Dan u trgovaćkom centru…

Muško, u naponu snage a bez žene – nevalja jednadžba! Nemam baš previše prilika ići van zujati s ljudima, jer ono… svi koje sam ovdje znao su u komplet drugoj regiji… No kad je mene tak neka sitnica zaustavila?

Hmm… di ima puno žena?” – kreće moj dnevni tijek misli…. – “Žene vole biti viđene, vole trošiti novce, vole se obući za izaći van…. hmmm… da vidim… žene, novac, odjeća… BINGO! Garant ih ima ko pljeve u šoping centru!

Divim se sam sebi i svom zakljućivanju. Dobar bio onaj moj pokojni profesor logike. Baš me fino podućio… Aj imam destinaciju, oblaćim se onak pristojno i reko aj idem malo prozujati šoping centrom u blizini.

Zgradurina na 3 kata, krcata trgovinama, restoranima,ogromnim parking podrućjem… Onako ko iz filmova što mi mali ljudi možemo viditi. “Hmmm… ovdje bi bilo zanimljivo kad bi zombiji uletili…buffet za njih” – kreću moje malkice zbrkane misli – “Uhhh.. moram prestat više gletat one hororce!?

Dolazim pred glavni ulaz. Vrata se otvaraju. “Ooooookejjjj… di je glazba iz filmova?” – prvo mi proleti kroz glavu, jer ofkorz… nema pozadinske glazbe u realnom životu… al et, nekako sam si zabrijo da ću ćut neku glazbu u trgovaćkom centru – Mulac. Ma nema veze… aj idem malo jedan krug napraviti… Trgovina do trgovine. Svaka nudi neku rasprodaju, sniženje, extra dobra ponuda… – “Mda, dobro da nisam ponio novce sa sobom, garant bi spizdio na neku glupost…” – I taman dok mi to kroz glavu prolazi, nit manje nit više – Trgovina za muškarce!?!? Ono, baš tak kak se zove. Nema tu stvari za žene. Toćka. Sve same pizdarije za frajere! A niš, moram to vidit. Nakon 45 minuta zujanja ostade mi na pameti samo par stvari:
britva – ali baš ona original britva za brijanje s kožnim kaišom – moram si to nabavit!
mini helikopter na daljinski – netreba mi al tak je simpa
ogromni daljinski – check, već imam jedan
all in one alat set – baš onak handy stvarćica
plazma kugla – beskorisno al tako cool
rambo nož – jebeno dugaćka nožekanja, ko maćeta (kak bi to kroz aerodrum provuko hmmm)

Pomalo razoćaran što nisam ništ uzo izlazim van i nastavljam svoje zujanje. Mic po mic i uspijem obići cijeli prvi kat.
“uhh… noge me već bole, bolje da malkice sjednem i bacim oko na prolaznice” – sjedam na klupicu onak s savršenim pogledom na križanje između dva hodnika i parfumeriju na kutu…
“Hmmm, vidi vidi… kak to da parfumerije uvijek imaju najzgodnije cure za pultovima?” – nekako mi misli odlutaju na Anabellu koja je također radila u parfumeriji (Ona mulat fufica koja je ošla s x-tim likom). Možda zbog mog malo zamagljenog pogleda, a možda i zbog oćitog gledanja u njenom pravcu, cura za pultom mi uzvratila pogledom i smješkom. Nekako me to trglo malo iz razmišljanja o Anabelli pa reko aj… idem vidit ima li tu šta zanimljivog… Pogled ljevo, desno, pa na nju… a ona opet smješak.
hmmm… oookej… možda je vrijeme da kupim neki parfem” – već polako smišljam neki suvisli plan.
Nije dugo trajalo, kad evo njoj mušterija… neka 2 lika i 2 cure. Prezentira ona njima neke simpa cool boćice s astronomskim ciframa,  povremeno baca pogled na moju klupicu a meni sve milo. I taman dok sam odlućio raspitati se o parfemima, prolaze neke vesele curice i onak ni manje ni više sjedaju na moju klupicu.

“Free?” pokazuju na klupu
“Yeah, sure” – ispaljujem ko iz topa, a u mislima govorim – “Yes I am!”
Za nevjerovat koliko su njih 4 uzbuđene s šopingom. Koliko uspjevam skontat, našle su neku bajnu rasprodaju i pokupovale topove, ćizmice, šalove po fenomenalno niskim cijenama. Malo ih šacujem – “Noup, ove nisu povoljan materijal, previše su uzbuđene ovim šopingom. Uhhh… al su glasne mamuim… nemrem se skoncentrirat pored njih, di je ona iz parfumerije?“. Gledam, al je ne vidim. Nestala je… damn…

Dižem se od ove grupe neumornih kvoćki i idem potražiti neko drugo mjesto za zujanje. Šetam malo onako nehajno gledajući žene oko sebe… Ima ih, ljepih, ljepših al i opako ružnih. Ima jedna ironija kod mene… koliko god tražim zgodne i zadržim pogled na njima, da nahranim oći jelte, toliko mi ove ružne zadrže pogled s svojom ružnoćom!? Totalka sjebano, al valjd je to neki božji plan za balans među svime. I ond mi još nešt pada na pamet. Zapravo, više se ulovim neg što mi je na pamet palo – kako to da su mi uvijek zanimljivije one cure što hodaju s dećkom od onih koje hodaju solo?? Nekako zlobno ali ujedno i istinito, slađe je ukrasti susjedovu trešnju već uzeti onu iz vlastitog dvorišta. Tak i s curama… slađe mi one zauzete!?

Taman dok mi to glavom prolazi ide mi u susret par… i nit manje nit više cura onak zuji u mene. “AAAAAAAA nemrem si pomoći… ” – osmjehnem se i onako nonšalantno namignem u prolazu, taman dok joj frajer ne gleda  – “Baš sam zloban“. Na moje iznenađenje, namiguje ona nazad!?!? “E jebiga, ovo nisam oćekivo” – malo me zbuni, al et već je iza mene… – “Žao mi lika… siromah nema pojma kakav mu je cura flert!

Sad već ohrabren i pun samopouzdanja nastavljam šetnju. Pratim ispred sebe jednu vrlo, vrlo, vrlo… jaaaakoooo dobru guzicu… Ono, žena ima pozadinu totalni mrak!!! “E ovo se ne vidi svaki dan!” – sve pokušavam naći neku nesavršenost na toj stražnjici! Unatoć mojem naporu, jednostavno ne nalazim grešku!! Savršena forma, još pri tome uz pripijene hlaćice nazirem tange… DAMN!!?!?
Na žalost moj ushit užasno splasne ćim sam joj uspio viditi lice… Užas!! Sve neš puno rupa! “Piši propalo

Pomalo šokiran zadnjim viđenjem, a i pomalo umoran svim ovim šetnjem… rekoh, aj da si ipak uzmem nešto korisnog. Odmah se zaletim u BH (neam pojma za ćeg to stoji, al uglavnom imaju odjeću) i potražim neki opasać. Napokon uzimam sebi nešto i polako odoh kući… Ko zna, možd sljedeći put naletim na nešto ovako:

i ond uzmem to umjesto opasaća 

Related Posts

One thought on “Dan u trgovaćkom centru…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *