Morske ljepote

Monday, 17th August 2009

Part 11

Proteklo veće u gradu je onako bilo fizićki zahtjevno i jedan ljepi san sve to fino izljećio. Novi dan, znaći nove pobjede i nove gluposti… Ako se ne varam, ovo je jedan od rijetkih dana gdje na plažu stižemo prije podneva. Dolazak i odma ulov jednog mjesta u debelom hladu. Ipak mlađi D. pokupio malo viška sunca proteklih dana i sad bježi od njeg ko vrag od tamjana…

Vrijeme je za osmotriti situaciju na plaži, neizbježno fleširanje (ponavljam – NE PITATI ZA OBJAŠNJENJE – nema ga ) i pri tome malo sunca uloviti…

Hvatanje sunca

Par sekundi kasnije… budi se ono zdravo bratsko rivalstvo i kreće se s fajtom…

Odmjeravanje snaga...

Naravno, taktićki se ubacujem u zamućenu vodu da ga rasturim…

Strateško zaronjavanje

No nećemo o detaljima borbe (dovoljno je reći da od svih nebrojenih fajtova sam samo jednom izašao kao pobjednik)…

U trenucima odmora između borbi, buraz se lovi kamere i ide ovjekovjećiti morski krajolik i ljepote mora…

Morska scenografija

Oh yeah... she blows...

Ahh.... more...

Jednom rjećju - ISUSE KOLKI KAPACITET PLUĆA!!!

Hmmm... playlista...

Mooore mooooreeee....

S ovim slikama krajolika se potpuno slažem da oćaravaju ljepote mora, kupanja i uživanja… ali fotograf Junior me malkice zbunjuje s sljedećim setom slika:

Nejasni motiv??

I dalje nejasni motiv ali ove dvije slike imaju nešto zajednićko...

Nadalje:

errrmmm.... zbunjujuće... ali...

SAD je sve jasno!!!

Naravno, da se maknem od ovih zbunjujućih slika… jedna od rijetki slika gdje je junior s seniorom dobro ispao…

Najmlađi i najstariji u klanu...

Neizostavno, ulovljen sam u siestici u hladu… eeehhh… kako bi sad mogao ope na isto mjesto, istu pozu…

Siesta...

Dan si kratimo glupostima, zezancijom i mojom kolekijom lica ucrtanih na kamenćićima. Na žalost taj dio nismo uslikali jer eto, pokazali su se toliko popularnima da nakon rućka nismo našli niti jedan od mojih umjetnićkih dijela. Na kraju dana, junioru ništa ne preostaje osim da dokumentira svoje “borbene” rane…

Fight club...

Sve u svemu, dan prolazi sasvim ugodno i spušta se noć… Vrijeme je spustiti se u grad, gdje buraz iskušava Magnum pozu:

Magnum

Dolazimo u restoran Posat, sjedamo i razmisljamo što pojesti za većericu… mmmm…. Apropo većerice – One zaslužuju posebnu pohvalu i posebno spominjanje… Vlasnici restorana Posat, dolje uz stari grad su nas srdaćno primili i poćastili nas s odlićno složenom platom punom mesa, krumpira i ostalih delicija… Da doćaram kvalitetu – jednostavno smo sve smazali što je bilo servirano i ono, POŠTENO smo se najeli!!!! Zapravo, toliko je dobro da jednostavno zaboravljamo dokumentirati tu feštu za naša nepca!!??

Posat

Pogled s terase

U svakom slućaju, tko posjećuje Dubrovnik, moja topla preporuka…

I tako, većerica narućena, ugodno ćakulanje s vlasnicima i ostajemo sami da prićekamo hranu da bude poslužena. Malo ozbiljnog sjedenja, slikanje i onda… recimo da slike više govore od rijeći….

Ozareno lice ćeka hranu...

Hungry... just hungry...

Glad ćini ćuda...

Yeah right...

Na kraju većeri, punih trbuha, obavezna šetnjica kroz grad (ovaj put bez glupiranja)… I ko bi reko, tu smo par dana i naletimo na poznata lica. Ne poznata u smislu nekih fensi šmensi likova iz javnog života, već ono… lica koja smo već vidjeli. Tako na primjer ovaj isti par nas je tražio da ih slikamo vežer ranije uz obalu… a sad nas traži slikanje u gradu.

Naši poznaici Talijani, Njemci, Francuzi ili šta već...

Ovaj odmor polako postaje ugodno iscrpljujući i smireno odlućujemo ranije kući… Majka završava s poslom, otac je tu… i idemo isprobati Dubrovaćki javni prijevoz…