Bilo jednom u vojsci…

Jedan razgovor prije par minuta me evo ponuko da podijelim jedan od davnih doživljaja iz vojske…

Da krenemo s ovom slikom s desna:
slika nema veze s tekstom, ali mi se ćini kao savršena dekoracija…

Zapravo, sve je pocelo s brbljanjem o hrani i mojim spominjanjem Nutele. Nutela vodi neizbjezno do Lino Lade kad se govori u nasem podneblju, a ona je zapravo dio obroka koji se dijelio u vrijeme uzine, marende, kak vec ocete, u vrijeme mojih vojnickih dana. Zapravo, to bi nam doslo kao fenomenalna poslastica…

I et jednog dana, vas doticni izvjestitelj bio u funkciji sluzbujuceg u vojarni… dakle, moro koordinirat stvarima, a medju njima i uzinom…

Nekak se bas potrefilo taj dan da nas vod, a ujedno i jedini u vojarni ide na streljanu, vjezba gadjanja. Ono fino, al et ja bi to moro propustiti jer moram biti u vojarni… Da skratim okolnosti… Citava vojarna prazna… i garant se ne vracaju prije rucka.

hmmmm…

Ma kontam ja -” Steta da propadne meni marenda”

…i pravac u kuhinju. kad mene lik pita – “Zaduzujete danasnju marendu?”
“Naravno”
“Koliko ima vojnika”
“146” – opalim ko iz topa!

Natovari on meni fino 146 Lino Lada, 146 paketa mljeka, 146 paketa keksica….
I sad ja to sve brizno odnesem u nase “odaje” za razvodnike (Citaj sobu koju smo dijelili nas 3)… i nastavim svojim poslom mudro suteci…

Doceko ja vojsku taman na vrijeme za rucak… fino ih nahranili… i dan polako proso…

Uvecer, festa u mojoj reziji. Nas 3 se UBILI u slatkisima i mlijeku!!!
Da samo predocim situaciju…
WC nam je bio nocna mora!!! Sve se zapeklo od previse slatkisa…

Necu ni govoriti o tome da su nam zalihe trajale skoro 3 dana, da je ostalo i za kuci ponijeti… i da kad bi mi se ukazala ista prilika – ope bi je ponovio…

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *