Nemoralni zivot – part 4

Nastavljam dalje s ovom nemoralnom serijom. A da ne bi ispalo kako samo za mnom trće… evo i druge strane kovanice… (napokon tipkam na kompu s kvaćicama…. jeiiii)

Utorak popodne. Moj neradni dan u tjednu. Koliko mi je društveni život u banani, evo mene opet u uredu. Idem završiti zaostalu papirologiju. I tako pomalo lijeno listam narudžbenice kad zvoni telefon. Uhhh… ne javlja mi se al ajd kad sam već tu… Zove neki mladi muški glas vezano za raznosenje letaka… Taman mi baš falilo njih… aj nek dođe na razgovor da upoznam lika (nekako sam volio upoznati sve ljude koji su bili na mom platnom spisku).

Mali toćan ko urica. Idem dolje otvoriti vrata i već kroz staklo nazirem lika i neku žensku vitku figuru iza njega. Slijedi opis lika iz pristojnosti – mlad, crnac, uglađen, svilena crna košulja, ulakirane cipele, svježe nabaćen parfem, biserno bijeli zubi, lanac oko vrata – iliti da pojednostavim PLAYER! Sjedaju on i ona, predstavljaju se…
“Chris… cuo sam da trebate nekoga za raznosenje letaka, trebam dodatnu zaradu!” – odmah on na posao…
“Daniel” – nema svrhe reći pravo ime ionako ga neće upamtiti – “Da, trebam par raznosaća”
Ona šuti ko zalivena….
“Ste vi zajedno ili…”
“Ne, ne, ja sam isto radi tog posla ovdje…. zovem se Anabella” – najednom se budi cura iz letargije… pruža ruku…
Onako, cim sam je ugledao, nesto i je zapelo za oko… Visoka, vitko tijelo, uske crne pripijene hlaćice, crna majica s ovećim izrezom oko vrata i ramena, suptilni lanćić koji taman lijepo pada na njenu ćokoladnu kožu, opojni miris ženskog parfema…… (jesam li rekao ili se primjeti da sam slab na mulatkinje???)

Onak, više se nisam previše mogao koncentrirati na interview pa sam im obojima dao posao…
Doduše, vjerovatno ih sljedeći put vidim drugi tjedan kad flyeri budu gotovi….

Petak… Veće. Vrata kluba otvorena.
Evo stiže Chris, sav ulickan i spreman za izlazak. Odmah on pozdravlja sve okolo. Vidim poznavaju se od ranije on i jedan od izbacivaća. I tu kreće naša mala ćakula….
“Hello boss” – Pozdravljaju Chris i Shawn (Izbacivać) . (Mora da im to “Boss” nekako leži reć, jer koliko sam skonto ama baš svi crnci, crnkinje, ukljućujući i DJ-e koji su radili za mene su me zvali Boss, dok bijelcima je nekako ime Daniel bilo draže…)
“Chris, Shawn… kako ste mi danas?”
“Cool Boss, jesi vidio onu Anabellu neki dan?” – odma Chris na temu cure. Nema zadržavanja kod njega…
“Jesam, sasvim fajn cura!” – i zaista, baš mi je bila onako fajn. Taman po ukusu.
“Jel ta Anabella onako 1,80 visoka, ravna crna kosa?” – Shawn koji valjda poznaje sve u gradu i široj okolici odmah ubacuje opis.
“Da, to bi bila ta… raznosiće letke za nas.” – idem bit onak profesionalno nezainteresiran. Ovo sam već odavno isprakso.
“Man” – još jedna od crnaćkih poštapalica – “Meni je ona skroz napeta. Garant bi je mogao pokupiti prvom prilikom!”
“Kladimo se da ću je pokupiti većeras ako dođe!” – Kreće Player (iliti po naški Galeb) Chris svoju shemu
“Ti? Ma da, baš će ići s tobom kepecom! prije će mene izabrati neg tebe. nemaš šansi” – Shawn… wannabe player odmah kontrira! Priznajem, u pogledu njih dvoje nekako mi Shawn ima veće šanse, ipak je višlji od nje, dok Chris zaista nema neku visinu… onak… kratak je.

Mic po mic i njih dvoje bace okladu u ćitavih 10 funti koji će je prije zavest…

Nedugo zatim stiže i Anabella… smješak na licu, uređena po obićaju… nema šta, drži cura do izgleda! Prvi koji ju salijeće je Shawn. Odmah na vratima. Konta lik, tu je njegova šansa prije nego uopće dođe u kontakt s Chrisom. Nije joj dugo trebalo da ga otkaći. Siromah Shawn ostaje kratkih rukava…

Unutra je odmah s pićem u ruci doćekuje Chris, mali zaista zna igru igrat s curama. Na svu sreću moj brat ga je imao prilike upoznati pa eto nek vam on kaže da je ovo živa istina!!! No koliko vidim ni on nije imo neki preveliki uspjeh…

Meni sesve to ućinilo toliko zabavnim da sam to podijelio s jednom od mojih barmenki (lajavom crnkinjom koja je zapela za mog brata). Onako, vjerovatno mi je negdje u pozadini mozga bilo sljedeće – ako kažem njoj za okladu, garant će to naći svoj put do Anabellinih ušiju. Znam, vražji plan al je upalio… Anabella saznaje u roku od 20 minuta za njihovu okladu i obojica ostaju ko pokisli miševi na sveopće veselje ženskog dijela radnika…

Vidim tu bi mogla biti moja prilika… ali jebemu… sam ću sebe sjebat. Imam tešku politiku poslovanja. Ne petljam se s zaposlenicima na emotivnoj bazi. Ali ako ništ drugo uvijek se mogu izvaditi da mi je ona freelance a ne stalni zaposlenik…. Fenomenalno. Imam ispriku!… Idemo…

Anabellu vidim na terasi i zapoćinjem s njom laganini razgovor… Ono malo o životu, općenito… Saznajem da ima tek 19 godina (malo šokantno jer izgleda…. mmmm…. zrelo), radi u parfumeriji, nema dećka (bitna informacija), voli bijele dećke (bingo), voli ići van po klubovima (dupli bingo… sve mi ko po špagi ide), i tako još par sitnica koje sam zaboravio u roku od 5 sekundi… Hmmm.. kad sam već tu, prićam s njom…idem spojiti ugodno s korisnim u isto vrijeme!
“Sad u srijedu idemo u susjedni grad u klub na studentsko većer. Ostajemo tamo do kraja većeri i ujutro ćemo raspodijeliti letke kad ljudi budu izlazili van… zainteresirana?”
“Naravno, gdje da dođem?”
Kod mene u sobu, ured, stan… biraj – proleti mi kroz glavu… “Dođi tu pred klub i odavdje krećemo”

Taman mi se fino poklopilo… imaću curu s kojom ću biti vani u klubu, a poslije se još i posao odradi. Odlićno. Jedino što nisam dobro sraćuno je tko će još s nama biti! Ne znam kako, ali Shawn je naćuo da se ide u Srijedu te se uspjeva uvući na listu ljudi koji idu distribuirati letke…

Srijeda…
Evo nje pred klubom, Shawn je pokušava zavesti, i još dvoje ćekaju… Po ulasku u auto odmah smještam Shawna na stražnje sjedište, Anabellu na prednje i idemo… U klubu zezancija, ali dosadni Shawn poćeo ić i meni i njoj na živce. Ono, lik zaista ima taktiku – napadaj dok ne posustanu.
Na moju sreću ide to meni na ruku i evo nje…
“Shawn mi postaje naporan, hoćeš me izvesti van da ga se riješimo malo!”
“Naravno, ajmo…” – pružam joj ruku a ona hvata bez pogovora.Štoviše, u provlaćenju među ljudima mi se približav izazovno blizu. Dovoljno da osijetim miris parfema na njenom vratu…
Vani opet neka gužva ljudi.
“Hladno mi je”
“Dođi vamo” – odgovorim joj i onako raširim ruke. Na moje iznenađenje ona dolazi i privija svoje tijelo uz moje. Osjetim njen dah na svom vratu. Miris parfema mi polako opija mozak a krv se polako izljeva iz mozga… stanje muškog hormonskog ludila valjd…. Još njeno tjelo dršće i privija se više uz moje. Osjetim njene bradvice kako me bodu u prsa. Nisam niti stigao reći što sam htio kad evo Shawn dolazi van. Lik zaista ima osjećaj za tajming. Izraz njegovog lica je bio neprocjenjiv. Šokiran, zbunjen, nevjerica…i opet šok… zaista… to da mi je bilo slikati….

Kad je već uspio ubiti trenutak, potrudio se i ubiti ostatak većeri. Nije me ispustio iz vida niti sekundu, a ona opet nije ispustila moju ruku cijeo većer. Prkos ili nešto drugo, nisam mario… meni je bilo sasvim fajn držati za ruku komad za kojim se pola kluba okreće. Završili smo s zabavnim dijelom, podijelili letke… i moj plan da nju zadnju odbacim kući i pokušam uletiti… ne treba puno pogađati… Shawn je opet sjebo! Nekako je skemijo biti zadnji za odbaciti… Nit sam se pozdravio s njom kako spada, već je otišla…

Sve mi se kroz glavu vrtila do petka. Pomisao na njeno tijelo…. miris… i ja sam gotov…

Petak… većer…
Evo nje. Shawn ovaj put ništa ne petlja niti pokušava. Player Chris disponiran njenom pojavom. Jedini koji se nećemu smješka i oćekuje je moja malenkost….
Kratki pozdrav, bez puno razgovora ulazi ona klub. Naći ću je kasnije – sav samouvjeren…

I doista, nalazim je kasnije. S nekim tipom. Ista poza kao sa mnom dva dana ranije. Moje lice je vjerovatno slićilo Shawnovom. Šokiran, zbunjen, nevjerica…i opet šok… zaista… bez teksta…

Neki sasvim peti lik je uletio i pokupio je…

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *