Putni intermezzo

Friday, 31st July 2009

Part 6

Ko bi rekao, al nakon završenog odmora na Lošinju i Unijama, put me vodi u Vukovar…

No put ne bi bio put da eto sve ne bude u najboljem redu. Prvo po povratku nisam skonto onu foru s Krćkim mostom. Nu ulazu u krk se plati neki upad, a potom nema naplate za ispad?! Ili sam mooožd samo prošišao kućicu kao i ovi ispred mene turisti?

Stopped. Kad sam već u domovini, red bi bio malo i te nove auto-ceste isprobati. Ali ni to nebi bio potpuni doživljaj bez gužvi na auto cestama. Jedna od ljepših gužvi se redovito nalazi tamo negdje ispred Lućkog.

Predivno za viditi: kilometarska kolona, užareni asfalt, toplotni udar u crnom autu bez klime… Sve ćari ljetnih vrućina i putovanja! Jedno sat i nešto sitno nakon tog, put se ćisti i može se nastaviti putovanje…

Buraz se kupi i krećem put Vukovara… Laganini Podravskom magistralom. U podsvjesti mi stoji da još uvijek nisam napravio novu putovnicu i da ću OPET morat ić ovom cestom… no o tome nešt kasnije…

Par sati kasnije – Vukovar – home sweet home…

U Vukovaru samo visoke temperature tuku. Ćak ni siroti komarci van ne izlaze. No, Vukovar ima svojih ljetnih ćari, samo ih treba otkriti…

Jedan od susjeda s kojim se manje više stalno nalazimo, majstorski nas uspjeva nasmijati. Negdje ranim jutrom (po mom godišnjem unutarnjem satu) evo njega… Lik stiže taman iz svatova i nađe stan zakljućan. Njegovi svi ošli na more, ponijeli kljućeve a on sirot osto vani. Da situacija bude još smješnija, – NEDJELJA je. Nema bravara, nema kljućeva, nema nićeg… Stan na prvom katu zgrade, dakle opcije su mu malkice limitirane…

Nakon dost podjebavanja i smijanja, eto smilujemo se i ponudimo mu hranu. Ono, ipak je sad beskućnik …

Ali et, kako su u nas duše dobre, odlućujemo da mu ipak pomognemo… prvo moj buraz nalađe put do njegovog balkona. Balkon naravno zakljućan! Nema veze, ako moj buraz može, mogu i ja… S iznimnom sposobnošću i gracioznošću, evo i mene na balkonu prvog kata…

Uz malo eksperimentiranja, brackim snagama nježno razvaljujemo balkon i puštamo momka u njegov stan… Eto, i to naše dobro djelo biva nagrađeno s pizzom

A sad kad već imamo plan upada u njegov stan… plan je skovan – jedno veće, nećemo reć nit koje, niti kad (može biti ove godine, sljedeće…) ima da mu uletimo u stan u sitne sate i isprepadamo ga….

No šalu na stranu… vrijeme leti i polako se treba spremiti za drugi dio godišnjeg odmora: Dubrovnik!
Ovaj put s nama ide i stari koji će bit zadužen za popravak auspuha koji je et dušu dao negdje na Lošinju, kontrolu ulja, vode… iiiiiiiiiiiii BESKONAĆNO ZANOVIJETANJE!!!!

Mentalna priprema… noć… i idemo za Dubrovnik!!!