Ljudski mentalitet

apathyofhumans

Za one koji ne govore engleski…

“Znanost je možda našla lijek za mnoga zla; ali nije našla lijek za najgore od svih – ravnodušnost ljudskih bića”

Mene recimo više rastuži slikica te male napuštene mace nego recimo ova:

homeless

beskucnik

Razlog? Iskreno ne znam… možda jer je eto sam kriv za svoju situaciju? Jer se na kraju krajeva stjecajem okolnosti na ovaj ili onaj naćin sami dovedemo u situaciju u kakvoj smo. Ovaj iznad na slici, zaista ne znam njegovu priću… i  nekako me uopće ne zanima. Daleko od toga da mu neću ubaciti koju kovanicu u tu njegovu ćašu. Meni ta kovanica ne znaći puno, ali njemu je recimo dnevni obrok. Da li mi ga je žao – nije. Već ću pet sekundi kasnije zaboraviti da sam ga vidio. Zašto? hmmm…

Svatko ima svoju priću… nećija  manje, nećija više tužna. Ali na kraju krajeva svi mi pišemo sami svoje priće.

Moja prića… hmmm…

Volim reći da je moja prića jedna od onih sretnh. I meni je bilo jednom davno razdoblje bez primanja. Onako kao i većini. No uz malo sreće našao sam posao. I kad je taj posao završio… dignio sam se i našao drugi. I kad je drugi završio… opet se dižem i idem dalje… I kad je došlo do toga da nema posla… opet se dižem i idem daleko naći novi posao… možda predaleko za većinu ali nema veze… Barem sam pišem svoju priću… za razliku od ravnodušnih ljudi! Ti ljudi mi idu na živce… i svi ste ih upoznali…

Znate onaj što uvijek kuka kako mu je teško? Uvijek im fali novaca… Eno ga sjedi u lokalnom kafiću za šankom. Sjedi. Ništa ne radi. Prića kako nema posla. I naravno, obećano mu je nešto i et sad ćeka. Jel et upravo se otvara neko radno mjesto i to će biti njegovo. “Odlićna lova!”… I dalje sjedi i ravnodušno ćeka da se ta “obećanja” ispune. I on se prošeta pored ovog lika iznad na slici… ali ne ubacuje ništa u tu ćašu… jer eto… treba popit tu cugu sutra… ćekajući…

Onda ima onih koji su na komplet suprotnoj strani. Rođenjem se nalaze na toj boljoj strani. Roditelji imućniji, osiguravaju im sve želje i željice. Tata kupio auto. Bijesna bembara. Taman za onako komade lovit. Isti lik se šeta pored onoga na gornjoj slici… niti on ne mari… ravnodušan je… zapravo – ni ne vidi lika na cesti…

Naravno to su ekstremni slućajevi, ali svi ih znamo.

Na ovaj post me potaknilo nešto što sam vidio neki dan u Londonu. Dva beskućnika sjede jedan nedaleko od drugog. Jedan baš ko onaj na gornjoj slici. Sjedi sam samcat. Samo neka limenka ispred njega. Lice namršteno s izrazom “Odjebi od mene”

Drugi sjedi isto kao i ovaj. Ali uz njega sjedi pas. Ćekam zeleno na semaforu i jedna njegova gesta me zaista ugodno iznenadi. Lik vadi komad kruha iz vrećice… Otkine komad i meće u usta. Poseže ponovo za kruhom i otkida drugi komad… daje ga psu…

Taj lik definitivno nije ravnodušan…

homeless-cuddling-dog-by-kirsten-bole-100-dpi

Po povratku nazad jednostavno sam morao ponovo ubaciti kovanice… jer eto… ako on može podijeliti s psom… mogu i ja podijeliti s njim… Da li mi ga je žao – Nije. Ali me ne ostavlja ravnodušnim. Barem ćinim svoj dio…

A Vi?

3 thoughts on “Ljudski mentalitet

  1. Dina

    Imamo istu reakciju na slike….
    Ima jedna žena koja svaki dan stoji u voltu iza HNK, na kutu – nenametljiva, za razliku od ostalih koji te dozivaju ona šuti i stoji…. ako joj se tko ‘smilije’ dobro, ako ne ništa…. Ne posjedujem žaljenje za ljude općenito, ali nisam ravnodušna i uvijek iskopam nešt sitnog iz džepova za nju…. Možda je sama kriva, možda i ne – ali ja mogu bez tih 5-10 kn, a njoj one možda znače kruh za preživjet dan….
    p.s. Jedan od boljih postova ikad….

    Reply
  2. Hrcho

    Ovo su vremena kad nam više suosjećanja bude psi u laboratorijima od gladnih penzića koji prekapaju po kontejnerima i kad su društva za zaštitu životinja glasnija od društava za zaštitu ljudskih prava…
    Što vas još čudi?

    Reply
  3. Pingback: Daily Digest for April 15th | Bad Idea... Drcypher.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *