doc kasnije s bakom molit krunicu… il tak nest… sam da je otepem… Okrecem se i idem ponovo do mame…
“Pa Mama, sta je ovdje bilo?”
“Cua sam neku buku na tavanu, otisla gore i neki crni muskarac se zaletio u mene, Uzela sam sekiru, zamahnila i njemu je glava otpala”
“Ufff… mora da je bio jeben zamah?” – onak jos zbunjeno gledam i tek sad vidim da je glava sto sam vidio zapravo glava nekog crnca (ono…aloooooo, crnac u Bapskoj!?!?!) Penjem se na tavan a tamo zaista ljudsko tijelo, ostatak od one glave s prizemlja…

“Mama, moramo se rijesiti tijela!”
WTF!?! Cek cek cek… Moramo se rijesiti tijela!?!? Zar sam najednom postao teski kriminalac? Prvo pljacka, sad saucesnik u ubojstvu… STA SE DOGADJAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!

E tu sam se negdje probudio…
Nek mi sad neko kaze koliko je normalnog u ovom snu, ili ja to polako ludim?!?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *