Nemoralni zivot – part 5

Prosla noc je jedna od definitivno najboljih do sada po zaradi. Iako zbog nereda i hrpe problema zatvoram vrata kluba vec oko 1.30 ujutro, snopovi novcanica u sefu mi nabacuju smjesak na lice.

Je, bilo je policije…
Je, bilo je navodnog pucanja…
Je, bilo je masovnih stampeda…
Je, bilo je previse ljudi u klubu…
Je, bilo je previse ljudi izvan kluba koji zele unutra…
Je, bila je naporna noc…

Rekao sam sefu da nikoga nece biti u klubu do navecer i da cu mu tek sutra donijeti lovu, ali znam matorog jarca. Vidio je da sam prodao preko 130 boca skupljega sampanjca. Garant ce traziti da mu dam neke okvrne cifre… Znam ga vec kako dise…
….

..
.
Nedjeljno jutro. Budim se, osjecam se pomalo izlomljen. Garnitura u uredu, neudobna. Smjesak na licu… Ona lezi pored mene. Kosa joj pada niz lice, dolje preko grudi. Perfektna boja tena… taman boja po mom ukusu… mulat boja. Zaista dobra noc – vrti mi se kroz glavu… Posao, cura, zabava… sve je tu… Ne zelim je probuditi… samo zelim uzivati u pogledu neko vrijeme…
Mozda osjeti moj pogled, otvara oci i grli me…
Moze li biti bolje – Prolazi mi kroz glavu…
Ustajem se i bez puno rijeci oblacim majicu i hlace… Silazim dolje u klub i imam sta viditi. Poderani zastori , boce sampanjca po podu, komadi odjece, staklo na ulaznim vratima razbijeno u tisuce komadica…. Zaista burna noc…
Izlazim van… Sunce me udara u oci… Bol…
Uzimam nesto lagano za dorucak i vracam se u ured…

Ona sjedi u mojoj stolici. Preko ramena joj samo moj sako…
Moze li biti bolje, naravno da moze – Prolazi mi kroz glavu…
Serviram improvizirani dorucak… smjesak mi na licu… Zadovoljan sam…

..
.
I postajem jos zadovoljniji nakon dorucka kada zajedno odlazimo u tus kabinu. Voda joj se slijeva niz kosu i ramena, ostajemo zagrljeni, izmjenjujemo poljupce… Zamagljena tus kabina, divlji sex…

..
.
Perfektan pocetak dana…
Zovem joj taxi da je odveze kuci… i gledam je kako ide…. zadovoljan sam… Treba jos i novce brojati…
Sjedam u ured, otvaram sef i imam sta viditi… Lijepa hrpa novcanica…

Zavrsavam s brojanjem, sjedam na motor i idem kuci… zasluzeni odmor…

Savrsen dan..
Uz finu vecericu i ljepi odmor zavrsavam nedjelju i idem snivati san pravednika…

Ponedjeljak jutro.
Dolazim u klub, treba danas rijesiti razbijena ulazna vrata, policijska izvjesca… Stavljam kljuc u bravu. Ne ide! Pokusavam s drugim kljucem. Ne ide! Neki nepoznati covjek prilazi.
“Vi radite ovdje?”
“Da, o cemu se radi?”
“Vlasnici objekta su zaplijenili imovinu, brave su promjenjene i ne mozete uci vise dok se ne rijesi legalna strana.”
Odmah zovem vlasnika kluba da vidim o cemu je rijec… Navodno zbog nekih zapetljanih imovinsko-pravnih odnosa i zbog toga sto osoba koja je trebala izvrsiti uplatu za najam prostora to nije ucinila vec se pokupila s lovom od nekih 200.000 kn, landlords iliti vlasnici citavog objekta su zaplijenili imovinu!?!? Odmah idem do vlasnika kluba da vidim sto sad slijedi…
Da skratim, neko je drmnio 200.000 i nestao, a klub placa danak.

Sastanak.
Unutar prostorija kluba i unutar sefa nam je ostalo hrpa love, tehnikalija, dokumenata, privatnih stvari osoblja… Veliki zajeb. Moja putovnica je takodjer unutra. Vlasnik kluba hoce lovu, ja putovnicu. I krece nas dogovor…
“Daniel, koliko novaca ima trenutno u sefu?”
“Ima oko 18.000 funti, plus jedno 8.000 funti u gotovini samo od subote.”
“Daniel, taj novac je nase vlasnistvo a nemozemo do njega… imas li kakvu ideju?”
“Imam, ali nije legalna…” – vidim na sta matori jarac cilja…
“Jeli moguca? Znas da su svuda kamere…”
“Vanjske kamere me ne brinu, a unutrasnje sam sam postavljao… dakle… vjerovatno mogu i to rijesiti…”

Polako plan skovan… Treba bi provaliti u klub, neprimjetno se provuci izmedju kamera, otvoriti sef, pokupiti novce, moju putovnicu i nestati u noc…. Samo ostaje jedno pitanje… kome povjeriti posao? Osobno  ne vjerujem nikome da petlja po sefu i s novcima barata, a jos manje vjerujem nekome da ce dobro posao odraditi… A screw it... Kad sam vec ovako zaglibio… idemo i dalje…

Ako me uhvate, garant mi slijedi deportacija i zabrana ulaska u zemlju… Lets gamble…

Utorak, sumrak…
Oblacim se u tamnu opremu… Mission impossible style… Vrti mi se mjuza iz filma kroz glavu dok me voze pred objekat… Adrenalin polako krece, nervoza u tijelu… Razni scenariji mi se vrte u glavi. Sto ako neko naidje? Sto ako je netko unutra? Sto ako…? Sama pitanja… nijedan odgovor… Auto staje.
“Idem, nazvacu vas kad budem ponovo vani…”
“Sretno Daniel… i samo da znas, zaista imas muda!”
“Yeah… to cemo jos vidjeti…”
Izlazim van iz auta i priblizavam se objektu. Gledam kamere okolo na zgradama. Zaista. Previse ima kamera u ovoj Britaniji. Preveliki su paranoici. I ond vidi mene di sam sad… bas opravdavam razlog za paranoju… Polako, stizem blizu straznjeg ulaza u klub… Vadim kljuc, guram u bravu… DAMN! I ove brave su promjenjene!! Vadim polugu i krecem sad zaista na tamnu stranu… Lagano pucketanje plastike.. malo jaci pritisak… lom… pucketanje… i otvaraju se jedna vrata. Taman dovoljno da se provucem… Ulazim unutra. Krv mi sad vec juri venama i nosi adrenalin u svaki dio tijela. Najednom sve vidim ostrije, bolje… Miris alkohola mi ulazi kroz nos… nitko nije nista pocistio – prolazi mi kroz glavu… Prva kamera, prolazim, druga… prolazim… Kod na vratima za urede… promjenjen! Sranje. Srecom sa sobom uvijek nosim magnetni kodirani kljuc. Taj otvara sva kodirana vrata u klubu… Prislanjam ga na skener.. YESS!! Zujanje brave i otkljucavanje….
Sad je sve lakse… Ulazim gore u svoj ured. Putovnica. Prva stvar sto ulazi u moj djep… ostatak je sad lagan. Gasim video nadzor unutar objekta i sad mogu nesmetano prosetati…

Sve izgleda otuzno, tamno… gotovo…
Prilazim sefu, otvaram ga… FUCK! Ruksak koji sam ponio mozda nece biti dovoljan!
Trpam sve u njeg sto mogu i jedva ga zatvaram na kraju!

Vrijeme je da nestanem… Izlazim Van, zatvaram vrata za sobom…
Presao sam liniju. Kriminalac sam…

I dok me ta misao mori, udaljavam se od kluba. Vadim mobitel i sada vec znam.. ovo je zadnji put da sam bio tu…

..
.

…Ili mozda ne?

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *