Lošinj, Mali Lošinj…

Part 3 – Mali Lošinj

U cik zore otvaram oći i gladan kao vuk prilazim frižideru! Spazim odmah one ukusne mikro pljeskavice od dan ranije i krenem s gozbom. Onako, samo ih strpam u usta, komad po komad, griz po griz, jer svi znaju da je grijanje ljeti skroz nepotrebno…

Medijska osoba kolko vidim još uvijek krmi, i to s poluotvorenim ustima. Mislim si

Bolje da pojedem što više prije neg joj poćne iz usta u snu curit slina…

Jesam li to taman pomislio ev i nje, otvara krmeljave oći i odma njuši pljeskavice. Ko fol nešto gunđa o tome kako joj meso ujutro okreće želudac i ne znam koja još šema, ali sukladno svom gunđanju i ona hvata pljeskavice i masti brk.
Toliko o tome, mislim da je sve jasno.
Ni važne medijske lićnosti nisu otporne na kvalitetnu hranu u rano jutro.

Aj sad kad smo već na moru, red je malo obići te velebne plaže… Samo, niko mi nije reko da su takve malo teže naći u Lošinju… (tek na kraju sam skonto da najbolja mjesta i nisu tak daleko od apartmana)… Lokacija po rednom broju 1 je bila taman tamo kod one mini gđice što ju je skuter obišao za vrijeme vožnje autom. Jest da je sve fino, ima ljudi, al ima i onih malih kmećavih derišta di god se ćovjek okrene…

Spretno pokazujem umijeće hodanja u klompama al to nekako vodi ka žulju u nastajanju!?

Ali godišnji je pa nema frke… polako…
A baš tako – polako – prolazi ugodno vrijeme uz more… I taman kad se fino onak malo osunćam i laganini poćnem hvatat boju, Medijska osoba – nebi ćovjek povjerovo – VIĆE DA JE GLADNA!!!

I aj štaš sad… pravac trgovina, nabavka hrane. Strateški se nabavljaju esencijalne namirnice poput mljeka, kraš ekspresa i soka s moje strane, a s njene već neke komplicirane kombinacije. Naravno, samostalno se usmjeravam i nabavljam sastojke za palaćinke (moje omiljeno prehrambeno sredstvo)…

Apartman, hranica, malo sieste i et već većer polako pada… Al aj, kad je već Lošinj tu, trebalo bi ga malkice i obići…

Kao što bi se dalo odmah naslutiti, moje oblaćenje se svodi na trenirku i izbor između 2 tipa majica. Ukupno trajanje – 2 minute.

Medijske osobe već imaju svoje protokole. Sve u svemu, znalo bi se otegnit i do 2 i po sata (kao što sam jednom prilikom dokumentirao na video zapisu!)

NAPOKON se spuštamo dolje do “grada” i u nekih 20 minuta komplet prepješaćimo sve uzduž i popreko. No aj, ne može meni bit dosadno. Ušetamo u par onih trgovinica što željno doćekuju turiste i s smješkom od uva do uva gnjave s svojim:

Mogu li kako pomoći?

U jednu ruku, okej uslužni su, al de malo ohladi kad imaš 10 000 kojekakvih artikala. Daj mi prvo da se orijentiram i vidim šta hoću – ono – TURIST SAM!!!
Većinom se moje razgledavanje svelo na naoćale i šešire, i istinito ali žalosno, moram zakljućiti da moja glava nije građena niti za jedno, niti za drugo

No nije bedara… malo šetnjice po gradu, red brbljanja… odabir lokala za sjest i osvježit grlo (po mogućnosti neki gdje niko ne krešti i di ne svira live glazba… ali kako murphy nalaže, 5 minuta kasnije izlazi lik i poćinje pjevat… deamn!)…

Dan prošo sasvim ugodno… upozno Apoksiomena… ali o tome u sljedećem dijelu…

Popularity: 1% [?]

Related Posts

• July 28, 2009 -- Unije…
• August 18, 2009 -- The end of fun?
• August 17, 2009 -- Morske ljepote
• August 14, 2009 -- Bros vs Bros
• August 13, 2009 -- The fun continues