I dalje na Lošinju…

Part 4

Dani na Lošinju su onako prava ugoda…

Red sieste, red hrane, red sieste, red kupanja, red hrane, red sieste, red šetnje, red gluposti, red televizije, red sieste i onda sve isponova…

Jedino što konstantno narušava tu harmoniju su oni mutavi zrikavci!! Navodno žive kratko pa explodiraju nakon nekog vremena. Žalosno, al i ja sam popušio tu priću… sucker…

Da sam znao za skakavce i jednu određenu fobiju… eee bila bi to već druga pjesma (garant bi imo jednog u kutijici pored sebe non stop)  😀

Uz te zrikavce harmoniju blaženog i mirnog oporavka narušava konstantno gunđanje Medijske osobe. Malo malo je gladna, mora jest i šta ja znam. Uz to još uvijek joj trebaju sati i sati pripreme…

Na sreću, nekako joj to ćovjek ne može zamjeriti. Pogotovo jer onako iz vedra neba znaju uletiti mega provale… Doduše, mislim da je treba malkice ovdje spustiti na ljudski nivo…

Primjeri:
Bez obzira da li je dotićna osoba u vidokrugu ili ne, pozornijim slušanjem je zaista lako otkriti gdje se nalazi:
– Lagani “thump” za kojim slijedi polu dugo “aaaaaaaa” – oznaćava stolić u dnevnom boravku
– Kratko oštro “AAA” – kuhinja i samo ozljeđivanje
– Mješano “uuuu” i “aaaaa” – vjerovatno wc (nećem u detalje)

Također, nekad je dovoljno samo ponjušiti zrak… Npr, miris spaljenih dlaka definitivno upućuje na kuhinju i korištenje plinskog šporeta! O drugoj vrsti mirisa nebi radije… jer et… tu moja malenkost drži dominaciju 😀

Nadalje iz eto ne znam kojeg razloga, vjerovatno od silnih bliceva, reflektora i teškog medijskog života ne razlikuje određena doba dana. Tako jednom prilikom oko 9 i po uveće (možda i malo kasnije), onako bunovna se budi i nešt brije o tome da odemo van. Normalno, ja spreman za sekund, a ona opet oteže… i tako da se opravda u svom otezanju daje mi neoboriv argument:

još je rano, vidiš da sunce vani sija

Oooooookej… skoro 10 u veće i jedino sunce vani koje vidim je svjetlo ulićne rasvjete!! Ali dobro, što god nju ćini sretnom, pa makar i par sunaca koja se eto postaviše u ravnopravnim intervalima uz cestu!!!

No da ne budem sad poput te osobe i poćnem samo gunđat bez imalo hvaljenja, moram priznat da ima i dobre kvalitete. Jedna od tih dobrih kvaliteta je i pravljenje izvrsnih palaćinki! I to ne jednom, već VIŠESTRUKO!! Respect!

Bilo je tu još nekih finih jela, ali moram posumnjati u iskrenost svih tih kuhinjskih majstorija. Jednom prilikom mi je pokušala servirati hrpu nekog ćudnog bilja na tanjuru. Još uvijek nisam siguran jel me zamjenila s nekim biljožderom il me htjela smaknit nekim ubi bože receptom!?

apoksiomen-faketrue-apoksiomenNo hranu na stranu, ima još pozitivnih strana… uvijek je spremna za komentiranje sveg i svaćeg. Također, nisu joj ni moje budalaštine mrske. Tako na primjer uvijek nekako mirno izdrži moje pozdravljanje s Lošinjskim Apoksiomenom.

Štoviše… i sama je znala uredno pozdraviti Apoksiomena, al moj pozdrav je daleko uvjerljiviji…

Na dalje, primjećujem njenu fascinaciju kipovima… Oćito ima neka shema da joj se ti svi silni kipovi sviđaju pa et… ulovio sam samo par snimaka u relativno nekompromitirajućim pozama:

statue-fetish

No, da rezimiram… Odmor na Lošinju je PRVA LIGA i to prvenstveno zahvaljujući ugodnom društvu. Što jest da jest, Medijska osoba ne samo da je ugodno društvo, već me dodatno dobrano oraspoložila hranom:

palacinke

Taj zadovoljni smješak...

Doduše ni domorocima ne fali smisla za humor:

Uputstvo poštenom lopovu...

Uputstvo poštenom lopovu...

Naravno, ti prokleti turisti izgleda da su uvijek spremni za gluposti…

Majmuniranje na rivi...

Majmuniranje na rivi...

Jedna smislena za buduće generacije...

Jedna smislena za buduće generacije...

I za kraj izleta u Lošinju, slika koja najbolje oćarava moje mentalno stanje:

Siesta

Siesta

PREDOBRO… jedina rijeć kojom mogu opisati Lošinjski izlet… ! kad bih nastavio pisati o svemu što se tu još negdje provuklo (premetanje kamp kućice, post it naljepnice po svuda, poruke po autu, krađa pepeljara, pljaćka frižidera, hrkanje noći, video zapisi, graciozno skakanje po stijenama, moje dugometražno plivanje samo da se ne osramotim hodajući po stijenama etc…)

No, tu su sljedće na redu UNIJE!…. part 5 slijedi…

Related Posts

3 thoughts on “I dalje na Lošinju…

  1. Dina

    “uvijek je spremna za komentiranje sveg i svačeg” pa tak i ovog posta….
    Stolić smo oboje dobrano obilježili, i još uvijek mislim da se samoinicijativno pomicao….
    I samo da se opravdam, nije to neka šema s kipovima neg svaka cura bi si htjela tipa koji je ‘ko od brda odvaljen’ pa si nisam mogla pomoć 😀 No, neš su mi šutljivi pa sam ubrzo odustala i rađe promatrala tebe kak se trudiš nalikovat na Apoksiomena (ne trebam reć neuspješno jer ljudi vide fotku gore)
    I doista predobro!! Ne stane sve u postove, a i ne treba 😉 Hvala na komplimentu za kuhanje i slično, tebi – moje vrlo ugodno društvo….

    Reply
  2. Dina

    Gle, ja kao medijska osoba često surađujem s fotografima koji su me podučili kutu snimanja, osvijetljenju i ostalom što ti omogući da i najgluplja slika ispadne kao umjetničko djelo. Zato je tvoja impersonizacija Apoksiomena tako dobra – jer sam ja iza aparata 😀

    E i sad sam shvatila da sam već imala pepeljaru, onu crvenu od Božića….. Idući put hoćem…. hmmmm, žutu!

    Čekam Unije da mogu zaključno reć “predobro” 🙂

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *