Incognito…

Part 1

Stiglo vrijeme za odmor… ali…
Par tjedana ranije kompletno apstiniram od weba i svih online aktivnosti. Nema novih postova, nema updejtova…. nićega…

Nestajem s vjećnih prebivališta, MSN, Facebook, Gtalk…. jednostavno povlaćim se i idem incognito…
Jednostavno mi treba mir da polovim sve konce, posložim sve što je nekako “u zraku”. Treba mi miran mozak na godišnjem. Ne želim ama baš nikakvo opterećenje. Postavljam višestruke backupove (hvala bogu na tome kako će se kasnije pokazati), arhiviram sve napravljeno, završavam sve i lovim konce na kraju…

Stiže taj ponedjeljak – zadnji radni dan za mene.
Sve složeno, sve spremno… Mozak već daleko od ureda lebdi nebeskim prostranstvom. Stvari još uvijek razbacane… ali who cares… Stigao je godišnji!!! Svojih 8 sati odrađujem onako ležerno, bez stresa. Kuham kavicu kolegama, slažem sendviće… ništ mi nije teško 🙂

Pridveće pogledam odjeću i kontam…hmmm…

Ovo ću ponijeti, ovo ću baciti, ovo doniram crvenom križu…

Odvajam majice i već unaprijed pretpostavljam kako ću se vratiti s upola smanjenim arsenalom odjeće 😉 . Nabrzaka sve bacam u kufer i odoh zaklopiti oći… vrijeme je za posljednju siestu u dalekoj zemlji…

holidayJutro.
Otvaram oći daleko prije jutarnjeg alarma. Pred mene stoji samo jedan cilj: VUKOVAR
Ništ me ne zanima, nit vrijeme, nit uvjeti na cesti ili zraku… samo je jedan cilj…

Zahvaljujući šefu, stižem na aerodrum daleko prije polijetanja… Iskusnim korakom i sada već ustaljenim rasporedom prijavljujem se za let. Sve kao podmazano. Unaprijed znam šta žele carinici ćuti (što ih naravno ni malo ne sprijećava da nakon uvida u moju putovnicu zapovijednim tonom odbruse – skinite sve stvari sa sebe), prolazim sve ćek pointe i ulazim na avion…
Strateški pogledavam gdje ću sjesti – naravno, izbjegavam mala derišta, smrdljive debele ljude i one s ćudnim putovnicama. Ako ustreba poslužim se laktovima protiv nemoćnih ali uvijek sjedam na traženo mjesto.
Zanimljivo, isprobao sam sve pozicije u avionu te sad više ne idem za onom – di bolje vidim – već onom – di se lakše nasloniti i zakrmiti.

Onog trenutka kad se avion poćeo kretati, san me ulovio i sljedeće što znam je da sam iznad Zagreba…
Opet mudro uz pomoć laktova izlazim među prvima van. Mudrim pogledom nalazim gdje rade ženske na carini i uz smješak i bez suvišnih pitanja prelazim granicu…

Stari, legenda, me ćeka… srce mi raste kad ga vidim…
Buraz na faxu, ali ne smeta… on mi je sljedeća postaja…

I sve polako ide prema planu… buraz, hrana… put do Vukovara… i evo SLUŽBENO ZAPOĆINJE MOJ GODIŠNJIhome

slijedi: Lošinj, Dubrovnik, Zagreb, Muke po putovnici, Povratak

Related Posts

One thought on “Incognito…

  1. Dina

    Hmmmm, jedva čekam Part 2 koji će, kako će se tek kasnije pokazati – sadržavati gomilu preuveličanih lapsusa i podosta neistinitih insinuacija na određenu osobu…. No, nećem otkrivat ništ prerano 😉

    p.s. Slika Du 19: You copycat!! :p

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *