Djeca

kids
Sjedim u jakuzziju, topla voda, balonćići i lagana hidro masaža. Vikend je. Vrijeme za opuštanje i odmor. Pogled mi puca na oba bazena – unutrašnji i vanjski…

Dobar komad radi pa se malo-malo šeta ispred mene (vizualizacija: blondina, kosa do vrata pravilno poodrezana, majica kratkih rukava, ispod majice par moćnih pluća). Svaki put šalje ljubazni osmjeh pa se eto ne bunim…

Sve u svemu – idila….

…. osim… ufff….

Baš mi palo na pamet otići u bazen u pol bijela dana u pol vikenda!!? Taman svi brižni roditelji povedu klince i eto moraju na bazen. Doduše, nekak mi ne smetaju jer su dvije trake rezervirane za stalne ćlanove (kašlj kašlj- mene)… No kako sam već dušu isplivo, jakuzzi mi sad baš paše…

Onak mi za oko zapne oprema koju djeca imaju na raspolaganju: mini surf daske, plutaće, lopte i bog zna kakve šarene stvari. Klinci uživaju.

Svi osim jednog.
Siroto dijete nosi sljedeće na sebi:

  • Kupaći
  • Prsluk za spašavanje
  • Naoćale za plivanje

Klinac mi nikako ne izgleda sretan već mu sirotom tlaka to sve nosit. I taman kad mi se kroz glavu poćme vrzmat kako su roditelji sada previše opsjednuti s sigurnošću djece stiže sljedeći klinac i nosi:

  • Neoprensko odijelo
  • Mišiće na napuhavanje
  • Prsluk za spašavanje
  • Naoćale za plivanje
  • Plastićnu obuću

Presmješno!!!
Jedva se dijete kreće.

I tu mi se poćnu vrtit filmovi iz mladosti…
Znate ono… drpim bakin nož za kruh pa ga bacam da se zabije u zemlju. Nakon ispraksanog zabijanja u zemlju isti nož se baci u drvo! I svaki put kad se zvonko odbije od drveta i frkne bog-zna-di, sam se sagnem, pokupim ga i nastavim. Pa kad to dojadi ond se napravi koplje i igra ide dalje… I ond kad se eto slućajno koplje zabija u vrh orasa u dvorištu – treba smislit kako priopćit baki di joj je nož.

Da se nedaj bože kojim slućajem sad vidi dijete da baca nož – odma roditelji kod psihijatra, socijalna služba uzima dijete – drama!!
Moooožda nisam bio najmirnije dijete ali sam barem imao slobode trćanja po prašnjavoj cesti. Slobode igranja “ratova ulica”, …gađanja grumenima zemlje, …lovice i žmurke u sumrak, …prvi ukradeni poljubac,… predivna sjećanja!

I ond mi nekak bude žao djece danas. Pogotovo ove u velikoj Europi!

Igranje samo na igralištima. I normalno samo uz nadzor roditelja – non stop! Ne mogu ih poslati van na ulicu jer eto – neko ih može kidnapovat. Ako nije kidnapovanje u pitanju onda je neki luđak. Ako nije luđak, onda je lokalni sileđija. Ako nije sileđija onda je terorizam! Ako nije terorizam onda je … i tako u nedogled. Milijun i jedan razlog zašto se djeca ne smiju igrati vani!!!

Da situacija bude još dramatićnija – ovdje se djecu redovito osobno vodi u školu ili do mjesta gdje je organizirani prijevoz. Sve do jedno neke njihove 15te godine!?!?

Koliko se ja sjećam – i moji su mene odveli u školu – jednom! Da mi pokažu di je to, a poslije momak – put pod noge i šetaj!

I jel mi šta falilo? Sumnjam.

Uvijek je bilo drugih klinaca s kojima sam išo…I onda su postojali sileđije, nasilnici, lopovi i kidnapovatelji… pa ćak i teroristi… (štoviše imali smo i ratnih zloćinaca za koje to nismo znali da im je buduća profesija). Ništa nas nije sprijećilo da odemo do škole i nazad. Nit kiša nit snjeg – niš!

Ali eto ti današnji klinci danas su zaštićeni ko jebene endemske vrste! Ne smije ih roditelj opalit po guzici jer eto – derište odma zove socijalnu službi i roditelj mora platiti kaznu!?!?

Da se razumijemo – za mene batina nije preferirani odgojni alat. Nagrada ima bolji ućinak od kazne! Ali da bi se naućio pojam kazne/nagrade – treba ispizditi to derište kad napravi neko sranje!

Naime, poslije jakuzzija vrag me natjero otići u trgovinu. I nit manje nit više scena ko u filmu. Neda mi vrag mira i eto iz ko zna kojeg razloga usporim kupovinu da vidim kako će scena završiti:

Dijete se dere, kmeći i histerizira. Baca ćips s police! A mama mu samo onako – “Nemožeš to uzeti sine… “relativno mirnim glasom?!?!  Klinac poćne još više pizditi. Mama klekne pored njega i pazi ovo:

Molim te nemoj plakati!”

“MOLIM TE” – nemoj me SRAT?! Derište histerizira, baca okolo stvari s polica, ne sluša i ti ga MOLIŠ??? Skoro mi došlo da odem do derišta i jednu balkansko/zidarsku  da mu opizdim!

Kad vidim kakvu kontrolu klinac ima nad roditeljem jednostavno mi se smraćilo. Pa di taj svijet ide s takvom budućom generacijom??!

Related Posts

9 thoughts on “Djeca

  1. kate

    očito je mali naučija da to pali, mater nije ustrajala u tom -ne moze- prije. meni bi mater prije ducana objasnila sta mi moze padat na pamet, sta ne kad uđemo. ma, sve je to utjerivanje straha, s tim pustim protekcijama, a kad do zla dođe- samo panika jer odsupa od normi i nikakav nacin samoobrane u tim ljudima.. doli evropa! gori.. doli! 😀

    Reply
  2. Dina

    Možd je previše reć da je batina izašla iz raja, al od tog što su me roditelji znali kaznit mi ni ništa loše bilo, dapače – naučila sam svoju lekciju. U školu me nitko nije vodio, iako sam živjela okružena sa tri brze ceste a na putu sam prolazila kroz špalir dilera, narkomana i nasilnika koji su danas redom po zatvorima. Uvijek sam bila puna masnica od ‘igre’, al što tome fali?! U životu nisam radila scenu u trgovini, ni ja ni brat – zašto?! Jer su me naučili da toga nema, bez “molim te” – kakav “molim te”?!?!
    A na kraju krajeva, pretjerana zaštita i nije moguća (zbog ovakvih: http://www.slobodnadalmacija.hr/Urednik/Vijesti/tabid/61/articleType/ArticleView/articleId/50948/Default.aspx )…. Djeci treba pustit da budu djeca – živahna, vesela, radoznala, razigrana i najbitnije – nek se uče samostalnosti….
    /raspisah se/

    Reply
  3. drcypher Post author

    Jedino sto me smeta su te “nove” odgojne mjere… Poslati me u sobu za kaznu – moz mislit sto ce naucit. Ionako imaju kompjutere tv i igrace konzole u sobama….

    Reply
  4. Dina

    Soba?! Ne, ne, ne! “Idi u kut” i nek je happy šta kukuruz više nije tako dostupan ni jeftin da bi ga se prosipalo po podu 😀

    Reply
  5. Dina

    Misliš da je u Dalmaciji bilo toliko kuruze?! Nope, al znam iz prve ruke da je učinkovita metoda, haha!!
    Okej, ne treba se iživljavat – ali red se mora znat, a ako će ga stajanje u kutu na neko vrijeme natjerat da razmisli što je učinio i ako će mu bit toliko dosadno da se više nikad ne želi nać u kutu, onda je matoda u redu.
    Jer da bi znao cijenit onu gore nagradu na jednom kraju, zar ne bi trebo znat i koji je drugi kraj?!

    Reply
  6. davor

    neznam…ja nikad nisam dobivao batina, brat je umjesto mene, buuuahahah!!! jednom sam dobio šamar od mame – a brat je bio kriv!! -.- sve se vraća sve se plača 😀
    al da, ja se zalažem za taj starinski način odgoja…jbg, pokazalo se učinkovitim…za razliku od ovog modernog

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *