Trash movie night -Twilight

Pocinjem pisati post simultano s gledanjem zadnjeg dijela Twilighta…  Dakle greske u tipkanju su ocekivane, izljevi emocija garantirani… i idem usput probati screenshotove loviti… ako ih ima…

Uvodna sekvenca… fora boje, bijelo/crno/crvena… fini kontrasti… svidja mi se dizajn.

Usput, pogledao sam valjda samo onaj prvi dio kako spada i nakon debilane sljastecih vampira odustao sam. Danas nemam pametnijeg posla pa idem pogledati ovo remek djelo…

Aha, film… komentiranje jel…
Koliko kontam sad je ona Bella neki vampir i et je jaka i trci po sumi. Bosa. I ima crvene kontakt lece. Iiiiiiii.. valjd ima neku frku s gladi pa utamani nesretnu macku.

Grejt… sere mi se vec a trenutno sam tehnicki na pocetku filma. Dijalog sranje vece… i FUUUUCCCCKKK!!!

POGLE OVO CREEPY deriste… i ove obrve… i what the fuck am I doing!!!!!

 

OMG!!! pa tog jos ima preko sat i 40 minuta….  Ne mogu… odustajem…

 

THE END!

Idem pogledati nesto sto ima neku radnu… tipa Jurrasic shark.

 

 

Avengers-Assemble

Avengersi pravdaju sva ocekivanja

Upravo dolazim s rane projekcije u UK, i slobodno mogu reci – ocekivanja ispunjena… dapace, vise od ispunjenih ocekivanja!

Manji spojleri moguci*
Uz silnu pompu, medijsku kampanju koja slijedi ovaj film, trailere, isjecke, prethodne filmove, doista je bilo tesko ispuniti ono sto fanovi imaju zamisljeno u glavama.

Likovi… svi su od ranije poznati i uspjesni (neki bolje poput Iron Man-a, ili manje poput Hulka), dakle nije bilo potrebno ikakvo upoznavanje i otezanje s njima. Oni su jednostavno – TU!

Svaki od njih ima svoje fanove koji apsolutno nece biti razocarani! Osobno preferiram Thora – i ovaj put doista je prikazan poput Boga iz romana. Moc, bitke, snaga, neunistivost… komplet paket! Isto tako osobni dojam prije filma prema Hulku je onako – meeeh.. nis posebno. Nakon filma – HULK SMASH! (Dovoljno reci da ukoliko naprave film s ovakvim hulkom prognoza Odlican) Cap. Amerika, Iron Man standardno upecatljivi. Pozitivno iznenadjenje su ona dva “manja” heroja, Hawkeye i Black Widow. U svakom slucaju iznad ocekivanja. Joss Whedon zaista zna sloziti interakciju izmedju likova.

Negativac Loki – cisti klasik. Zao, mocan i sposoban.


I s takvim sastojcima, Whedon slozi odlicnu zabavu za fanove (uz jedan od njegovih standardnih “potpisa” – mamu mu njegovu). Prvi dio filma je cisti setup… Nakon toga sve sto se sjecam je – akcija!?! Non stop se nesto dogadja… doslovce!


Cist lako jedan od filmova koji ce bit pogledan vise puta i koji ce generirati razne diskusije o tome koji lik je jaci 😉

Popravak grešaka u shoppingu…

Kako neki skontali da moj naćin kupvine i nije loš za zgrabiti koju dodatnu krpicu, stigao mi zahtjev da nabavim dodatne robe. Valjda ljudi kontaju da ću opet fulat pa et – da se nasmiju. No sad, iskustvo je na mojoj strani i slijedi shopping – Round 2!

Plan je simpl, lista jednostavna i ajmo redom. Trebam nabaviti nekih kratkih hlaća za ljeto (s obzirom da trenutno nove nabavljene nekako ne štimaju), dakle zna se lokacija. Također trebo bi još koju dodatnu majicu nabavit jer eto, svidile mi se one od neki dan. (op.a. moj sistem kupovanja odjeće se bazira na onom ‘ ako valja, uzmi par komada!’, dakle više kopija istih majica. Doduše tako sam i došo do tog da najednom imam oko 10 istovjetnih bijelih majica, crnih… sivih… etc…)

Lokacije za nabavu već ranije utvrđene tako da ne treba istraživati dodatne trgovine. Sjedam u auto, slalom između semafora, vješto parkiranje tik do ulaza u shopping centar i najkraćom linijom do trgovine s robom. Dijagram kupovine žena vs muškaraca je od ranije poznat na internetu, dakle nema potrebe ponavljati:

Ovaj put, mudro odabirem velićinu za jedan broj veću i idem posjetiti onaj čudni kut koji se zove garderoba. Brzinsko oblaćenje – check! Velićina paše – vrijeme za kupovinu. Najkraćom linijom koja prolazi kraj dugih hlaća (gdje uzimam zamjenske za one od ranije), jurim prema vješalicama s kratkim hlaćama i ……..

…. pušiona… -.-

Samo jedan jedini par u pravoj veličini. A ništ, uzimam taj i pravac majice. Sad moja muška logika govori i raćuna – nema kratkih hlaća = uzmi više kratkih majica! Odmah se uzima repriza od neki dan i zadovoljan pravac blagajna. Podmirim raćun i na izlasku u glavi kontam – “Hmmm… al imam zamolbu uzeti katkih hlaća koje nisu za mene….”

 

Srećom, moje iznimno dobro pamćenje zablista u tom trenutku i sjetim se kupovine od prije 2 godine i trgovine u kojoj sam uvijek znao naći povoljnu odjeću! Žurnim korakom se spuštam na kat niže, zadovoljan svojom snalažljivošću i ……

….pušiona…. opet… -.-

Trgovina više nije na istom mjestu, tj. nema je. Ne postoji.

Al dobro, davnih dana sam uzimao na više mjesta pa znam di treba tražiti – opcija br. 3. – valjd.

Normalno, sad već pamćenje nije pouzdano i naravno, ulećem u pogrešnu trgovinu. Bravo ja. Ofkorz sad već pizdim na sebe što sam toliko vremena proveo tražeći nešto što bi po svoj logici znao nać u 5 minuta.

 

Srećom odmah sljedeća trgovina ima traženo i naravno isfrustriran šetnjom, hodanjem i traženjem, od oka uzimam bez isprobavanja 4 para kratkih hlaća!!! (mda… opet muška logika na djelu)… Plaćam raćun naravno karticom jer vidi vraga, nisam uopće pogledo koliko keša imam sa sobom – idiot.

Srećom ovaj put moj besprijekorni osjećaj za velićine i krojeve me služi savršeno i sve kupljeno je savršeno – Mission acomplished!!!

 

A sad dost mutavih trgovina neko vrijeme, sad sat odbrojava i uskoro je godišnji na kojem se mogu šepiriti u novim krpicama 😉

 

 

 

Muški su bolji u kupovini od žena

Deja Vu – opet Birmingham. Opet ljudi kupuju i prodaju i opet sam nezainteresiran za njihove poslove. Zapravo, na pameti mi samo jedna stvar u obliku sata koji odbrojava vrijeme… a na kraju odbrojavanja… Brazil!

Ok, nije bas samo Brazil, al recimo godišnji odmor, ljeto, sunce, more, nerad i zabušavanje. Naravno to sve slijedi nakon što složim nećijih 10 godina rada unutar jedne web stranice u roku od  sljedećih 4 dana. Ethan Hunt bi vjerovatno odbio ovakvu nemoguću misiju, al nit sam ja Tom Cruz, nit je misija nemoguća.

Doduše sam sam sebi obećao da neću spominjati posao u ovom postu i opet se provuklo – dammnit!!!

Dakle errrrrm…, povratak na ljeto.

Skoro sva roba mi iznošena do piđama statusa (onaj stadij kad valja samo za obući u krevet), bez obzira da li je rijeć o dugoj zimskoj ili ljetnoj odjeći. Jedino što imam onako u redu je odjeća za poslovne prilike, a kao sam rekao da neću o poslu, dakle, ne broji se! Tako jućer popodne krenćem u obilazak trgovina u jednom od najvećih trgovačkih centara u engleskoj – Lakeside.

Masa ljudi nešto kupuje, šeta, jede i općenito provodi poprilično vremena u tim trgovačkim centrima. Inaće mi zabavno šetati, promatrati razna lica, karaktere i spodobe, ali ovaj put – ne! Imam misiju – identificirati,  locirati i uhit… pardon, kupiti nešto krpica da obnovim garderobu.

Normalno, uvijek ima par stvari koje mi se sviđaju i bez obzira na cijenu namjerim ih se uzeti. Nema većeg gušta od uzeti si nešto što ti se baš sviđa. Već sam par puta propustio neke stvari jer je cijena bila previsoka iako mi se full sviđalo (Armanijeva proljetna jakna -.- ). Ali ne ovaj put… Ovaj put nemam baš ništa u planu. Dakle idemo u lov na jeftinu robu, akcije, popuste…

Nakon par lokacija, pomnih kalkulacija u glavi koje se svode na zaokruživanje cifri odluka pada. I evo konačni popis:

  • Majice kratkih rukava:  1x crna V izrez, 1x siva V izrez, 1x Polo, 1x dvoslojna, 1x s nekim motivom
  • Kratke hlaće: 1x crne 3/4 dužine, 1x crno/bijele fensi
  • Duge hlače: 1 par jeans
  • Čarape: 6 pari

Dakle, MUŠKOM logikom, lista je složena i najkraćim putem kroz trgovinu se uzimaju odjevni predmeti. Veličina se zna, majice su L veličine, hlače širina 34 inća, dužina 32 (da znam, šire nego duže, nećemo sad o tome). Ravno 120 sekundi kasnije, red za blagajnu.

Noga tapka u mjestu, …iritira me žena s tri derišta koja bi neko plastićno smeće a ona im neda, …iritira me par iza mene koji se svađa oko boje hlaća, …iritira me spori blagajnik koji izgleda ko da je došo radit vamo jer je natjeran. Taman prije nego me prvi tik ulovi, natpis “Cashier 11 please” i stižem napokon na blagajnu. Totalna cifra 45 funti (Za one kojima se neda računati neko cca 370 kn za čitavu listu: 5 majica, dvoje kratkih hlača, jedne duge i 6 pari čarapa)

Sve u svemu, zadovoljan izlazim iz trgovine i pravac kući. I dalje muškom logikom, skidam etikete, naljpnice i sva ostala sranja što su nakaćili po novoj robi, bacam viškove i slažem sve na hrpu. Kad sam sve složio, ubacim neki film, opalim malu siestu i proleti vrijeme. I dalje ponosan na svoju novu akviziciju, bacam se pod tuš i po izlasku gledam svu tu novu odjeću. Hmmmm… vrijeme je za modni show!

Prvo hvatam jeans hlaće. Sve izgleda cool, fensi, novo. Navlaćim ih preko jedne noge, pa druge, pa malo više….. pa opaaaaaaa…. – fleshbek Lučkog, naplatnih kućica i ZASTOJ!? Nešto oćito ne štima. Moja velićina jel, al opet nekako i nije!? Gumb se zatvara na “držim dok ne puknem”… hmmmm

Već vidim, vjerovatno moj trk od 120 sekundi nije uračunao nikakvo isprobavanje, al ajd, vjerovatno je samo rijeć o ovim hlačama. Hvatam fensi kratke hlaće, i moje sad već istrenirano oko vidi problem. Ista velićina na etiketi kao i jeans. Al nema veze, ajmo i to probat.

-.- Zar moram spomenuti da su i ove nekako “minijaturnog kroja”

Ali nema predaje, hvatam zadnji par krakih hlaća i yessssssssssssss…. ove pašu! Dakle odabir 1 od 3 i nije tako loš postotak! Nema frke, hlaće su tu, ajmo sad majice i košulje.

Sve do jednog stoji ko saliveno na ovo moje apolonsko tijelo! Dakle zakljućak – krojevi onih “manjih” hlaća su oćito pogrešni 😀

S obzirom na sve, nameće se zakljućak – mi muški rod smo i dalje sposobniji od žena za kupovinu! Naravno, odmah vidim da postoje i one tete koje će odmah ustati na noge i poćet nabrajat “ali uzeo si premale hlaće bla bla bla…” – je, uzeo sam 2 odjevna predmeta koja mi ne pašu, al zato ću ostalih 12 vjerovatno nositi do stadija “piđama”.

Moj ekonomićni um kaže da je kupovina uspješna, opskrbljen sam za godišnji odmor… i sad idem viditi dalje kako vrijeme polako odbrojava…

 

 

Nije za ljubitelje životinja i homoseksualce

Moje trenutno okruženje: Birmingham – Coin Fair – iliti hrpa starijih ljudi koji sline kad vide staru kovanicu. Zanimljivo kako je to vrijeme gdje se ima vremena uopće pisati ikakav post (s obzirom na protekle iznimno hektične mjesece).

Uglavnom eto sjedi se, laganini surfa po iznimno jeftinom netu, gdje je manje više free ukoliko imate obični telefon s internet pristupom. Sweet… khm khm… T-Com, Vip i ostali – hoćete li što napravit već po tom pitanju? No digresija jel…

U ovoj silno uzbuudljivoj situaciji gdje mi mir ometaju povremeni prolaznici koji gledaju stol ispred mene BEZ kovanica i onako malkice pogubljeni pitaju se – a šta ti tu radiš, reko ajd malkice da vidim što se događa u domovini.

I vidi vraga, pederi pamfliraju ulicom. Oooookej…

Dakle da se razumijemo nekako – Homoseksualci, i manje više svi oni  koji slobodnije istražuju svoju seksualnost paradiraju ulicom… Ooooookej… ponavljam…

Pederi. Paradiraju.

-.-

Nisam neki previše zagriženi vjernik, nit mi nešto posebno ne smetaju ljudi koji eksperimetiraju u svojim domovima, ali de ono stvarno – čemu paradiranje!? Aj sad da se recimo postavimo u šuze nekog homoseksualno opredjeljene osobe i okrenemo priču:

Ljudi uobičajenog sexualnog opredjeljenja paradiraju: Svi im se smiju i onak podjebavaju :

“Vidi razvratnika, šta se ne sexaju u svojoj kući, buuuu, sodoma i gomora, kvare nam djecu…”

Naravno, parafraziram jer budimo iskreni – obični ljudi neće ić okolo i jebeno pjevati pjesme ko slavuji o tome kako se i s kime i čime sexaju. Pa dovraga ni jebeni “emotivni ljubitelji životinja” se ne deru o tome kako su zajašili ovcu u štali jel? Neke stvari su privatne, i trebaju ostati privatne, i vjerujte mi na riječ dragi pederi – ne zanimaju nas. To što neki degenerici željni pažnje izražavaju svoju frustraciju paradom – e jebiga… peh. I ond se čude kako ih ljudi ne podnose.

A opet, moooožda ih i ne podnose zbog eto ajmo reć računice. Koliko se sjećam, izvještaji su nešto govorili o 200 u paradi. Pa ajd recimo da je ta brojka donekle točna. Tih 200 ima oko 600 policajaca koji ih čuvaju… hmmmm… dakle svaki ima recimo 3 tjelohranitelja. Viš vraga, koštaju para ti što paradiraju. I ond krene sve po zlu pa et vijesti o 10 000 onih koji su protiv parade pa provjeduju – i ond se moram zapitati – ko sad zapravo paradira i koji se kurac događa???

10 000 – too je već jaka brojka?!?!

Koliko su ono prosvjedi protiv vlade skupljali ljudi?

Očito ljudima više smetaju pederi nego loša vlada, pa et u mom genijalnom umu se odmah stvori odlična ideja: ajmo proglasiti ove u vladi fino nekako marketinški s inkrimirajućim snimkama sexa s istim spolom – voila, instant revolucija!!!

 

Ili još bolje, ajmo u sljedeću vladu izabrati homoseksualce!!!!

Em bi morali radit prejebeno dobro inaće odmah masivni prosvjedi s crkvom na čelu, em bi bili emancipirani u svijetu – pa di ćeš bolje!

A sad dost o tom našem novom poretku. Ajmo sad na one stvari što me zaista znaju raspizditi:

Neko mi je nedavno reko, napiši ono što te frustira… e pa ond…

Jebeni, šugavi, mutavi, retardirani, mentalno nesposobni, šugavi, smrdljivi, ušljivi pas… I neda mi se više trošiti slova na njeg.

 

 

12 Months Later


Rekapitulacija godine i ocjenjivanje proteklog obicno se vrsi tamo negdje krajem 12tog mjeseca, mozda poslije Nove Godine. I slazem se, treba sjest, pogledat nazad i odluciti da li je godina bila dobra ili nije.

Samo nije 12. mjesec, nije Nova Godina. Nekako se sve manje-vise svodi na 11. mjesec kod mene. Frickin 11. mjesec.

Na osobnu notu, mrzim taj sugavi mjesec.

Al ovdje nije rijec o samo 11tom mjesecu vec o citavoj godini. Dakle slijedi:

Rekapitulacija 2009/2010

Predpocetna bilanca godine je bila u debeloj pozitivi, dakle sve ok. U planu bili dodatni prihodi, osnivanje firme, slaganje kockica jedna uz drugu i sve polagano sjeda na svoje mjesto. I onda krece godina.

Otvaranje krece s neplanskim izdacima, i kako to inace biva sve ide nizbrdo. No kukanje ne pomaze i ide se dalje uz motiv: “Proce sve”! I eto, 12 mjeseci kasnije, unatoc svim problemima i dalje se stoji, bilanca je napokon pozitivna, mentalno zdravlje ocuvano i sve je ok…

Ofkorz bez sredine price sve izgleda sasvim odlicno. No sredina nije zanimljiva, puna je gundjanja, problema, umora, iscrpljenosti rada, rada i jos rada. Epilog svega je nova osnovana firma, 2 odrzane aukcije i treca u pripremi i di koja sijeda dlaka na glavi.

I neda mi se gundjati, neda mi se zanovijetati… zapravo sve je kako spada i kako bi vjerovatno trebalo biti. I et, jedan dosadan post za jednu dosadnu rekapitulaciju godine.